Što Marni predlaže za jesen? Boje!    Consuelo Castiglioni, kreativna direktorica kuće Marni, ovog puta je odlučila zapostaviti geometrijske uzorke, koji su je proslavili, i umjesto njih se izrazila kroz boje. Pri stvaranju kolekcije dosta je proučavala arhitekturu i kontrolirane linije odjeće, odlučivši svoj prepoznatljivi potpis staviti sa strane i uraditi nešto odvažno i novo. I mora

Boje koje je Castiglioni pritom koristila bile su jarkocrvena, tirkizna, crna, siva, žuta, plava, narančasta i nude tonovi. Čiste linije krojeva učinile su da odjeća još više dođe do izražaja, a premda je na trenutke prilično ignorirala liniju tijela, nije izgubila na ženstvenosti.
Bijele hulahopke, nošene uz svaku kreaciju, sitni cvjetni uzorak i cipele u kabuki stilu tračci su Dalekog istoka koji su se našli u kolekciji.
Ono što bismo posebno istaknuli su krzneni ovratnici i stole ukrašene broševima i perlama koji su nas apsolutno oduševili. Ako je ovo novi smjer kojem Castiglioni planira voditi svoju kuću, naš blagoslov je itekako zaslužila.

{gallery}/veljaca_dvanaest/marnifall{/gallery}


A.S.
^{Foto: vogue.com}

Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.

A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Véronik (@aboutchanelhere)

 

Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.

S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.


Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by CHANEL (@chanelofficial)

Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome. 

No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.

U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
 

Naslovna fotografija: @sourcewhere