Cvijeće u nama budi najtoplije emocije, a u svaki dom unose mir, vedrinu i poseban ugođaj.

Ono može biti upečatljiv ukras i dati poseban prizvuk pojedinim prostorijama, a uz poman odabir vaze, dobivate pravo malo umjetničko djelo.

To će vam dokazati i Adana Čelik, kreativna dama iz Sarajeva s kojom smo se upoznali sasvim slučajno putem društvenih mreža, a onda i surađivali kroz projekt FEEL GOOD majica kada je na setu snimanja njen buket s cvijećem postao šarmantan ukras, ali i dodatni motivator za pozitivne emocije.

Adana svoje cvjetne čarolije, ali i kadrove iz vlastitog vrta gdje i bere svo cvijeće za izradu buketa dijeli upravo na svom Instagram profilu @forestnative koji će svojom estetikom odmah ukrasti vaše simpatije. Adresa je to i na kojoj ćete moći naručiti svoj buket, a Adana će svojim vještinama i ljubavi prema cvijeću uljepšati i olakšati vaš dan.
Kroz razgovor s Adanom saznali smo kako se rodila njena ljubav prema cvijetu, ali i dobili inspiraciju za najljepše jesenske dekoracije u domu.

***

Pregledavajući tvoj Instagram profil, odmah se primijeti ljubav prema prirodi. Kako se rodila strast prema aranžiranju cvijeća? Gdje pronalaziš inspiraciju i kako najviše učiš o hobiju koji polako prerasta u dodatan posao?

Imala sam sreću da sam odrastala u raskoši Nacionalnog parka Sutjeska, pa je privrženost prirodi postajala dio mog bića od najranijeg djetinjstva. Pokušavam isto ponoviti sa svojom djecom i stoga kao porodica prioritiziramo redovne odlaske u prirodu. Koliko vidim i dječaci iskreno uživaju.

Ljubav prema cvijeću probudila se spontano. Uvijek sam nastojala kreirati toplu atmosferu u našem domu, i za mene cvijeće i biljke u tome igraju veliku ulogu. Prije nego sam sama počela sijati cvijeće, suprug bi nam kupovao vrtno cvijeće koje bi sporadično bilo u ponudi na pijacama i tržnicama (iskreno, u početku sam ga na to morala napominjati). Međutim, nisam bila u potpunosti zadovoljna ponudom, pa sam sama krenula u nabavku sjemena i lukovica onog cvijeća koje se meni najviše dopadalo. Istovremeno sam putem društvenih medija otkrivala fantastične i inspirativne pojedince koji diljem svijeta uzgajaju zaista prekrasno i raznovrsno cvijeće. Nesebično su dijelili svoje znanje i njih smatram svojim prvim učiteljima. Naravno, moja velika ljubav su i knjige, i koristim svaku priliku da dodatno obogatim svoju malu, ali rastuću cvijetnu biblioteku. Najviše me motiviše želja da naučim i probam nešto novo i nepoznato.
Učim mnogo i kroz iskustva kolega i kolegica u regionu. Skupa gradimo jednu veselu, cvjetnu zajednicu. Ohrabruje me i to što mi uzgajanje cvijeća pruža priliku i povod da provedem mnogo vremena vani, na suncu i zraku. Uzgajajući lokalno i sezonsko cvijeće kojim se hrane pčele u našem vrtu, činimo i mali, ali važan, doprinos našoj planeti.

Cvijeće koje je najpoželjniji gost u tvom dnevnom boravku?

Ako bih morala da biram, onda su to David Austin ruže Desdemona, Roald Dahl i James Galway koje sam prošle jeseni posadila skupa sa mojim ocem. Elegantne su, blagog mirisa i šarmantne čak i dok venu. Ali, teško je odabrati. Radujem se svakom cvijeću koje je u sezoni, a posebno mjesto u mom srcu rezervisano je za divlje cvijeće, te jestivo i ljekovito bilje.

Cvijeće koje će biti najslađi gost našeg dnevnog boravka u jesenskom periodu?

Srčano podržavam koncept sezonskog i lokalnog cvijeća te bih vašim čitaocima i čitateljkama predložila da pogledaju oko sebe i nađu inspiraciju u bojama koje prate trenutnu sezonu.
Na samom početku jeseni, želim još malo produžiti obilje koje nam nudi ljeto te koristim svaku priliku da u svom domu imam dalije.

Drage su mi u nježnim, pastelnim tonovima i volim ih kombinovati s bijelim kosmosima te grančicama nedozrelih kupina ili drugih drvenastih biljaka na kojima bobice još nisu dobile svoju punu, jesenju boju.
Obzirom da je sezona cvjetanja ruža također na zalasku, one su neizbježne na našem stolu. Njima, uglavnom, nije potrebna dodatna pratnja.

Naravno, jesen je nemoguće zamisliti bez suncokreta. Ove godine prvi put sam uzgajala više različitih sorti suncokreta, a često ga u vazi kombinujem s cvjetovima rudbekije.

Dom je moguće oživjeti i grančicama šipka hirovito naslaganim u velikoj vazi te raznovrsnim voćem i povrćem koje sada dospijeva, poput jabuka i ukrasne tikve.
Jesen za nas znači mnogo rada na održavanju vrta i pripremanju za proljeće, ali i to da je kratki odmor na horizontu. U kišnim danima moći ćemo sumirati naučeno i s uzbuđenjem praviti nove cvjetne planove.

Pronašli smo garsonjeru koja je studija o tome kako mali prostori postaju veliki kada im date dobru logiku.

U mirnom makovskom naselju Zenice, u blizini Bosanske piramide, smješten je studio stan od svega 40 m² koji postavlja pitanje koje mnogi imaju: “Može li garsonjera izgledati kao pravi stan i ostati funkcionalna?”

Ovaj prostor kaže: apsolutno da. Najveći uspjeh ovog interijera je njegovo nevidljivo zoniranje. Dnevni boravak, spavaći dio, micro-kuhinja i ulazna zona nisu fizički odvojeni, ali djeluju kao cjeline sa svojom funkcijom.

Mali prostori ne trebaju zidove, nego pravilno raspoređene fokuse. Rezultat? Prostor se ne čita kao jedna soba, nego kao mali, fluidni dom.




Dnevni boravak i kuhinja: prostor koji diše zahvaljujući materijalima

Ono što odmah postaje jasno jeste da se ovdje sve oslanja na tople materijale i meke forme. Bouclé sofa i tabure, mali drveni sto i visoke bijele zavjese stvaraju dnevni dio koji izgleda odvojeno iako se fizički naslanja na krevet. 

Kuhinja od drveta i bijelih fronti, sa lampama od ratana i šankom koji služi kao dodatna radna ploha, postaje vizuelni centar stana. I upravo tu se vidi prva lekcija ovog prostora: mali stan ne zahtijeva više namještaja nego više logike. Kada kuhinja i boravak dijele istu toplu paletu, prostor se povezuje, smiruje i djeluje veće nego što jeste.







Krevetni dio: mirna zona u jednoj liniji svjetla

Spavaći dio je pozicioniran uz najveći izvor prirodnog svjetla, čime se krevet “otapa” u prostoru umjesto da dominira njime. Neutralna posteljina, suptilne nijanse bež boje i minimalni detalji održavaju spavaću zonu tihom i laganom. 

Ovo je dio koji pokazuje da se privatnost u garsonjeri ne stvara zidovima nego atmosferom mekim svjetlom, laganim prekrivačima i vizuelnim tišinama koje oko prepoznaje kao odmor. Tako prostor ostaje funkcionalno otvoren, ali emotivno podijeljen.






Odlaganje, rasvjeta i ogledala: mali trikovi koji mijenjaju sve

Najbolji dio ove garsonjere je način na koji je sakrivena funkcija. Veliki bijeli ormar duž zida nestaje jer se spaja sa zidnom površinom, dok tamniji ormar u ulazu preuzima vizuelnu težinu i usmjerava pogled dalje u prostor. 

Tri okrugla ogledala na zidu dodaju dubinu i visinu, reflektirajući svjetlo i stvarajući iluziju još jedne prostorije. Rasvjeta je topla i strateški postavljena: pletene lampe iznad šanka, podna lampa u dnevnom dijelu i difuzno svjetlo kroz zavjese čine da stan djeluje kao da ima više slojeva nego što zapravo ima. 




Tu leži najveća vrijednost ovog interijera on ne pokušava sakriti da je 40 m², nego pokazuje kako se tih 40 m² može koristiti pametno i sa stilom.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb