TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 31.5.2026.
Arhitektonski studio Projekt V Arhitektura, koji djeluje između Sarajeva i Londona, već godinama gradi prepoznatljiv jezik savremenog, tihog i duboko promišljenog dizajna.
Njihovi projekti redovno osvajaju pažnju regionalne i evropske arhitektonske scene, a nominacija projekta Zemlja za Mies van der Rohe nagradu 2026. samo je potvrdila kontinuitet tog uspjeha.
Novi projekat studija Projekt V Arhitektura u Sarajevu, Treehouse Apartment, pokazuje kako arhitektura može biti istovremeno poetična, funkcionalna i održiva. Ako volite interijere koji pričaju priču, povezuju nas s prirodom i nude nešto potpuno drugačije od očekivanog ovo je stan koji ćete pamtiti.
Treehouse Apartment je 100 m² pažljivo osmišljenog porodičnog doma smještenog u austrougarskom dvorišnom bloku u Sarajevu. Umjesto klasične renovacije, arhitekti su pristupili prostoru kao narativu stvarajući topli, zatvoreni svijet koji se postepeno otkriva kroz kretanje.
Prirodni materijali poput trešnjinog drveta, gline, kamena i lana dominiraju interijerom, stvarajući osjećaj smirenosti i bezvremenosti. Prostor djeluje gotovo monolitno, ali istovremeno mekano i prilagođeno svakodnevnom životu mlade porodice.
Najintrigantniji element stana je, bez sumnje, dječija kućica mala drvena struktura unutar stana. Izrađena od lokalno prefabrikovanog smrekovog glulama u saradnji s Krivaja Homes, ova mikroarhitektura briše granicu između namještaja i prostora.
S više nivoa, ugrađenim stepenicama, loftom i CNC perforacijama koje filtriraju svjetlo i poglede, Tree House podstiče igru, kretanje i maštu. Postavljena prema dvorištu, djeluje kao da lebdi među krošnjama, nudeći djeci vlastiti svijet unutar doma.
Održivost ovdje nije dodatak, već temelj koncepta. Korišteni su lokalni materijali, prirodne završne obrade i prefabrikovani drveni elementi koji smanjuju otpad i produžavaju vijek trajanja prostora.
Drvo, glina i kamen ne samo da stvaraju zdravu mikroklimu, već i emocionalnu vezu s prostorom. Ovaj stan pokazuje da održivi dizajn ne mora izgledati tehnički ili hladno naprotiv, može biti topao, taktilan i duboko human.
Centralni arhitektonski motiv projekta je koncept groundedness ili prizemljenosti. On se manifestuje kroz kontinuirani element od trešnjinog furnira koji se proteže kroz cijeli stan, mijenjajući svoju funkciju.
Ova “nastanjiva sokla” počinje kao podna linija, a zatim se transformiše u klupe, kuhinjske elemente, ormare i zidne obloge. Poput horizont linije ili šumske ivice, ovaj drveni pojas povezuje sve prostorije, skriva tehničke elemente i stvara osjećaj kontinuiteta i smirenja.
Iako izrazito savremen, Treehouse Apartment duboko je ukorijenjen u lokalni kontekst. Projekat se nadovezuje na bosansku tradiciju gradnje u drvetu, zanatstvo i modernističko naslijeđe Sarajeva iz 20. stoljeća.
U interijeru su pažljivo kurirani savremeni komadi namještaja bh. dizajna i umjetnosti, čime stan postaje i mali arhiv lokalne kreativne scene. Ovo je dom koji poštuje prošlost, ali jasno gleda prema budućnosti. U vremenu brzih rješenja, ovaj stan nas podsjeća na vrijednost sporog, promišljenog i odgovornog dizajna.
Saradnja s lokalnim proizvođačima i radionicama poput Krivaja Homes , Zanat , Gazzda , WAGA Wood i Artisan Love Wood jasno pokazuje koliko je lokalno znanje utkano u svaki detalj prostora.
Interijer dodatno obogaćuju savremeni komadi namještaja i tekstila bh. dizajna, uključujući Prostoria , Zart Home Textile Studio , Gazar te keramički radovi studija Tako Pottery Studio .
Ako vas zanima kako izgleda savremeni bosanski arhitektonski izraz na evropskom nivou ovo je projekat koji vrijedi zapamtiti.
TEKST: Ada Ćeremida
U hodniku nekoliko centimetara može odlučiti hoće li prostor funkcionisati kao prolaz ili kao još jedna prostorija koju stalno zaobilazimo.
Jesen polako mijenja i način na koji koristimo ulaz u dom. Odjednom se vraćaju jakne, čizme, kišobrani, torbe i svi oni predmeti koji ljeti mogu proći gotovo neprimijećeno, a već s prvim hladnijim danima završe na prvoj slobodnoj površini.
Kod uskog hodnika problem najčešće nije samo nedostatak kvadrata. Problem je pokušaj da u prostor koji je prvenstveno namijenjen kretanju smjestimo namještaj projektovan za mnogo veće prostorije.
Klasični ormari često imaju dubinu oko 55 do 60 centimetara, što ima smisla kada u njima želimo vješati odjeću. U hodniku širine u kojem je svaki centimetar važan, takav element vrlo brzo može preuzeti prostor.
Zato ćemo 30 centimetara uzeti kao početnu liniju razmišljanja. Nekada će biti dovoljno 15 centimetara za policu za ključeve, nekada će 35 ili 40 centimetara imati smisla za određeni element. Važnije je pitanje: koliko prostora predmet zaista mora zauzeti da bi obavljao svoju funkciju?
Od te ideje kreće šest principa kojima mali ili uski hodnik možemo pretvoriti u prostor koji radi mnogo više, bez osjećaja da smo ga dodatno zatrpali.
Prije ormara, konzole ili klupe, izmjerite koliko prostora mora ostati slobodno za svakodnevno kretanje, otvaranje vrata i prolazak dvije osobe.
Tu naših 30 centimetara postaje korisna početna mjera za razmišljanje.
Plitki ormarić za obuću, konzola ili zatvoreni element dubine oko 25 do 30 centimetara može ponuditi dovoljno mjesta za sitnice koje nam trebaju pri izlasku iz kuće, bez efekta zida namještaja koji ulazi u komunikaciju.
Za ključeve, naočale ili poštu često vam ne treba čak ni toliko. Polica dubine 10 do 15 centimetara može sasvim dovoljno funkcionisati kao mala landing zona.
Drugim riječima, ne počinjite od komada namještaja koji želite kupiti. Počnite od količine prostora koju hodnik može dati.
Uski hodnik rijetko može podnijeti veliki ormar dubine 60 centimetara, ali zato često ima potpuno neiskorišten zid iznad naše visine pogleda.
Umjesto jednog masivnog elementa, storage možemo podijeliti vertikalno.
Visoki, plići ormarići, zatvorene police iznad nivoa očiju ili elementi koji se protežu gotovo do stropa mogu preuzeti sezonske stvari koje ne koristimo svaki dan. Šalovi, rukavice, dodatne torbe ili obuća koju trenutno ne nosimo ne moraju zauzimati najdostupniji dio hodnika.
Dobra hijerarhija je jednostavna: ono što koristite svakodnevno ostaje nisko i nadohvat ruke, dok ono što koristite povremeno ide prema gore.
Tako hodnik dobija storage bez potrebe da ga pretvorimo u garderober.
Mali prostor mnogo brže djeluje neuredno jer sve predmete vidimo gotovo istovremeno.
Zato zatvoreno odlaganje u hodniku ima veliku vrijednost. Cipele, sredstva za održavanje obuće, kablovi, kese i deset zimskih dodataka ne moraju postati dio kompozicije prostora.
Ipak, cilj nije sakriti svaki predmet.
Kaput koji trenutno nosite, lijepa torba ili jedna korpa mogu ostati vidljivi i prostoru dati osjećaj da se zaista koristi. Princip je sličan ostatku interijera: ono što je praktično i vizuelno zanimljivo možemo pokazati, a ono što stvara šum skloniti iza fronti.
U vrlo malom hodniku ta razlika može biti važnija od dodatnog kvadratnog metra.
Kada nema dovoljno mjesta, svaki novi komad namještaja treba opravdati prostor koji zauzima.
Ako širina hodnika dozvoljava klupu, neka ispod nje bude prostor za obuću. Ako imate ogledalo, model s plitkom policom može preuzeti ključeve i sitnice. Zidna konzola može istovremeno biti mjesto za odlaganje i vizuelna tačka koja prekida dugi prazan zid.
Kod veoma uskih hodnika ovo ne mora značiti klasičan multifunkcionalni komad namještaja. Nekada je dovoljno spojiti kukice + policu + ogledalo na istoj vertikalnoj površini i dobiti tri funkcije bez zauzimanja poda.
Što manje kvadrata imamo, to više smisla treba imati svaki centimetar koji koristimo.
Pogledajte hodnik još jednom, ali ovaj put ne samo u visini očiju.
Prostor iznad vrata, kratki zid između dvoja vrata, ugao koji ostaje prazan ili posljednjih 30 centimetara zida mogu postati korisniji od još jednog velikog komada namještaja.
Iznad vrata može stati zatvoren element za sezonske stvari. Na uskom zidu može biti nekoliko kukica. U uglu pored ulaza može stajati visoka korpa za kišobrane.
Ovo je posebno korisno u starijim stanovima gdje hodnici često imaju mnogo vrata i malo kontinuiranih zidnih površina. Umjesto borbe s tlocrtom, koristimo male fragmente koje nam je već dao.
Ogledalo u uskom hodniku nije samo mjesto na kojem provjeravamo outfit prije izlaska.
Postavljeno tako da reflektuje svjetlo ili otvor prema drugoj prostoriji, može vizuelno proširiti prostor i prekinuti osjećaj dugog, zatvorenog tunela.
Isto vrijedi za rasvjetu.
Jedna centralna plafonjerka često naglašava dužinu hodnika i ostavlja njegove krajeve u sjeni. Više manjih izvora svjetla, zidne lampe ili diskretna indirektna rasvjeta mogu bolje definisati zidove i učiniti prostor vizuelno širim.
Ako uz ogledalo dodate topliji bočni izvor svjetla, dobijate i mnogo ugodniji prelaz iz hladnijeg vanjskog prostora u dom tokom jeseni i zime.
U hodniku u kojem nemamo mnogo mjesta za dekoraciju, svjetlo praktično postaje materijal kojim uređujemo prostor.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
