TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.11.2019.
U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada.
Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.
Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama.
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.
***
Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?
Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.
Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.
Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte.
Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?
Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.
To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.
Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?
Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve. Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.
Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?
Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila.
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim.
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.
Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
***
Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Finalna večer Sarajevo Film Festivala zatvorila je još jedno izdanje crvenog tepiha, ali prije nego što galeriju definitivno ostavimo iza sebe, imamo još jedan razlog za zoom.
Asja Krsmanović i Helena Vuković za zatvaranje su nosile nakit Zlatarne Celje, a nama je ovo posljednja prilika da outfite pogledamo onako kako najviše volimo: prvo outfit, a onda detalje koji mu daju onu završnu dozu elegancije.
Kod Asje je fokus bio na zlatu i Bloom kolekciji, uz layering dvije ogrlice različitih dužina, pa je luksuz ovdje više dolazio kroz slojevitost i sjaj nego kroz jedan dominantan komad.
Helena je otišla u nježniji smjer, uz bijelo zlato, bisere i briljante koji su pratili puderasto-rozu kreaciju i njenu naglašenu teksturu.
Dva različita pristupa, ali ista ideja: nakit koji ne preuzima look, već ga čini promišljenijim, elegantnijim i dovoljno upečatljivim za posljednji crveni tepih.
Kod Asje Krsmanović, dramaturginje, scenaristice, Head of CineLink Sarajevo Film Festivala i selektorice Takmičarskog programa za studentski film Sarajevo Film Festivala, nije bilo dileme oko palete.
Zlato iz Bloom kolekcije provlačilo se kroz cijeli izbor nakita: dvije ogrlice, narukvicu i naušnice i nije izgledalo kao unaprijed zadana kombinacija, nego kao izbor prilagođen načinu na koji ona nosi cijeli look.
Ali najbolji dio krije se upravo u te dvije ogrlice.
Asja ih je nosila zajedno, u različitim dužinama, pa je layering dao više strukture gornjem dijelu stylinga. Jedna ostaje bliže vratu, dok se druga spušta niže i tako razbija jednoličnost zlata koje se bojom gotovo nastavlja na outfit.
Upravo zato cijela kombinacija radi bez jakog kontrasta. Razliku prave proporcije i pozicija nakita, a ne nova boja.
Duge Bloom naušnice dodatno izdužuju liniju uz lice, dok narukvica ostaje diskretniji nastavak iste priče na ruci.
Rezultat je topao, slojevit i vrlo povezan: outfit i nakit ostaju u istoj tonskoj porodici, ali različite dužine i forme sprečavaju da sve djeluje ravno.
Nakit koji je nosila Asja Krsmanović: Ogrlice Bloom u dvije dužine OGRLICA Bloom i OGRLICA Bloom , NARUKVICA Bloom i NAUŠNICE Bloom
Kod glumice Helene Vuković paleta ostaje nježna, ali cijela kombinacija definitivno nije tiha.
Puderasto-roza kreacija spaja strukturirani gornji dio s dugom, fluidnom suknjom, dok rukavi s dugim resama daju pokret gotovo pri svakom koraku.
Uz toliko teksture, nakit ide mirnijim smjerom.
Helena je nosila bijelo zlato, bisere i briljante, predvođene Romantic Pearl naušnicama i prstenom. Biseri se tonski prirodno uklapaju u svijetlu paletu kreacije, dok bijelo zlato ostaje dovoljno hladno i nenametljivo uz puderasto-rozu boju.
Posebno lijepo radi ono što se vidi u bližem kadru. Uz Romantic Pearl naušnice, Helena je u drugoj rupici nosila i malu naušnicu s briljantom, dok se na rukama pojavljuje nekoliko prstenova s briljantima, među njima i Infinite Love.
Tako nakit ne ulazi u vizualno takmičenje s resama i teksturom haljine. Biseri daju mekši sjaj uz lice, a briljanti ostaju precizne tačke svjetlosti kroz cijeli styling.
I to je vjerovatno najbolja mjera za kreaciju koja već sama donosi dovoljno drame kroz teksturu i pokret.
Nakit koji je nosila Helena Vuković: OGRLICA , PRSTEN Romantic Pearl , NAUŠNICE Romantic Pearl , NAUŠNICE sa briljantom u drugoj rupici, prstenovi sa briljantima: PRSTEN Infinite love , PRSTEN , PRSTEN i PRSTEN
Kroz nekoliko večeri gledali smo potpuno različite izbore nakita, jer ideja nije bila da svi nose isti potpis na isti način. Komadi su birani prema osobi koja ih nosi, njenom stilu i karakteru.
Baš kao što se filmska priča ne gradi jednim kadrom, ni ovdje jedan detalj nije radio sam. Ogrlice, prstenje, naušnice i narukvice postajali su dio šire slike, one koja na crvenom tepihu govori nešto i o osobi ispred objektiva.
Zlatarna Celje i Udruženje filmskih radnika BiH kroz ovu saradnju već nekoliko večeri spajaju upravo te dvije strane: ljude koji stvaraju filmske priče i nakit koji njihovom javnom pojavljivanju daje još jedan vizuelni sloj.
I da, uživali smo.
Za ovu sezonu zatvaramo galeriju.
Do sljedećeg crvenog tepiha i detalja koji će nam opet ukrasti pažnju.
Kreacija: Belma Tvico (Helena Vuković)
Ovaj sadržaj je nastao u saradnji sa Zlatarnom Celje
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
