TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 1.4.2024.
Amina Efendić je značajna bh. influenserica koju prati više od 220 hiljada pratilaca na Instagramu i 130 hiljada pretplatnika na YouTubeu.
S Aminom smo na Bonjour.ba putovali u Japan te se inspirisali njenim kombinacijama, a ovaj put zavirujemo i u njen dom.
Amina Efendić
Prošle godine, osvojila je Wannabe Digital Awards nagradu za bh. influencericu godine, ali njeni uspjesi ne prestaju tamo. Nedavno je postala vlasnica stana u Sarajevu, što označava još jedan važan korak u njenom putovanju.
Naravno da smo s nestrpljenjem čekali završetak renovacije da bismo zavirili u Aminin novi dom i prenijeli vam atmosferu direktno iz njenog prostora.
Amina Efendić, bh. fashion & lifestyle influencerica
Aminin dom, Sarajevo
Na Aminina vrata smo pozvonili u 12h, spremni za ulazak u trendy stan i razgovor o uređenju. Pri svakom kutku ovog stana, osjetite da tu živi mlada žena, koja je znala tačno šta želi. Suptilna girly atmosfera je visila u zraku. Ima li boljeg osjećaja od uređivanja vlastitog stana u 20 - im godinama? Amina kaže da iako zahtjevan zadatak, uživala je u svakom trenu ovog procesa.
Amina Efendić, bh. fashion & lifestyle influencerica i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba
Stan je savršeno dizajniran kako bi odražavao Aminin osobni stil i estetiku. Dnevni boravak odiše bijelom elegancijom, dok kutak za čitanje poziva na opuštanje i introspekciju.
Zvijezda ovog prostora je neosporivo - bijela sofa brenda SitForm. Riječ je o modularnoj sofi teddy materijala, koja iako zauzima veliki dio dnevnog boravka, u isto vrijeme se harmonično uklapa u prostor.
Svaki komad namještaja biran je s pažnjom, a svijetli tonovi dominiraju cijelim prostorom, pružajući osjećaj prostranosti i svježine. Raznovrsna rasvjeta, uključujući i M rasvjeta komade, dodaje dodatni sjaj i atmosferu.
Kuhinja, s vintage prizvukom, mami vas da eksperimentišete s okusima i kreirate ukusne delicije.
Posebna pažnja posvećena je i spavaćoj sobi, gdje krevet, dizajniran od strane same Amine, odaje dojam kao da spavate na oblacima. Bez nepotrebnih detalja, s visećim lampama, ovdje je kreirala prostor namijenjen opuštanju i uživanju.
No, glavna zvijezda stana je studio/walk - in ormar, prostorija koja je neophodna Amini za njen rad i ispoljavanje kreativnosti. Kako kaže, dodatna prostorija za studio je bila na vrhu njene liste prioriteta pri potrazi za stanom.
U razgovoru s Aminom, saznali smo više o procesu dizajniranja stana. Suradnja s arhitekticom Zerinom Zinger rezultirala je prostorom koji odiše jednostavnošću, ali istovremeno privlači pažnju svojim nepravilnim oblicima i zanimljivim detaljima. Amina je izrazila svoju želju za dosta svjetlosti i svijetlim tonovima, stvarajući prostor u kojem se osjeća kao kod kuće.
* * *
Girly atmosfera, prozračnost i trendy estetika čine ovaj stan ne samo odličnim mjestom za život, već i izvorom inspiracije za sve vas. Pored interijer inspiracije i motivacije, želimo dodati i jedno veliko 'You go Girl' za Aminu!
* * *
Foto: Sanela Zukić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
