TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.4.2026.
Ovaj vikend u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu održano je otvorenje selektivne izložbe najboljih arhitektonskih ostvarenja u BiH.
Ova jedina godišnja arhitektonska izložba datira još od 1975. godine, dio je zajedničke izložbe koju organiziraju Asocijacija arhitekata u BiH, Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera u BiH i Udruženje likovnih umjetnika u BiH povodom 6.aprila, Dana grada Sarajeva.
Internacionalni stručni žiri Asocijacije arhitekata BiH kojeg su činili arhitekti Ana Bosankić iz Bosne i Hercegovine, Arna Mačkić iz Nizozemske i Hubert Klumpner iz Švicarske je selektirao projekte uvrštene u izložbu i dodijelio nagrade u svim kategorijama.
Predsjednik Upravnog odbora AABH prof. Adnan Pašić je u predgovoru kataloga za izložbu istakao da poseban potencijal i osnovu za pozitivnu perspektivu izložbe Collegium artisticum predstavlja veliki odaziv mladih autora i autorica, koji umjesto „onih čije vrijeme dolazi“, prihvatanjem odgovornosti postaju kreatori sadašnjosti i budućnosti vremena i prostora u kojem djeluju.
Potvrda navedenog je i ovogodišnja selekcija i nagrade koje je međunarodni žiri AABH dodijelio u velikoj većini arhitekticama i arhitektima mlađim od 40 godina.
Finalna skupina projekata odabranih u selekciju izložbe impresionirala je žiri kroz uvjerljivu sintezu konceptualne dubine, praktične vrijednosti i estetske kvalitete. Ovi projekti daju značajne doprinose profesiji dok istovremeno unapređuju okruženja pojedinaca, obitelji i zajednica, demonstrirajući kapacitet arhitekture da služi društvu u cjelini.
Žiri stoga potiče arhitekte, studije i kolektive da iskoriste ovaj trenutak kao poziv: da dokumentiraju, da prijave i da doprinesu. Kvaliteta arhitekture u regiji zaslužuje biti viđena i komentirana, kako unutar lokalnog konteksta, tako i na međunarodnoj sceni.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Postoji nešto tiho radikalno u vezi kuće koja zna kada stati. Half-A-Frame je projekat Nedima Mutevelića, Asmira Mutevelića I Jonusa Ademovića, koji pokazuje iznimnu prostornu jasnoću kroz svoju redukciju na dvije elementarne osnove: sklonište i pogled.
Njegov montažni sustav nije samo inteligentan odgovor na logističke izazove planinske gradnje, već i moralni stav, minimizirajući ekološko uznemiravanje u kontekstu u kojem arhitektura prečesto postaje čin osvajanja. Ono što izranja je objekt koji stoji kao gesta poštovanja.
Projekt: Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić, Jonus Ademović
Žiri je u ovom projektu prepoznao razoružavajuću iskrenost. Ona se niti povlači u rustikalnu nostalgiju, niti se natječe za vizualnu dominaciju. Umjesto toga, ona vraća jednostavnost alpske kolibe: formu oblikovanu vremenom, ekonomijom i nuždom, te je reinterpretira suvremenom preciznošću. Oblikovanje je suzdržano, elegantno i nepretenciozno, demonstrirajući da inovacija ne mora biti glasna da bi bila značajna.
U vrijeme kada su planinski krajolici sve više konzumirani spekulativnom gradnjom, Half-A-Frame se čita gotovo kao tihi prosvjed, arhitektura suzdržanosti kao novi oblik luksuza. Ako bi se replicirao, mogao bi postati proizvod, ipak, kao prototip, on sugeriše skalabilan i održiv model za kuće za odmor, utemeljen podjednako u etici kao i u estetici.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U gradskom pejzažu oblikovanom naslijeđem socijalističkog modernizma i pritiscima suvremene spekulacije, ovaj projekt se postavlja kao uvjerljiv protuprijedlog. Uredska zgrada H_EC Group projekat Željka Kusića postiže urbanu koherentnost i kontinuitet kroz transformaciju radije nego kroz brisanje.
Ponovnom upotrebom prethodno neugledne socijalističke strukture, on pokazuje da napredak ne mora doći na račun sjećanja.
Rekonstruisana fasada, suptilna igra brutalističkih referenci i suvremene artikulacije, uspješno pokušava utkati prošlost u sadašnjost. Zgrada postaje palimpsest: stare kosti obučene u novu kožu, čuvajući ritam grada dok signaliziraju novu programsku vitalnost.
Projekt studija Željko Kustić Architects je konceptualno slojevit i pragmatičan i poetičan, s tenzijom između očuvanja i intervencije koja čini dio njegove snage.
Projekt: Željko Kustić Architects
Ovo je dobar primjer odgovorne arhitekture pri angažmanu s materijalnim naslijeđem prethodne ideologije. On vraća inače običnu zgradu kao aktivnog sudionika u građanskoj sferi, transformirajući ono što je moglo postati otpad od rušenja u katalizator za urbani kontinuitet.
Značaj projekta leži u njegovom uvjerenju da ponovna upotreba može biti i elegantna i ekonomična. U tom smislu, on nudi vrijedan presedan za mnoge post-socijalističke gradove koji još uvijek pregovaraju sa svojim naslijeđenim betonskim pejzažima.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Mali broj projekata se tako graciozno bore s pitanjem kako reanimirati sjećanje. Projekt koji dolazi iz studija Čavkić Zoletić arhitekti, revitalizacije komemorativnog objekta Humci čuva skulpturalnu snagu njezinih betonskih lukova dok ponovno uvodi svjetlost, teksturu i atmosferu u prostor. Intervencija se postavlja manje kao ispravak, a više kao dijalog, između ambicija izvornih autora i suzdržanosti suvremene intervencije.
U regionalnom kontekstu u kojem se arhitektonski ostaci 20. stoljeća često tretiraju kao teret, projekt zagovara razmatranje kao kulturno naslijeđe.
Balansira autentičnost i reinterpretaciju, dopuštajući propadanju da govori radije nego da ga utišava ispod restauratorskog sjaja. Rezultat je gotovo muzikalan u tonu: note historije, pauze u vremenu i ritam brige koji dopušta novi život bez brisanja gubitka.
Projekt: Studio Čavkić Zoletić Arhitekti
Inteligencija projekta Ajle Čavkić i Edina Zoletića leži u njegovom prepoznavanju da se baština ne može samo očuvati, već mora metabolizirana.
Angažirajući se s patinom i nesavršenostima prošlosti, on ocrtava mogući smjer za buduću memorijalnu arhitekturu, onu koja je duboko ljudska i lokalno utemeljena.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U transformaciji ovog povijesnog interijera muzeja, arhitekti studija Sinteza arhitektura, Sirčo Jasmin i Berina Sulejmanović su postigli nešto što izmiče mnogim većim institucijama: pažljivu sintezu poštovanja i obnove.
Projekt Zavičajnog muzeja pokazuje pedantnu osjetljivost prema arhitektonskom naslijeđu, čuvajući postojeće stropove i temeljnu strukturnu logiku, dok istovremeno pravi hrabar prostorni i kustoski zaokret u prezentaciji povijesti.
Projekt: Studio Sinteza Arhitektura
Ono što se ističe je tiha teatralnost dizajna. Pažljivo kontrolisana rasvjeta koreografira kretanje i fokus, suptilno postavljajući posjetitelja kao dio narativa.
Paleta materijala je sigurna ali nikada podilazeća, oslanjajući se na lokalne tradicije zanatstva uz održavanje suvremene preciznosti. Rezultat je rijetka ravnoteža između monumentalnosti i intimnosti, prostor koji poziva radije nego da zastrašuje.
U malom gradu kao što je Visoko, projekt nadilazi ulogu izložbe i postaje građanska izjava. On ulaže lokalni identitet s dostojanstvom i pokazuje da kultura nije isključiva domena glavnih gradova. Ako se uzme kao model, mogao bi označiti novi smjer za regionalnu kulturnu infrastrukturu, onaj ukorijenjen u kontinuitetu i kolektivnom ponosu.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U dobu kojim dominiraju feed-ovi koji se skrolaju i objave koje nestaju, Acta Architectonica et Urbanistica djeluje gotovo radikalno u svojoj posvećenosti sporosti i sadržaju. Kao i publikacija i platforma, ona uspostavlja zajedničko intelektualno tlo, opipljivo uporište za profesiju koju sve više oblikuju algoritmi i prolazna vidljivost.
Njezina urednička jasnoća, glavne i odgovorne urednice Nermine Zagore i integritet dizajna daju joj prisutnost regionalnog manifesta. To što postoji u tisku, namjerna, fizička i trajna, iznova potvrđuje kontinuiranu važnost utjelovljenog diskursa u arhitekturi. Zagovara da arhitektura ne treba biti samo građena, već i pisana, raspravljana i arhivirana.
Projekt: Acta Architectonica et Urbanistica
Pojava takvog časopisa u ovom trenutku nije čin nostalgije, već nužnosti. Ona ponovno prisvaja tiskanu stranicu kao mjesto otpora protiv amnezije i kao medij za regionalnu razmjenu.
Uz kontinuiranu brigu, sličnu onoj uloženoj u zgrade koje dokumentira, ova publikacija ima potencijal postati vitalni temelj arhitektonske kulture na Zapadnom Balkanu: sredstvo vidljivosti, kontinuiteta i samodefiniranja.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
TEKST: Ada Ćeremida
Dok mnogi arhitektonski događaji i dalje traže nove forme, ovogodišnje izdanje BIG SEE Festivala postavilo je jedno mnogo važnije pitanje: koliko je zapravo dovoljno?
Upravo tom idejom vodio se program festivala održanog u Portorožu, koji je okupio više od 3.000 arhitekata, dizajnera, proizvođača, investitora i stručnjaka iz cijelog svijeta.
Tema „Too Much? What Is Just Enough?“ otvorila je razgovor o odgovornosti, mjeri i smislu projektovanja u vremenu obilježenom hiperprodukcijom prostora, objekata i sadržaja.
Festival je po prvi put objedinio platforme BIG Architecture i BIG Design u jedinstven događaj koji je kroz predavanja, debate, izložbe i dodjele nagrada istraživao budućnost prostora i dizajna.
Važan dio programa činile su i BIG SEE Awards 2026 nagrade koje su prepoznale projekte nastale iz stvarnih potreba, lokalnih konteksta i pažljivo promišljenih intervencija. Umjesto spektakularnih gesti, žiri je nagradio arhitekturu koja gradi odnose s mjestom, zajednicom i okolišem.
Među ovogodišnjim Grand Prix dobitnicima nalaze se projekti iz Argentine, Japana, Austrije, Bahreina, Italije, Tajvana i brojnih drugih zemalja, a svaki od njih na drugačiji način govori o tome kako prostor može odgovoriti na savremene izazove.
Tokom dva dana u Portorožu, više od 3.000 profesionalaca iz cijelog svijeta okupilo se kako bi razgovarali o mjeri, odgovornosti i smislu stvaranja prostora u vremenu obilježenom hiperprodukcijom.
Ista pitanja bila su polazna tačka i za pokretanje Bonjour.DESIGN vertikale. Naš cilj nikada nije bio samo prikazivati projekte, nego razumjeti kontekst u kojem nastaju, istraživati njihov utjecaj i povezivati lokalnu scenu sa regionalnim i globalnim tokovima. 
Zato je partnerstvo s BIG SEE Festivalom za nas prirodan nastavak razgovora koji već godinama vodimo kroz arhitekturu, interijer i dizajn.
Među brojnim predavanjima, debatama i izložbama posebno mjesto zauzele su BIG SEE Awards 2026 nagrade, koje su ove godine izdvojile projekte nastale iz jasne ideje, stvarne potrebe i dubokog razumijevanja mjesta kojem pripadaju.
Smještena u zahtjevnom pejzažu argentinske delte, PALITOS Cabin razvija arhitekturu koja prihvata promjenjive uslove vode, izolacije i prirode. Projekt reinterpretira tradicionalni sistem kuća na stubovima kroz prefabrikovanu konstrukciju od eukaliptusovog drveta. Modularna logika i precizno sastavljeni elementi omogućavaju jednostavnu gradnju u osjetljivom okruženju. Rezultat je kuća koja djeluje istovremeno racionalno i duboko povezana s krajolikom koji je okružuje.
U srcu Atine, Veil istražuje savremeni model kolektivnog stanovanja kroz slojevitu fasadu koja filtrira svjetlo, zrak i poglede. Perforirani metalni paneli i pomične žaluzine stvaraju stalno promjenjivu arhitektonsku sliku.
Projekt uspješno balansira privatnost stanara i zajednički život kroz coworking prostore, zajednički krovni vrt i različite tipologije stanovanja. Na taj način reinterpretira poznatu atinsku polykatoikiju za novu generaciju urbanog života.
Ova obnova pokazuje kako se historijsko naslijeđe može prilagoditi savremenom životu bez gubitka identiteta. Tradicionalni prozori, drvene obloge i lokalni materijali pažljivo su restaurirani i integrirani u novi način korištenja kuće. Posebnu vrijednost donosi prenamijenjena štala koja postaje fleksibilan zajednički prostor. Održive tehnologije uvedene su diskretno, bez narušavanja karaktera objekta.
Projekt nastao za mlade iz socijalno ugroženih zajednica u Islamabadu obrazovanje posmatra mnogo šire od učionice. Šest spratova okuplja učionice, izložbene prostore, molitvene zone, terase i smještajne jedinice u jedinstven sistem podrške. Lokalni materijali, prirodna ventilacija i pažljivo kontrolisano dnevno svjetlo stvaraju okruženje koje gradi osjećaj dostojanstva i pripadnosti.
Iako primarno sportski objekat, ova zgrada postaje važan društveni orijentir za malu zajednicu. Inspirisana vezama između japanske i balijske kulture veslanja, ona povezuje sport, krajolik i lokalni identitet. Korištenje objekta daleko nadilazi sportske događaje, pretvarajući ga u mjesto okupljanja stanovnika svih generacija.
Muzej bisera u Bahreinu istražuje odnos između restauracije i savremene interpretacije kulturne baštine. Projekt vraća historijsku strukturu njenim izvornim temeljima, istovremeno stvarajući nove prostore za izlaganje. Koraljni kamen, vapnena žbuka i srebrni izložbeni prostor grade atmosferu koja povezuje tradiciju i savremenu muzeologiju.
Nekadašnji industrijski silosi pretvoreni su u novi urbani centar na obali Bremena. Zadržana je monumentalna betonska struktura, dok su unutar nje smješteni hotel, restorani, kancelarije i javne terase. Posebnost projekta leži u kružnim hotelskim sobama koje koriste postojeću geometriju silosa kao prostornu prednost.
Smješten na planinskoj lokaciji idealnoj za posmatranje zvijezda, observatorij pretvara naučnu infrastrukturu u javni prostor znanja i susreta. Osim istraživača, namijenjen je i lokalnoj zajednici te posjetiocima. Na taj način udaljena lokacija postaje nova kulturna i edukativna destinacija Kipra.
Nova centralna metro stanica u Napulju transformira tranzitni prostor u javni gradski pejzaž. Drvene konstrukcije velikih raspona unose toplinu u okruženje dominirano betonom, dok projekt istovremeno referira na vulkansku geografiju grada. Stanica više nije samo mjesto prolaska nego nova urbana kapija Napulja.
Nekadašnja ortopedska bolnica iz 1920-ih godina dobila je novi život kao savremeni obrazovni kampus. Umjesto luksuzne stambene prenamjene, zgrada ostaje dostupna javnosti kroz obrazovnu funkciju. Nova sportska infrastruktura pažljivo je integrirana bez narušavanja historijskog karaktera kompleksa.
Historijski park u Nitri obnovljen je kao savremeni javni prostor za odmor, igru i svakodnevni život. Nova mreža staza, igrališta, vrtova i plavo-zelene infrastrukture uspijeva spojiti ekologiju, društveni život i naslijeđe mjesta. Park zadržava svoj identitet, ali dobija novu relevantnost za buduće generacije.
Naizgled skromna poslovna zgrada koristi preciznu dimenziju od 910 mm kao alat za stvaranje odnosa između kancelarije i grada. Vrtovi, prolazi i prostori za susrete otvaraju kompaniju prema lokalnoj zajednici. Umjesto izolovanog radnog prostora, projekt gradi svakodnevnu razmjenu između zaposlenika i okruženja.
Privremeni paviljon pretvara istraživanje drvne kulture u javno iskustvo. Njegova forma funkcioniše kao otvoreni dnevni boravak grada, dok reinterpretacija lokalne drvene arhitekture stvara snažan osjećaj pripadnosti mjestu. Projekt pokazuje kako i kratkotrajne intervencije mogu ostaviti trajan kulturni trag.
Na listi ovogodišnjih Grand Prix pobjednika nema spektakularnih formi koje privlače pažnju same sebi. Umjesto toga, BIG SEE 2026 nagradio je projekte koji kroz pažljivo promišljene odluke odgovaraju na pitanja stanovanja, obrazovanja, kulture, infrastrukture i zajedničkog života. U vremenu kada arhitektura često pokušava biti glasnija od svog okruženja, ovi projekti podsjećaju da najveća vrijednost prostora često leži upravo u njegovoj sposobnosti da služi mjestu kojem pripada.
Za Bonjour.DESIGN, ova saradnja nije samo praćenje jednog od najvažnijih regionalnih događaja posvećenih arhitekturi i dizajnu. Ona je nastavak naše ambicije da kroz projekte, intervjue i analize gradimo prostor za ozbiljniji razgovor o tome kako danas projektujemo, živimo i oblikujemo svijet oko sebe. BIG SEE 2026 ponudio je mnogo odgovora, ali i otvorio nova pitanja koja ćemo nastaviti istraživati kroz naredne priče.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
