TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 10.10.2025.
Na prvi pogled, djeluje strogo i čvrsto, s fasadom od opeke koja podsjeća na klasične evropske rezidencije.
Međutim, iza zidova krije se prostran i svijetao dom koji otvara sasvim drugačiju priču, onu o porodičnom životu, fluidnim prostorima i intimnom odnosu s dvorištem.
Projekat potpisuje arhitektonski studio Invest Projekt, koji je kuću smjestio na veliku parcelu u Vojvodini i osmislio je tako da svaka prostorija ima direktnu vezu sa svjetlom i zelenilom.
Rezultat je porodična kuća u kojem se opeka ne doživljava kao hladan materijal, već kao toplina i stabilnost koja se savršeno uklapa u jesenji ugođaj.
Bašta kao pozornica svjetla i sjene
Stražnja fasada potpuno se otvara prema dvorištu, pretvarajući vrt u produžetak dnevnih prostora. Pergole i nadstrešnice stvaraju igru svjetla i sjene koja se mijenja tokom dana, donoseći dinamiku i intimnost istovremeno.
Kada lišće u jesen požuti, opeka dobija još topliju nijansu, stapajući se s prirodom i naglašavajući osjećaj doma kao utočišta. 
U središtu prizemlja nalazi se prostrana terasa, osmišljena kao dnevni boravak na otvorenom. Zahvaljujući kliznim staklenim stijenama, prijelaz iz unutrašnjeg u vanjski prostor gotovo je neprimjetan.
Ovo je kutak za porodične večere, ali i za mirna jutra uz kafu, dok pogled na dvorište unosi spokoj u svakodnevicu.
Dnevni boravak s dvostrukom visinom
Ulazak u dnevni boravak otkriva prostor koji oduzima dah. Visina od dvije etaže i velike staklene površine omogućavaju prirodnoj svjetlosti da preplavi enterijer.
U kontrastu s opekom i toplim podovima od drveta, tamni akcenti namještaja stvaraju atmosferu sofisticiranog, ali udobnog prostora u kojem se svakodnevni život odvija bez napora.
Posebnu pažnju privlači stepenište koje povezuje prizemlje sa spratom. Njegova skulpturalna forma u kombinaciji sa staklom i tamnim vertikalama stvara dojam da je riječ o umjetničkom djelu, a ne samo funkcionalnom elementu.
Pogled kroz prozore otvara se prema dvorištu, podsjećajući da je priroda uvijek prisutna u ovom domu.
Trpezarija i kuhinja kao topla scena okupljanja
Kuhinja i trpezarija zauzimaju centralni dio prizemlja. Bijeli i drveni elementi, u kombinaciji s crnim detaljima i visećim rasvjetnim tijelima, stvaraju savremenu, ali nenametljivu estetiku.
Ostrvo u kuhinji postaje mjesto okupljanja – za brze obroke, razgovore ili igru djece dok se sprema večera.
Masivni drveni sto s crnim stolicama unosi osjećaj stabilnosti i tradicije. Smješten uz velike staklene otvore, trpezarija je prostor u kojem se porodica prirodno okuplja.
U večernjim satima, topla rasvjeta naglašava teksturu opeke i pretvara ovaj dio kuće u gotovo scensku pozornicu.
Veliki prozori otvaraju se prema dvorištu, a istovremeno pružaju privatnost zahvaljujući pažljivo postavljenim drvoredu ispred kuće. Kombinacija toplih materijala i minimalističkog rasporeda stvara prostore idealne za povlačenje i odmor. 
Ova kuća iz Vojvodine podsjeća nas da opeka, kada se spoji s prostranim staklenim otvorima, toplim drvetom i promišljenim rasporedom postaje suptilna kulisa života.
Studio Invest Projekt je ovom rezidencijom pokazao da savremena arhitektura može biti istovremeno snažna i intimna, a u ritmu godišnjih doba kuća dobija novi karakter i novu ljepotu.
TEKST: Ada Ćeremida
U Gileriji se jasno vidi da dobar interijer ne nastaje iz kopiranja, već iz povjerenja, konteksta i hrabrih odluka.
Kada smo prvi put posjetili Gileriu, nedjeljno otvaranje imalo je gotovo ceremonijalni karakter kao prirodan nastavak priče koja je u Sarajevu počela puno ranije, izvan klasičnih ugostiteljskih okvira.
O toj fazi već smo pisali u našem ranijem tekstu, kada je Gileria tek otvorila vrata i potvrdila da iza nje stoji jasna ideja, a ne brzopleta ambicija. Ono što se tada tek naslućivalo, danas je jasno čitljivo i kroz prostor.
Upravo zato ovaj put gledamo Gileriju iz ugla interijera, kroz razgovor s Adnom Ahmedić Kadić, arhitekticom i dizajnericom koja potpisuje uređenje prostora kako je izgledao prije, kako se razvijao i zašto danas djeluje toliko prirodno u svom okruženju.
Od improvizacije do povjerenja u proces
Priča o dizajnu Gilerie nije započela klasičnim briefom. Kako nam je ispričala Adna, sve je krenulo spontano, gotovo usputno, nakon što je investitoru Adnanu ponudila pomoć. U početku je bio siguran da tačno zna šta želi, ali je vrlo brzo shvatio da je pametnije u proces ući zajedno s arhitektom.
Taj trenutak povjerenja bio je ključan jer su Adni su prepuštene gotovo sve odluke, bez miješanja i kočenja, što je omogućilo fluidan i brz razvoj koncepta.
Foto: Privatna arhiva
Jedna od najdražih faza bila je potraga za polovnom, vintage rasvjetom, s idejom da upravo ona postane vizuelni potpis prostora. Umjesto instant rješenja, birani su komadi s karakterom i istorijom, koji danas dominiraju interijerom.
Mali gabarit sa velikim zadatkom
Na raspolaganju je bilo svega 22 m² polusuterenskog prostora, sa portalima na jednoj strani i stepenicama unutar gabarita. U tako ograničenoj kvadraturi trebalo je smjestiti kuhinju, peć za pizzu, sjedenje, skladišni prostor i toalet arhitektonski izazov koji nije ostavljao mnogo prostora za greške.
Ideja da pizza peć bude fokus interijera postojala je od početka, ali kada je peć konačno stigla, postalo je jasno da njena prvobitno planirana pozicija ne funkcioniše.
Plan se morao mijenjati u hodu, što je unijelo nervozu kod investitora, ali i dovelo do boljeg rješenja. Danas je crvena peć ne samo tehnički element, već centralni vizuelni akcenat koji definiše prostor.
Neutralna baza kao prostor za karakter
Konceptualno, Gileria je zamišljena kao “očišćen” prostor bijeli zidovi, crno-bijele podne pločice i neutralna osnova koja dopušta slobodu u građenju identiteta.
Upravo ta minimalistička baza omogućila je slojevito dodavanje detalja: šank obložen zelenim pločicama s roza fugom, grubo izmaltani plafon, plavi skladišni moduli, diskretni drveni elementi i stolice u kombinaciji roza boje i pepito uzorka.
Posebno mjesto zauzimaju dizajnerski lusteri, među kojima su i Meblo Guzzini modeli, danas vrlo cijenjeni na tržištu, ali ovdje kupljeni kao polovni komadi i vraćeni u punu funkciju.
Kao završni sloj, umjetnička djela Hanne Dujmović prostoru su dala emotivnu dimenziju, zbog koje Gileria nije samo mjesto za jelo, već prostor koji se pamti.
Gileria pokazuje da dobar dizajn ne zavisi od kvadrature, već od jasne ideje, hrabrosti u odlukama i razumijevanja konteksta. Ovdje je interijer ravnopravan dio iskustva, jednako važan kao i pizza koja se u njemu priprema.
A možda je upravo zato Gileria danas jedno od onih mjesta u Sarajevu koja se ne zaboravljaju nakon prve posjete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
