U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada. 

Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.

Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama. 
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.  

***

Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?

Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.

Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.

Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte. 

Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?

Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.

To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.

Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?

Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve.  Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.

Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?

Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila. 
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim. 
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.

Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
 

***

Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac

Tri dana programa, više od 1500 učesnika i više od 100 govornika – četvrto izdanje Women’s Weekenda i ove je godine okupilo brojne sudionike u Rijeci.
 

Program je donio širok raspon tema – od financijske neovisnosti, liderstva i tehnologije do pop-kulturnih fenomena poput digitalnog „brainrota“, ali i ozbiljnih društvenih pitanja poput femicida i nasilja nad ženama. 

Veliko zanimanje izazvala je i nova programska cjelina – interaktivne radionice.
 

Bez filtera i bez šutnje: sram, tijelo i odgovornost društva  
 

Jedna od najvažnijih rasprava festivala otvorila je pitanje femicida i odgovornosti društva. 

Na panelu „Zakazali smo! – Femicid: gdje smo zakazali i što društvo mora učiniti“ govorile su odvjetnica Una Zečević, pozorišna redateljica i profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Anica Tomić te Ana Pecotić, terapeutkinja, aktivistica, autorica i vlasnica agencije House of Branding. 
 

U razgovoru s novinarom Hrvojem Krešićem upozorile kako su narativi koji romantiziraju nasilje duboko ukorijenjeni u kulturi i društvu, ali i da sustav često ne reagira dovoljno odlučno.

 „Kultura i književnost stoljećima romantiziraju ljubomoru i opsesiju, prikazujući nasilje kao ‘zločin iz strasti’, čime se takvi obrasci normaliziraju u društvu“, istaknula je Anica Tomić. 

Na zabrinjavajuće društvene stavove upozorila je Ana Pecotić, navodeći podatke prema kojima 31 posto muškaraca iz generacije Z smatra da žena mora slušati muškarca, dok čak 43 posto djevojaka iste generacije misli da je normalno da ih muškarac jednom ošamari. 

Zaključno je poručeno kako promjena počinje od osobne i društvene odgovornosti – od načina na koji odgajamo nove generacije.

Riječi koje mediji biraju kada kada izvještavaju o nasilju nad ženama, može izravno oblikovati način na koji društvo razumije femicid – bila je ključna poruka panela „Susjed je rekao da je bio fin i pristojan“. 
 

O toj su temi govorile Ema Branica (Nova TV), Karla Pudar (Zaklada SOLIDARNA), Tamara Stojanović (N1 Srbija) i Jelena Veljača (Elle Hrvatska), uz moderiranje Ilije Jandrića. „Uredništvo uvijek može odlučiti kojim putem će ići – nije nužno posezati za senzacionalizmom, moguće je o ovim temama izvještavati dostojanstveno i odgovorno“, istaknula je Ema Branica, dok je Karla Pudar podsjetila kako „femicid nije samo broj u statistici jer iza svake žrtve stoje obitelj i zajednica“.

Na panelu „Glitter, Gambling and Grace“ terapeutkinja za traumu, napredna učiteljica joge i trenerica Carolyn Cowan otvoreno je govorila o osobnim iskustvima koja su oblikovala njezin život i profesionalni rad. 
 

Dotaknula se ovisnosti, identiteta i srama – emocije koja često ostaje skrivena, ali snažno utječe na način na koji doživljavamo sebe i svijet oko sebe. „Sram nikada nije samo jedan događaj – on se širi poput valova u vodi i počinje oblikovati način na koji živimo i doživljavamo sebe“, istaknula je Cowan, upozorivši kako se takvi obrasci često prenose kroz obitelj i društvo.
 

„Ponekad nesvjesno počnemo gledati sebe onako kako su to činili naši roditelji – i tako sram prenosimo dalje.“

Koliko društvene mreže oblikuju način na koji danas doživljavamo vlastito tijelo bila je tema panela „Trendovi prolaze, a korekcije ostaju: ljepota, filteri i stvarne odluke“ powered by EDC MOTIVA. 
 

O odnosu između digitalnih trendova, percepcije ljepote i medicinske odgovornosti govorili su Filip Bosna, general manager za EMEA distributerska tržišta, dr. med. Rebeka Held, plastična i estetska kirurginja i osnivačica Poliklinike dr. Rebeka Held, te Lena Mrđen, Business Unit Manager u tvrtki Orbico Croatia i voditeljica podcasta GEN B. 

U razgovoru s Antonijom Blaće, upozorili su kako društvene mreže stvaraju nerealna očekivanja o izgledu i potiču stalnu potragu za novim estetskim idealima. 
 

„Na društvenim mrežama svaki tjedan pojavi se novi estetski trend – stvara se prava kakofonija očekivanja“, istaknula je Lena Mrđen, a dr. Rebeka Held dodala je kako taj pritisak posebno pogađa mlađe generacije: „Velik je raskorak između slike koju vidimo na ekranu i onoga što vidimo u ogledalu – i upravo tu nastaje frustracija.“

Završni panel ovogodišnjeg Women’s Weekenda, „Pustite me na miru!“, okupio je influencericu Meri Goldašić i televizijske voditeljice Antoniju Blaće i Miju Kovačić u otvorenom razgovoru o pritisku savršenstva, kulturi komentiranja žena i potrebi za postavljanjem jasnih osobnih granica.

 Na pozornici festivala, uz moderatoricu Nevenu Rendeli Vejzović, sudionice su otvoreno progovorile o očekivanjima koja se ženama nameću iz društva, medija i svakodnevice te o važnosti autentičnosti i vlastitog izbora.
 

„Društveni pritisak dolazi sa svih strana – od obitelji i prijatelja do medija i društvenih mreža“, istaknula je Mia Kovačić, prisjećajući se situacije u kojoj se njezino ime iznenada pojavilo u naslovima medija povezanima s međunarodnom aferom „Epstein Files“, bez da ju je itko prethodno kontaktirao ili provjerio informacije.

Učesnice su se složile kako mnoge žene godinama pokušavaju ispuniti tuđa očekivanja – partnera, obitelji ili društva – često nauštrb vlastite autentičnosti. „Kad sam prestala pokušavati biti ono što drugi očekuju od mene, tek tada sam postala stvarno sretna“, zaključila je Meri Goldašić.
 

Tri dana razgovora, ideja i inspirativnih trenutaka  
 

Festival je tijekom tri dana donio niz snažnih razgovora, inspirativnih priča i trenutaka.

Posebnu pažnju privukla je Emmyjem nagrađena chefica Lidia Bastianich, koja je u razgovoru s Antonijom Blaće govorila o svom životnom putu od Istre do Sjedinjenih Američkih Država, ali i o snazi hrane kao univerzalnog jezika povezivanja. „Moje djetinjstvo bilo je ispunjeno mirisima i okusima života na selu, a upravo su me ta sjećanja kasnije odvela prema kuhanju“, poručila je Bastianich, dodajući kako nas hrana uvijek vraća onome najvažnijem – zajedništvu.
 

Zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke dr. sc. Sandra Švaljek gostovala je na panelu „Što (ne) znamo o ulaganjima? – Kako žene oblikuju dugoročnu financijsku sigurnost“, gdje je zajedno s dr. sc. Evom Horvat, članicom Uprave Raiffeisen mirovinskog društva, govorila o štednji, mirovinama i ulaganjima u vremenu inflacije i tržišnih neizvjesnosti.
 

„Financijska sigurnost ne dolazi slučajno – ona je rezultat informiranih odluka, dugoročnog planiranja i razumijevanja rizika“, istaknula je Švaljek.

Jedan od najupečatljivijih razgovora festivala bio je panel „Six–Seven“, posvećen generaciji Z i digitalnoj prezasićenosti. 

O utjecaju algoritama, beskonačnog skrolanja i digitalnih trendova razgovarali su Jakov Jozinović, predstavnik generacije Z, Iva Ančić iz A1 Hrvatska, dr. med. Hrvoje Handl, specijalist psihijatar i subspecijalist psihoterapije, te Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu. 
 

„Internet sve češće postaje svojevrsni treći roditelj jer algoritmi snažno utječu na emocije i ponašanje mladih“, upozorio je dr. Handl. 

Uz snažne panele i otvorene rasprave, Women’s Weekend i ove je godine u riječki Art kvart donio energiju koja se nije zaustavljala završetkom dnevnog programa. Razgovori su se nastavljali u hodnicima, na druženjima i večernjim događanjima, potvrđujući da je festival postao mjesto susreta, razmjene ideja i stvaranja novih suradnji. 

Večernji program zaključen je Women’s Weekend Partyjem u riječkom Pogonu kulture, gdje su nastupili ToMa i njegova posebna gošća Ružica Maurus.
 

Četvrto izdanje Women’s Weekenda još je jednom pokazalo važnost ovog događaja kao regionalne platforme koja u fokus stavlja žene, ali i otvara prostor za širi društveni dijalog o ravnopravnosti, poslovanju i budućnosti.

Još nekoliko fotografija atmosfere donosimo u nastavku.

Foto: PR