TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.4.2026.
Ovaj vikend u galeriji Collegium artisticum u Sarajevu održano je otvorenje selektivne izložbe najboljih arhitektonskih ostvarenja u BiH.
Ova jedina godišnja arhitektonska izložba datira još od 1975. godine, dio je zajedničke izložbe koju organiziraju Asocijacija arhitekata u BiH, Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera u BiH i Udruženje likovnih umjetnika u BiH povodom 6.aprila, Dana grada Sarajeva.
Internacionalni stručni žiri Asocijacije arhitekata BiH kojeg su činili arhitekti Ana Bosankić iz Bosne i Hercegovine, Arna Mačkić iz Nizozemske i Hubert Klumpner iz Švicarske je selektirao projekte uvrštene u izložbu i dodijelio nagrade u svim kategorijama.
Predsjednik Upravnog odbora AABH prof. Adnan Pašić je u predgovoru kataloga za izložbu istakao da poseban potencijal i osnovu za pozitivnu perspektivu izložbe Collegium artisticum predstavlja veliki odaziv mladih autora i autorica, koji umjesto „onih čije vrijeme dolazi“, prihvatanjem odgovornosti postaju kreatori sadašnjosti i budućnosti vremena i prostora u kojem djeluju.
Potvrda navedenog je i ovogodišnja selekcija i nagrade koje je međunarodni žiri AABH dodijelio u velikoj većini arhitekticama i arhitektima mlađim od 40 godina.
Finalna skupina projekata odabranih u selekciju izložbe impresionirala je žiri kroz uvjerljivu sintezu konceptualne dubine, praktične vrijednosti i estetske kvalitete. Ovi projekti daju značajne doprinose profesiji dok istovremeno unapređuju okruženja pojedinaca, obitelji i zajednica, demonstrirajući kapacitet arhitekture da služi društvu u cjelini.
Žiri stoga potiče arhitekte, studije i kolektive da iskoriste ovaj trenutak kao poziv: da dokumentiraju, da prijave i da doprinesu. Kvaliteta arhitekture u regiji zaslužuje biti viđena i komentirana, kako unutar lokalnog konteksta, tako i na međunarodnoj sceni.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Postoji nešto tiho radikalno u vezi kuće koja zna kada stati. Half-A-Frame je projekat Nedima Mutevelića, Asmira Mutevelića I Jonusa Ademovića, koji pokazuje iznimnu prostornu jasnoću kroz svoju redukciju na dvije elementarne osnove: sklonište i pogled.
Njegov montažni sustav nije samo inteligentan odgovor na logističke izazove planinske gradnje, već i moralni stav, minimizirajući ekološko uznemiravanje u kontekstu u kojem arhitektura prečesto postaje čin osvajanja. Ono što izranja je objekt koji stoji kao gesta poštovanja.
Projekt: Nedim Mutevelić, Asmir Mutevelić, Jonus Ademović
Žiri je u ovom projektu prepoznao razoružavajuću iskrenost. Ona se niti povlači u rustikalnu nostalgiju, niti se natječe za vizualnu dominaciju. Umjesto toga, ona vraća jednostavnost alpske kolibe: formu oblikovanu vremenom, ekonomijom i nuždom, te je reinterpretira suvremenom preciznošću. Oblikovanje je suzdržano, elegantno i nepretenciozno, demonstrirajući da inovacija ne mora biti glasna da bi bila značajna.
U vrijeme kada su planinski krajolici sve više konzumirani spekulativnom gradnjom, Half-A-Frame se čita gotovo kao tihi prosvjed, arhitektura suzdržanosti kao novi oblik luksuza. Ako bi se replicirao, mogao bi postati proizvod, ipak, kao prototip, on sugeriše skalabilan i održiv model za kuće za odmor, utemeljen podjednako u etici kao i u estetici.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U gradskom pejzažu oblikovanom naslijeđem socijalističkog modernizma i pritiscima suvremene spekulacije, ovaj projekt se postavlja kao uvjerljiv protuprijedlog. Uredska zgrada H_EC Group projekat Željka Kusića postiže urbanu koherentnost i kontinuitet kroz transformaciju radije nego kroz brisanje.
Ponovnom upotrebom prethodno neugledne socijalističke strukture, on pokazuje da napredak ne mora doći na račun sjećanja.
Rekonstruisana fasada, suptilna igra brutalističkih referenci i suvremene artikulacije, uspješno pokušava utkati prošlost u sadašnjost. Zgrada postaje palimpsest: stare kosti obučene u novu kožu, čuvajući ritam grada dok signaliziraju novu programsku vitalnost.
Projekt studija Željko Kustić Architects je konceptualno slojevit i pragmatičan i poetičan, s tenzijom između očuvanja i intervencije koja čini dio njegove snage.
Projekt: Željko Kustić Architects
Ovo je dobar primjer odgovorne arhitekture pri angažmanu s materijalnim naslijeđem prethodne ideologije. On vraća inače običnu zgradu kao aktivnog sudionika u građanskoj sferi, transformirajući ono što je moglo postati otpad od rušenja u katalizator za urbani kontinuitet.
Značaj projekta leži u njegovom uvjerenju da ponovna upotreba može biti i elegantna i ekonomična. U tom smislu, on nudi vrijedan presedan za mnoge post-socijalističke gradove koji još uvijek pregovaraju sa svojim naslijeđenim betonskim pejzažima.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
Mali broj projekata se tako graciozno bore s pitanjem kako reanimirati sjećanje. Projekt koji dolazi iz studija Čavkić Zoletić arhitekti, revitalizacije komemorativnog objekta Humci čuva skulpturalnu snagu njezinih betonskih lukova dok ponovno uvodi svjetlost, teksturu i atmosferu u prostor. Intervencija se postavlja manje kao ispravak, a više kao dijalog, između ambicija izvornih autora i suzdržanosti suvremene intervencije.
U regionalnom kontekstu u kojem se arhitektonski ostaci 20. stoljeća često tretiraju kao teret, projekt zagovara razmatranje kao kulturno naslijeđe.
Balansira autentičnost i reinterpretaciju, dopuštajući propadanju da govori radije nego da ga utišava ispod restauratorskog sjaja. Rezultat je gotovo muzikalan u tonu: note historije, pauze u vremenu i ritam brige koji dopušta novi život bez brisanja gubitka.
Projekt: Studio Čavkić Zoletić Arhitekti
Inteligencija projekta Ajle Čavkić i Edina Zoletića leži u njegovom prepoznavanju da se baština ne može samo očuvati, već mora metabolizirana.
Angažirajući se s patinom i nesavršenostima prošlosti, on ocrtava mogući smjer za buduću memorijalnu arhitekturu, onu koja je duboko ljudska i lokalno utemeljena.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U transformaciji ovog povijesnog interijera muzeja, arhitekti studija Sinteza arhitektura, Sirčo Jasmin i Berina Sulejmanović su postigli nešto što izmiče mnogim većim institucijama: pažljivu sintezu poštovanja i obnove.
Projekt Zavičajnog muzeja pokazuje pedantnu osjetljivost prema arhitektonskom naslijeđu, čuvajući postojeće stropove i temeljnu strukturnu logiku, dok istovremeno pravi hrabar prostorni i kustoski zaokret u prezentaciji povijesti.
Projekt: Studio Sinteza Arhitektura
Ono što se ističe je tiha teatralnost dizajna. Pažljivo kontrolisana rasvjeta koreografira kretanje i fokus, suptilno postavljajući posjetitelja kao dio narativa.
Paleta materijala je sigurna ali nikada podilazeća, oslanjajući se na lokalne tradicije zanatstva uz održavanje suvremene preciznosti. Rezultat je rijetka ravnoteža između monumentalnosti i intimnosti, prostor koji poziva radije nego da zastrašuje.
U malom gradu kao što je Visoko, projekt nadilazi ulogu izložbe i postaje građanska izjava. On ulaže lokalni identitet s dostojanstvom i pokazuje da kultura nije isključiva domena glavnih gradova. Ako se uzme kao model, mogao bi označiti novi smjer za regionalnu kulturnu infrastrukturu, onaj ukorijenjen u kontinuitetu i kolektivnom ponosu.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
U dobu kojim dominiraju feed-ovi koji se skrolaju i objave koje nestaju, Acta Architectonica et Urbanistica djeluje gotovo radikalno u svojoj posvećenosti sporosti i sadržaju. Kao i publikacija i platforma, ona uspostavlja zajedničko intelektualno tlo, opipljivo uporište za profesiju koju sve više oblikuju algoritmi i prolazna vidljivost.
Njezina urednička jasnoća, glavne i odgovorne urednice Nermine Zagore i integritet dizajna daju joj prisutnost regionalnog manifesta. To što postoji u tisku, namjerna, fizička i trajna, iznova potvrđuje kontinuiranu važnost utjelovljenog diskursa u arhitekturi. Zagovara da arhitektura ne treba biti samo građena, već i pisana, raspravljana i arhivirana.
Projekt: Acta Architectonica et Urbanistica
Pojava takvog časopisa u ovom trenutku nije čin nostalgije, već nužnosti. Ona ponovno prisvaja tiskanu stranicu kao mjesto otpora protiv amnezije i kao medij za regionalnu razmjenu.
Uz kontinuiranu brigu, sličnu onoj uloženoj u zgrade koje dokumentira, ova publikacija ima potencijal postati vitalni temelj arhitektonske kulture na Zapadnom Balkanu: sredstvo vidljivosti, kontinuiteta i samodefiniranja.
Foto: Šaira Delić i Dženeta Dejkić
TEKST: Ada Ćeremida
Postoji trenutak u kojem shvatimo, u bilo kojoj profesiji da problem više nije nedostatak ideja, već njihov višak. Više projekata nego što ih možemo sagledati, više slika nego što ih možemo upamtiti, više alata nego što ih zaista trebamo. U takvom kontekstu, pitanje više nije šta sve možemo napraviti, nego šta zaista ima smisla napraviti.
Upravo iz tog promišljanja nastao je i Bonjour.DESIGN kao prostor u kojem arhitekturu i dizajn ne posmatramo samo kroz ono što vidimo, već kroz ono što znači, kako nastaje i kakav utjecaj ostavlja.
Zato, ove godine partnerstvo Bonjour.DESIGN s BIG SEE Festivalom dolazi prirodno, kao produžetak iste potrebe da se o prostoru govori ozbiljno, kontekstualno i bez viška buke.
Platforma, ranije poznata kao BIG Architecture i BIG Design, danas djeluje objedinjeno kroz BIG SEE Festival, sa jasnijim fokusom na širi kontekst djelovanja arhitekture i dizajna. Umjesto posmatranja kroz estetsku prizmu, naglasak se stavlja na njihovu ulogu u razumijevanju kompleksnosti savremenog svijeta, odgovornosti i promjena koje oblikuju našu svakodnevicu.
BIG SEE danas okuplja arhitekte, dizajnere, brendove iz cijelog svijeta, ali ono što ga čini relevantnim jeste upravo fokus na pitanjima koja oblikuju praksu iznutra, a ne samo njenu sliku izvana. U fokusu ovogodišnjeg izdanja nalazi se pitanje koje prelazi granice teorije i postaje dio profesionalne prakse:
Too much? What is just enough?
Nalazimo se u vremenu obilja, više vizuala, više realizacija, više proizvoda, alata i informacija nego ikada prije. Upravo u takvom kontekstu, pitanje mjere postaje ključno. Danas više nije presudno da li nešto možemo osmisliti ili izgraditi, već da li za to postoji stvarna potreba i šta takva odluka znači.
Arhitektura i dizajn nisu nastali kao odgovor na višak, već kao način da unesu red, smisao i jasnoću u prostor i svakodnevni život. Kada su mogućnosti gotovo neograničene, sposobnost selekcije i suzdržavanja postaje izraz profesionalne zrelosti.
U tom smislu, BIG SEE Festival 2026 ovu temu ne postavlja kao slogan, već kao koncept koji strukturira cijeli program od konferencijskih diskusija i nagrada do sajamskog dijela, izložbi i pratećih editorial formata.
Od svog osnivanja, pod vodstvom Zmaga Novaka, BIG SEE vodi ideja da se kreativni potencijal Jugoistočne Evrope može razviti kroz povezivanje, razmjenu i zajedničke standarde.
Tema festivala nije estetski pravac niti trend, već dijagnoza trenutka u kojem se nalazi arhitektonska i dizajnerska praksa. U vremenu u kojem vidljivost često nadjačava svrhu, a produkcija postaje sama sebi cilj, pitanje “koliko je dovoljno” postaje jedno od ključnih profesionalnih alata.
Kroz konferencijski program, BIG SEE okuplja različite glasove koji ovu temu posmatraju iz različitih perspektiva od urbanog iskustva i ljudske skale do odnosa tehnologije, prostora i odgovornosti. 
Fokus nije na gotovim zaključcima, već na trenju između ideja, gdje se kroz dijalog i kontrast gradi dublje razumijevanje, u tom prostoru između stavova, arhitektura se ponovo vraća svojoj osnovnoj ulozi: služiti životu, a ne slici.
Selçuk Avcı, kustos modula Architecture and Relevance na BIG SEE konferenciji, to precizno formulira:
U okviru festivala, BIG SEE Awards predstavljaju jednu od njegovih najvažnijih komponenti, ali i jasan stav o tome šta danas smatramo relevantnim dizajnom.
Nagrade ne valoriziraju veličinu ili vizualni efekat, već jasnoću ideje, odnos prema kontekstu i sposobnost projekta da dugoročno funkcioniše.
Kroz kategorije arhitekture, interijera i produkt dizajna, prepoznaju se radovi koji pokazuju kako ograničenja mogu postati alat, a ne prepreka.
Umjesto projekata koji nastoje impresionirati, fokus je na onima koji precizno odgovaraju na stvarne potrebe, bilo kroz materijal, funkciju ili društveni utjecaj.
Treći sloj festivala, BIG SEE Trade Show, donosi direktnu vezu između koncepta i realizacije. Umjesto klasičnog sajamskog pristupa, fokus je na pažljivo selektiranim materijalima, proizvodima i tehnologijama koje arhitekti i dizajneri zaista koriste u projektima.
Ovdje proizvodi nisu predstavljeni kao objekti za izlaganje, već kao alati za donošenje odluka. Kroz razgovore, prezentacije i neposrednu interakciju, Trade Show postaje prostor razmjene znanja i iskustva, mjesto gdje se testira ono što je zaista relevantno u praksi.
U kontekstu teme festivala, ovo je ključni moment: gdje se ideja o “dovoljnom” prevodi u konkretne materijale, sisteme i rješenja koja oblikuju buduće projekte.
U trenutku kada i sami, kroz pokretanje Bonjour.DESIGN vertikale, otvaramo prostor za ozbiljniji i fokusiraniji razgovor o arhitekturi i dizajnu, partnerstvo s BIG SEE Festivalom dolazi kao prirodan nastavak te ambicije.
Naš cilj nije samo prikazivati projekte, već graditi kontekst, otvarati pitanja i povezivati lokalnu scenu s regionalnim i globalnim tokovima. Zato, kroz ovu saradnju nastavljamo istraživati teme relevantnosti, mjere i odgovornosti u dizajnu.
BIG SEE Festival održat će se 21. i 22. maja 2026. u Portorožu u Sloveniji.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
