TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 25.9.2026.
Koliko kvadrata u malom stanu zapravo koristimo za život, a koliko samo da bismo prošli iz jedne prostorije u drugu?
Kod malih stanova obično pričamo o namještaju po mjeri, skrivenom spremištu, preklopnim stolovima i svijetlim bojama. Sve su to korisni trikovi, ali stan LILAC u Lisabonu počinje korak ranije: od samog tlocrta.
Na samo 44 m², studio BUREAU postavio je pitanje koje vrijedi postaviti prije bilo kakvog uređenja: koliko prostora zapravo mora biti samo hodnik?
Odgovor je doveo do prilično radikalne reorganizacije. Nekadašnji ulazni hodnik postao je funkcionalna kuhinjska zona, dok je postojeća unutrašnja spavaća soba u centru stana pretvorena u kompaktno jezgro u kojem su organizirane mokre zone. Umjesto prostorija povezanih jednim klasičnim prolazom, oko tog jezgra sada se može kretati kružno.
I upravo zbog toga ovaj stan nije zanimljiv samo kao još jedan primjer dobrog uređenja male kvadrature. Zanimljiv je kao podsjetnik da se ponekad najviše prostora ne dobije smanjivanjem namještaja, nego preispitivanjem prostora između njega.
Na tlocrtu se najbolje vidi zašto LILAC djeluje drugačije od tipičnog malog stana. Dnevna zona nalazi se s jedne, spavaća s druge strane, dok je između njih smješteno centralno jezgro kuhinje i kupatila. Oko njega se ne prolazi jednom linearnom rutom, nego kroz više otvora, pa se kroz 44 m² može kretati gotovo kružno. Arhitekti to opisuju kao pretvaranje cirkulacije u prostor i prostora u cirkulaciju.
To je važnije od samog broja prostorija. U malom stanu osjećaj skučenosti često ne nastaje zato što nema dovoljno kvadrata, nego zato što svaki kvadrat ima samo jednu strogo zadanu ulogu. Ovdje granice ostaju, ali pogled, svjetlo i kretanje prolaze kroz njih.
I onda dolazimo do druge stvari koju fotografije otkrivaju: boja zapravo prati tu organizaciju. Dnevna i spavaća zona ostaju mirnije, s bijelim zidovima, toplim drvenim podom i mekanom žutom nijansom uz plafon, dok centralno jezgro dobija lilac ton i postaje vizuelni marker cijelog stana.
Dnevna zona gotovo je suprotnost ideji da mali stan treba popuniti nizom sitnih komada namještaja.Velike slobodne površine ostavljene su vidljive, a nekoliko snažnijih elemenata preuzima glavnu ulogu: drveni pod, niski ormarić od izraženog drveta, kameni sto, dezenirani tepih i jednostavne bijele kuglaste lampe.
Posebno dobro radi boja na plafonu. Topla žuta nije spuštena niz cijeli zid, nego ostaje u gornjoj zoni i prati grede i plafon. Tako soba dobija vlastitu atmosferu bez još jednog komada namještaja ili dekoracije.
Dugi, niski element uz zid rješava spremište bez visokih ormara koji bi presjekli prostor, dok veliko ostakljenje i svijetle površine zadržavaju osjećaj otvorenosti. To je vjerovatno jedan od lakše primjenjivih trikova iz cijelog projekta: u maloj dnevnoj sobi više storagea ne mora nužno značiti više vertikalnog namještaja. Jedan dugi niski element može ostaviti pogled iznad sebe potpuno slobodnim.
Ulazni hodnik jedna je od onih zona koju često prihvatamo kao zadanu. Uđemo, prođemo kroz njega i tek onda počinje “pravi” stan.
U LILAC-u su arhitekti napravili suprotno. Nekadašnja komunikacija dobila je konkretnu svakodnevnu funkciju i postala kuhinja. Time kvadrati koji su prije služili prvenstveno prolasku sada direktno učestvuju u životu stana.
Nekadašnji ulazni hodnik sada je funkcionalna kuhinja, pa prostor koji bi služio prvenstveno prolasku dobija jednu od najvažnijih svakodnevnih funkcija u stanu.I ovdje se vidi da arhitekti nisu pokušali učiniti kuhinju nevidljivom.
Naprotiv, kompletna zona dobija blijedu lilac boju kroz pločice, kuhinjske fronte i detalje, dok je radna ploča izvedena u svijetlom kamenu. Zidovi, pod, pa čak i plafonska ploha tretirani su gotovo kao jedna cjelina. Gornji dio nije riješen klasičnim punim visećim ormarićima. Translucentne rebraste površine dopuštaju da se naslute predmeti i prostor iza njih, ali bez vizuelnog nereda.
To je dobar odgovor i na jedan tipičan problem uskih kuhinja: ako obje strane zatvorimo punim elementima, prostor brzo djeluje poput tunela. Ovdje prozirnost i poluprozirnost čuvaju dubinu.
Centralna prostorija bez direktne vanjske fasade postala je jezgro s mokrim zonama, a oko nje su formirana četiri simetrična otvora.
Rezultat nije potpuno otvoren tlocrt. Zidovi i postojeća konstruktivna podjela su zadržani, ali je promijenjen način na koji se kroz stan kreće. Umjesto da jedna prostorija nužno vodi u drugu, oko centralnog jezgra formirana je kontinuirana putanja koja povezuje različite dijelove doma.
To je važna razlika.
Arhitekti navode da jedna radna ploha povezuje i služi objema stranama centralnog jezgra, kuhinji i kupatilu, dovodeći dvije funkcije koje se u stanu obično potpuno skrivaju jedna od druge u neposredan prostorni odnos. Kupatilo zato nije zamišljeno kao klasična potpuno zatvorena prostorija.
Tuš dobija zaobljenu nišu obloženu lilac pločicama, WC je povučen u manju zasebnu zonu, a između pojedinih dijelova pojavljuju se translucentne pregrade, zavjese i ogledala.
Posebno je zanimljivo koliko se ponavlja princip polutransparentnosti. Privatnost nije potpuno ukinuta, ali granica nije uvijek puni zid.
Novi otvori u stanu izvedeni su od translucentnih ili ogledalnih materijala upravo kako bi mali prostori dobili veću vizuelnu dubinu i kako bi svjetlo moglo prolaziti dalje kroz dispoziciju.
I ovdje je lekcija dosta praktična: ako unutrašnja zona nema vlastiti prozor, pitanje nije uvijek kako joj dovesti direktno svjetlo, nego kako ne zaustaviti ono koje već postoji u susjednoj prostoriji.
Još jedan detalj vrijedi izdvojiti jer ga je lako prenijeti i u mnogo manje intervencije.
Novi otvori izvedeni su pomoću translucentnih i ogledalnih materijala. Njihova uloga nije samo estetska: refleksija povećava osjećaj dubine, dok površine koje propuštaju svjetlost omogućavaju da ona putuje između zona koje bi klasični puni zid vizuelno zatvorio.
U malom prostoru to može biti mnogo važnije od pokušaja da sve bude bijelo.
Ako prostorija nema dovoljno prirodnog svjetla, vrata s translucentnim staklom, ogledalo postavljeno nasuprot izvoru svjetlosti ili poluprozirna pregrada mogu napraviti vezu između prostorija bez potpunog uklanjanja njihove granice.
LILAC pokazuje i zašto ogledalo u interijeru najbolje funkcioniše kada je dio arhitekture prostora, a ne predmet koji smo naknadno dodali na slobodan zid.
Na drugom kraju stana spavaća soba djeluje mirnije, ali vjerovatno daje najviše ideja za male kvadrature. Krevet ostaje glavni volumen, dok su ostale funkcije uglavnom gurnute prema obodu prostorije. Uz zid i prozor izveden je vrlo tanak integrirani radni sto, čija se ploha nastavlja kao polica. Umjesto posebnog radnog stola, komode i police, jedna linija preuzima nekoliko funkcija.
Još zanimljivije je spremište. Garderobna zona nema klasičan veliki ormar s dubokim frontama. Otvorene šipke za odjeću, police i metalne ladice grupirane su iza velike tekstilne zavjese. Kada treba, garderober je potpuno dostupan; kada ne treba, cijela zona nestaje iza jednog mekanog poteza tkanine.
Time su izbjegnuta i vrata ormara koja bi zahtijevala dodatni prostor za otvaranje.
Uz kombinaciju bijele, blijedožute, prirodnog drveta i nekoliko ponovljenih kuglastih lampi, spavaća soba ostaje dovoljno mirna da centralno lilac jezgro i dalje bude glavni karakter stana.
TEKST: Ada Ćeremida
Visok strop može biti najveća prednost prostorije, ali i razlog zbog kojeg ona djeluje prazno. Ova kuća u Banjoj Luci pokazuje kako riješiti upravo taj balans.
Kada dnevni boravak ima dvostruku visinu, galeriju i kosi krov, problem više nije kako ga učiniti većim. Sasvim suprotno: treba pronaći način da prostor tih proporcija i dalje djeluje kao dom.
Upravo nam je to prvo privuklo pažnju u House Rega, projektu studija Dvougao Arhitektura u Banjoj Luci. Umjesto da visinu pokušaju vizuelno „popuniti“, arhitekti su je ostavili čitljivom i povezali dvije etaže kroz materijale koji se ponavljaju: svijetlo drvo, bijele površine, mineralne sive tonove i crne metalne detalje.
Studio smo već predstavili kroz njihov stan od 120 m² u Banjoj Luci, gdje su tamnije drvo, zelena fotelja i crni detalji davali kontrast znatno mirnijoj osnovi. Ovdje je pristup gotovo obrnut: interijer je svjetliji i topliji, a karakter dolazi prvenstveno iz same arhitekture prostora. 
Dnevna zona najbolje objašnjava cijeli projekat. Kosi strop s vidljivim drvenim gredama nastavlja se prema mezzaninu ili galeriji, dok otvoreno stepenište s drvenim gazištima i crnom metalnom konstrukcijom postaje dio interijera, umjesto elementa koji se pokušava sakriti.
Posebno je dobra odluka da zid s televizorom prati punu visinu prostora. Velika površina furnira hrasta daje vertikali mjerilo i toplinu, dok niski horizontalni element uz pod vizuelno vraća kompoziciju na ljudsku mjeru. GAZZDA namještaj ovdje je dobar kontrapunkt cijeloj arhitektonskoj priči. Posebno se izdvaja Dedo Lounge Chair, fotelja bh. dizajnera Saliha Teskeredžića, čiji drveni okvir i kožna presvlaka unose mekšu, taktilniju notu među strože linije kamina, stepeništa i velikih zidnih ploha.
Tu je i kamin u sivoj teksturi, pa se nekoliko velikih površina zapravo ponaša kao arhitektonska kompozicija: drvo donosi toplinu, siva masa kamina težinu, a bijeli zidovi ostavljaju dovoljno zraka između njih.
Velike skulpturalne visilice dodatno koriste visinu koju prostor nudi. Umjesto jedne lampe iznad standardne kote dnevnog boravka, grupa rasvjetnih tijela spušta se kroz volumen i čini prazninu između prizemlja i krova dijelom dizajna.
Ovdje je odgovor gotovo potpuno otvorena konstrukcija.
Stepenice nemaju pune uspone, a crni metalni profil dovoljno je tanak da kroz njega i dalje čitamo prostor iza. Isti princip nastavlja se na ogradi galerije, zbog čega gornja etaža ostaje vizuelno povezana s dnevnim boravkom.
Na galeriji se ponavljaju drvo, bijela i crna, ali je atmosfera mirnija. Otkrivene krovne grede daju ritam dugom prostoru, dok police uz niži dio krova koriste zonu koju bi u ovakvoj geometriji bilo lako ostaviti neiskorištenom.
I tu je možda jedan od korisnijih detalja cijelog projekta: neobična visina i kosine nisu tretirane kao problem koji treba sakriti, nego kao osnova za organizaciju prostora. 
U dnevnom boravku hrast zauzima gotovo cijeli zid. Na stepenicama postaje konstrukcijski naglasak. U spavaćoj sobi prelazi iza uzglavlja i u lebdeći noćni ormarić, dok se u kupatilu pojavljuje na frontama namještaja i unutar osvijetljenih niša.
Upravo to ponavljanje čini da različite prostorije pripadaju istoj kući bez potrebe da izgledaju identično.
Spavaća soba je dobar primjer. Sivi tapacirani krevet i bijela posteljina mogli bi prostor učiniti prilično neutralnim, ali drvena obloga iza kreveta i topla indirektna rasvjeta mijenjaju cijeli osjećaj prostorije. Umjesto dodatnog dekora, glavnu riječ ponovo vode materijal, tekstura i svjetlo.
Kupatila su kompaktnija od ostatka kuće, pa se ista paleta ovdje koristi preciznije. Velike sive površine smiruju prostor, crna armatura daje jasne kontrastne tačke, a drveni elementi sprečavaju da sve ode u potpuno hladan minimalizam.
Najzanimljiviji su detalji koji istovremeno imaju funkciju: ormarić iznad WC-a koristi vertikalu zida za odlaganje, otvorene niše prekidaju zatvorenu plohu, a integrisana rasvjeta ih pretvara u izvor ambijentalnog svjetla.
Slično radi i veliko ogledalo sa zaobljenim uglovima. Umjesto dodatnih zidnih lampi, pozadinsko svjetlo naglašava teksturu keramike i vizuelno širi relativno uzak prostor.
House Rega je dobar podsjetnik da veliki volumen ne traži nužno više namještaja. Ovdje su neki od najvažnijih dijelova interijera zapravo praznina iznad dnevnog boravka, pogled s galerije prema prizemlju i prostor između velikih visilica.
Dvougao Arhitektura je u prethodnom projektu koji smo predstavili pokazao kako tamni elementi mogu dati dubinu neutralnom stanu; tamo su, između ostalog, tamno drvo i integrisana rasvjeta gradili karakter open space zone. Stan u Banja Luci koji dokazuje… Stan u Banja Luci koji dokazuje…
House Rega ide drugim putem. Ovdje glavnu riječ preuzimaju volumen, vertikala i svjetlo, dok je interijer dovoljno miran da ih ne pokušava nadglasati. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
