Nakon tek par minuta razgovara s Anom, vašu pozornost i simpatije ukrade njena vatreno crvena boja kose, iskren osmijeh i spremnost na opušten razgovor često popraćen smijehom.

Naša druženja započela su još tijekom festivala kreARTiva, a gotovo osam godina kasnije, nakon mnoštvo realiziranih projekata, veseli nas pričati o svim modnim, fotografskim i dizajnerskim avanturama ove kreativne dame.

Ana je grafička dizajnerica, fotografkinja i ilustratorica iz Ljubuškog. Članica je kreativnog tima AS holding te je suosnivačica brenda Wish Sofa. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje danas živi i radi.

Zavirili smo u njezin stan, upoznali vas s praktičnosti i svestranosti dodataka i haljina u potpisu brenda MOA baggeek, a nismo mogli odoljeti da ne saznamo kako izgleda jedan njezin radni dan, kako zadržava ravnotežu u danu prepunom obveza, kako se opušta, koji su njeni savjeti za uspjeh, ali i koji su njeni beauty favoriti. 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Na svu sreću, ni jedan moj dan ne izgleda isto, to je najveća čarolija posla kojim se bavim. Tu su dani kada idem u ured, ili kad radim od doma, pa oni dani kad je fotkanje 3 dana ili priprema za nove MOA baggeek modele. Svima je zajedničko to da ustajem rano ujutro, čak i kad ne radim. Vježbam, obavezno doručkujem i onda počinje ludnica. Bude i onih dana kad odlučim da ću ostati doma i neću raditi ništa, a onda se nečeg sjetim i “ništa” padne u vodu. 

Što uvijek napraviš ujutro kada se probudiš?

Kažem sebi dobro jutro. :)

Što se uvijek krije na tvom radnom stolu? A kako zadržavaš produktivnost?

Boca vode, mobitel, CHICovnik i olovka. Važno mi je da nemam višak elemenata na stolu. U vidokrugu želim samo ono nužno. Vjerujem da sam produktivnija kada imam što više obveza, ali ključna je organizacija i planiranje. Ako radim od doma, ne mogu zamisliti da počnem bilo šta raditi bez da je cijeli stan pospremljen.

Model: Emilija Grbavac, foto: Ines Selimović

Kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji? A dizajnu odjeće?

Dolazim iz kreativne obitelji, još u osnovnoj školi išla sam s tatom fotkati ljepote Hercegovine, nekad je to bilo i u 4 ili 5 sati ujutro, ali nije mi smetalo jer je priroda tada fascinantna. Od kad znam za sebe uvijek sam nešto pravila, od svih materijala koji su mi se našli pod rukom. Većinom sam sebi dizajnirala i šila ili bojala odjeću koju sam htjela nositi, a tada nije bilo izbora za kupnju kao danas. To je bilo u vrijeme kad su zadnji put zvonaste hlače bile u modi, pa sami računajte. :)

Model: Emilija Grbavac

Najdraži projekt dosada? Što posebice pamtiš u svojim prvim radovima?

Nisam sigurna da imam najdraži projekt, možda je to MOA baggeek jer nema klijenta, sama odlučujem o dizajnu i fotkama. Ali svaki projekt nosi nešto novo, novi izazov, nove ljude, mjesta. Osjećaj kad vidiš na kraju svoju maštu realiziranu i opipljivu, je čudesan.
Na faksu sam počela raditi prve stvarne projekte i pamtim da sam bila jako tvrdoglava (ne kažem da još uvijek nisam), ali tada mi je baš bilo važno da se moje ideje usvoje. Argumentirano. :)

Model: Emilija Grbavac

Što bi savjetovala svim budućim studentima grafičkog dizajna? 

Da rade i uče svaki dan. Istražuju nove mogućnosti i inovacije u svim segmentima dizajna, komunikacije, marketinga, jer je sve povezano.

Koliko kompanije u BiH prepoznaju važnost pomno osmišljenog logotipa i vizualnog identiteta? 

Žao mi je što ovo moram reći, ali jako malo. Imamo toliko potencijala, ali ne i sluha. Većina klijenata ne razumije što za neki proizvod ili brand znači ciljna skupina i činjenicu da se dizajn ne treba sviđati njima osobno, nego ciljnoj skupini za koju je namjenjen.

 Makeup & art: Naida Đekić, model: Hana Velagić

Kako se nosiš sa zahtjevima klijenata čija se estetika ne slaže sa tvojom?

Ne nosim se uopće sa takvim zahtjevima. Ne radim projekte ukoliko se moja i klijentova estetika ne poklapaju. Odmah na prvom sastanku pokažem portfolio i način na koji radim. 
Vjerujem da sam u ovih 15+ godina stekla dovoljno iskustva i neki svoj stil za takav odnos. Time štedim, prije svega svoje, a onda i klijentovo vrijeme i novac. Radije ću preporučiti nekoga od kolega čija estetika će se više uklopiti u klijentove ideje, nego da se upuštam u borbu sa vjetrenjačama, u kojoj na kraju nitko ne bude potpuno zadovoljan. Osjetim da i klijenti to vrlo cijene.

Što je za tebe dobar dizajn? Kako se po tebi mjeri učinak dobrog dizajna?

Dizajn ima svoja pravila, koja je bitno slijediti, ali on je i dalje stvar ukusa. Nekad sve može izgledati tehnički savršeno, ali ne mora značiti da će se svima ili meni svidjeti. I ne treba se svima svidjeti, samo ciljnoj skupini. Ja volim čist dizajn i vjerujem da se to vidi i na mojim radovima. Za različite vrste dizajna postoje različita mjerenja učinkovitosti. Jedna od njih je i gore navedena ciljna skupina. 

Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina

Najbolji savjet vezan za grafički dizajn koji si dobila glasi:

Super je, ali može to bolje! Tatina rečenica koju i dan danas ponavlja što god ja napravila. 

Kako je nastao MOA baggeek i koji je tvoj omiljeni artikl s MOA etiketom?

Sasvim slučajno. Nije uopće bilo plana za stvaranje branda, nego dizajniranje za moje osobne potrebe, igra materijala i oblika. Ali vremenom je sva ta moja zabava i užitak oko kreiranja proizvoda stala pod MOA baggeek brand i ljudi su to prepoznali. Drago mi je da je sve ispalo tako, jer je MOA baggeek jednim dijelom razlog zašto sam ponovo počela fotografirati.
Trenutno mi je najdraži žuti kožni PAX ruksak, koji je sa mnom svaki dan.

Model: Emilija Grbavac, MOA baggeek haljina

Tko su tvoji velikani domaćeg dizajna?

To su svi mladi dizajneri koji se bore za svoje mjesto. Posebno oni koji imaju prestižne svjetske nagrade, a na vlastitom pragu za njih nitko ne zna ili ne želi znati. 

Omiljeno mjesto u Sarajevu?

Sve planine oko Sarajeva.

Ruž ili maskara?

Maskara. I samo maskara.

Palačinke ili sladoled?

Oboje, po mogućnosti zajedno.

Mala crna haljina ili šljokičasta haljina?

Mala crna.

Da nisi grafička dizajnerica, bila bi?

Motivacijski trener. Ili kako se već zove osoba koja uvjeri ljude da mogu sve što su željeli, a nisu vjerovali da mogu. 

Foto: Ines Selimović

Sigurnost je riječ koju svi volimo čuti, bilo da je riječ o poslu, porodici ili finansijama, ali koliko je zapravo realna? Da li sigurnost zaista postoji ili je samo osjećaj koji gradimo povjerenjem u ljude i sisteme oko sebe?

Upravo u tom prostoru između očekivanja i stvarnosti nastaje uloga upravljanja rizicima.

O tome šta znači biti čuvar stabilnosti u svijetu punom promjena, razgovarali smo s Arnelom Alagić, Direktoricom Sektora za upravljanje rizicima u ASA Banci.
 

 Arnela Alagić, Direktorica Sektora za upravljanje rizicima u ASA Banci  

Vidjeti ono što drugi ne vide

Vi ste zaduženi za sve ono što treba spriječiti da se ne desi. Kada znate da je rizik realan, a da ga tim još ne vidi?

“Upravljanje rizicima u svakodnevnom radu ne možemo i ne trebamo posmatrati izolovano. Rizici predstavljaju sastavni dio poslovnog modela banke. Sagledavamo tržišna kretanja i regulatorni okvir. Za mene, snažan tim predstavlja ključnu ulogu u uspješnom upravljanju rizicima," objašnjava Arnela.
 

Ona dodaje da timski rad omogućava razmjenu znanja, transparentnu i jasnu komunikaciju, razumijevanje, ali i jednako važno poštovanje, čime rizici predstavljaju prilike za unapređenje poslovnih procesa, a nikako prijetnju u poslu.

Moć odluke koja nije popularna

Kako izgleda kada lider mora reći “ne”, iako zna da to niko ne želi čuti?

Arnela: Vrlo često kada dođe ‘ne’, to je izazov kojeg zajedno pretvaramo u prilike. U mojoj ulozi reći ‘ne’ posmatram u širem kontekstu, odnosno u interesu cijele organizacije, na način da nas rizik ne ograničava, nego u svakodnevnom poslu pomaže ka kvalitetnijim i razumnijim donošenjem odluka.

 

Sigurna opcija… postoji li uopće?

Postoji li u životu “sigurna opcija” ili je to samo osjećaj koji sebi kupimo?

Dotakli smo se i teme koja se rijetko postavlja naglas, a to je da li postoji u životu uopće sigurna opcija ili samo iluzija kontrole koju gradimo planiranjem i odlukama.

“Sigurna opcija u životu jeste osjećaj, a ne činjenica. Ono što nas čini sigurnim u svakodnevnom radu jesu analize različitih podataka, kontrola koju uspostavljamo u određenom poslovnom okruženju. Upravljanje rizicima jeste činjenica gdje svakodnevnim donošenjem odluka sprečavamo da se nešto desi”, objašnjava Arnela.
 

Povjerenje i nepovjerenje u bankarstvu

Za kraj, razgovor smo usmjerili ka temi koja najviše povezuje banke i ljude, a to je povjerenje. 

Zašto neki korisnici osjećaju nepovjerenje prema bankama?

Arnela jasno ističe da se povjerenje ne podrazumijeva, ono se gradi i to svakodnevno: "Transparentna i jasna komunikacija prema klijentima je ključ da banka postane strateški partner sa svojim klijentima. Takav pristup upravo imamo u ASA Banci. Taj pristup dovodi do zadovoljstva klijenata, a u konačnici to je ključni pokazatelj dugoročnog povjerenja i dvosmjerne komunikacije s klijentima koju smo uspostavili.“
 

Razgovor s Arnelom Alagić pokazuje da sigurnost nije stanje, već proces koji se svakodnevno gradi znanjem, odgovornošću i povjerenjem. U njenom poslu, iskustvo i analitika idu ruku pod ruku s empatijom i razumijevanjem ljudi jer iza svake brojke stoji odluka, a iza svake odluke čovjek.
 

 

Upravo takav pristup čini ASA Banku mjestom gdje se odluke ne donose samo racionalno, nego i s dubokim osjećajem odgovornosti prema ljudima, a žene poput Arnele pokazuju da liderstvo nije samo u donošenju odluka, već i u načinu na koji se one žive. 
 

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

 

Bonjour.ba produkcija  
Foto i video za Bonjour.ba: Marko Jovančić