U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada. 

Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.

Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama. 
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.  

***

Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?

Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.

Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.

Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte. 

Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?

Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.

To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.

Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?

Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve.  Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.

Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?

Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila. 
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim. 
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.

Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
 

***

Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac

Naš kalendar je prepun. Posao, obaveze, putovanja, treninzi, rođendani, sastanci koji se gomilaju i planovi koji se stalno preslaguju. Ipak, sve se na kraju posloži i obavi. No rijetki su datumi koje zaista čuvamo bez obzira na sve. Ne zato što moramo, nego zato što želimo.
 

U vremenu kada je događaja više nego ikada, a gotovo svi obećavaju isto – umrežavanje, promjenu perspektive, zabavu i novu energiju – rijetki su oni koji nude nešto više od samog programa. Jedan od takvih je upravo Women’s Weekend.
 

Women’s Weekend je svojevrsni reset koji dolazi kroz razgovore, ideje i susrete. To je prostor u kojem učimo, propitujemo, upoznajemo nove ljude i širimo vlastite horizonte. Vikend koji podsjeća da postoji vrijeme i mjesto za naše misli, energiju i teme koje često ostaju na dnu liste prioriteta. Ne pamti se po jednom predavanju, već po onome što u nama pokrene.

Ako vam sve ovo još nije dovoljno da Rijeku od 5. do 8. marta ucrtate u svoj kalendar, u nastavku donosimo sedam razloga zašto je Women’s Weekend festival koji barem jednom treba doživjeti.
 

Stvara prostor za razgovore koji se inače ne vode

Women’s Weekend nije mjesto za pristojne, kratke razgovore tipa „Kako si? – Dobro sam“. Ovdje se vode stvarni razgovori: o poslu, nesigurnostima, uspjesima, granicama koje tek učimo postavljati i ambiciji koja ponekad umara, ali nas i dalje pokreće. Teme koje se rijetko otvaraju na velikim pozornicama, a još rjeđe u svakodnevnom životu, na Women’s Weekendu imaju posebno važno mjesto. Bez uljepšavanja – uz iskrenost, otvorenost, transparentnost i podršku.
 

Spaja inspiraciju s realnošću

Ovdje inspiracija ne ostaje na nivou lijepih rečenica i dobrih citata. Priče koje ćete čuti imaju težinu jer dolaze iz stvarnog života i nisu uljepšane, već ispričane onakve kakve su zaista bile. Upravo zato ti doživljaji ne ostaju u dvorani, već se prirodno prenose u svakodnevni posao i život.
 

Okuplja ambiciozne pojedince koji razmišljaju izvan okvira

Na Women’s Weekendu nećete samo slušati, već ćete postati dio prostora u kojem se postavljaju prava pitanja, propituju ustaljeni obrasci i širi perspektiva. Ovdje se povezuju ideje i ljudi koji vas mogu inspirirati, potaknuti i pratiti na vašem profesionalnom i ličnom putu.

Da je riječ o mjestu susreta izuzetnih žena i liderica, potvrđuju i imena koja su već obilježila Women’s Weekend – od međunarodne savjetnice za leadership i komunikaciju Iris Diaz, do strateginje i glavne operativne direktorice Oliver Wyman Foruma Ane Kreačić. Ove godine ta se tradicija nastavlja dolaskom prve žene evropskog nogometa Ines Najvirt, gastronomske ikone Lidije Bastianich, bivše ambasadorice Nathalie Rayes te britanske terapeutkinje, umjetnice i edukatorice Carolyn Cowan.
 

Gradi osjećaj pripadnosti, a ne elitizma

Riječ je o festivalu na kojem ne postoje hijerarhije koje razdvajaju, niti distance koje stvaraju titule i pozicije. Svi su pozvani učestvovati, pitati, dijeliti i biti dio razgovora. Na Women’s Weekendu znanje se ne nameće, već razmjenjuje, a upravo ta otvorenost stvara osjećaj pripadnosti koji se ne može isplanirati niti isforsirati.
 

Pamti se po osjećaju, a ne po rasporedu

Nakon Women’s Weekenda možda se nećete sjećati tačne satnice svakog panela. Ali hoćete osjećaja inspiracije, osnaženosti i sigurnosti u vlastite odluke. Pamte se ljudi, atmosfera, ton razgovora i oni trenuci kada se ozbiljne teme nastave kroz smijeh, muziku i dobru zabavu. U tom spoju sadržaja i energije fokus i zabava nikada ne isključuju jedno drugo.

Ima identitet i stav

Women’s Weekend ima jasan karakter – autentičan, hrabar i topao, ali istovremeno ozbiljan i promišljen. To se osjeti u svakom segmentu festivala, od izbora tema i govornika do načina na koji se gradi dijalog s publikom.

Njegov pravac je jasno postavljen: stvaranje prostora za okupljanje i zajedničko dijeljenje iskustava, inspiracije i podrške među ženama iz različitih oblasti djelovanja.

Svake godine potvrđuje da nije trend, nego kontinuitet

Women’s Weekendu se vraćate jer znate da vas tamo čekaju promišljen sadržaj, relevantne teme i odlična atmosfer. I to ne kao iznimnka, nego kao standard. Takvo povjerenje ne nastaje slučajno, već se gradi dosljednošću, kvalitetom i jasnom vizijom. Upravo zato se Women’s Weekend ne doživljava kao prolazni trend, već kao događaj koji ima sigurno mjesto u kalendaru i u ličnom ritmu godine.

Naveli smo sedam razloga, ali zaključak je samo jedan: Women’s Weekend je festival na kojem se prirodno spajaju profesionalnost, znanje, iskustvo i zabava. Ako vam je prvi vikend u martu još uvijek slobodan u kalendaru, rezervišite ga za poseban posjet Rijeci.

Više informacija možete pronaći službenoj web stranici festivala te na društvenim mrežama Instagram, Facebook, LinkedIn i TikTok.
 

Foto: PR