S radom bh.branda Wish Sofa smo vas već upoznali. Riječ o konceptu iza kojeg se krije arhitektonsko-dizajnerski dvojac Mersiha Karić i Ana Lukenda, a koji se bavi izradom modernog tapeciranog namještaja koji će vam služiti kroz duži vremenski period. U njihovu domenu rada spada i projektiranje objekata, najčešće individualnih stambenih jedinica. 

Njihov posljednji takav projekt je upravo uređenje i projektiranje 3H kuće u Visokom. Naime, tri porodice su trebale biti smještene na veoma uskoj parceli, tako da svaka od njih ima svoju stambenu jedinicu. Objekt je po regulacionom planu bio strogo definiran i pozicioniran uz samu saobraćajnicu, dok se na južnoj strani parcele nalazi veliki voćnjak sa od oko 150 stabala autohtone sorte jabuka. Svjesne težine zadatka, izazovno su krenule u realizaciju želja svojih klijenata. 

Kuća je svojim arhitektonskim oblikovanjem nenametljiva okolini i apsolutno 'zaštićena' od buke i pogleda okoline, a tome doprinosi i ograda oko cijele parcele, te 'prazna ulična fasada bez ijednog otvora. Jednostavnim, kubičnim masama i završnim obradama, odvojeni su, funkcionalno različiti  dijelovi kuće, tj. prizemlje kao javni i katovi kao privatni dio.

Tri stana u nizu su smještena unutar dvostranog dvorišta – ulazne kapije i dvorišta za odmor, na koje su orijentirani dnevni boravci i trpezarije. Centralni zid u prizemlju sadrži kamin koji je također bio jedan od primarnih zahtjeva klijenta.

Na prvom katu svake jedinice su po tri spavaće sobe i dva kupatila, dok se u potkrovlju nalazi master soba sa kupatilom i velikom terasom, natkrivenom pokretnom pergolom.

Interijersko uređenje 3H objekta je rađeno u modernom stilu, sa dosta bijelih površina, neutralnim koloritom i Wish Sofa namještajem. Iako je svaka od jedinica orijentirana samo na dvije strane, objekt ima obilje svjetlosti zbog funkcionalne dispozicije, gdje čak i svako kupatilo ima velike staklene površine.

U dvorištu se nalazi i dodatni objekt koji je namijenjen za sve tri porodice, a sadrži prostranu kuhinju, trpezariju, prostor za sjedenje i toalet.

Monolitni dizajn kompaktne 3H kuće, istovremeno poziva na tradicionalnu arhitekturu, sa doksatima i repetitivnim otvorima, uz uvođenje suvremene interpretacije s minimalističkom paletom boja i čistom geometrijom.

Foto: Wish Sofa

U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.

Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.

Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti. 

Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.





Dnevni boravak: Smirenost, proporcija i ritam

Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.

Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.




Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.






Hodnik kao uvod u arhitektonsku priču  

Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.

Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.







Kuhinja: Paleta koja zadržava svjetlo  

Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.

Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.







Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.






Trpezarija: Zidovi koji nose atmosferu  

U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.

Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno — upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Fo4a Architecture (@fo4aarchitecture)

Spavaća soba: Tekstura, tišina i povratak ornamenta

Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.

Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.






Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.

Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.

Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Armin Dorado