Ajla je osnivačica brenda personaliziranih torbi Šefice.ba, DIY majstorica i kreativna dama u čijem domu vibrantne boje dobivaju sasvim novo značenje i ulogu. 

Iako mnogima poznata upravo po torbama koje dizajnira u Tuzli, svi oni koji prate Ajlu i na njenim privatnim društvenim mrežama, već su se zaljubili u vibrantne, a opet tako elegantne i pomno dotjerane kutke njenog doma. Savršeno izbalansirani uzorci (točkice i prugice), kao i žuti i plavi tonovi izmjenjuju se u prostoru koji zrači toplinom i svježinom. 

"Boje u život unose radost pa se time vodim i kada je interijer u pitanju. Često mijenjam stvari jer me inspirišu nove ideje. Prefarbati zid i dodati pokoji novi detalj mi je izazov u kojemu uživam i koji me baš opušta. " - komentirala je Ajla na naš upit čime se vodila pri uređenju interijera u BONJOUR.intervju objavljenom prije par mjeseci. 

Upravo ovaj period Ajla je iskoristila za još par DIY projekata koji će i vas inspirirati da već ovaj vikend uz sprej, četkicu za bojanje i škare napravite male izmjene u dnevnom boravku koje će izmamiti osmijeh na lice. Osim toga, kompletan projekt će vas zabaviti i potaknuti da misli usmjerite na nove stvari i kreativnost. 

"Vrijeme koje provodimo kod kuće zbog pandemije koronavirusa nastojimo iskoristiti na najbolji način. 
Moj posao je takav da ga radim od kuće i u tom pogledu se stvari nisu naročito mijenjale. Osmišljavam i pripremam nove projekte i jako im se radujem, a slobodno vrijeme koristim za kreativno kuhanje i uređenje interijera. Za uređenje doma sam uvijek raspoložena, pa čak i da eksperimentišem s raznim bojama i dezenima. Najdraži su mi projekti “uradi sam”." - nadodala je.
U nastavku Ajla izdvaja dvije cool ideje za makeover dnevnog boravka koje i vi možete lako kopirati i u vašem životnom prostoru. 

***

Često inspiraciju potražim na Pinterestu. U tom prostranstvu boja, kreacije i šarenila ne možemo, a da ne nađemo neku ideju. Tako sam u potrazi za kreativnim rješenjem za stare okvire koji su se povlačili u podrumu, našla odlične ilustracije filmskih ostvarenja koje moj muž i ja jako volimo. Osvježila okvire bijelom bojom u spreju i uokvirila isprintane ilustracije. 

Raspored i simetrija u uređenju su jako važni. Ako imate male okvire, trebate ih složiti na užem prostoru da u finalu izgledaju kao cjelina. 

Kad smo već kod starih stvari iz podruma, neki dan sam stolicu koja je stajala i skupljala prašinu uzela i pokušala vratiti u život. Prefarbala je, osvježila je romantičnim materijalom i u svoj radni prostor unijela dašak Pariza. 

Za renoviranje stolice sam koristila:

• Bijeli mat sprej
• Pamučnu dekorativnu tkaninu

Za demontažu i ponovnu montažu sam koristila:

• Osnovni alat, odvijač, kliješta
• Klamericu

Proces: 

Stolicu sam očistila temeljno. Razmontirala dijelove koje je bilo potrebno presvući tkaninom. 
Ako joj je boja drveta oštećena, potrebno je “išmirglati” i ponovno je ofarbati odgovarajućom bojom za drvo. Moja je samo na nekim mjestima bila oštećena i požutjela je od stajanja pa je bilo dovoljno osvježiti je sprejem.

Dok se boja sušila, bacila sam se na presvlačenje. Prvo sam skinula dotrajali materijal, a onda izrezala novi po mjeri. Klamericom sam pričvrstila novi materijal za naslonjač i sjedalicu i sve zajedno vratila na kostur stolice. Proces je relativno jednostavan, a klamerica je ključni alat bez koje ne možete pričvrstiti dovoljno dobro novu tkaninu. 

Ostajte mi sigurni, ostanite kući. Sve će biti u redu!

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.



Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Foto: Monika Andrić

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Irfan Redžović