TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 20.10.2023.
Armin Begović je mladi dizajner koji je, inspiriran malim krojačkim remek djelima koje je više od 20 godina stvarala njegova mama, odlučio za nju pokrenuti brend Dama.
Njegova majka Edina, radila je za razne konfekcijske brendove u Travniku, kao i u malenoj radnji u svojoj kući, u kojoj je svoju modnu maštu spretno pretvarala u stvarnost. Nakon mnogo godina krojačkog iskustva, koje zahtjeva spretne ruke, jaku volju i urođeni talent, Armin je prepoznao potencijal komada nastalih u njenom malom ateljeu pa je tako rođena ideja o novom bh. brendu.
Oni su na naše tržište prije tri godine donijeli unikatan brend fokusiran isključivo na izradu ženskih kaputa. Ono što je nas posebno oduševilo, jest činjenica da izrađuju samo 40 komada godišnje, što garantira kvalitetu i jedinstven proizvod rađen po mjerama i želji klijentica (vjerujemo da je poseban osjećaj kada dobijete kaput s brojem od 1 - 40, znajući da vas to čini jednom od samo 40 dama za koje je ovaj brend izradio kaput u toj godini).
Hladni jesenski dani su već tu pa predlažemo da pogledate neke od njihovih neodoljivih modela i što prije se omotate toplinom vune, velura ili kašmira. Sigurni smo da će osim topline donijeti i posebno cozy ugođaj, ali i nepogrešivo profinjen, bezvremenski look.
Kroz tekst možete ekskluzivno pogledati fotografije za koje se poznati bh. model Aida Jahić odjenula u ove sofisticirane kapute, a u nastavku otkriti i više o brendu kroz razgovor s Arminovom majkom Edinom.
Oduševila nas je priča sina koji je pokrenuo brend za svoju mamu. Kako se vama činila ta ideja kada vam ju je Armin prvi put predstavio i kako izgleda suradnja između majke i sina u poslovnom svijetu?
Sve je počelo u doba korone. Ja sam to zamišljala malo skromnije, ali to je moj Armin odradio na svoj način. Bude nekad momenata i kad se ne slažemo, ali to je zato jer pripadamo različitim generacijama. Ja sam odrastala i ovaj posao učila u doba kad tehnologija nije bila zastupljena koliko je danas, dok je on u svijetu dizajna i tehnologije od svojih tinejdžerskih godina.
Mislim da su naši poslovni „konflikti“ čak i dobri za Dama brend, jer kreiraju kapute koji su istovremeno i bezvremenski, ali posjeduju i elemente globalnih modnih trendova, što naše klijentice itekako prepoznaju.
Znamo da korak u poduzetničke vode nikada nije lagan. Je li bilo određenih strahova i izazova prilikom pokretanja brenda?
Nije lako, možda bih to davno učinila da jeste. Kao što sam i pomenula, cjelokupan brend je nastao u doba korone, u mojoj radionici u Travniku, koja je u kući u kojoj živimo.
U početku smo željeli da sve ono što ja radim punih 25 godina zaokružimo i prenesemo u jednu novu dimenziju, gdje je custom made pristup prema klijenticama ključan i usudim se reći da ne postoje dva ista Dama kaputa. Svaki ima barem mali detalj kreiran isključivo po želji vlasnice koja ga nosi.
Dama je slow fashion brend koji radi limitirana izdanja ručno rađenih kaputa po mjeri klijentice. Znamo da ovakav koncept zahtjeva vješte ruke za kvalitetnu izradu. Možete li nam reći nešto više o samom procesu izrade, od dizajna do gotovog proizvoda?
Dama ne posjeduje svoje skladište. Mi nemamo kapute izrađene po konfekcijskim veličinama koji nam stoje na vješalicama i čekaju svoje narudžbe. Mi imamo modele, boje i materijale koje nudimo i svaki naš kaput je dostupan u svakom od ponuđenih materijala i boja. Rekla bih da je to ono što izdvaja naš brend u današnjem moru svega što fast fashion predstavlja.
Svi poznajete brendove koji za jednu sezonu objavljuju i po nekoliko kolekcija, predstavljajući novu svake dvije sedmice. Mi smo ove godine donijeli odluku da ograničimo broj kaputa koje ćemo ponuditi na 40, kako bismo se svakom mogli posvetiti maksimalno i izraditi ga tačno po željama klijentice.
Svaki kaput će na sebi imati oznaku koji je po redu od 40 za sezonu 2023./2024. i molimo sve koji se odluče za kupovinu za strpljenje. Svakom kaputu se detaljno posvetimo i ponekad je moguće čekanje od dvije sedmice na isporuku, ovisno o količini narudžbi u određenom periodu.
U vašoj ponudi možemo vidjeti profinjene kapute bezvremenskog dizajna. Tko je točno zadužen za dizajniranje kolekcije i izbor materijala?
Prvi izazov sa kojim se susrećemo svake godine je pronalazak odgovarajućih materijala. Svi naši kaputi su dostupni u veluru, vuni ili kašmiru i biramo samo najbolje dostupno na tržištu za naše klijentice. Dizajn proces za sve modele je uvijek kolaboracija između mene i mog sina Armina.
Kreiranje bezvremenskog dizajna, koji će ići uz sve outfite je jako izazovno, ali kroz moje dugogodišnje iskustvo i njegovo poznavanje trenutnih trendova i stanja tržišta, uspijevamo iznjedriti kreacije koje naše klijentice cijene. Nerijetko se dešava i da zajedno sa klijenticom uradimo doradu već postojećeg dizajna (promjena dugmadi, dužine, detalj na rukavima i sl.), što je također jedan neobičan proces, jer puštamo treću stranu da udahne dio sebe u Dama brend.
Kakav je osjećaj kada prođete proces od crteža do gotovog kaputa koji vidite na klijenticama ili na profesionalnim modelima poput Aide Jahić s kojom ste radili shooting za kampanju?
Za mene kao majstora, kad vidim da moja kreacija dobro stoji na klijentici, predstavlja poseban osjećaj. Sva težina i umor tad nestanu. Isto je bilo i s Aidom, koja je zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu u modelingu, dala jedan poseban ton našem brendu, ali je zaista svaki komad priča za sebe i svaka ga žena nosi na svoj način, jer sve smo mi posebne na svoj način.
S tim da vaš brend postoji već tri godine na domaćem tržištu, možete li iz svog dosadašnjeg iskustva dati neki savjet drugim poduzetnicama i poduzetnicima u modnom svijetu koji su tek počeli svoj put?
Ne postoji neka posebna tajna osim da treba mnogo truda i rada. Treba napredovati stalno, prihvatiti nove izazove i učiti, jer moda je nešto što se svakodnevno mijenja, a opet postoje stvari koje se uvijek cijene. Iako ponekad izgleda lagano svima sa strane, moram reći da je ovo ozbiljan posao, ali kao i svaki drugi, bitno je da stvarno osjećate veliku ljubav ka njemu i rezultati su onda neizostavni.
Uvijek postoje oni koji vas prepoznaju, što je u mom slučaju bio moj sin, ali nakon tri godine i desetine sretnih klijentica koje uživaju u svojim Dama kaputima širom BiH i inostranstva.
* * *
Foto: Sanela Babić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
