TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 14.7.2026.
Početkom mjeseca pozvali smo vas da nam pokažete kuhinje koje imaju karakter, funkciju i priču iza detalja. Među pristiglim prijavama izdvojili smo prostor Bojane Mitrović iz Istočnog Sarajeva, u kojem neutralna paleta izgleda toplo, elegantno i dovoljno opušteno za svakodnevni život.
Kuhinja je jedan od prostora u domu u kojem se estetika vrlo brzo susretne sa svakodnevicom. Lijepe fronte i materijali moraju funkcionisati uz kuhanje, odlaganje, jutarnju kafu i sve one trenutke koji se ne vide na savršeno stilizovanoj fotografiji. Zato su nam najzanimljivije kuhinje koje ne djeluju samo dobro osmišljeno nego i kao prostor koji vlasnici zaista koriste.
Bojana Mitrović je svoju kuhinju gradila oko ideje toplog i bezvremenskog interijera u kojem svaki detalj ima svrhu. Svijetle bež nijanse postavljene su kao mirna osnova, dok drvo, konjak tonovi i metalni akcenti unose potrebnu dubinu.
Kuhinja je otvorena prema dnevnom boravku, pa njen dizajn nije tretiran kao izdvojena cjelina, već kao dio šire kompozicije doma.
Kuhinjski elementi oblikovani su u toploj, prigušenoj bež nijansi koja prostoru daje svjetlinu bez hladnoće potpuno bijele kuhinje.
Klasično profilisane fronte donose suptilan tradicionalni karakter, ali su uparene s ravnim linijama, jednostavnim ručkama i čistim rasporedom elemenata, dok zidna obloga s izgledom bijelog mramora i izraženim sivim venama uvodi grafički sloj koji prekida jednoličnost neutralne palete.
Radne površine i otvorena niša u dekoru drveta vizualno povezuju kuhinju s parketom i namještajem u dnevnoj zoni. Niša iznad radne ploče nije samo dekorativna, već stvara lakše i otvorenije mjesto za začine, knjige i nekoliko biranih predmeta. Umjesto da cijeli zid bude zatvoren gornjim elementima, ovaj potez daje kompoziciji ritam i čini da kuhinja djeluje manje masivno.
Centralni element prostora je dugi kuhinjski poluotok koji razdvaja radnu zonu od dnevnog boravka, ali ih istovremeno povezuje. Njegova drvena površina nastavlja materijalnu priču ostatka kuhinje i pruža dovoljno mjesta za svakodnevne obroke, kafu ili druženje dok se hrana priprema. Na taj način jedan element preuzima nekoliko funkcija bez dodatnog opterećivanja prostora.
Četiri visoke stolice u konjak nijansi unose snažniji koloristički akcent i daju neutralnoj kuhinji prepoznatljiv karakter. Njihovi tanki metalni okviri u zlatnom tonu djeluju gotovo grafički, dok drveni nasloni za ruke ublažavaju strogoću konstrukcije. Postavljene prema dnevnom boravku, stolice pretvaraju kuhinju u prostor razgovora, a ne samo pripreme hrane.
Zlatne ručkice, česma i metalni dijelovi stolica ponavljaju se kroz prostor u kontrolisanoj mjeri. Umjesto da budu dominantni, ovi detalji funkcionišu kao diskretna linija koja povezuje različite zone kuhinje. Crni sudoper i kućanski aparati uvode kontrast i sprečavaju da cijela paleta postane previše nježna ili jednolična.
Modernija visilica s opalnim staklenim globusom iznad radne površine unosi savremeniji element među klasične fronte. U dnevnom dijelu zidne lajsne nastavljaju elegantan karakter kuhinje, dok zelena sofa i biljke dodaju hladniji ton toploj paleti drveta i terakote. Cijeli prostor zato djeluje slojevito, ali ne prenatrpano: svaki materijal pojavljuje se dovoljno puta da izgleda namjerno odabran.
Među prijavama su se izdvojile još dvije kuhinje koje su nam pokazale koliko različiti pristupi mogu jednako dobro odgovoriti na isti izazov: kako na ograničenoj površini dobiti više funkcije, prostora za odlaganje i karaktera. Zato smo ih morali uključiti kao dodatnu inspiraciju.
Almija Kapidžić svoju je kuhinju planirala nakon gotovo 18 godina korištenja starog modela tipičnog za rane 2000-e. Produženjem elemenata do vrata dječije sobe i pomjeranjem šanka prema vanjskom rubu dnevnog boravka dobila je veću radnu površinu i znatno više zatvorenog prostora za odlaganje, pa sada četveročlana porodica može zajedno pripremati obroke bez gužve.
Plavo-sivi tonovi, svijetli gornji elementi i ručkice njenog brenda Sklopit pretvorili su kuhinju i u svojevrsni kućni showroom domaćeg dizajna.
Nina Jeina sama je osmislila kuhinju od približno deset kvadratnih metara, u saradnji s lokalnom stolarijom.
Umjesto da svaki centimetar zatvori gornjim elementima, odabrala je otvorene police koje istovremeno služe za odlaganje i izlaganje posuđa, čime je prostor zadržao lakoću. Šank, otvorene police i pažljivo organizovane radne zone pokazuju da mala open space kuhinja može imati sve što je potrebno jednom domaćinstvu, a da pritom ne djeluje zagušeno.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada kuhinja, trpezarija i dnevni boravak dijele isti prostor, svaki centimetar mora imati svoju ulogu. Ovaj dom pokazuje kako to može izgledati bez osjećaja skučenosti.
Prošli mjesec smo vas kroz DESIGN.biramo pozvali da nam pokažete trpezarije u kojima se najradije okupljate. Stigle su nam velike trpezarije, mali kutci za dvoje, stolovi povezani s kuhinjama i prostori koji su nas podsjetili da dobra trpezarija zapravo nema mnogo veze s kvadraturom.
Ovog puta pažnju nam je privukao dom Džejne Žige iz Goražda i jedno naizgled jednostavno rješenje: okrugli crni sto smješten između kuhinje i dnevnog boravka. Umjesto da pokušava napraviti zasebnu prostoriju tamo gdje je nema, trpezarija je postala tačka koja ih povezuje.
Kod manjih open space prostora pravougaoni sto vrlo brzo može postati prepreka između zona. Ovdje je odabran okrugli sto za četiri osobe, pa se oko njega može prolaziti iz kuhinje prema dnevnom boravku bez oštrih uglova koji bi dodatno zauzimali prostor.
Njegova tamna površina i crna baza daju mu dovoljno vizuelne težine da trpezarija djeluje kao zasebna cjelina, iako nema zidova koji bi je definisali. Ispod njega je okrugli tepih koji ponavlja geometriju stola i praktično crta granicu trpezarijske zone na podu.
Upravo je to detalj koji bismo zapamtili za vlastiti mali stan: kada prostor ne možete podijeliti zidovima, podijelite ga oblicima, materijalima i rasporedom namještaja.
Na Džejninom primjeru se najbolje vidi koliko je zapravo malo prostora bilo potrebno da se formira puna trpezarija. S jedne strane nastavlja se bijela kuhinja, s druge dnevni boravak, dok veliki prozori iza stola daju cijeloj zoni prirodno svjetlo.
Uz kuhinju je ostavljen i mali barski pult sa stolicama, odnosno još jedno mjesto za brzi doručak, kafu ili obrok kada nema potrebe postavljati trpezarijski sto. Tako dvije zone za sjedenje ne rade istu stvar: jedna je dio svakodnevne kuhinjske rutine, druga mjesto za duže obroke i okupljanje.
Paleta je pritom namjerno mirna. Bijela kuhinja i zavjese, sivi i taupe tonovi stolica i tepiha te crni detalji ponavljaju se kroz cijeli open space, zbog čega prostor izgleda povezano i vizuelno veće.
Odmah uz sto nalazi se veliki fikus koji gotovo preuzima ulogu arhitektonskog elementa. Njegova visina prekida niz niskog namještaja, uvodi boju u neutralnu paletu i pravi mekanu vizuelnu granicu između kuhinje, trpezarije i prozora.
Za Džejnu upravo ova biljka ima i posebnu sentimentalnu vrijednost: dobila ju je kao sasvim malu biljku, a tokom godina izrasla je u drvo koje danas zauzima važno mjesto u domu. To je možda i najbolji primjer onoga što smo željeli pronaći kroz DESIGN.biramo – prostor koji nije sastavljen samo od lijepih stvari, nego i od detalja koji nešto znače ljudima koji u njemu žive.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
