TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.11.2019.
U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada.
Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.
Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama.
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.
***
Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?
Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.
Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.
Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte.
Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?
Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.
To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.
Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?
Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve. Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.
Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?
Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila.
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim.
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.
Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
***
Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac
TEKST: Lamija Muratagić
Kad grad uđe u svoju najživlju sedmicu, pitanje nije hoćemo li izaći, nego gdje. Izdvojili smo sarajevske adrese na kojima vrijedi nastaviti večer.
U Sarajevu postoji posebna sedmica u augustu kada se večera ne zakazuje bez rezervacije, „samo jedno piće“ rijetko ostane jedno, a plan za večer ima rok trajanja od otprilike dva sata. Grad je pun, svi su negdje i gotovo je nemoguće ostati kod kuće bez osjećaja da se nešto dobro upravo dešava bez vas.
Zato ovih dana nije pitanje hoćemo li izaći, nego gdje ćemo prvo.
Od mjesta koja su za naredne večeri složila ozbiljan muzički program do provjerenih sarajevskih adresa koje ne trebaju poseban povod da budu pune, izdvojili smo one koje vrijedi imati sačuvane. Za prvo piće, posljednje piće i sve neplanirano između.
Kawa je dovoljno blizu centru da do nje stignete pješke, ali dovoljno sklonjena od glavne gužve da ne djeluje kao još jedna stanica usput.
Ovog augusta KAWA REMIXed donosi program kroz cijelu sedmicu, pa mjesto koje preko dana poznajemo po kafi navečer poprilično mijenja tempo.
Najbolje radi za ono „samo jedno piće prije izlaska“. Taj plan ovdje rijetko ostane baš takav.
Za Delikatesnu Radnju ovih dana vrijedi pogledati raspored prije nego krenete.
Program kroz više večeri donosi BLVCK PANTA, Peppe Le Funk, Omni & Mandozica, Kirby te Stellar, De Funk & Baka, a lokacija na Obali radi ostatak posla.
I onda Knez. Da, Knez. Dovoljno da 20. august odmah zaokružimo.
Dovoljno ste blizu svega da možete ostati, ali i promijeniti plan bez previše razmišljanja.
Blind Tiger je dobra adresa za početak večeri, posebno kada ostatak plana još nije sasvim definisan.
Dalmatinska ga drži blizu centra, ali ipak malo izvan najveće gužve, dok kombinacija hrane i koktela ostavlja dovoljno prostora da večer krene lagano i nastavi se gdje god poželite.
Odavde je gotovo sve što slijedi na nekoliko minuta hoda.
Zelenih beretki je jedan od onih dijelova centra gdje nema potrebe unaprijed birati samo jednu adresu.
Nekoliko lokala i terasa niže se jedno uz drugo, pa je dovoljno prošetati ulicom i vidjeti gdje vam atmosfera tog trenutka najviše odgovara.
Deco Bar izdvajamo kao dobru početnu tačku, ali najveća prednost ovog poteza upravo je sloboda da večer nastavite nekoliko vrata dalje.
Prostor oko Narodnog pozorišta narednih dana prirodno postaje jedno od glavnih mjesta susreta u centru.
Branilaca Sarajeva, Obala i okolne ulice dovoljno su blizu jedna drugoj da se između projekcije, pića i nastavka večeri krećete pješke, bez previše planiranja.
Ako želite ostati u centru dešavanja i odlučivati usput, teško je pogriješiti s ovim dijelom grada.
Za nešto mirniju večer vrijedi skrenuti prema Kundurdžiluku.
La Cava je intimnija vinska adresa koja jednako dobro funkcionira za prvo piće i za kasniji nastavak večeri. Baščaršija nakon što prođe najveća dnevna gužva ovdje daje posebno dobar okvir za vino i duži razgovor.
Dobra promjena tempa kada želite ostati vani, ali večer nastaviti nešto sporije.
Kino Bosna pripada onim sarajevskim adresama čiji karakter teško možete zamijeniti nekim drugim mjestom.
Velika sala nekadašnjeg kina, muzika uživo i publika koja se ovdje godinama vraća čine je jednim od prepoznatljivijih izlazaka u gradu. Nema mnogo scenografije ni potrebe da prati trenutne nightlife formule, što joj je zapravo najveća prednost.
Ako nekome želite pokazati malo drugačiju stranu sarajevske noći, Kino Bosna ostaje vrlo dobar izbor.
Kad vam se učini da ste već prošli sve očigledne opcije, skrenite prema Pehlivanuši.
Hram je listening bar i zbog toga već polazi iz drugačije pozicije. Muzika ovdje nije nešto što svira dok razgovarate o nečem drugom, nego razlog zbog kojeg ste došli. Manji prostor i pažljivija selekcija čine ga dobrim kontrapunktom gužvi koja će narednih dana preuzeti veći dio centra.
A 18. augusta imaju i vrlo dobar argument za dolazak. Za pult stiže Barış K, turski DJ i selektor poznat po širokoj muzičkoj selekciji.
Hram zato ostavljamo kao bonus, jer je super imati jednu adresu koju nećete dobiti kao prvi odgovor kada pitate gdje svi idu.
A ako nakon svega i dalje ne znate gdje ćete završiti, bez brige. U Sarajevu je ovih dana mnogo važnije znati gdje počinjete.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
