TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.11.2019.
U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada.
Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.
Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama.
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.
***
Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?
Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.
Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.
Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte.
Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?
Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.
To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.
Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?
Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve. Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.
Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?
Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila.
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim.
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.
Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
***
Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac
TEKST: Bonjour.ba
U kuhinji često nastaju i najljepše i najnepredvidivije priče. Svi znamo onaj trenutak kada deseti put pokušavamo izravnati šlag, a on i dalje živi svoj život. Jer, koliko god se trudili, ponekad nam kuhinja pošalje jasnu poruku: izgled neće uvijek slušati, ali okus, on je već na našoj strani.
Upravo tu filozofiju Dolcela decenijama gradi u svojim proizvodima i olakšava slatke rituale brzim, provjerenim miksovima i okusima na koje se možemo osloniti.
Zato je Bonjour.ba, zajedno s Dolcelom, okupio malu grupu učesnica na radionici dekoracije torti kako bismo pokazali da slastice nisu samo rezultat, nego i proces u kojem kreativnost pronalazi svoj put.
Nakon kratkog upoznavanja i prvih osmijeha, učesnice su pozdravili Ana Ćavar, vlasnica portala Bonjour.ba, i Haris Arnautović, direktor marketinga Podravke BiH.
Haris Arnautović, direktor marketinga Podravka BiH
Prije same radionice, učesnice su ispunile kratki upitnik, mali ritual koji ih je povezao s najdražim uspomenama iz djetinjstva, ukusima koje su voljele i slasticama koje ih prate godinama. Bio je to nježan uvod u sve što će tek nastati…
Radionicu je vodila Ivana Divljan, čiji je pristup učinio da sve izgleda jednostavno, čak i onima koje šlag inače drži “taocima”. Umjesto uputa koje se moraju slijediti do slova, dala je slobodu da se isprobava, istražuje, miješa i mijenja baš onako kako kuhinja zna biti kada zaboravimo na stroga pravila.
Vrlo brzo nastao je poznati slatki flow. Kecelje su se zavezale, krema je išla svojim putem, ukrasi svojim, a torte su postajale male verzije onih koji ih prave.
Uz pet prijavljenih čitateljica, radionici su se pridružile i Dolcela ambasadorice Naida Kadić Klico, Maja Topčagić i Ena Avdić čija prisutnost uvijek unese onu laganu, inspirativnu energiju zbog koje se prostor osjeti toplijim.
Atmosfera se spontano pretvorila u prijateljsko druženje: savjeti su prelijetali preko stola, a poneki “ups” trenutak pretvarao se u najšarmantniji dio dekoracije.
U tim malim scenama najjasnije se osjetila poruka kampanje “Jedino za izgled ne možemo garantirati” jer sve ono što se ne vidi na fotografijama, od raspoloženja do topline u prostoru, bilo je već savršeno.
Najljepši trenutak radionice nastao je onog časa kada su svi već zaboravili da prave tortu, a počeli da stvaraju nešto što nosi njihov potpuni, mali potpis. Boje su se miješale, ideje mijenjale iz minute u minutu, Ivana se smješkala dok je obilazila radne stolove, a svaki komentar bio je više ohrabrenje nego instrukcija.
Nije bilo tačnog načina, nije bilo pogrešnog poteza. Bilo je samo: “Hajde da vidimo šta će ispasti.” Upravo u tome je ležala čar ove radionice. A sve su bile preukusne jer okusu se vjeruje. Izgledu… pa, tu Dolcela ionako nikad ne garantira.
A onda… trenutak iznenađenja. U svakoj Dolcela kutiji gdje su se pakovale slastice nalazila se fotografija iz djetinjstva koju su nam učesnice prethodno poslale, kao i kartica s pitanjem: „Koja je tvoja želja za 2026. godinu?“
Uz malu svijeću i tihi dogovor da je zajednički puhnemo, prostor je na trenutak postao podsjetnik na to da slastice prate naše priče puno duže nego što mislimo.
Ovaj događaj nas je još jednom podsjetio na suštinu Dolcela kampanje: ne garantiramo izgled, ali garantiramo trenutke koji se pamte. I baš zato svaka torta koja je tog jutra nastala ima svoju priču, ne savršenu, nego stvarnu.
Nakon što su tortice dobile svoje finalne dekoracije, najviše pitanja vrtjelo se oko jedne stvari: koja je to baza koja sve drži zajedno?
Zato dijelimo jednostavnu verziju recepta inspirisanog radionicom, onog koji daje strukturu, ali ostavlja puno prostora za improvizaciju.
SASTOJCI:
Za kore:
- Jaja
- Šećer
- Brašno
Za kremu:
- Dolcela puding vanilija, skuhan u mlijeku
- Šećer
- Dolcela Gussnel za dodatnu stabilnost i podatnost
Za dekoraciju:
- Dolcela šlag krema vanilija (ili neki drugi okus po želji)
- Ukrasi po želji
PRIPREMA:
Ispecite jednostavnu koru i izrežite je u krugove. Skuhajte Dolcela puding vanilija ili koji volite, dodajte šećer i Dolcela Gussnel kako biste dobili glatku, stabilnu kremu. Složite mini tortice: kora - krema - kora. Završite šlagom.
Recept je jednostavan, brz i zahvalan za sve koji vole kreativni proces više od savršene linije šlaga.
Bonus savjeti: Ako volite varijacije, puding od vanilije lako možete zamijeniti Dolcela pudingom čokolada, a dekoraciju napraviti sa Dolcela šlag pjenom (Dolcela šlag priprema sa vodom) ili Dolcela šlag kremom koju volite: Dolcela šlag krema čokolada, karamela, jagoda ili nugat i pustite da upravo okus odluči kakav će biti izgled.
Za brzu, bogatu podlogu tu su i Dolcela Chocolate Muffins ili Dolcela Lava Muffins, mješavine koje su idealne kad želite efektnu tortu bez dugog pripremanja. Sve su to male prečice koje daju više prostora kreativnosti.
Inspiraciju ste, vjerujemo, već pronašli. Šlag, puding, ukrase i miksove birate sami. A rezultat? Ma šta god ispalo, bit će vaša Dolcela kreativna priča, ukusna i zanimljiva.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
