Nova kolekcija iz nepogrješivog modnog ateljea    Maria Grazia Chiuri i Pierpaolo Piccioli su kolekcijom za sezonu jesen/zima 2013./2014. nastavili svoj uspješan niz kreiranja fantastične odjeće koja će obilježiti nove stranice u povijesti kuće velikog Valentina Garavanija. Inspiraciju za novu kolekciju dizajneri su potražili u portretima poznatih nizozemskih slikara i promatrajući ih p

Pažnja je posebice skrenuta na ovratnike i rukave, koji su bili naglašeni u velikom broju kreacija. U kolekciju su se uvukli i motivi iz haute couture kolekcije, koje smo primijetili kroz određene vezene uzorke i detalje koji su krasili velike ručne torbe.
Crna, bijela, plava i crvena boje su na kojima je zasnovana paleta, koja je obilovala i uzorcima, među kojima su se posebno istaknuli oni cvjetni, te plavo-bijeli uzorci inspirirani poznatim nizozemskim Delft porculanom.

Famozna crvena haljina ovog puta je bila dekonstruirana i sačinjena iz dva dijela, gornji je činio ovratnik bijele košulje, a donji duga haljina koja je s ramena slobodno padala do poda. Poveznica je bio prozirni til koji je otkrivao kožu.

O izuzetnoj ljepoti ostalih haljina gotovo je suvišno pisati. Prepustit ćemo vas stoga fotografijama koje će reći mnogo više.

{gallery}2013_03/valentino{/gallery}


Anja Stojkić
^{Foto: style.com}

Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.

A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Véronik (@aboutchanelhere)

 

Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.

S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.


Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome. 

No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.

U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
 

Naslovna fotografija: @sourcewhere