TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.7.2026.
Početkom mjeseca pozvali smo vas da nam pokažete kuhinje koje imaju karakter, funkciju i priču iza detalja. Među pristiglim prijavama izdvojili smo prostor Bojane Mitrović iz Istočnog Sarajeva, u kojem neutralna paleta izgleda toplo, elegantno i dovoljno opušteno za svakodnevni život.
Kuhinja je jedan od prostora u domu u kojem se estetika vrlo brzo susretne sa svakodnevicom. Lijepe fronte i materijali moraju funkcionisati uz kuhanje, odlaganje, jutarnju kafu i sve one trenutke koji se ne vide na savršeno stilizovanoj fotografiji. Zato su nam najzanimljivije kuhinje koje ne djeluju samo dobro osmišljeno nego i kao prostor koji vlasnici zaista koriste.
Bojana Mitrović je svoju kuhinju gradila oko ideje toplog i bezvremenskog interijera u kojem svaki detalj ima svrhu. Svijetle bež nijanse postavljene su kao mirna osnova, dok drvo, konjak tonovi i metalni akcenti unose potrebnu dubinu.
Kuhinja je otvorena prema dnevnom boravku, pa njen dizajn nije tretiran kao izdvojena cjelina, već kao dio šire kompozicije doma.
Kuhinjski elementi oblikovani su u toploj, prigušenoj bež nijansi koja prostoru daje svjetlinu bez hladnoće potpuno bijele kuhinje.
Klasično profilisane fronte donose suptilan tradicionalni karakter, ali su uparene s ravnim linijama, jednostavnim ručkama i čistim rasporedom elemenata, dok zidna obloga s izgledom bijelog mramora i izraženim sivim venama uvodi grafički sloj koji prekida jednoličnost neutralne palete.
Radne površine i otvorena niša u dekoru drveta vizualno povezuju kuhinju s parketom i namještajem u dnevnoj zoni. Niša iznad radne ploče nije samo dekorativna, već stvara lakše i otvorenije mjesto za začine, knjige i nekoliko biranih predmeta. Umjesto da cijeli zid bude zatvoren gornjim elementima, ovaj potez daje kompoziciji ritam i čini da kuhinja djeluje manje masivno.
Centralni element prostora je dugi kuhinjski poluotok koji razdvaja radnu zonu od dnevnog boravka, ali ih istovremeno povezuje. Njegova drvena površina nastavlja materijalnu priču ostatka kuhinje i pruža dovoljno mjesta za svakodnevne obroke, kafu ili druženje dok se hrana priprema. Na taj način jedan element preuzima nekoliko funkcija bez dodatnog opterećivanja prostora.
Četiri visoke stolice u konjak nijansi unose snažniji koloristički akcent i daju neutralnoj kuhinji prepoznatljiv karakter. Njihovi tanki metalni okviri u zlatnom tonu djeluju gotovo grafički, dok drveni nasloni za ruke ublažavaju strogoću konstrukcije. Postavljene prema dnevnom boravku, stolice pretvaraju kuhinju u prostor razgovora, a ne samo pripreme hrane.
Zlatne ručkice, česma i metalni dijelovi stolica ponavljaju se kroz prostor u kontrolisanoj mjeri. Umjesto da budu dominantni, ovi detalji funkcionišu kao diskretna linija koja povezuje različite zone kuhinje. Crni sudoper i kućanski aparati uvode kontrast i sprečavaju da cijela paleta postane previše nježna ili jednolična.
Modernija visilica s opalnim staklenim globusom iznad radne površine unosi savremeniji element među klasične fronte. U dnevnom dijelu zidne lajsne nastavljaju elegantan karakter kuhinje, dok zelena sofa i biljke dodaju hladniji ton toploj paleti drveta i terakote. Cijeli prostor zato djeluje slojevito, ali ne prenatrpano: svaki materijal pojavljuje se dovoljno puta da izgleda namjerno odabran.
Među prijavama su se izdvojile još dvije kuhinje koje su nam pokazale koliko različiti pristupi mogu jednako dobro odgovoriti na isti izazov: kako na ograničenoj površini dobiti više funkcije, prostora za odlaganje i karaktera. Zato smo ih morali uključiti kao dodatnu inspiraciju.
Almija Kapidžić svoju je kuhinju planirala nakon gotovo 18 godina korištenja starog modela tipičnog za rane 2000-e. Produženjem elemenata do vrata dječije sobe i pomjeranjem šanka prema vanjskom rubu dnevnog boravka dobila je veću radnu površinu i znatno više zatvorenog prostora za odlaganje, pa sada četveročlana porodica može zajedno pripremati obroke bez gužve.
Plavo-sivi tonovi, svijetli gornji elementi i ručkice njenog brenda Sklopit pretvorili su kuhinju i u svojevrsni kućni showroom domaćeg dizajna.
Nina Jeina sama je osmislila kuhinju od približno deset kvadratnih metara, u saradnji s lokalnom stolarijom.
Umjesto da svaki centimetar zatvori gornjim elementima, odabrala je otvorene police koje istovremeno služe za odlaganje i izlaganje posuđa, čime je prostor zadržao lakoću. Šank, otvorene police i pažljivo organizovane radne zone pokazuju da mala open space kuhinja može imati sve što je potrebno jednom domaćinstvu, a da pritom ne djeluje zagušeno.
TEKST: Ada Ćeremida
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 
Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.
U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 
Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 
Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 
U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
