TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.3.2014.
Tko stoji iza imena Angelica Photography? Ako ste korisnik Facebooka, u proteklih par mjeseci na vašem pregledu vijesti se zasigurno ukazala fotografija prekrasne crvenokose djevojke s pjegicama i prodornim plavim očima potpisana s "Angelica Photography". Premda biste pomislili da se iza tog imena krije kakva profesionalna fotografkinja iz Amerike, ustvari se radi o samoukoj djevojci
Je li fotografija za nju hobi ili poziv, što je inspirira i koji je najbolji savjet koji je dobila od kolege fotografa, pročitajte u nastavku.
Kako se dogodilo da je da jedna djevojka iz Bihaća, koja studira matematiku, otkrije dar za fotografiju?
Fotografijom sam se počela baviti kad sam dobila svoj prvi digitalni aparat. Dobila sam ga preko foruma na poklon od osobe koja je željela nagraditi rad i ljubav prema fotografiji jedne mlade osobe, a ta osoba sam njegovim odabirom bila baš ja. Još nisam upoznala osobu koja mi ga je poklonila, ali mi je uljepšala život, i od tada je fotografija postala moja velika ljubav. Oduvijek sam željela studirati nešto vezano za umjetnost, ali nisam bila u mogućnosti da studiram van Bihaća gdje živim, pa sam se odlučila za matematiku i informatiku jer te dvije nauke podjednako volim. To sam i završila, i sada radim kao nastavnik informatike. Ali, ipak razmišljam da upišem studij fotografije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Dotad se nadam nekoj stipendiji. :)
Sve to rezultiralo je suradnjom s Vogueom i agencijom Art+Commerce?
Da, moj prvi ugovor je bio sa Vogue Italia i kompanijom Art+Commerce iz New Yorka. Nedugo zatim sam potpisala ugovor sa Trevillion Images iz Velike Britanije s kojima sarađujem svaki mjesec. Preko njih sam prodala mnogo fotografija za naslovnice knjiga širom svijeta.
Neke od naslovnica knjiga s fotografijama Maje Topčagić
Je li fotografija za tebe posao, hobi ili poziv?
Ja bih voljela da se profesionalno bavim fotografijom, ali je to teško postići u Bosni i Hercegovini. Za sada, fotografija mi je 'samo' hobi. Odnosno, fotografija je moja ljubav koja će, nadam se, jednog dana postati i profesija.
Ono što volimo kod tvojih fotografija jest to da nas uvlače u svijet fantazije, romantike, katkad i nadrealnog. Čini nam se da bi se oko gotovo svake od njih mogla osmisliti kakva bajka. Kako ti opisuješ svoj stil?
Da, ja volim da stvaram pomalo nadrealne fotografije. To ne mora uvijek biti nešto lijepo, ali je bitno da izazove bilo kakvu emociju. Onda znaš da si dobro uradio posao. Svako ima svoj stil, nešto po čemu se prepoznaje. Zbog toga svaka fotografija u sebi krije i djelić fotografa...
Što ti je omiljena tema, što te pokreće, inspirira?
Inspirira me život. Sve oko mene. Svake godine spoznam nešto novo što me može potaknuti da stvaram fotografije iz novih uglova. Interesantno je koliko čovjek spoznaje svijet oko sebe kada gleda kroz objektiv. Također zapisujem svoje snove, pa neke od njih kasnije realiziram. Ja gledam svijet oko sebe kroz svoje oči. To što nas čini posebnim je različita percepcija te stvarnosti i to tako da se slika u oku koja se preslika u fotografiju odrazi drugačije kod svake osobe.
Kakva su tvoja iskustva s modnom fotogafijom?
Iako sam više krenula pravcem umjetničke/fine art fotografije, volim da fotkam i modnu fotografiju. Surađivala sam s nekoliko dizajnera i radila s par poznatih modela, kao npr. s Iddom van Munster (vintage model i make up/hair artist).
Kada su u pitanju svjetski modni fotografi, čiji rad te posebno oduševljava?
Oduševljava me najviše Kirsty Mitchell. Ona stvarno fotografiju dovodi do skroz drugog nivoa. She thinks out of the box! Izdvojila bih još i Rosie Hardy, Lara Jade, Katerina Plotnikova...
Misliš li da je za dobrog fotografa bitnija oprema koju koristi ili talent za primjećivanje pravih trenutaka?
Naravno da je najbitniji talent, jer danas srećem ljude koji se ne bave fotografijom, ali imaju bolju fotografsku opremu od mene. Tehnologija je toliko napredovala da danas skoro svako ima barem poluprofesionalni aparat. Da svi koji imaju dobar fotoaparat imaju talent, ne bi se niko isticao. A ipak, ističe se.
Kako vidiš sveopću pomamu za Instagramom i sveprisutnim besplatnim alatima za obradu fotografija? Je li po tebi takva demokratizacija u fotografiji dobrodošla stvar?
Naravno. Uporedo sa razvojem tehnologije ide i razvoj društvenih mreža, pa i Instagrama i sl. Ljudi su razvili osjećaj za fotografiju, što je jako bitno. Prije 50 godina samo oni ljudi koji su imali aparate (znači bili su bogati) su se mogli baviti fotografijom. Sada se fotografijom može baviti bilo ko, što je odlična stvar. Da sam rođena 1950., ne bih sigurno mogla sebi da priuštim aparat. :D Ja to gledam ovako: ako si dobar, neko će te primijetiti. I ta varijabla je nezavisna od razvoja fotospoznaje i digitalizacije oko tebe.
Koji je najbolji savjet koji ti je dao netko od kolega fotografa?
Izrađuj fotke. Virtualne fotografije nisu fotografije.
A najbolji komentar na neku od tvojih fotografija?
Najbolji komentar je u stvari bio mail koji sam dobila i opisivao je, između ostalog, način na koji sam promijenila osobu koja je gledala moje fotografije. Najljepše nešto što ti neko može reći je da si mu inspiracija. :)
Imaš li savjet za one koji se tek upuštaju u avanturu s fotografijom?
Nosite fotoaparat svaki dan. Neka postane dio vas. Prava fotografija će doći sama. Ona govori sama za sebe, priča neku priču. Autor ne mora ništa da kaže, a ona govori 1000 riječi. Kada ljudi prepoznaju i osjete emociju kroz jednu fotografiju, to je onda prava fotografija. Fotografija treba da bude nešto jednostavno što će zainteresirati ljude, nešto magično što će im probuditi maštu jer živimo u jednoličnom surovom svijetu u kojem je potrebno malo bijega od stvarnosti. Ali, najbitnije od svega je da fotografija ispriča priču, najbolju moguću priču.
{gallery}2014_03/mt{/gallery}
Ako vas je zaintrigiralo ono što ste vidjeli, Majin rad možete pratiti putem Facebook stranice Angelica Photography.
Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Maja Topčagić
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Društvene mreže nas uče da stalno budemo prisutni. Da objavimo, provjerimo reakcije, refreshamo, odgovorimo. I dok se sve to čini normalnim, rijetko zastanemo da se zapitamo gdje je granica, koliko dijelimo zato što želimo, a koliko zato što mislimo da trebamo.
U Cedevita Reci tako kako je showu upravo su se takva pitanja prirodno otvorila. Između smijeha, brzih odgovora i opuštene atmosfere, isplivali su i oni momenti koji te malo zaustave i natjeraju da se zapitaš: da li bih ja ovo objavila, da li je ovo još uvijek „ja“ i koliko nam je uopće važno šta će drugi reći.
Ilda Humić bila je jedna od onih osoba koje su na ta pitanja odgovarale bez zadrške glasno, duhovito i iskreno. Nakon showa, nastavili smo razgovor i dotakli se tema koje se tiču svih nas: refresh navike, granica na mrežama, galame koju volimo i onih rijetkih trenutaka kad ipak odlučimo stati.
Ilda Humić
Ilda: Objava i refresh.
„Normalno“, kaže kroz smijeh. Taj mali refleks joj je poznat kao i svima nama, ali bez pretvaranja da je nešto drugo. Društvene mreže su dinamične, a ona ih doživljava upravo takvima kao prostor u kojem si prisutan, ali svjestan onoga što radiš.
Ilda: Nisam nikad neki post, ali jesam nedavno video. U pitanju je viralni trend koji sam snimila s prijateljicama, ali sam shvatila da taj trend ipak nije za mene i da neke stvari i ja moram da razgraničim šta i koliko trebam da objavljujem.
Ilda: Facebook jer je iznimno toksičan. Ja ga svakako godinama ne koristim, moj sadržaj se tamo automatski objavljuje.
Ilda: Jako rijetko, kada je nema ja je obično napravim jer nekako volim i navikla sam da se oko mene dešava život i sretna sam kada je ta neka pozitivna frka i galama.
Ilda: Limun i ananas definitivno, volim taj spoj i generalno sve što je citrusno.
Ilda: Rebeka definitivno, jako mi se dopala njena energija, direktna, odlučna, duhovita i sposobna žena. Josip je također bio jako zabavan, najviše sam se njemu smijala, baš mu je bio dan, mislim da će se raja baš njemu dosta smijati onako od srca.
Ilda sve to kaže prilično jednostavno i bez potrebe da nešto dodatno objašnjava. Galama joj prija, refresh je navika, ali zna i gdje povući crtu. I možda je baš to ono što najviše ostane nakon ovog razgovora: da ne moraš birati između prisutnosti i granica, niti stalno objašnjavati svoje izbore.
Ako ste se u nekom njenom odgovoru prepoznali, vjerovatno ćete se prepoznati i u ostatku Reci tako kako je showa. Neki razgovori vas samo nasmiju, a neki vas, uz smijeh, natjeraju da se malo zamislite. Ovaj je upravo takav. Cedevita Reci tako kako je show možete pogledati na YouTube linku ovdje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
