TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.11.2019.
U subotu, 23.11. u Foto Galeriji Jelićeva bit će otvorena izložba bh. fotografkinje Vanje Lisac, tijekom koje će svi posjetitelji moći pogledati 22 fotografije nastale tijekom posljednjih deset godina njezinog rada.
Izložba 'Faces' donosi zanimljivu i interaktivnu priču ispričanu kroz objektiv bh. fotografkinje, koja je osim kroz modnu fotografiju, na domaćoj sceni ostavila traga i kroz druge umjetničke pravce poput arhitekture i dizajna.
Sve ih krasi prepoznatljiv Vanjin pečat – igra svijetlom, formama i pomalo mistična atmosfera koja vlada na fotografijama.
Upravo zbog toga smo Vanju, iako zaposlenu oko posljednjih priprema za izložbu, zamolili da nam da malko bolji uvid u sve što nas čeka na izložbi, kao i osvrt na dosadašnje projekte na kojima je radila.
***
Od dosadašnjih projekata na kojima si radila, koji je ukrao najviše tvojih simpatija, a na kojem je bilo najizazovnije raditi?
Svaki projekat je izazovan i nosi svoju priču. Ovo su nekomercijalni projekti/snimanja koje mi radimo samo za sebe. Onda možete biti kreativni koliko hoćete jer niste limitirani niti ovisite o bilo kome (klijent).
Nekim projektima smo dali više pažnje, a nekima manje i to ovisi samo od naše energije na taj dan. Walking Dark mi jedan od dražih editorijala. Najdraže su mi fotografije koje su nastale u suradnji sa Merimom Ramadanović.
Nisam ni bila svjesna koliko smo je fotografisali i kolika nam je inspiracija ona bila. Ima jaku moć transformacije koja se može primijetiti na fotografijama. Svaki dio ovakvih fotografija je isto bitan kao i moj fotografski dio (svijetlo). Moja fotografija ne bi bila to bez ljudi s kojima surađujem.
Čak mislim da ponekad njhove vještine preuzimaju fotografiju i ona više pripada njima nego meni. I zato mi je bitno da ljudi razumiju da ovo nije samo moja izložba, nego izložba od svakog od ovih saradnika. Svi smo dali isti dio energije u projekte.
Najvažnija lekcija o fotografiji koju si naučila tijekom svih ovih godina?
Kad je administrativni dio posla u pitanju onda bih rekla da je bitno ostaviti pisani trag svakog dogovora prije nego što počnete snimati. Zna se često desiti da se nađete u situaciji “rekla-kazala” i onda naučite da postoji nešto što se zove pisani trag. Kad je umjetnički dio u pitanju, najbitnije je da se ne shvataš ozbiljno i da bez obzira koliko želio (ili ne želio) nekoga da kopiraš, tvoje djelo će uvijek imati tvoj potpis. Ne uzimati sebe ozbiljno znači biti fleksibilan u poslu te razumijeti klijente i ništa lično ne shvatati.
To dođe kroz iskustvo i ne dolazi preko noći. I meni je trebalo dosta vremena da shvatim neke stvari.
Koliko se po tebi razvila domaća fotografska scena u posljednjih 10 godina?
Znatno. Digitala je isto pomogla u svemu tome kao i socijalne mreže. Sada je dosta lako naučiti o fotografiji kroz YouTube i ostale platforme na webu. Realno i ne treba vam škola više za to. Sve je to normalan razvitak jedne scene. Normalno je da je sve više fotografa i da je konkurencija veća. To se dešava svuda u svijetu. Ali nije normalno da jedna država nema tržište za fotografe, da nema jedan modni magazin, da ima samo par firmi, od kojih samo jedna firma radi kampanju kako treba. Ostale firme ne ulažu. I ako ulože onda “cijede” fotografije po 5 godina. Jer realno ne znaju posao. Ali moda nije jedini pravac u fotografiji pa se može živjeti od toga ako se “raspodjeli” na sve segmente. Od fotkanja produkta do arhitekture, familijarnih fotki, portreta, korporativnih portreta, hrane, eventi, konferencije, itd. Ima dosta pravaca u fotografiji. I obično se fotografi (u svijetu) opredijele za jedan pravac koji njima godi i u kojem su najbolji. U BiH moraš znati svaki pravac da bi mogao da živiš normalno od toga. E sada, ima fotografa koji ne žele da rade sve, a ima i onih koji ne znaju da rade sve. Ali ako si uporan i ako stvarno želiš raditi kao fotograf i živjeti od toga, onda i nije toliko teško. Ja lično volim raditi sve pravce i u većini sam dobra. Vjerojatno zato i volim tako raditi. Dok znam dosta kolega koji se ježe na neke pravce, ne žele to da rade i onda se fokusiraju samo na jedan segment. Mislim da nas ima dosta koji živimo samo od fotografije. Svi smo se snašli i našli svoj put koji nam odgovara.
Barem, kolege koje ja znam.
Što nam sve pripremaš za 2020.godinu?
Svoju samostalnu izložbu koja će biti nešto sasvim drugačije. Nadam se da će biti onako kako sam i zamislila.
Jako je zahtjevna i trebati će mi godinu dana da je završim.
Dugo se spremam za nju i mislim da sam spremna da je napokon napravim.
Izložba 'Faces' je otvorena od 23.11.2019. do 23.12. 2019.
Dio ove izložbe i tima su: Maja Koristović-Talović, Ensar Dervišbegović, Renata Ponjević, Aleksandra Loverich, Nermina Varešanović, Kaftan studio, Neira Sinanbašić, Ljiljana Majkić, Merima Ramadanović, Sadžida Tulić, Saša Radulović, Marija Šuković, Aida Đapo, Gasha Miladinović, Zlatko Čakić, Božena Lazarević, Nina Kafedžić, Ina Arnautalić, Lana Pašić, Ajla Klico, Tijana Dapčevic, Medina Dedajić, Adna Avdić i Albina Huskić.
***
Naslovna fotografija by Nina Mašić
Editorial fotografije by Vanja Lisac
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pranje veša rijetko zvuči kao tema koja mijenja perspektivu. Još rjeđe kao razgovor o ravnopravnosti, vremenu koje žene zaslužuju za sebe i poslovima koji se i dalje podrazumijevaju.
Ipak, upravo to je uspio Persil kroz koncept House of Persil u Düsseldorfu, iskustvo koje je spojilo posjetu Henkel fabrici, interaktivne aktivacije, elegantnu večer i poruku koja nam je ostala u glavi i nakon povratka kući.
Ali… krenimo redom.
Sve je počelo paketom koji je stigao na našu adresu.
U elegantnoj bijeloj kutiji čekali su nas Persil 4u1 kapsule, pismo zapečaćeno crvenim voskom i mali ključ s porukom Equality Starts at Home.
Dovoljno misteriozan paket da probudi znatiželju, dovoljno lijepo osmišljen da odmah znate kako vas čeka nešto posebno.
I da, pogodili smo.
Nakon prvog iznenađenja uslijedio je let iz Sarajeva za Düsseldorf, grad poznat po spoju elegancije i savremenog ritma života.
Hotel The Wellem bio je sve što želite nakon putovanja: impresivan lobby, monumentalno stepenište, visoki stropovi i interijer koji izgleda kao da je nastao negdje između umjetničke galerije i luksuznog editorijala.
Bio je to onaj tip hotela zbog kojeg telefon vadite prije pasoša.
Na samom ulazu čekao nas je i Persil tim, photowall i instant fotografije, što je cijelom dolasku dalo zabavan i ličan ton.
Prvi ozbiljan stop bio je posjeta Henkel fabrici.
Imali smo priliku zaviriti iza kulisa procesa proizvodnje i vidjeti kako nastaju proizvodi koje milioni ljudi svakodnevno koriste, a da ne razmišljaju koliko preciznosti stoji iza jedne boce deterdženta.
Sve je funkcionisalo besprijekorno, brzo, organizovano i tiho impresivno.
Saznali smo i da u fabrici radi 409 zaposlenih, da je prosječan radni staž 22 godine i da mnogi tamo započnu karijeru i ostanu do penzije. U vremenu kada svi stalno negdje žurimo dalje, ta informacija nam je ostala posebno zanimljiva.
Nakon fabrike uslijedila je aktivacija koja je bez dileme bila vrhunac cijelog putovanja, The House of Persil.
Već na ulazu dočekao nas je snažan natpis i glavna poruka cijelog projekta: Equality Starts at Home.
Brendirani elementi već su dali naslutiti da ulazimo u potpuno osmišljeno iskustvo, a ne običan event.
House of Persil bio je podijeljen u više prostorija, ali zaboravite klasične zone i suhoparne prezentacije. Svaka vrata vodila su u novi kadar, novu atmosferu i novi razlog da izvadimo telefon.
U jednoj sobi zidovi su govorili glasnije od muzike. Poruke poput No bias, just detergent i If you can wear it, you can wash it bile su one vrste rečenica koje pročitate jednom, a onda ih prepričavate dalje.
U drugoj se miris pretvorio u emociju. Scent Garden bio je prostor u kojem su ljudi zastajali duže nego što su planirali, zatvarali oči i pokušavali objasniti na šta ih podsjeća miris svježe opranog veša. Najčešći odgovori? Dom. Djetinjstvo. Nečija pažnja. Nedjelja ujutro.
A onda Laundry Gym kao vjerovatno najglasnija prostorija cijelog eventa. Smijeh, navijanje i mini haos nastali su čim je krenulo takmičenje u brzom slaganju majica. Svi misle da znaju složiti veš dok ih neko ne stavi pred štopericu.
Tu smo naučili dvije stvari: prvo, konkurencija među odraslim ljudima oko majice može biti ozbiljna; drugo, kućni poslovi su posao, čak i kada ih godinama zovemo “sitnicama”.
Najbolji dio? Ništa nije djelovalo nametnuto. Niste imali osjećaj da vas neko podučava. Samo ste šetali, smijali se, fotografisali i usput shvatali poentu.
I upravo tu je House of Persil bio najjači.
Večernji događaj održan je u impresivnom ambijentu muzeja uz duge stolove, cvjetne aranžmane, svijeće i zalazak sunca koji je cijeloj sceni dao filmski ton.
Jedan od centralnih trenutaka večeri bio je govor predstavnice UN Women, Elise Fernandez Saenz.
Poseban fokus govora bio je na pojmu “care”… brizi, njezi, kuhanju, pranju, planiranju i svemu onome što omogućava da život funkcioniše.
Naglasila je da žene i dalje obavljaju višestruko više tog neplaćenog rada od muškaraca.
Njena poruka bila je direktna: muškarci ne trebaju “pomagati”. Trebaju preuzeti dio zadataka te jednako biti uključeni.
Persil i Henkel ovim projektom pokazali su kako brend može otvoriti ozbiljan društveni razgovor, a da pritom pruži snažan autentičan, iskustven i vizualan dojam za sva čula.
Nije se govorilo samo o čistoći veša, nego o vremenu, ravnopravnosti i prostoru koji žene zaslužuju za sebe.
Jedan od najljepših detalja večeri bila je aktivacija u kojoj smo pisali razglednicu svom budućem sebi i ubacivali je u Persil mailbox.
Razglednice će nam biti poslane naredne godine.
Lijep podsjetnik da obećanja koja dajemo sebi ipak vole datum isporuke.
Naravno, lijepe fotografije. Uspomene. Inspiraciju. Još nekoliko razloga da volimo Düsseldorf, ali najviše od svega ponijeli smo podsjetnik da se ravnopravnost ne dešava samo na panelima, u govorima i kroz velike kampanje.
Dešava se kod kuće.
U tome ko zna gdje stoji deterdžent.
Ko primijeti da je mašina gotova.
Ko složi veš bez posebne medalje za trud.
Ko zna da briga o domu nije pomoć, nego zajednička odgovornost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
