Prva kolekcija s Wangom na čelu    Nicolas Ghesquière punih je petnaest godina pisao povijest kuće Balenciaga i pokazao se kao dostojan nasljednik njenog osnivatelja. Ideju modne inovacije, koju je sam Cristobal Balenciaga revidirao iz kolekcije u kolekciju, Ghesquière je shvatio kao svoju kreativnu misiju, stvaravši kolekcije koje su zaluđivale modne znalce. Ipak, u studenom prošle god

Dizajner, koji je ime izgradio na tzv. uličnoj odjeći, asimetričnim ležernim kreacijama sa sportskim elementima i modnim dodacima sa hrpom zakovica i metalnih pločica, danas je predstavio svoju prvu kolekciju. Vatreno krštenje odvilo se u salonu kuće Balenciaga, na intimnoj prezentaciji za odabrane modne urednike.

Mramor je simbolično bio kamen temeljac dizajnerovog rada za Balenciagu - kao uzorak se protezao kroz kolekciju u kojoj je Wang koristio samo dvije (ne)boje, crnu i bijelu. U potrazi za inspiracijom posegnuo je duboko u arhive kuće. Rezultat su bili krojevi koje je u modu uveo Cristobal Balenciaga, obrađeni na Wangov street couture način. Njegovi prorezi i metalne aplikacije, upakovani u Balenciagine siluete, pomirili su njujoršku oštrinu s pariškom elegancijom i rezultirali dosta suzdržanom, ali ipak pamtljivom kolekcijom. Posebno su nas se dojmile kreacije koje su otkrivale leđa modela, te kombinacije s hlačama od baršunaste čipke.

Anna Wintour je, očekivano, svoje oduševljenje podijelila odmah poslije revije, pohvalivši dizajnerovu odluku da igra na sigurno. Obožavatelji Ghesquièreovog stila su mu to pak zamjerili. Inovativnost je ipak osobina kojom je Cristobal Balenciaga od Diora zaradio titulu "učitelja svih dizajnera", i to je smjernica kojom bi se njegovi nasljednici morali voditi, bio je čest komentar kritičara.

Mi ćemo Wangu priznati solidnu kolekciju i prognozirati dobru prodaju i viđenost na street style izvješćima. O njegovoj budućnosti u kući budemo sudili tek nakon što vidimo što nam to sprema za predstojeće sezone. Dotad, uživajte u fotografijama prve kolekcije Alexandera Wanga za kuću Balenciaga!

{gallery}2013_02/bal{/gallery}

Anja Stojkić
^{Foto: style.com}

Hamza Kulenović, fotograf iza STUDIO HAMZA, već godinama gradi prepoznatljiv vizuelni narativ tih ali prodoran, suptilan, a opet pun snage. 

Njegov dugoročni projekt 1 ON 1  je intiman portret individualnosti, gdje moda i priroda vode nijeme dijaloge. U trećem poglavlju, HOWDY, Kulenović se okreće Zapadu, ali ne onom iz filmova, već onom iz osjećaja.

Gucci košulja i Fendi džemper

HOWDY ne pokušava preslikati Divlji zapad. Umjesto prašine i prerije, ovdje imamo travu, maslačke i blagu svjetlost bosanskog podneblja. Nema teatralnosti ovo je kontemplativna dekonstrukcija slike tišine. Zapad, filtriran kroz melanholiju i estetiku istočnoevropskog sela.

‘’Vizuali prate narativ osame, unutrašnje snage i ljepote koja izvire iz jednostavnosti. Bez potrebe za pretencioznošću, priča je vođena ideologijom slobode izražavanja i suptilnog sudara stilskih opozita – grube teksture i nježnih silueta, utilitarnog i romantičnog.'' rekao nam je Hamza.

Miu Miu majica i šešir, Prada potkošulja i J.W. Anderson vesta

Stajling koji potpisuju Matheus Franca i Kulenović spaja diskretnu sofisticiranost s hrabrim siluetama. Kombinacija tekstura i detalja stvara dojam nespretne elegancije, gdje luksuzne torbe i odjevni komadi ne djeluju samo kao modni izričaj, već kao predmeti s pričom. Ovdje se osjećaju naslijeđeni, proživljeni, kao da su pronađeni sa karakterom koji dolazi iz prepoznatljivih modnih arhiva.

Brunello Cucinelli bermude , Miu Miu jakna i čizme, torba J.W. Anderson, naočale Loewe i J.W. Anderson vesta.

U pozadini fotografija titra i blagi bunt. HOWDY ne vrišti, ali suptilno prisvaja western estetiku na svoj način. Granica više nije teritorijalna, već suptilna i intimna, gdje se prostor za osobnu izražajnost stvara kroz detalje, tonove i gestu.

Brunello Cucinelli bermude, Miu Miu čizme,Gucci košulja i Emilio Pucci hlače 

U svijetu gdje je moda često bučna, teatralna i pomalo distancirana od stvarnosti, ovakav editorijal nas može podsjetiti na tihe priče koje postoje i bez publike. U tome i jeste moć ovog editorijala sve izgleda kao da se već dešava.