TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.3.2014.
Tko stoji iza imena Angelica Photography? Ako ste korisnik Facebooka, u proteklih par mjeseci na vašem pregledu vijesti se zasigurno ukazala fotografija prekrasne crvenokose djevojke s pjegicama i prodornim plavim očima potpisana s "Angelica Photography". Premda biste pomislili da se iza tog imena krije kakva profesionalna fotografkinja iz Amerike, ustvari se radi o samoukoj djevojci
Je li fotografija za nju hobi ili poziv, što je inspirira i koji je najbolji savjet koji je dobila od kolege fotografa, pročitajte u nastavku.
Kako se dogodilo da je da jedna djevojka iz Bihaća, koja studira matematiku, otkrije dar za fotografiju?
Fotografijom sam se počela baviti kad sam dobila svoj prvi digitalni aparat. Dobila sam ga preko foruma na poklon od osobe koja je željela nagraditi rad i ljubav prema fotografiji jedne mlade osobe, a ta osoba sam njegovim odabirom bila baš ja. Još nisam upoznala osobu koja mi ga je poklonila, ali mi je uljepšala život, i od tada je fotografija postala moja velika ljubav. Oduvijek sam željela studirati nešto vezano za umjetnost, ali nisam bila u mogućnosti da studiram van Bihaća gdje živim, pa sam se odlučila za matematiku i informatiku jer te dvije nauke podjednako volim. To sam i završila, i sada radim kao nastavnik informatike. Ali, ipak razmišljam da upišem studij fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Dotad se nadam nekoj stipendiji. :)
Sve to rezultiralo je suradnjom s Vogueom i agencijom Art+Commerce?
Da, moj prvi ugovor je bio sa Vogue Italia i kompanijom Art+Commerce iz New Yorka. Nedugo zatim sam potpisala ugovor sa Trevillion Images iz Velike Britanije s kojima sarađujem svaki mjesec. Preko njih sam prodala mnogo fotografija za naslovnice knjiga širom svijeta.
Neke od naslovnica knjiga s fotografijama Maje Topčagić
Je li fotografija za tebe posao, hobi ili poziv?
Ja bih voljela da se profesionalno bavim fotografijom, ali je to teško postići u Bosni i Hercegovini. Za sada, fotografija mi je 'samo' hobi. Odnosno, fotografija je moja ljubav koja će, nadam se, jednog dana postati i profesija.
Ono što volimo kod tvojih fotografija jest to da nas uvlače u svijet fantazije, romantike, katkad i nadrealnog. Čini nam se da bi se oko gotovo svake od njih mogla osmisliti kakva bajka. Kako ti opisuješ svoj stil?
Da, ja volim da stvaram pomalo nadrealne fotografije. To ne mora uvijek biti nešto lijepo, ali je bitno da izazove bilo kakvu emociju. Onda znaš da si dobro uradio posao. Svako ima svoj stil, nešto po čemu se prepoznaje. Zbog toga svaka fotografija u sebi krije i djelić fotografa...
Što ti je omiljena tema, što te pokreće, inspirira?
Inspirira me život. Sve oko mene. Svake godine spoznam nešto novo što me može potaknuti da stvaram fotografije iz novih uglova. Interesantno je koliko čovjek spoznaje svijet oko sebe kada gleda kroz objektiv. Također zapisujem svoje snove, pa neke od njih kasnije realiziram. Ja gledam svijet oko sebe kroz svoje oči. To što nas čini posebnim je različita percepcija te stvarnosti i to tako da se slika u oku koja se preslika u fotografiju odrazi drugačije kod svake osobe.
Kakva su tvoja iskustva s modnom fotogafijom?
Iako sam više krenula pravcem umjetničke/fine art fotografije, volim da fotkam i modnu fotografiju. Surađivala sam s nekoliko dizajnera i radila s par poznatih modela, kao npr. s Iddom van Munster (vintage model i make up/hair artist).
Kada su u pitanju svjetski modni fotografi, čiji rad te posebno oduševljava?
Oduševljava me najviše Kirsty Mitchell. Ona stvarno fotografiju dovodi do skroz drugog nivoa. She thinks out of the box! Izdvojila bih još i Rosie Hardy, Lara Jade, Katerina Plotnikova...
Misliš li da je za dobrog fotografa bitnija oprema koju koristi ili talent za primjećivanje pravih trenutaka?
Naravno da je najbitniji talent, jer danas srećem ljude koji se ne bave fotografijom, ali imaju bolju fotografsku opremu od mene. Tehnologija je toliko napredovala da danas skoro svako ima barem poluprofesionalni aparat. Da svi koji imaju dobar fotoaparat imaju talent, ne bi se niko isticao. A ipak, ističe se.
Kako vidiš sveopću pomamu za Instagramom i sveprisutnim besplatnim alatima za obradu fotografija? Je li po tebi takva demokratizacija u fotografiji dobrodošla stvar?
Naravno. Uporedo sa razvojem tehnologije ide i razvoj društvenih mreža, pa i Instagrama i sl. Ljudi su razvili osjećaj za fotografiju, što je jako bitno. Prije 50 godina samo oni ljudi koji su imali aparate (znači bili su bogati) su se mogli baviti fotografijom. Sada se fotografijom može baviti bilo ko, što je odlična stvar. Da sam rođena 1950., ne bih sigurno mogla sebi da priuštim aparat. :D Ja to gledam ovako: ako si dobar, neko će te primijetiti. I ta varijabla je nezavisna od razvoja fotospoznaje i digitalizacije oko tebe.
Koji je najbolji savjet koji ti je dao netko od kolega fotografa?
Izrađuj fotke. Virtualne fotografije nisu fotografije.
A najbolji komentar na neku od tvojih fotografija?
Najbolji komentar je u stvari bio mail koji sam dobila i opisivao je, između ostalog, način na koji sam promijenila osobu koja je gledala moje fotografije. Najljepše nešto što ti neko može reći je da si mu inspiracija. :)
Imaš li savjet za one koji se tek upuštaju u avanturu s fotografijom?
Nosite fotoaparat svaki dan. Neka postane dio vas. Prava fotografija će doći sama. Ona govori sama za sebe, priča neku priču. Autor ne mora ništa da kaže, a ona govori 1000 riječi. Kada ljudi prepoznaju i osjete emociju kroz jednu fotografiju, to je onda prava fotografija. Fotografija treba da bude nešto jednostavno što će zainteresirati ljude, nešto magično što će im probuditi maštu jer živimo u jednoličnom surovom svijetu u kojem je potrebno malo bijega od stvarnosti. Ali, najbitnije od svega je da fotografija ispriča priču, najbolju moguću priču.
{gallery}2014_03/mt{/gallery}
Ako vas je zaintrigiralo ono što ste vidjeli, Majin rad možete pratiti putem Facebook stranice Angelica Photography.
Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Maja Topčagić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pokupiti smeće koje nije tvoje.
Nazvati nekoga kome dugo nisi rekao koliko ti znači.
Ili pokrenuti temu o kojoj svi pričaju, ali niko ništa ne radi.
Male stvari? Možda, ali upravo takve odluke često pokreću najveće promjene.
Na toj ideji zasniva se dm kampanja „Žar za budućnost“, koja okuplja ljude i inicijative koje svojim djelima doprinose zajednici.
Kampanja počinje 2. marta, a od tog datuma otvorene su i prijave, kako za projekte koje mogu prijaviti udruženja, organizacije i institucije, tako i za društveni angažman građana, koji kroz svoje primjere žele inspirisati druge na pozitivne promjene.
U dm-u kažu da već više od 20 godina osjećaju taj „žar za budućnost“ kroz kontinuirana ulaganja u zajednicu.
Ovom kampanjom žele ga probuditi i u drugima te pružiti prostor pojedincima, organizacijama i projektima koji svojim angažmanom pokazuju da promjena ne mora početi velikim planovima, nego konkretnim djelima.
Na platformi se već mogu pronaći inspirativne priče ljudi koji volontiraju u udruženjima za zaštitu životinja, daruju trombocite, pošumljavaju planine, rade s djecom, pomažu starijim osobama.
Različite priče, ali ista ideja… da svaki angažman može napraviti razliku.
Drugim riječima, ideja kampanje nije samo govoriti o promjenama, nego dati prostor ljudima koji ih već pokreću.
Zato danas razgovaramo sa Mirzom Mustafagićem koji je kroz različite društvene inicijative više puta pokazao kako jedna ideja može pokrenuti mnogo ljudi.
Umjesto klasičnog intervjua, Mirza je dobio malo drugačiji zadatak.
Kroz šest boja kampanje – od nade do inspiracije – razgovarali smo o trenucima koji su ga pokrenuli, o malim akcijama koje prave razliku i o tome kako pojedinac može utjecati na zajednicu.
Svaka boja nosi jednu vrijednost. A svaka vrijednost dva pitanja.
Jesi li nešto uspio jer nisi bio sam?
Mirza: "Sve sam uspio zato što nisam bio sam, apsolutno sve.
I u tome je i ljepota da pokažemo da Bosanci i Hercegovci zaista jesu tu kada je potrebno i da svi zajedno, koliko god da mi često mislili da ovo društvo nije dobro, ipak imamo sjajnih primjera koji pokazuju da samo zajedno možemo da učinimo da živimo u nekoj boljoj državi, boljoj budućnosti.
Zašto je važno da promjene radimo zajedno?
Mirza: “Promjene je važno da radimo zajedno zato što samo tako možemo da gradimo ovo društvo boljim i da ga ostavljamo svim budućim generacijama.
Samo zajedno možemo i da postignemo sve ono što želimo.”
Kada si prvi put osjetio da promjena može krenuti od tebe?
Mirza: "Prvi put sam osjetio da promjena može krenuti od mene 3. novembra 2023. godine, kada sam svoje kolege influensere zamolio da zajedno sa mnom budu dijelom priče „I ti možeš biti ta osoba“. Kada smo u devet sati ujutro svi objavili video, nastao je, rekao bih, apsolutni kolaps.
Odmah nakon toga dobio sam poziv od premijera Tuzlanskog kantona da imamo sastanak na UKC-u kako bi se pokušala riješiti određena pitanja. To je velika stvar, ne zbog premijera, nego zbog toga što je skupina ljudi učinila nešto zahvaljujući mojoj ideji da se promijeni bitna stvar, a to je zdravstveni sistem."
Da moraš poslati jednu poruku “ima nade”… kome ide?
Mirza: “Ja bih to zauvijek poslao mladim ljudima ove naše države. Ima sjajnih primjera ljudi koji rade sjajne stvari.”
Šta te pokrene da reaguješ, a ne samo da komentarišeš?
Mirza: "Pokrene me da reagujem najčešće nepravda i neki životi koji možda nisu tako sjajni kao moj.
Ja živim zaista jedan lijep život, ali ne žive ga svi. Kako bi nekome uljepšao dan, mjesec ili život… zaista je sasvim dovoljan pokretač da učinimo nešto što je drugačije.
Tvoja energija / žar za 2026.?
Mirza: "Moj žar za 2026. godinu je zaista, koliko god to zvučalo stereotipno, radovati se sitnicama.
U vremenima u kojima živimo, gdje ništa nije ni sigurno, niti sjajno, niti bajno, biti osoba koja se raduje nekim malim stvarima je moj žar za 2026. godinu."
Koliko empatija mijenja način na koji djelujemo?
Mirza: “Empatija izuzetno utječe na to kako djelujemo. Ja neću sada pričati o sebi da sam ja veliki empata, ali jesam… ja sam rak u horoskopu. Ja mogu da zaplačem na onog malog majmunčića koji ima igračku, a kamoli na šta drugo, tako da vrlo utječe.”
Koga danas trebaš nazvati, a odgađaš dugo?
Mirza: “Danas bih nazvao svoju prijateljicu, svoju mentoricu, profesoricu Dženetu…”
Zadnja spremljena motivacijska poruka?
Mirza: “Postoji jedna prekrasna izreka koja kaže: ‘Ono što dajemo ne vraća se uvijek, ali ono što dajemo je uvijek ono što jesmo.’”
Kako tvoj rad može inspirisati nekoga da uradi dobro djelo?
Mirza: “Moja inspiracija je da neki mladi ljudi vide ono što sam ja uradio pa da učine još nešto, jer samo na taj način se mogu širiti krugovi dobrote i dobrih stvari koje se dešavaju u našem društvu.”
Na kraju razgovora, Mirza pokazuje crtež koji je nastao tokom intervjua. Kaže da nije neki slikar, ali ideja je jasna: sunce, livada cvijeća, priroda i ljudi koje volimo.
Na kraju, sve se svodi na to.
Na trenutke koje dijelimo, na prostor u kojem želimo živjeti i na društvo koje pokušavamo učiniti malo boljim nego što smo ga zatekli.
Možda upravo u tome i jeste smisao kampanje „Žar za budućnost“.
Ne u velikim riječima, nego u malim stvarima koje radimo često i bez velike buke.
A takvih priča već ima mnogo: od volontiranja i rada s djecom, do brige o životinjama, darivanja krvi ili jednostavno pomoći nekome kome je potrebna.
Ako već radite nešto slično, platforma „Žar za budućnost“ je mjesto gdje i takve priče mogu dobiti svoj prostor.
Jer ponekad je dovoljna samo jedna priča da nekoga drugog pokrene na isto.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
