TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 24.6.2026.
Početkom mjeseca pozvali smo vas da nam pokažete balkone, terase i vanjske prostore koje ste uređivali s pažnjom. Pristiglo je mnogo zanimljivih prijava, a jedna nas je posebno zadržala na fotografijama.
Kroz Bonjour.DESIGN svakog mjeseca otvaramo prostor za jednu temu i jednu priču koju zajedno gradimo s našim čitateljima.
Nakon dnevnih boravaka, ovog mjeseca tražili smo balkone, terase i prostore koji ljeti postaju produžetak doma.
Među prijavama izdvojio se balkon Nerme Lončarević iz Sarajeva. Iako danas zauzima svega pet kvadratnih metara, iza njega se krije zanimljiva transformacija koja pokazuje kako promišljene odluke mogu potpuno promijeniti karakter prostora.
Ono što nam se posebno dopalo jeste činjenica da balkon nije uređen kao zasebna cjelina, nego kao prirodni nastavak dnevnog boravka koji se nalazi odmah iza staklenih vrata.
Kako nam je Nerma ispričala, balkon je nekada bio dug gotovo osam metara. Tokom renoviranja i proširenja stana dio prostora morao je biti zatvoren, pa je ostalo svega pet kvadrata sa sivim pločicama i sivim zidovima koji nisu djelovali naročito privlačno. 
Zato, prvi korak nije bio dodavanje dekoracija nego stvaranje potpuno nove atmosfere. Balkon je zamišljen kao mjesto za jutarnju kafu, razgovore i odmor, a svaka odluka kasnije je pratila tu ideju.
To je razlog zbog kojeg prostor danas djeluje skladno i funkcionalno uprkos skromnoj kvadraturi.
Najveća transformacija dogodila se kroz uvođenje toplih drvenih površina. Podne obloge od drvenih ploča odmah su ublažile hladnoću koju često imaju gradski balkoni, dok zid od drvenih letvica stvara osjećaj dubine i služi kao vizualna pozadina cijelom prostoru.
Posebno nam se dopada što taj element nije kupljen gotov, nego ga je izradio prijatelj porodice, što prostoru daje dodatnu ličnu vrijednost. Kombinacija drveta na podu, zidu i namještaju stvara kontinuitet koji balkon čini većim nego što zaista jeste.
Na pet kvadrata svaki centimetar mora imati svoju funkciju. Zato je sjedeća klupa izrađena od paleta po mjeri prostora, dok su jastuci šiveni posebno za ovu dimenziju balkona.
Umjesto velikog broja komada namještaja, odabrano je nekoliko pažljivo raspoređenih elemenata koji ostavljaju dovoljno prostora za kretanje. Biljke, pletene teksture, makrame detalji i diskretna rasvjeta unose boho atmosferu bez osjećaja prenatrpanosti. 
TEKST: Ada Ćeremida
Na jednoj od najživljih sarajevskih ulica, ovaj stan u austrougarskoj zgradi pokazuje kako maksimalizam ne mora značiti vizuelni zamor. Visoki plafoni, bijela stolarija, umjetnost i slojevi tekstura stvaraju interijer koji je pun karaktera, ali i iznenađujuće miran.
Maksimalizam najčešće zvuči kao poziv na hrabrost: više boje, više umjetnosti, više detalja, više svega. Ipak, ovaj stan na Titovoj ulici pokazuje da ključ nije u količini, nego u ritmu kojim se sve te stvari povezuju.
Smješten u austrougarskoj zgradi, s visokim plafonima, velikim prozorima, profilisanim zidovima i klasičnim vratima, prostor već ima onu arhitektonsku osnovu koja podsjeća na evropske stanove sa dozom njujorškog loft senzibiliteta. 
Na toj mirnoj, gotovo galerijskoj pozadini, umjetnost, tepisi, lusteri, namještaj i lični predmeti dobijaju prostor da budu glasni, ali ne i naporni. Kroz dnevni boravak, trpezariju, kuhinju, spavaću sobu i intimnije zone stana vidi se kako lični izraz može biti bogat, slojevit i vrlo prepoznatljiv, a da dom i dalje diše.
U dnevnom boravku i trpezariji vidi se glavna lekcija ovog stana: maksimalizam ne mora izgledati haotično ako ima jasnu pozadinu. Visoki plafoni, profilisani zidovi, bijela stolarija i velika vrata sa staklenim panelima stvaraju gotovo galerijski okvir za umjetnost, tepih, lustere i različite teksture.
Slike su snažne, tepisi imaju karakter, a namještaj nosi klasične forme, ali sve ostaje povezano kroz mirnu paletu zidova i ponavljanje svijetlih tonova.
Zato prostor djeluje bogato, ali ne prenatrpano. Titova ulica je vani bučna i urbana, dok interijer iznutra gradi vlastiti, mnogo smireniji ritam. 
Trpezarijski dio posebno dobro pokazuje kako se balansira prostor pun umjetnosti i boje. Bijeli sto i stolice ne pokušavaju se takmičiti sa slikama, već daju prostoriji osjećaj reda i lakoće.
Orijentalni tepih unosi toplinu i dubinu, dok luster naglašava visinu i salonski karakter austrougarskog stana. Isti princip nastavlja se i u dnevnoj zoni, gdje siva garnitura smiruje zidove ispunjene umjetninama i detaljima. To je dobar trik za svaki dom: kada želite više karaktera, ne mora svaki komad biti akcenat. 
Kuhinja nastavlja priču stana, ali na tiši i funkcionalniji način. Sivi frontovi, stakleni ormarići, crne ručkice i drvena radna ploha daju joj klasičan izgled bez osjećaja težine.
U prostoru koji ima visoke plafone, vertikalni elementi i gornji ormarići dodatno naglašavaju proporcije, dok drvo unosi toplinu u svakodnevnu zonu. Mali kutak uz prozor sa klupom, stolom i plavim jastucima pokazuje kako i najpraktičniji dio doma može imati atmosferu. Umjesto da bude samo produžetak kuhinje, taj nook djeluje kao mali gradski bistro skriven unutar stana. 
U spavaćim sobama isti maksimalistički jezik postaje mekši i intimniji. Umjetnost je i dalje prisutna, ali posteljina u svijetloplavim tonovima, sivi jastuci i neutralni komadi namještaja uvode mirniji tempo. Velike slike iznad kreveta ne djeluju agresivno jer ih profilisani zidovi već pretvaraju u dio arhitekture.
To je važna lekcija za sve koji vole upečatljive detalje, ali žele da spavaća soba ostane prostor odmora. Karakter ne nestaje, samo se spušta na tiši nivo. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
