TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 22.10.2026.
Od porodičnog stana u Sarajevu do savremenog muzeja u Visokom, pet bh. projekata dobilo je mjesto u međunarodnoj selekciji za Piranesi Award 2026.
Koliko često zastanemo i pogledamo šta se zapravo gradi, obnavlja i projektuje u Bosni i Hercegovini? Ne samo velike stambene komplekse ili objekte koji mijenjaju gradske vizure, nego i manje arhitektonske intervencije, prostore koji čuvaju naslijeđe i domove koji pokazuju koliko kreativnosti može stati unutar četiri zida.
Ovog puta imamo dobar razlog da pažnju usmjerimo upravo na domaću scenu.
Objavljena je službena lista nominacija za Piranesi Award 2026, a među međunarodnim kandidatima nalazi se pet arhitektonskih projekata iz Bosne i Hercegovine. Od Sarajeva i Ilidže, preko Visokog i V. Luke, do Banje Luke, selekcija obuhvata različite tipologije, pristupe i arhitektonske ideje.
Piranesi Award dodjeljuje se od 1989. godine i ubraja se među značajnija arhitektonska priznanja srednje i jugoistočne Evrope. U fokusu su realizovani projekti, njihov odnos prema prostoru, materijalima, kulturnom naslijeđu i savremenom načinu života.
Nagradu prati međunarodna izložba u okviru konferencije Piran Days of Architecture , a ovogodišnje dobitnike odabrat će međunarodni stručni žiri. Pet bh. projekata odabrala je nacionalna selektorica Hana Kevilj , čime su dobili priliku da predstavljaju domaću arhitekturu u evropskoj konkurenciji. U nastavku donosimo projekte koji su se našli na ovogodišnjoj listi.
Stan površine 100 m² u sarajevskoj zgradi iz austrougarskog perioda dobio je potpuno novo poglavlje zahvaljujući studiju Projekt V Arhitektura. Umjesto standardnog pristupa renoviranju, Lucy Dinnen i Vernes Čaušević oblikovali su porodični dom u kojem prirodni materijali preuzimaju glavnu ulogu.
Drvo trešnje, glinene zidne boje, kamen i lan stvaraju topao, gotovo taktilan interijer, ali detalj koji ovaj projekat čini neočekivanim jeste mala drvena kućica za djecu integrisana u stan . Izrađena od lameliranog drveta smreke, koristi visinu prostora kako bi stvorila dodatno mjesto za igru, istraživanje i boravak. O ovom projektu smo već pisali na Bonjour.DESIGN, a cijelu priču i fotografije možete pogledati u našem ranijem članku .
Foto: @shatanustarick
Koliko je arhitekture zaista potrebno da bi prostor dobro funkcionisao? Projekat Half-A-Frame ovo pitanje istražuje kroz savremenu interpretaciju planinske kuće i jednostavnost arhitektonske forme.
Autori Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić i Jonus Ademović osmislili su objekat koji se oslanja na prostornu redukciju, montažni sistem gradnje i pažljiv odnos prema prirodnom okruženju.
Projekat je već osvojio Grand Prix na izložbi Collegium Artisticum 2026 , gdje je stručni žiri istakao njegov održivi pristup i način na koji arhitektonska jednostavnost može ponuditi kvalitetno i savremeno rješenje za planinsko stanovanje.
Foto: @halfaframe
Ako ste prolazili kroz Otes, moguće je da ste već primijetili stambene objekte čije valovite terase stvaraju karakterističnu siluetu. Iza arhitektonskog koncepta Sarajevo Waves stoji studio Ahaknap, odnosno arhitekti Kenan Brčkalija i Adnan Harambašić.
Smješten uz rijeku Željeznicu, kompleks svoj prepoznatljivi oblik duguje upravo odnosu s prirodnim okruženjem. Velike terase zamišljene su kao produžetak stambenih prostora, a valovita fasada omogućava drugačiju povezanost interijera i eksterijera.
Prema opisu arhitektonskog studija, riječ je o stambeno-poslovnom kompleksu planiranom sa 220 jedinica, čija je prva zgrada završena 2016. godine. Na službenoj listi Piranesi nominacija navedena je 2026. godina.
Foto: Ahaknap
Kako savremeno predstaviti historiju grada, a pritom sačuvati arhitektonsku vrijednost prostora u kojem je izložena? Upravo tim pitanjem bavio se studio Sinteza prilikom oblikovanja stalne postavke Zavičajnog muzeja Visoko.
Unutar historijske zgrade iz austrougarskog perioda arhitekti Jasmin Sirčo i Berina Sulejmanović osmislili su muzejski interijer u kojem rasvjeta, materijali i prostorna organizacija usmjeravaju posjetitelje kroz različita razdoblja historije Visokog.
Posebno su zanimljive tri tamno oblikovane izložbene prostorije, kao i Zlatna soba posvećena orijentalnoj zbirci dokumenata. Projektantski pristup zasniva se na očuvanju vrijednih elemenata izvorne arhitekture i intervencijama koje ne narušavaju njen karakter.
Projekat je već nagrađen za interijer na izložbi Collegium Artisticum 2026, a nominacija za Piranesi Award donosi mu dodatnu međunarodnu vidljivost.
Foto: Sinteza
Posljednji projekat na bh. listi nominacija dolazi iz Banje Luke, gdje je arhitekta Željko Kusić realizovao poslovni objekat kompanije H_TEC GROUP.
Umjesto potpune zamjene postojeće građevine, projekat polazi od transformacije ranije izgrađenog objekta iz perioda socijalizma. Takav pristup otvara važno pitanje savremene urbane arhitekture: kako prilagoditi postojeće građevine novim potrebama, bez nepotrebnog brisanja njihovih prostornih i materijalnih vrijednosti?
Projekat je osvojio nagradu za realizovani objekat na izložbi Collegium Artisticum 2026, gdje je žiri prepoznao kvalitet njegove arhitektonske transformacije i odnos prema postojećem urbanom kontekstu.
Foto: Željko Kustić Architects
Treehouse Apartment: Ko kaže da kućica na drvetu mora biti vani? Ovaj sarajevski stan donosi dječiju kućicu usred interijera i potpuno novu dimenziju porodičnog stanovanja.
Half-A-Frame: Manje kvadrata, manje komplikacija, više prirode. Planinska kuća koja pokazuje koliko jednostavna forma može biti efektna.
Sarajevo Waves: Terase koje izgledaju poput valova i stanovanje koje se otvara prema vani. Fasada ovdje definitivno nije samo fasada.
Zavičajni muzej Visoko: Historija ne mora izgledati zastarjelo. Savremena scenografija, pažljivo osmišljena rasvjeta i arhitektura koja daje prostor eksponatima.
H_TEC GROUP: Zašto graditi ispočetka ako postojeća zgrada ima potencijal? Banjalučki projekat pokazuje snagu arhitektonske transformacije.
Zajednički nazivnik? Pet potpuno različitih projekata, ali ista ideja: dobra arhitektura ne zavisi samo od veličine objekta, nego od toga koliko promišljeno odgovara na prostor, ljude i njihove potrebe.
Ovogodišnje priznanje Piranesi Award bit će dodijeljeno 21. novembra 2026. godine u Portorožu, kada će biti otvorena i međunarodna izložba nominovanih projekata.
TEKST: Ada Ćeremida
Šta kada završite isti fakultet, zajedno preživite bezbroj predaja projekata i neprospavanih noći, a onda shvatite da svaka od vas arhitekturu vidi potpuno drugačije?
Neira, Amna i Sumea za Bonjour.DESIGN govore o prvim koracima u profesiji, kreativnoj slobodi, prijateljstvu i Sarajevu koje ih inspiriše.
Kada smo pokrenuli DESIGN.sa, htjeli smo upoznati generaciju mladih arhitekata i dizajnera u trenutku kada njihovi profesionalni putevi tek dobijaju oblik. U prethodnim razgovorima upoznali smo autore koji svojim projektima već intervenišu u urbani prostor Sarajeva, kao i arhitektonski par Melisu i Armana , čija je zajednička priča rasla paralelno s njihovom ljubavlju prema arhitekturi.
Ova priča donosi nam tri nova lica i jedno prijateljstvo koje je preživjelo sve ono što studenti arhitekture dobro poznaju: predaje, korekcije, makete, rokove i beskrajne razgovore o projektima.
Neira, Amna i Sumea su najbolje prijateljice, ali danas se nalaze na tri različita mjesta u svom profesionalnom razvoju. 
Neira je diplomirala arhitekturu i istražuje kako povezati svoja interesovanja za prostor, film i vizualno pripovijedanje. Amna paralelno s master studijem radi na freelance projektima interijera i u danskoj arhitektonskoj firmi, dok Sumea kroz master studij nastavlja razvijati vlastiti pogled na prostor, ljude i kreativni proces.
To je ona faza kroz koju smo svi prošli ili ćemo tek proći: kada iza sebe imamo godine učenja, rada i neke prilično jasne ideje o budućnosti, a onda shvatimo da stvarni život nudi mnogo više pravaca nego što smo zamišljali. Odjednom se otvaraju pitanja koja nemaju baš jednostavne odgovore. Jer šta zapravo znači biti mlada arhitektica danas? Mora li se odmah nakon diplome znati sljedeći korak? Koliko nas obrazovanje definiše, a koliko nam dopušta da krenemo u potpuno drugim smjerovima?
Umjesto da razgovaramo samo o njihovim projektima, odlučili smo upoznati način na koji razmišljaju. O karijeri, dizajnu, estetici, klijentima i onim dijelovima arhitekture koji se ne uče nužno na fakultetu. 
A kako arhitekturu najbolje razumijemo kroz prostor, zajedno smo prošetale Sarajevom i obišle tri lokacije koje su same odabrale kao mjesta arhitektonske inspiracije.
Neira, diplomirala si arhitekturu, ali još uvijek istražuješ u kojem smjeru želiš nastaviti obrazovanje. Koliko je teško donijeti odluku o masteru kada te zanima više stvari i osjećaš li pritisak da odmah moraš znati šta je sljedeće?
Mislim da je najteže to što, kada te zanima više različitih stvari, imaš osjećaj da odabirom jednog smjera istovremeno odustaješ od svih ostalih. Arhitektura je veoma široka oblast i upravo mi je studiranje pokazalo koliko različitih pravaca postoji, ali i koliko još toga želim istražiti. Ipak, ne osjećam pritisak. Naprotiv, osjećam da imam prostor kreativne slobode, priliku da istražujem i pronađem način da povežem sve ono što me zanima u jednu cjelinu koja će odražavati moja interesovanja i način na koji razmišljam i stvaram. 
Amna, svi na arhitekturi prolazimo slične zadatke, rokove i kritike, ali s vremenom razvijemo potpuno različite interese. Kada si ti shvatila u kojem smjeru želiš graditi svoju karijeru?
S obzirom na to da je riječ o izuzetno širokoj disciplini, arhitektura pruža mnoštvo pristupa i puteva za razvoj karijere. Tokom studija nisam imala potpuno jasnu predstavu o tome u kojem smjeru će se moja karijera razvijati, no životna i profesionalna iskustva postepeno čine tu sliku sve jasnijom. Ono što mi se posebno dopada u mom pozivu je mogućnost povezivanja znanja i estetike, a jedna od ljepših strana arhitekture je upravo spoznaja da nas ne ograničava na samo jedan pravac.
Sumea, trenutno si na master studiju arhitekture. Kada se danas osvrneš na svoje prve arhitektonske projekte, šta se najviše promijenilo u tvom načinu razmišljanja o prostoru i dizajnu?
Mislim da sam na početku arhitekturu posmatrala mnogo više kroz formu i estetiku, kroz to kako će nešto izgledati. Danas mnogo više razmišljam o tome kako se ljudi osjećaju u nekom prostoru, kako se kreću kroz njega i kakav odnos ostvaruju s okruženjem. Nekad su upravo jednostavnost, svjetlost, materijali i neki mali detalji ono što prostoru daje posebnu vrijednost. 
Možda je najzanimljiviji dio razgovora bio onaj u kojem smo shvatili da sve tri arhitekturu posmatraju kao mnogo više od jednog zanimanja.
Za Neiru, tu su film i vizualno pripovijedanje. Za Amnu, rad s klijentima i razumijevanje njihove estetike. Za Sumeu, svakodnevni život, putovanja i način na koji ljudi doživljavaju prostor.
Neira, šta te u poslu kojim se danas baviš najviše privlači i koliko se tvoja definicija onoga što znači biti arhitektica promijenila od fakulteta do danas?
Najviše me privlači sloboda koju arhitektura pruža i mogućnost da se razvijam u različitim kreativnim pravcima – od dizajna, kreativne direkcije i scenografije, art direkcije, filmske produkcije i još mnogo toga. Naučila sam da biti arhitektica ne znači nužno baviti se isključivo arhitekturom, već posjedovati određeni način posmatranja, promišljanja i stvaranja. 
Amna, kod uređenja interijera radiš s ljudima i njihovim vrlo ličnim navikama, potrebama i ukusima. Koliko se tvoja vlastita estetika razlikuje od onoga što klijenti traže i kako pronalaziš balans između dobrog dizajna i njihovih želja?
Estetski senzibilitet svakog arhitekte odražava se kroz njegov rad, ali istovremeno treba voditi računa o željama klijenata, s obzirom na to da projektujemo prostor u kojem će oni boraviti. Rekla bih da je moja estetika znatno drukčija od onoga što klijenti zahtijevaju, međutim, sposobnost interpretacije tuđe estetike je ono što dizajn čini dobrim. Balans pronalazim kroz razgovor, argumentovana rješenja i međusobno povjerenje. Sve to zajedno doprinosi dizajnu u kojem se klijent prepoznaje, dok arhitektura zadržava svoju funkcionalnu i estetsku vrijednost.
Sumea, arhitektura je kreativna profesija, ali studiranje često uključuje mnogo tehničkih zadataka, rokova i pravila. Gdje ti danas pronalaziš najviše prostora za vlastitu kreativnost i izražavanje izvan fakultetskih projekata?
Kreativnost pronalazim kroz putovanja, upoznavanje novih mjesta i posmatranje ljudi, ali i u svakodnevnom životu u Sarajevu. Volim primjećivati kako ljudi koriste prostor i kako mu svojim navikama daju karakter. Mislim da upravo kroz to najbolje razumijemo arhitekturu, jer na kraju krajeva, prostor stvaramo za ljude i njihov svakodnevni život. 
Kada pričamo o mladim arhitektima, često ih pitamo šta trenutno rade. Ali šta je s projektima koje još nisu dobili priliku realizovati, disciplinama koje žele istražiti i idejama kojima se žele posvetiti?
Neira, kada bi potpuno zanemarila očekivanja drugih i zamislila idealan posao za sebe za pet godina, kako bi izgledao? Bi li arhitektura i dalje bila u centru ili zamišljaš nešto što spaja više tvojih interesa?
Arhitektura će uvijek biti u centru, a idealan posao zamišljam kao spoj prostora, filma, dizajna i vizualnog pripovijedanja. Voljela bih objediniti svoja interesovanja za arhitekturu, industrijski dizajn i kinematografiju kroz projekte koji me inspirišu. 
Amna, kroz rad u danskoj arhitektonskoj firmi imaš priliku upoznati i drugačije pristupe projektovanju. Postoji li neki danski arhitektonski projekat ili studio čiji rad posebno cijeniš i šta je ono što te privlači njihovom pristupu arhitekturi?
Danski arhitektonski studio čiji rad posebno cijenim definitivno je BIG (Bjarke Ingels Group), zbog njihovog nekonvencionalnog pristupa arhitekturi, kao i inovativnog dizajna koji povezuje funkcionalnost i kvalitet života. Posebno me privlači njihov koncept održive arhitekture koja izlazi iz okvira tradicionalnog projektovanja.
Sumea, vas tri ste prošle sličan početak, a sada imate različita profesionalna iskustva. Šta si kroz razgovore s Neirom i Amnom naučila o arhitekturi izvan vlastitog područja rada?
Kroz razgovore s Neirom i Amnom shvatila sam koliko arhitektura može imati različitih pravaca i koliko se toga može naučiti iz tuđih iskustava. Iako imamo sličnu osnovu, svaka od nas arhitekturi pristupa na svoj način, što mi je zanimljivo jer me podsjeća da ne postoji samo jedan način razmišljanja o prostoru. A možda mi je najljepše to što ta iskustva dijelim upravo s njima, svojim najboljim drugaricama, s kojima sam zajedno prošla kroz sve lijepe, stresne i pomalo haotične trenutke studiranja. Mislim da je lijepo imati nekoga uz koga rasteš, i profesionalno i lično. 
Za ovaj DESIGN.sa razgovor odlučile smo izaći iz uobičajenog formata intervjua i prošetati gradom.
Zadatak je bio jednostavan: „Odvedi me na mjesto u Sarajevu koje je oblikovalo tvoj pogled na arhitekturu.“
Svaka je odabrala objekat koji joj je arhitektonski zanimljiv, a mi smo kroz njihove izbore dobili mali, lični arhitektonski vodič kroz Sarajevo.
Neira je odabrala Glavnu poštu, jedan od prepoznatljivih objekata sarajevske arhitekture iz austrougarskog perioda. 
Amnin izbor bio je Historijski muzej Bosne i Hercegovine, objekat čija arhitektonska forma i materijalnost otvaraju potpuno drugačiji razgovor o gradskom naslijeđu.
Sumea nas je odvela do hotela Holiday Inn, čija je prepoznatljiva fasada postala jedan od vizualnih simbola Sarajeva. 
Tri vrlo različita objekta, tri pogleda na grad i podsjetnik koliko se arhitektonska inspiracija može razlikovati čak i među ljudima koji su zajedno studirali.
Naš cijeli arhitektonski walk , s njihovim pričama o odabranim lokacijama, moći ćete pogledati i na Bonjour.ba TikTok profilu. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
