Ako ste ljubitelji sladoleda, a vjerujemo da jeste, u ovim ljetnim danima često osvježenje tražite upravo u neodoljivo ukusnim aromama ove ledene poslastice poslužene u simpatičnim zdjelicama u vašem omiljenom cafeu. Budući da smo strastveni obožavatelj ovog omiljenog ljetnog slatkiša, nismo mogli odoljeti da ne saznamo koje su to popularne sarajevske adrese za porciju ukusnog sladoleda?

Listu sastavljenu od top tri prijedloga za naše čitatelje je izdvojila blogerica Midheta Agić, koja će vam kroz svoj foto dnevnik pokazati zašto će vam ove tri adrese biti sinonim za slatku harmoniju i snimanje #foodie fotki za vaš profil na Instagramu.

***

Istini za volju, nisam strastveni sladoljubac (čitaj: uvijek prvo biram kafu, za sve ostalo, isključivo ako nepce zatraži), međutim, vješto servirane i spojene boje u još efektnije napravljenom enterijeriju natjerat će me da naručim i ono što prethodno nisam ni pomislila. Ponovno, već odavno je poznato da hranu (besmislenost i moja zaluđenost Instagramom) naručujem uglavnom da bih ju uslikala – jer dobro izgleda na stolu izrađenom od mramora (što opet vuče moju ljubav prema industrijalizmu), jer se tri kugle sladoleda dobro snalaze u teglici od moussea i jer svaki Instagram profil treba malo okusa s vremena na vrijeme.

Cafe&restoran Manolo

Hranu volim da jedem na mjestima koja su vizualno zanimljiva. U tom momentu, čini mi se, sve postaje ukusnije. Posmatrano tako, na listi mojih top tri mjesta u gradu za naručiti dobru hranu (posebice slastice, ali i uslikati dobru fotku), svakako je cafe&restoran Manolo, u srcu Titove, vidljiv, ali istovremeno vješto skriven. Ako se u žurbi nekog popodneva odlučite za (instagramičan) odmor, a već ste tu u gradu i po koji put ste neodlučni pri izboru mjesta jer ste dosada već sve vidjeli i posjetili, obavezno svratite po kuglu sladoleda u ovaj, ja sam ga u svojoj glavi već etiketirala kao pop art inspired cafe (pogotovo onaj unutrašnji dio s divnim staklenim stolicama) i dajte si na volju, ne samo predah, nego cijeli popodnevni užitak u vješto skrojenim i još vještije serviranim kombinacijama hladnog zadovoljstva.

Cordoba Cafe

Ako ste od onih neodlučnih (poput mene nedjeljom poslijepodne) – bilo da je u pitanju hrana ili ipak mjesto gdje ćete tu hranu jesti, nedvojbeno birajte Cordoba Cafe iz bar jednog, od moja tri (uvijek privlačna) razloga:

#1 Čak i ako ne gajite posebnu ljubav prema enterijerima (kao što ja jesam, još malo, čini mi se, ću da postanem interior bloger), jedan od tri različito uređena dijela ovog cafea će vas, sasvim sam sigurna, natjerati da se zaljubite u njega.

#2 Potrebu za samoćom sasvim solidno možete da zadovoljite na ovom mjestu, jer jedan posve miran kutak, bez nepotrebne količine svjetlosti i buke, uz novine ili zanimljivu knjigu, može da vam vrati dovoljno energije bez posebnog napora.

#3 Imaju najšareniji izbor najdražih okusa sladoleda i svaki vas novi dolazak tjera na otkrivanje jedne nove, još neprobane arome.

Cafe Revolucija

S trećim mjestom ću enterijer staviti u drugu plan (ne jer se ništa posebnu tu nema istaći, već zato što sa okusom slatkiša u vašim ustima na ovom mjestu ne vidite i ne osjetite ništa drugo.)
Znate one dane kada litri ispijene kafe, čudnog okusa hrane u ustima i odrađenog radnog dana tragate za nečim što će bar i nekoliko preostalih sati iscrpnog dana, učiniti ugodnim?
Eh, pa ja takve liječim u sred Ferhadije, na spratu jednog od meni trenutno najdražih mjesta, cafea Revolucija. Otkrit ću vam tajnu, ako ste se pronašli u gore napisanoj rečenici o teškom danu, zaobiđite ispijanje kave na terasi ovog cafea, provucite se kroz masu i nađite si mjesto na unutrašnjem, gornjem, vješto izdvojenom spratu, naručite si voćni mousse i dajte si vremena za otkrivanje čarobno-zadovoljavajućeg podneva u sred gradske vreve.
I da, nije neophodno da uskladite boju vaših cipelica s bojom neodoljivog slatkiša na vašem stolu, Instagram će vam to za danas i oprostiti.

Za MODAMO.piše: MIDHETA AGIĆ

Baščaršija zna imati svoja pravila koja se ne pišu, ali se žive. Jedno od njih, koje svi koji dolaze odavno znaju, glasi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije... opet se vrati.

A tu negdje, među kamenim ulicama, čini se da je dodano još jedno pravilo… sasvim tiho, bez velikih riječi: Ko baklavu iz Baklava Dućana ne proba, kao da nije ni prošao.

Ne treba vam velika tabla ni miris koji se osjeti pola ulice dalje. Dovoljno je da pogledate izlog: crvene kutije, zlatna slova i unutra složene baklave, tanane kore, sirup koji se sjaji taman koliko treba.

Jedna ulica, jedan sto, jedan zalogaj

Pred dućanom drveni sto i dvije-tri stolice s ćilim motivom. Tu sjednu oni što ne vole jesti baklavu s nogu i oni koji znaju da dobra baklava traži čašu vode pored i da je najbolje pojesti je polako, u sjeni tende, gledajući kako Baščaršija živi.

Na kutiji piše: 100% tradicionalno, ručno rađeno, vrhunski kvalitet, autentično. I stvarno je tako. Ovdje nema varanja. “Nema folova." - što bi rekli lokalci. Samo čista priča o tome kako se baklava pravi kad je ne praviš zato što moraš, nego zato što želiš da ostane upamćena.

Dok sjedite ispred Baklava Dućana, čini se da sve drugo stane. Negdje iz ulice dopire glas Amire Medunjanin, sevdalinka u pozadini kao tiha pratnja. Miriše agda iz izloga, slatko, ali ne prejako.

Baklava je ritam Sarajeva. Pod zubima komadići: taman kako treba… pola orah mljeven, pola nasjeckan, da se osjeti. Ni premekano, ni pregrubo. Isto kao i Sarajevo samo: slatko kao agda, slojevito, s mekanim i grubim trenucima.

Nekad vas uhvati miris, nekad zvuk sevdalinke u prolazu, nekad okus, ali uvijek ostane isto. Ko jednom to osjeti, uvijek će znati gdje da se vrati.

Za kraj ne morate ponijeti kutiju, ali bi bilo šteta da ne uzmete bar jednu

Sarajevo ima puno baklava, ali ova ima nešto što se ne može zapakovat: onu pravu mjeru starog zanata, mirnog tempa i okusa koji se pamti.

Foto: Bonjour.ba produkcija