U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada. 

Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.

Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama. 
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.  

***

Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?

Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.

Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.

Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte. 

Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?

Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.

To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.

Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?

Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve.  Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.

Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?

Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila. 
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim. 
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.

Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
 

***

Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac

Tema Singularity, tačka nepovratne promjene, u Sarajevu 16. maja okuplja eksperte čiji je uticaj mijenjao globalne industrije, akademske institucije i milione života.

Ovo je TEDxSarajevo, samostalno organiziran događaj u okviru TED-ovog globalnog programa, koji ovog maja transformiše sarajevsko Pozorište mladih u centar globalnog mišljenja.
 

Koga možemo očekivati?  
 

Google ekspert koji mijenja definiciju liderstva

Serkan Deveci nije samo arhitekt u jednoj od najvećih tehnoloških kompanija na svijetu, on je čovjek koji proučava kako funkcioniše kreativni mozak pod pritiskom sistema. Njegova poruka za Sarajevo: brilliance se može projektirati. To nije slučajnost.

Doktorica koja pita: ko vlada vašim srcem?

Dr. Sara Kuburić, psihologinja i javna ličnost s globalnim dosegom, dolazi s temom koja dotakne svakoga ko je ikada provjeravao telefon usred romantičnog večeranja. Optimiziramo sve -  kalorije, spavanje, produktivnost. Šta se dešava kada počnemo optimizirati ljubav?
 

Pravnica koja je mapirala vaš digitalni život nakon smrti

Dr. Edina Harbinja s britanskog univerziteta godinama istražuje pitanje koje većina nas izbjegava: šta se dešava s našim digitalnim identitetom kada umremo? Ko ima pravo na vaše poruke, fotografije, muzičku kolekciju? Odgovor je složeniji nego što mislite.
 

Novinarka koja brani pravo na ljudsku priču

Nafisa Latić govori o temi koja se tiče svakog novinara, pisca, ali i svakog čovjeka koji konzumira vijesti: može li algoritam ispričati priču koja zaista razumije boli i nade jedne zajednice? I što ako ne može,  a mi to prestanemo primjećivati?

Menadžer koji otkriva historiju naše lijenosti

Serdzan Arnautović, ekspert iz jedne od najvećih delivery platformi na Bliskom istoku, vodi nas kroz fascinantnu historiju prepuštanja, od antičkih automatona do modernih AI sustava. Pitanje nije novo. Ali posljedice nikada nisu bile veće.
 

Olimpijka koja zna šta znači izgubiti identitet - i pronaći novi

Sanja Malagurski je živjela definiciju singulariteta: trenutak kada sve što si bio više ne definira ko si. Njena priča o tranziciji iz profesionalnog sporta nije samo sportska, ona je duboko ljudska.

Više informacija, kao i karte za događaj dostupne su putem aplikacije Fiesta Lama.
 

Foto: PR