TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.9.2020.
Cvijeće u nama budi najtoplije emocije, a u svaki dom unose mir, vedrinu i poseban ugođaj.
Ono može biti upečatljiv ukras i dati poseban prizvuk pojedinim prostorijama, a uz poman odabir vaze, dobivate pravo malo umjetničko djelo.
To će vam dokazati i Adana Čelik, kreativna dama iz Sarajeva s kojom smo se upoznali sasvim slučajno putem društvenih mreža, a onda i surađivali kroz projekt FEEL GOOD majica kada je na setu snimanja njen buket s cvijećem postao šarmantan ukras, ali i dodatni motivator za pozitivne emocije.
Adana svoje cvjetne čarolije, ali i kadrove iz vlastitog vrta gdje i bere svo cvijeće za izradu buketa dijeli upravo na svom Instagram profilu @forestnative koji će svojom estetikom odmah ukrasti vaše simpatije. Adresa je to i na kojoj ćete moći naručiti svoj buket, a Adana će svojim vještinama i ljubavi prema cvijeću uljepšati i olakšati vaš dan.
Kroz razgovor s Adanom saznali smo kako se rodila njena ljubav prema cvijetu, ali i dobili inspiraciju za najljepše jesenske dekoracije u domu.
***
Pregledavajući tvoj Instagram profil, odmah se primijeti ljubav prema prirodi. Kako se rodila strast prema aranžiranju cvijeća? Gdje pronalaziš inspiraciju i kako najviše učiš o hobiju koji polako prerasta u dodatan posao?
Imala sam sreću da sam odrastala u raskoši Nacionalnog parka Sutjeska, pa je privrženost prirodi postajala dio mog bića od najranijeg djetinjstva. Pokušavam isto ponoviti sa svojom djecom i stoga kao porodica prioritiziramo redovne odlaske u prirodu. Koliko vidim i dječaci iskreno uživaju.
Ljubav prema cvijeću probudila se spontano. Uvijek sam nastojala kreirati toplu atmosferu u našem domu, i za mene cvijeće i biljke u tome igraju veliku ulogu. Prije nego sam sama počela sijati cvijeće, suprug bi nam kupovao vrtno cvijeće koje bi sporadično bilo u ponudi na pijacama i tržnicama (iskreno, u početku sam ga na to morala napominjati). Međutim, nisam bila u potpunosti zadovoljna ponudom, pa sam sama krenula u nabavku sjemena i lukovica onog cvijeća koje se meni najviše dopadalo. Istovremeno sam putem društvenih medija otkrivala fantastične i inspirativne pojedince koji diljem svijeta uzgajaju zaista prekrasno i raznovrsno cvijeće. Nesebično su dijelili svoje znanje i njih smatram svojim prvim učiteljima. Naravno, moja velika ljubav su i knjige, i koristim svaku priliku da dodatno obogatim svoju malu, ali rastuću cvijetnu biblioteku. Najviše me motiviše želja da naučim i probam nešto novo i nepoznato.
Učim mnogo i kroz iskustva kolega i kolegica u regionu. Skupa gradimo jednu veselu, cvjetnu zajednicu. Ohrabruje me i to što mi uzgajanje cvijeća pruža priliku i povod da provedem mnogo vremena vani, na suncu i zraku. Uzgajajući lokalno i sezonsko cvijeće kojim se hrane pčele u našem vrtu, činimo i mali, ali važan, doprinos našoj planeti.
Cvijeće koje je najpoželjniji gost u tvom dnevnom boravku?
Ako bih morala da biram, onda su to David Austin ruže Desdemona, Roald Dahl i James Galway koje sam prošle jeseni posadila skupa sa mojim ocem. Elegantne su, blagog mirisa i šarmantne čak i dok venu. Ali, teško je odabrati. Radujem se svakom cvijeću koje je u sezoni, a posebno mjesto u mom srcu rezervisano je za divlje cvijeće, te jestivo i ljekovito bilje.
Cvijeće koje će biti najslađi gost našeg dnevnog boravka u jesenskom periodu?
Srčano podržavam koncept sezonskog i lokalnog cvijeća te bih vašim čitaocima i čitateljkama predložila da pogledaju oko sebe i nađu inspiraciju u bojama koje prate trenutnu sezonu.
Na samom početku jeseni, želim još malo produžiti obilje koje nam nudi ljeto te koristim svaku priliku da u svom domu imam dalije.
Drage su mi u nježnim, pastelnim tonovima i volim ih kombinovati s bijelim kosmosima te grančicama nedozrelih kupina ili drugih drvenastih biljaka na kojima bobice još nisu dobile svoju punu, jesenju boju.
Obzirom da je sezona cvjetanja ruža također na zalasku, one su neizbježne na našem stolu. Njima, uglavnom, nije potrebna dodatna pratnja.
Naravno, jesen je nemoguće zamisliti bez suncokreta. Ove godine prvi put sam uzgajala više različitih sorti suncokreta, a često ga u vazi kombinujem s cvjetovima rudbekije.
Dom je moguće oživjeti i grančicama šipka hirovito naslaganim u velikoj vazi te raznovrsnim voćem i povrćem koje sada dospijeva, poput jabuka i ukrasne tikve.
Jesen za nas znači mnogo rada na održavanju vrta i pripremanju za proljeće, ali i to da je kratki odmor na horizontu. U kišnim danima moći ćemo sumirati naučeno i s uzbuđenjem praviti nove cvjetne planove.
TEKST: Ada Ćeremida
U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.
Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.
Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti.
Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.
Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.
Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.
Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.
Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.
Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.
Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.
Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.
Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.
U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.
Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.
Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.
Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.
Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.
Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
