TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 17.4.2020.
Ajla je osnivačica brenda personaliziranih torbi Šefice.ba, DIY majstorica i kreativna dama u čijem domu vibrantne boje dobivaju sasvim novo značenje i ulogu.
Iako mnogima poznata upravo po torbama koje dizajnira u Tuzli, svi oni koji prate Ajlu i na njenim privatnim društvenim mrežama, već su se zaljubili u vibrantne, a opet tako elegantne i pomno dotjerane kutke njenog doma. Savršeno izbalansirani uzorci (točkice i prugice), kao i žuti i plavi tonovi izmjenjuju se u prostoru koji zrači toplinom i svježinom.
"Boje u život unose radost pa se time vodim i kada je interijer u pitanju. Često mijenjam stvari jer me inspirišu nove ideje. Prefarbati zid i dodati pokoji novi detalj mi je izazov u kojemu uživam i koji me baš opušta. " - komentirala je Ajla na naš upit čime se vodila pri uređenju interijera u BONJOUR.intervju objavljenom prije par mjeseci.
Upravo ovaj period Ajla je iskoristila za još par DIY projekata koji će i vas inspirirati da već ovaj vikend uz sprej, četkicu za bojanje i škare napravite male izmjene u dnevnom boravku koje će izmamiti osmijeh na lice. Osim toga, kompletan projekt će vas zabaviti i potaknuti da misli usmjerite na nove stvari i kreativnost.
"Vrijeme koje provodimo kod kuće zbog pandemije koronavirusa nastojimo iskoristiti na najbolji način.
Moj posao je takav da ga radim od kuće i u tom pogledu se stvari nisu naročito mijenjale. Osmišljavam i pripremam nove projekte i jako im se radujem, a slobodno vrijeme koristim za kreativno kuhanje i uređenje interijera. Za uređenje doma sam uvijek raspoložena, pa čak i da eksperimentišem s raznim bojama i dezenima. Najdraži su mi projekti “uradi sam”." - nadodala je.
U nastavku Ajla izdvaja dvije cool ideje za makeover dnevnog boravka koje i vi možete lako kopirati i u vašem životnom prostoru.
***
Često inspiraciju potražim na Pinterestu. U tom prostranstvu boja, kreacije i šarenila ne možemo, a da ne nađemo neku ideju. Tako sam u potrazi za kreativnim rješenjem za stare okvire koji su se povlačili u podrumu, našla odlične ilustracije filmskih ostvarenja koje moj muž i ja jako volimo. Osvježila okvire bijelom bojom u spreju i uokvirila isprintane ilustracije.
Raspored i simetrija u uređenju su jako važni. Ako imate male okvire, trebate ih složiti na užem prostoru da u finalu izgledaju kao cjelina.
Kad smo već kod starih stvari iz podruma, neki dan sam stolicu koja je stajala i skupljala prašinu uzela i pokušala vratiti u život. Prefarbala je, osvježila je romantičnim materijalom i u svoj radni prostor unijela dašak Pariza.
Za renoviranje stolice sam koristila:
Za demontažu i ponovnu montažu sam koristila:
Proces:
Stolicu sam očistila temeljno. Razmontirala dijelove koje je bilo potrebno presvući tkaninom.
Ako joj je boja drveta oštećena, potrebno je “išmirglati” i ponovno je ofarbati odgovarajućom bojom za drvo. Moja je samo na nekim mjestima bila oštećena i požutjela je od stajanja pa je bilo dovoljno osvježiti je sprejem.
Dok se boja sušila, bacila sam se na presvlačenje. Prvo sam skinula dotrajali materijal, a onda izrezala novi po mjeri. Klamericom sam pričvrstila novi materijal za naslonjač i sjedalicu i sve zajedno vratila na kostur stolice. Proces je relativno jednostavan, a klamerica je ključni alat bez koje ne možete pričvrstiti dovoljno dobro novu tkaninu.
Ostajte mi sigurni, ostanite kući. Sve će biti u redu!
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
