U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada. 

Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.

Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama. 
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.  

***

Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?

Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.

Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.

Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte. 

Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?

Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.

To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.

Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?

Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve.  Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.

Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?

Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila. 
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim. 
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.

Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
 

***

Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac

Još nema publike. 

Stolice su prazne, posljednji detalji scenografije dolaze na svoje mjesto, a pod svjetlima bine traju završne probe.   
 

Iza kulisa odvija se ona posebna vrsta organizovanog haosa koju publika rijetko ima priliku vidjeti, a bez koje veliki događaji ne bi bili mogući.

Za samo nekoliko sati ovaj prostor izgledat će sasvim drugačije.
 

Dvorana Zetra 18. septembra postaje mjesto susreta kreativne, marketinške i komunikacijske industrije na 14. Branding konferenciji.

U organizaciji komunikacijske agencije Via Media, ovogodišnji BK14 pod temom Brand New Control otvara pitanje ko danas zaista drži kontrolu nad kreativnošću, pažnjom i brendovima.

Ali prije nego što se vrata zvanično otvore, zavirili smo u backstage.  
 

Između plana i spontanosti  

Veliki događaji uvijek imaju dvije verzije: onu ispoliranu koju vidi publika i onu koja nastaje danima i satima ranije, kroz desetine malih odluka, posljednje provjere, usklađivanje minutaže, svjetla, zvuka i svakog izlaska na scenu.

Jer danas ovdje nema mjesta za „otprilike“.

Taj backstage možda je i najbolji uvod u ovogodišnju temu konferencije. Planira se svaki minut, ton, svjetlo i sadržaj, a onda na jednom mjestu okupe se stotine ljudi i ostavi se prostor za ono što se ne može isplanirati: reakcije, susrete, ideje i razgovore koji mijenjaju perspektive.  
 

Ko danas preuzima mikrofon?  

Na scenu ovogodišnje Branding konferencije stižu ljudi koji o kreativnosti, komunikaciji i brendovima razmišljaju iz potpuno različitih uglova.

David JP Phillips pokazat će zašto je pažnja postala jedna od najvrjednijih valuta današnje komunikacije, dok će Radim Malinic otvoriti pitanje kreativnog uvjerenja i stvaranja brendova koji žele privući pažnju, ali i izgraditi nešto što traje.

Butool Rizvi i Fran Mubrin donose perspektive novih generacija, tehnologije i kulture koja se mijenja brže nego ikada, dok će Jelena Fiškuš i Sean Poropat iz Studija Sonda pokazati zašto odluka koja na početku izgleda kao greška ponekad može otvoriti prostor za veliku ideju.  
 

Različite perspektive, različite kreativne discipline, ali jedno pitanje provlačit će se kroz cijeli dan: ko danas zapravo ima kontrolu?

Mi, brendovi, publika, tehnologija ili algoritmi?  
 

Odgovore tražimo danas. A sudeći prema ljudima koji izlaze na scenu 14. Branding konferencije, bit će zanimljivo vidjeti koliko će koliko će uvjerenja o kontroli ostati ista do kraja dana.

Dok u Zetri traju posljednje probe, a scenografija čeka prve goste, zavirite u galeriju i uhvatite dio atmosfere prije nego što se upale reflektori.

Danas počinj e 14. Branding konferencija, a kroz ove fotografije vam pokazujemo kako nastaje.  
 

Foto: PR