TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.3.2014.
Tko stoji iza imena Angelica Photography? Ako ste korisnik Facebooka, u proteklih par mjeseci na vašem pregledu vijesti se zasigurno ukazala fotografija prekrasne crvenokose djevojke s pjegicama i prodornim plavim očima potpisana s "Angelica Photography". Premda biste pomislili da se iza tog imena krije kakva profesionalna fotografkinja iz Amerike, ustvari se radi o samoukoj djevojci
Je li fotografija za nju hobi ili poziv, što je inspirira i koji je najbolji savjet koji je dobila od kolege fotografa, pročitajte u nastavku.
Kako se dogodilo da je da jedna djevojka iz Bihaća, koja studira matematiku, otkrije dar za fotografiju?
Fotografijom sam se počela baviti kad sam dobila svoj prvi digitalni aparat. Dobila sam ga preko foruma na poklon od osobe koja je željela nagraditi rad i ljubav prema fotografiji jedne mlade osobe, a ta osoba sam njegovim odabirom bila baš ja. Još nisam upoznala osobu koja mi ga je poklonila, ali mi je uljepšala život, i od tada je fotografija postala moja velika ljubav. Oduvijek sam željela studirati nešto vezano za umjetnost, ali nisam bila u mogućnosti da studiram van Bihaća gdje živim, pa sam se odlučila za matematiku i informatiku jer te dvije nauke podjednako volim. To sam i završila, i sada radim kao nastavnik informatike. Ali, ipak razmišljam da upišem studij fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Dotad se nadam nekoj stipendiji. :)
Sve to rezultiralo je suradnjom s Vogueom i agencijom Art+Commerce?
Da, moj prvi ugovor je bio sa Vogue Italia i kompanijom Art+Commerce iz New Yorka. Nedugo zatim sam potpisala ugovor sa Trevillion Images iz Velike Britanije s kojima sarađujem svaki mjesec. Preko njih sam prodala mnogo fotografija za naslovnice knjiga širom svijeta.
Neke od naslovnica knjiga s fotografijama Maje Topčagić
Je li fotografija za tebe posao, hobi ili poziv?
Ja bih voljela da se profesionalno bavim fotografijom, ali je to teško postići u Bosni i Hercegovini. Za sada, fotografija mi je 'samo' hobi. Odnosno, fotografija je moja ljubav koja će, nadam se, jednog dana postati i profesija.
Ono što volimo kod tvojih fotografija jest to da nas uvlače u svijet fantazije, romantike, katkad i nadrealnog. Čini nam se da bi se oko gotovo svake od njih mogla osmisliti kakva bajka. Kako ti opisuješ svoj stil?
Da, ja volim da stvaram pomalo nadrealne fotografije. To ne mora uvijek biti nešto lijepo, ali je bitno da izazove bilo kakvu emociju. Onda znaš da si dobro uradio posao. Svako ima svoj stil, nešto po čemu se prepoznaje. Zbog toga svaka fotografija u sebi krije i djelić fotografa...
Što ti je omiljena tema, što te pokreće, inspirira?
Inspirira me život. Sve oko mene. Svake godine spoznam nešto novo što me može potaknuti da stvaram fotografije iz novih uglova. Interesantno je koliko čovjek spoznaje svijet oko sebe kada gleda kroz objektiv. Također zapisujem svoje snove, pa neke od njih kasnije realiziram. Ja gledam svijet oko sebe kroz svoje oči. To što nas čini posebnim je različita percepcija te stvarnosti i to tako da se slika u oku koja se preslika u fotografiju odrazi drugačije kod svake osobe.
Kakva su tvoja iskustva s modnom fotogafijom?
Iako sam više krenula pravcem umjetničke/fine art fotografije, volim da fotkam i modnu fotografiju. Surađivala sam s nekoliko dizajnera i radila s par poznatih modela, kao npr. s Iddom van Munster (vintage model i make up/hair artist).
Kada su u pitanju svjetski modni fotografi, čiji rad te posebno oduševljava?
Oduševljava me najviše Kirsty Mitchell. Ona stvarno fotografiju dovodi do skroz drugog nivoa. She thinks out of the box! Izdvojila bih još i Rosie Hardy, Lara Jade, Katerina Plotnikova...
Misliš li da je za dobrog fotografa bitnija oprema koju koristi ili talent za primjećivanje pravih trenutaka?
Naravno da je najbitniji talent, jer danas srećem ljude koji se ne bave fotografijom, ali imaju bolju fotografsku opremu od mene. Tehnologija je toliko napredovala da danas skoro svako ima barem poluprofesionalni aparat. Da svi koji imaju dobar fotoaparat imaju talent, ne bi se niko isticao. A ipak, ističe se.
Kako vidiš sveopću pomamu za Instagramom i sveprisutnim besplatnim alatima za obradu fotografija? Je li po tebi takva demokratizacija u fotografiji dobrodošla stvar?
Naravno. Uporedo sa razvojem tehnologije ide i razvoj društvenih mreža, pa i Instagrama i sl. Ljudi su razvili osjećaj za fotografiju, što je jako bitno. Prije 50 godina samo oni ljudi koji su imali aparate (znači bili su bogati) su se mogli baviti fotografijom. Sada se fotografijom može baviti bilo ko, što je odlična stvar. Da sam rođena 1950., ne bih sigurno mogla sebi da priuštim aparat. :D Ja to gledam ovako: ako si dobar, neko će te primijetiti. I ta varijabla je nezavisna od razvoja fotospoznaje i digitalizacije oko tebe.
Koji je najbolji savjet koji ti je dao netko od kolega fotografa?
Izrađuj fotke. Virtualne fotografije nisu fotografije.
A najbolji komentar na neku od tvojih fotografija?
Najbolji komentar je u stvari bio mail koji sam dobila i opisivao je, između ostalog, način na koji sam promijenila osobu koja je gledala moje fotografije. Najljepše nešto što ti neko može reći je da si mu inspiracija. :)
Imaš li savjet za one koji se tek upuštaju u avanturu s fotografijom?
Nosite fotoaparat svaki dan. Neka postane dio vas. Prava fotografija će doći sama. Ona govori sama za sebe, priča neku priču. Autor ne mora ništa da kaže, a ona govori 1000 riječi. Kada ljudi prepoznaju i osjete emociju kroz jednu fotografiju, to je onda prava fotografija. Fotografija treba da bude nešto jednostavno što će zainteresirati ljude, nešto magično što će im probuditi maštu jer živimo u jednoličnom surovom svijetu u kojem je potrebno malo bijega od stvarnosti. Ali, najbitnije od svega je da fotografija ispriča priču, najbolju moguću priču.
{gallery}2014_03/mt{/gallery}
Ako vas je zaintrigiralo ono što ste vidjeli, Majin rad možete pratiti putem Facebook stranice Angelica Photography.
Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Maja Topčagić
TEKST: Bonjour.ba/PR
Postoje ona mjesta gdje dan počinje sporije, uz miris kafe i pogled na zelenilo dok vas konobari, s osmijehom već od ranih sati, pitaju želite li omlet s domaćim sirom ili nešto posebno po vašem izboru. Mjesta gdje doručak nije samo obrok, već ritual... i da, imamo mali insiderski tip.
Smješten svega desetak minuta od srca Mostara, to je mali gourmet raj za one koji znaju da dobar obrok može popraviti cijeli dan.
Bilo da dolazite na doručak s pogledom, poslovni ručak u bašti ili večeru uz čašu lokalnog vina, svaki obrok u restoranu hotela Buna nosi dozu pažnje i mirnoće koja se rijetko nalazi tako blizu grada.
Dok vas možda na prvu privuče elegancija obnovljenih prostora s historijskim pečatom iz austro-ugarskog perioda, ono što ostaje kao glavni utisak o kojem danas želimo pisati je restoran ili preciznije rečeno: gourmet doživljaj.
Doručak koji ne preskačete čak ni na brzinu
Ovdje doručak nije „s nogu“. On je ritual. Početak dana uz lokalne sireve, domaći hljeb, svježe voće i kombinacije koje bude i najuspavanije. Naša preporuka? Lagana pileća salatica kao savršen balans između osvježenja i energije, a mali trik s dodatkom narom daje jelu ono nešto zbog čega ćete je poželjeti i sutra. Idealno za one koji planiraju poslovni sastanak, ali i za one koji žele samo tiho jutro uz kafu i poglede na zelenilo.
Ako imate sreće da ga uživate u vrtnoj restauraciji, pogled će vam pasti na čuveni bunski dolap za navodnjavanje koji i danas neumorno okreće ritam rijeke i smiruje svaki misao. Uz šapat vode i šolju kafe, dan počinje onako kako biste željeli da teče… lagano, autentično…
Tokom doručka, pored raznovrsne ponude zdravih i slanih jela, gosti često biraju brownie kolač onaj pravi, s dubokim ukusom kakaa koji daje dodatnu energiju za dan koji slijedi.
Ručak koji spaja tradiciju i gourmet twist
Kada stigne podne, restoran postaje prava pozornica. Ručak u hotelu Buna je spoj hercegovačke tradicije i savremene kulinarske ponude. Jelo koje je s razlogom privuklo našu đažnju je rižoto sa sipom. Kremast, intenzivan, savršeno začinjen…
Kozice se često nađu na tanjirima gostiju koji žele nešto laganije, dok je za one koji ne gravitiraju morskoj hrani tu pasta s piletinom. Jednostavna, aromatična i uvijek siguran izbor.
Ake pitate šta lokalci najčešće preporučuju, odgovor je prilično jasan: “Najbolja riba? Probajte je upravo ovdje.”
Nakon ručka koji spaja tradiciju i savremene okuse, bilo bi šteta preskočiti desert. Iako svaki kolač na meniju nosi pažljivo birane sastojke i prepoznatljiv šarm domaće poslastice, kolač od datulja posebno se izdvaja jer je bogat teksturom, sladak i idealan kao završni ton obroka.
Diskretna preporuka? Ne čekajte da nestane. Često se naručuje i za ponijeti, a za one koji biraju bezglutenske opcije, posebno se izdvaja kolač s makom, koji se savršeno sljubljuje s čašom Villa Sandi Prosecco Millesimato.
Večera uz vino i šapat rijeke
Kada se svjetla smire, večera se seli u intimni dio restorana, gdje svaka čaša vina dolazi s pričom, a svaki tanjir sa stilom.
Lokalna vina i lagani obroci kreiraju savršen kraj dana… bez žurbe, bez buke, samo uz osmijehe konobara koji znaju da vam treba još minut mira.
U večernjim satima, dok se atmosfera smiruje, često naručeni izbor je crumble od jabuka uz kuglu sladoleda. Topao, hrskav i taman toliko sladak da zaokruži večeru u najnježnijem tonu.
Insider tip
Zvuči kao kliše, ali vjerujte ovdje osoblje zna. Ne samo koji je desert najfotogeničniji, već i koji je riblji specijalitet tog dana dobio poseban touch iz kuhinje. Oni vas neće zatrpati informacijama, ali kad pitate: „Šta biste vi danas naručili?“ dobit ćete preporuku koja (još) nije na društvenim mrežama, ali bi mogla postati vaše novo omiljeno otkriće.
To je ona vrsta usluge diskretna, topla i instinktivna. Takva da se osjećate kao da ste već tu bili, iako ste prvi put došli u restoran.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
