TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 28.4.2026.
Kroz Bonjour.DESIGN otvorili smo prostor za stvarne interijere, one u kojima se živi svaki dan, koje dolaze direktno od vas, naših čitatelja
Svaki mjesec biramo jedan dom koji ste nam poslali i predstavljamo ga kao dio ove priče koja raste zajedno s vama. Ovog puta pažnju nam je privukla kuća u Zenici, dvoetažni prostor od oko 100m2 koji odmah daje osjećaj širine i mira.
Dom Une Selimović razvija se kroz open space koncept na dvije etaže, gdje prizemlje okuplja dnevni boravak i trpezariju, dok gornji nivo kombinuje spavaći i radni dio.
Već na prvi pogled jasno je da se radi o prostoru koji nije nastao slučajno, iako iza njega ne stoji arhitekta ili dizajner.
Ono što ovaj interijer izdvaja jeste način na koji koristi volumen prostora. Kuća od oko 100 kvadrata razvijena je kao dvoetažni open space povezan stepenicama, gdje prizemlje okuplja dnevni boravak i trpezariju, dok se na galerijskom nivou nalaze spavaći i radni dio.
Visoki stropovi sa vidljivim gredama dodatno naglašavaju osjećaj širine, a raspored je organizovan tako da prostor ostane protočan i funkcionalan.
Iako open space često može djelovati izazovno za organizaciju, ovdje se pokazuje kao vrlo logično rješenje koje prati ritam života u kući.
Paleta interijera oslanja se na prirodne tonove bijele zidove, tople nijanse drveta i zemljane akcente kroz dekor i keramiku. Masivni brodski pod daje kontinuitet cijelom prostoru, dok plutajuće police dodatno naglašavaju horizontalu i smiruju kompoziciju.
Centralno mjesto u dnevnoj zoni zauzima modularni kauč rađen po mjeri, u toploj smeđoj nijansi koja prostoru daje dubinu. Oko njega se razvija mala kućna biblioteka, raspoređena kroz niz jednostavnih drvenih polica koje prate liniju zida.
Detalji su pažljivo birani: crne vaze, skulpture i teksture koje razbijaju monotoniju, a ne dominiraju prostoru doprinoseći smirenom karakteru cijelog interijera.
Posebnu vrijednost ovom domu daju komadi koji dolaze iz radionice Wood Surgery, iza koje stoji Lejla Selimović, Unina sestra, koja se bavi restauracijom, reparacijom i redizajnom starog namještaja. Ti komadi unose sloj autentičnosti koji je teško postići kupovinom novih elemenata.
Trpezarijski sto okružen je stolicama koje nisu identične, ali zajedno funkcionišu kao cjelina. Riječ je uglavnom o restauriranim Thonet Mundus stolicama, koje kroz različite završne obrade donose dinamiku prostoru.
Ovakav način slaganja interijera pokazuje kako prostor može rasti zajedno s vlasnicima. Komadi nisu birani odjednom, nego su dolazili postepeno, kroz proces restauracije i prilagođavanja, što ovom domu daje dodatnu slojevitost i lični pečat.
Kroz Bonjour.DESIGN svaki mjesec biramo jedan interijer koji ste nam poslali i dajemo mu prostor da ispriča svoju priču.
Ako i vi imate dom koji želite podijeliti s nama, možete vidjeti kako se prijaviti ovdje, a možda već sljedeći mjesec zavirimo upravo u vaš dnevni boravak.
TEKST: Ada Ćeremida
Profil Home in Heidelberg vam je vjerovatno već prošao feedom, ali ovaj put ne zavirujemo u njihov poznati njemački interijer. Danilo i Paolo svoj su milanski pied-à-terre pretvorili u dom u kojem boje, stakleni blokovi i sačuvani arhitektonski detalji vode cijelu priču.
Danilo je profesionalni fotograf koji je 2021. godine pokrenuo Instagram profil @homeinheidelberg kako bi podijelio svoju ljubav prema interijerima i fotografiji prostora. Paolo je specijalista za interior styling koji kroz kompoziciju, staging i pažljivo birane detalje oblikuje svaki njihov kadar.
Zajedno su stan u Heidelbergu pretvorili u prepoznatljivu scenografiju za snimanja, ali i u polaznu tačku studija koji danas radi međunarodne projekte.
Za manje od godinu dana Home in Heidelberg prerastao je u profesionalnu aktivnost, a njihov rad privukao je magazine i brendove poput Louis Poulsen, IKEA, H&M Home, Westwing i Connox.
U njihovom milanskom domu sada vidimo kako taj isti osjećaj za fotografiju, styling i svjetlo izgleda kada prostor uređuju za sebe. Ovdje nema jedne sigurne palete koja se ponavlja iz sobe u sobu.
Svaka zona dobila je vlastitu atmosferu, ali ih povezuju oble linije, snažne boje i materijali koji mijenjaju izgled zavisno od dnevnog svjetla.
Kada su prvi put zakoračili na prašnjavo gradilište, pažnju su im odmah privukli originalni lukovi. Umjesto da ih tretiraju kao ostatak starog tlocrta, pretvorili su ih u motive koji vode kroz cijeli stan. U jednom od prolaza već su tada zamišljali dvije Louis Poulsen lampe koje će visiti kao da su oduvijek pripadale prostoru.
Obli otvori ponavljaju se kroz spiralno stepenište, zakrivljeni zid od staklenih blokova i forme namještaja. Tako je historijski karakter stana sačuvan bez pokušaja da interijer izgleda kao rekonstrukcija nekog prošlog vremena. Staro je dobilo savremeni okvir, a lukovi su ostali vizualna veza između prostorija koje imaju sasvim različite boje i raspoloženja.
Centralni dio dnevne zone djeluje gotovo kao mala unutrašnja skulptura. Tamno spiralno stepenište uvodi snažnu grafičku liniju, a zakrivljeni zid od staklenih blokova propušta svjetlo i istovremeno zadržava osjećaj privatnosti. Njihova kombinacija stvara dubinu čak i kada prostor gledamo iz jednog ugla.
Plateau Coffee Table brenda FEST Amsterdam prirodno se uklopio u tu kompoziciju. Njegova zaobljena ploča prati linije stepeništa i staklenog zida, a kaljeno staklo ne prekida prolazak dnevnog svjetla. Površina hvata odraze žutih, plavih i crvenih detalja, pa se sto vizualno mijenja tokom dana. Umjesto još jednog teškog komada u centru sobe, postao je gotovo nevidljiva baza za cijelu scenu.
U ovom stanu boja ne dolazi kroz nekoliko jastuka koji se lako mogu zamijeniti.
Duboka plava preuzima cijelu trpezarijsku i radnu zonu, od zidova do plafona, čime prostor dobija osjećaj intimne sobe unutar otvorenijeg tlocrta. Veliki drveni sto i žute stolice donose toplinu, a crvena stolna lampa izgleda kao mali grafički znak u centru kompozicije.
Sličan pristup nastavlja se u kuhinji, gdje su ormarići, zidne površine i detalji izvedeni u žutim tonovima. Metalna radna ploča i otvorene police unose industrijsku preciznost, dok žuta visilica omekšava cijelu sliku.
Pod od toplih, zemljanih pločica povezuje kuhinju s ostatkom stana i sprečava da plava djeluje hladno. Svaka prostorija ima svoju paletu, ali se iste boje u manjim dozama pojavljuju i u susjednim zonama.
Kupatilo je najmanja prostorija u stanu, jedino je kupatilo i nema prozor, pa je tražilo najpreciznije odluke. Danilo i Paolo nisu pokušali vizualno ga utišati potpuno bijelim površinama. Umjesto toga, dali su mu zelene ormariće, plavi umivaonik, žuti element s ogledalom i mozaik u nekoliko nijansi plave, zelene i senf žute.
Sitne pločice stvaraju ritam i vode pogled prema zoni tuša, a svjetlija teraco baza reflektuje dostupno umjetno svjetlo. Zaobljeni prolaz ponavlja jezik lukova iz ostatka stana, pa kupatilo ne djeluje kao izdvojena funkcionalna kutija. Uprkos nedostatku prozora, prostor je živ, vedar i dovoljno karakteran da se pamti jednako kao dnevni boravak.
Iako je svaki kadar pažljivo komponovan, stan ne djeluje kao showroom. Bijeli kauč, prugasti tepih, stakleni sto, plava sofa, umjetnine i niz manjih predmeta formiraju slojeve koji izgledaju kao da su nastajali vremenom. Sculpturalni komadi namještaja dobijaju dovoljno prostora oko sebe, pa nijedan ne pokušava preuzeti cijelu sobu.
Tu se jasno vidi način na koji Danilo i Paolo inače rade. Fotografija određuje kako će svjetlo prolaziti kroz prostor, a styling pazi na odnose između visina, boja, tekstura i praznih površina. Njihov milanski dom istovremeno je privatno mjesto, eksperimentalna scenografija i primjer kako se snažan interijer može graditi bez jedne dominantne estetike. Povezuje ga dosljedan osjećaj za kompoziciju, a ne ponavljanje istih komada iz prostorije u prostoriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
