TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.3.2013.
Kako izgleda njezin dan na TV1? Odnedavno je naš TV medijski prostor obogaćen za emisiju naziva Red!magazin koji na zanimljiv način u naše domove donosi lifestyle, modne, kozmetičke i celebrity novosti. Emisija je to kroz koju ćete se nasmijati šarmatnim dosjetkama voditeljica, a mi smo s jednom od njih pretresli sve o osobnom stilu i načinu šminkanja. U razgovoru koji slijedi
Koliko god mi to ne htjeli, intervju ćemo početi standardnim pitanjem – kako je došlo do tvog angažmana na TV1?
Da, bez obzira koliko stereotipno bilo – hvala vam na pitanju. „Hvala“ jer mislim da je bitno spomenuti medijsku kuću koja mi je dala priliku da budem dio tima koji svakodnevno s velikom dozom entuzijazma radi veliki posao. Angažman? Pa vrlo jednostavno, došla sam po preporuci, obzirom da sam prethodno imala televizijsko iskustvo i kvalifikacije koje su bile potrebne. Nakon probnog rada, odlučili su da me se „neće riješiti“. :) Prva tri mjeseca sam za TV1 radila iz njihovog centra u Mostaru, a nakon toga su me pozvali da im se pridružim u Sarajevu što sam i prihvatila. Iako mi je povratak u Sarajevo (obzirom da sam u tijeku studija provela pet godina u ovom gradu) mirisao na snijeg i maglu koju baš i ne volim, na kraju se ispostavilo da ima više sunca nego sam to mislila, i ni u jednom momentu se nisam pokajala.
Danas zajedno s kolegicama vodiš lifestyle emisiju naziva Red!Magazin. Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan?
Prva riječ koja mi se javlja jeste: haotično. Dobro, možda malo pretjerujem, ali obzirom na tempo kojim živim recimo da je skoro pa sve isplanirano (bar ono što se može planirati). Imam dvije vrste radnog dana, ako to mogu tako kazati. Jedan je kada radim i vodim emisiju, a drugi je kada obavljam isključivo novinarski posao. Ovaj drugi je možda malo manje stresan. Ako ipak taj dan vodim emisiju tada mi dan počinje u 9:30, a završava u 19:30. Nakon kolegija i svih dogovora sa ekipom u redakciji, odlazim na frizuru. Da, da, tako rano jer već kasnije počinje da se „zakuhava“ i nemam vremena da mislim o tome kakva će mi biti frizura. :) Po povratku pišem emisiju, pitanja za goste, najave, košuljicu emisije i ponekad se nerviram ako ne ide sve po planu. To je valjda u opisu posla. :) Jedan od najdražih mi dijelova radnog dana je komunikacija s tehničkim dijelom ekipe, režijom, toncima i kamermanima. Uvijek me uspiju fantastično nasmijati jer imaju odličan smisao za humor. Tako da na kraju radni dan skoro pa uvijek završi osmijehom.
Naravno, javnost te prepoznaje na ulicama gradova i očekuje od tebe da uvijek izgledaš dotjerano. Imaš li osobu koja se brine za tvoj styling i make-up ili sama kombiniraš ono što ćeš taj dan odjenuti?
Pa ne bih baš rekla da me ljudi prepoznaju. Ne doživljavam se uopće javnom osobom na taj način. Svoj posao gledam jednostavno kao i bilo koji drugi posao koji nije ništa važniji od onoga recimo u pekari. Ovo poređenje je malo čudno, ali zaista ja na to tako gledam. Kupujete u pekari jer ipak morate jesti, a televizija u odnosu na jednu od osnovnih životnih namirnica je luksuz, što znači da je ovaj posao u pekari značajniji za većinu ljudi. Naravno da ne želim zvučati patetično, ali eto to je za mene logično razmišljanje. No, da se vratimo na pitanje - veliko hvala dugujem našoj producentici Đini Mujkić koja uvijek i iznova izabere odlične stvari kada je u pitanju moje odijevanje za emisiju. Obzirom da imamo sponzore onda je Đina uvijek ta koja uzme dovoljno komada odjeće za jednu sedmicu. Ja nikada nemam vremena da odem i sama izaberem, ali njoj u potpunosti vjerujem. Poznaje moj stil i uvijek donese kombinacije za koje zna da će mi se sigurno svidjeti. Ima istančan ukus, koji se meni lično sviđa. Tako da u suštini, sama kombiniram, ali od onoga što naša producentica ponudi. Velika je sreća raditi sa nekim ko tačno zna šta vam se sviđa i šta volite.
Kada bi trebala izabrati tri riječi koje opisuju tvoj modni stil – koje bi izabrala?
Hm. Jednostavnost, lepršavost i decentnost.
Kada nisi na setu, što najradije odjevaš?
Jeans, jeans i jeans. Nikad dosta farmerki. Mislim da imam prilično jednostavan stil obogaćen ponekim detaljem. Najradije nosim farmerke, baletanke, običnu majicu i šal. Ni sama ne znam koliko šalova imam. Uvijek se iz kupovine vratim makar s jednim. Bitno mi je i da imam veliku torbu i velike sunčane naočale, ali ne da bih nešto prikrile, nego jednostavno jer su odličan modni dodatak, a i zbog vida. Već više od petnaest godina nosim kontaktnu leću tako da strogo pazim i da imam kvalitetne sunčane naočale.
Što ćemo pronaći u tvom ormaru?
Uh, svašta nešto. Ima tu kontradiktornosti, ali koje se savršeno kombiniraju. Mnogo jeansa, ležernih košulja ¾ rukava, plisirnih suknjica, šalova, neizostavan teget sako, mala crna kožna jakna, klasični crni baloner i kaputi u bijeloj, rozoj, crnoj, sivoj i teget boji. Da, ne smijem zaboraviti šalvare bez kojih ne mogu zamisliti ljeto. Kad bih vam nabrajala mislim da bi vaša redakcija čitajući možda čak i zaspala. Ne želim reći da mi treba ormar kao kod Carrie Bradshaw, ali recimo da sam kao i većina žena „slaba“ na cipele. Toga nikad dosta i uvijek mi fale „samo još jedne štikle“. S putovanja iz Amerike prije manje od dvije godine sam se vratila sa sedam pari. Mislim da to dovoljno govori.
A da u ovom trenu otvorimo tvoju torbicu što bismo u njoj pronašli?
Pa ništa neobično. Dva notesa, jedan za brojeve telefona, a drugi za „švrljanje“. Novčanik, sunčane naočale, kremu za ruke, balzam za usne, maramice, mobitel, rozi usb stick i račun za telefon koji ne smijem nipošto zaboraviti platiti čim završim sa poslom!
Hoćeš li nam otkriti neki 'super trik' kada je riječ o šminkanju?
Joj, sad ste me uhvatili. Nisam vam ja baš neki majstor za šminkanje. Privatno se vrlo malo šminkam, dovoljno da izgledam uredno, njegovano i decentno. Ali evo, recimo da prije nego nanesem maskaru na trepavice stavim malo više pudera u prahu kako bi dobile na volumenu i bolje se istakle. Ne znam zapravo da li je to uopće trik? Meni valjda jeste. :)
Imaš li najdražeg dizajnera, kako stranog, tako i domaćeg?
Domaćeg nemam, a od svijetskih cijenim rad Vere Wang. Ona mi je super. Uvijek ima neke romantične elemente (što ne znači da sam ja romantična) u kombinaciji s jednostavnim linijama i lepršavošću. Jednostavno mi se sviđa. Vrlo rado bih jedan komad s njenim potpisom!
Koji trendove ćeš prigriliti ovo proljeće?
Boje, boje i boje. Dosta mi je više zime, sivih i crnih varijanti. Već sam počela sa unošenjem šarenila u svoju svakodnevnicu. Kraljevsko plava je nazaobilazna. I ono što mi se posebno sviđa u posljednje vrijeme su jeans košulje. U kombinaciji sa plisir suknjama savršen pogodak.
Budući da si novinar istraživač, reci nam svoje viđenje modne scene u Bosni i Hercegovini?
BiH ima kvalitet, ali nedostaje nam hrabrosti. I ja sama vrlo često nisam hrabra kada je u pitanju neka modna kombinacija. Imamo kreativnost, ali nas sputavaju predrasude. Ima tu naravno par ljudi koji gaze naprijed, ali ono što mene posebno fasicinira su djevojke, žene na ulicama. Svaki put kad se malo bolje zagledam ostanem fasicinirana kakve stilove sve možemo vidjeti. Imamo mi ono „nešto“. Samo je potrebno da to i pokažemo do kraja.
A što misliš o stilu žena i muškaraca u našoj zemlji? Možemo li generalizirati ili pak ne?
Ne, nikada nisam za generalizaciju. Već u prethodnom pitanju se nazire dio mog odgovora. Žene me stvarno oduševljavaju svojim stilom, a na muškarce iskreno i ne obraćam toliko pažnju. Čudno znam, ali uvijek prije primijetim super obučenu djevojku nego nekog muškarca. Razlog: kad je u pitanju stil muškaraca – ja sam malo „old fashion“. Volim klasiku kod muškaraca. Jeans, košuljica i neki fini džemper je sasvim uredu. Tako da lično ne preferiram neka prevelika odstupanja kada je riječ o stilu muškaraca. Naravno, to ne znači i da je moj stav ispravan, ali je takav. Karirane pantalone na muškarcu i ja se već okrećem za 360 stepeni od muke. :) Mislim da muškarci ipak trebaju zadržati onu dozu muževnosti, bez obzira na trendove.
Za kraj, hoćeš li našim čitateljima ostaviti neki modni ili make-up savijet kojeg se i sama pridržavaš?
Znam da ste mnogo puta čuli, ali jednostavno moram napomenuti - ipak je ponavljanje majka znanja. Jedan i jedini savjet kojeg nikad (još uvijek) nisam prekršila: uvijek, ali uvijek skinite šminku sa lica prije spavanja. Zlatno pravilo, koje ne može biti „zlatnije“.
Razgovarala: A.P.
Foto: TV1 PR
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
