Kako izgleda njezin dan na TV1?     Odnedavno je naš TV medijski prostor obogaćen za emisiju naziva Red!magazin koji na zanimljiv način u naše domove donosi lifestyle, modne, kozmetičke i celebrity novosti. Emisija je to kroz koju ćete se nasmijati šarmatnim dosjetkama voditeljica, a mi smo s jednom od njih pretresli sve o osobnom stilu i načinu šminkanja. U razgovoru koji slijedi

Koliko god mi to ne htjeli, intervju ćemo početi standardnim pitanjem – kako je došlo do tvog angažmana na TV1?

Da, bez obzira koliko stereotipno bilo – hvala vam na pitanju. „Hvala“ jer mislim da je bitno spomenuti medijsku kuću koja mi je dala priliku da budem dio tima koji svakodnevno s velikom dozom entuzijazma radi veliki posao. Angažman? Pa vrlo jednostavno, došla sam po preporuci, obzirom da sam prethodno imala televizijsko iskustvo i kvalifikacije koje su bile potrebne. Nakon probnog rada, odlučili su da me se „neće riješiti“. :) Prva tri mjeseca sam za TV1 radila iz njihovog centra u Mostaru, a nakon toga su me pozvali da im se pridružim u Sarajevu što sam i prihvatila. Iako mi je povratak u Sarajevo (obzirom da sam u tijeku studija provela pet godina u ovom gradu) mirisao na snijeg i maglu koju baš i ne volim, na kraju se ispostavilo da ima više sunca nego sam to mislila, i ni u jednom momentu se nisam pokajala.

Danas zajedno s kolegicama vodiš lifestyle emisiju naziva Red!Magazin. Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan?

Prva riječ koja mi se javlja jeste: haotično. Dobro, možda malo pretjerujem, ali obzirom na tempo kojim živim recimo da je skoro pa sve isplanirano (bar ono što se može planirati). Imam dvije vrste radnog dana, ako to mogu tako kazati. Jedan je kada radim i vodim emisiju, a drugi je kada obavljam isključivo novinarski posao. Ovaj drugi je možda malo manje stresan. Ako ipak taj dan vodim emisiju tada mi dan počinje u 9:30, a završava u 19:30. Nakon kolegija i svih dogovora sa ekipom u redakciji, odlazim na frizuru. Da, da, tako rano jer već kasnije počinje da se „zakuhava“ i nemam vremena da mislim o tome kakva će mi biti frizura. :) Po povratku pišem emisiju, pitanja za goste, najave, košuljicu emisije i ponekad se nerviram ako ne ide sve po planu. To je valjda u opisu posla. :) Jedan od najdražih mi dijelova radnog dana je komunikacija s tehničkim dijelom ekipe, režijom, toncima i kamermanima. Uvijek me uspiju fantastično nasmijati jer imaju odličan smisao za humor. Tako da na kraju radni dan skoro pa uvijek završi osmijehom.

Naravno, javnost te prepoznaje na ulicama gradova i očekuje od tebe da uvijek izgledaš dotjerano. Imaš li osobu koja se brine za tvoj styling i make-up ili sama kombiniraš ono što ćeš taj dan odjenuti?

Pa ne bih baš rekla da me ljudi prepoznaju. Ne doživljavam se uopće javnom osobom na taj način. Svoj posao gledam jednostavno kao i bilo koji drugi posao koji nije ništa važniji od onoga recimo u pekari. Ovo poređenje je malo čudno, ali zaista ja na to tako gledam. Kupujete u pekari jer ipak morate jesti, a televizija u odnosu na jednu od osnovnih životnih namirnica je luksuz, što znači da je ovaj posao u pekari značajniji za većinu ljudi. Naravno da ne želim zvučati patetično, ali eto to je za mene logično razmišljanje. No, da se vratimo na pitanje - veliko hvala dugujem našoj producentici Đini Mujkić koja uvijek i iznova izabere odlične stvari kada je u pitanju moje odijevanje za emisiju. Obzirom da imamo sponzore onda je Đina uvijek ta koja uzme dovoljno komada odjeće za jednu sedmicu. Ja nikada nemam vremena da odem i sama izaberem, ali njoj u potpunosti vjerujem. Poznaje moj stil i uvijek donese kombinacije za koje zna da će mi se sigurno svidjeti. Ima istančan ukus, koji se meni lično sviđa. Tako da u suštini, sama kombiniram, ali od onoga što naša producentica ponudi. Velika je sreća raditi sa nekim ko tačno zna šta vam se sviđa i šta volite.

Kada bi trebala izabrati tri riječi koje opisuju tvoj modni stil – koje bi izabrala?

Hm. Jednostavnost, lepršavost i decentnost.

Kada nisi na setu, što najradije odjevaš?

Jeans, jeans i jeans. Nikad dosta farmerki. Mislim da imam prilično jednostavan stil obogaćen ponekim detaljem. Najradije nosim farmerke, baletanke, običnu majicu i šal. Ni sama ne znam koliko šalova imam. Uvijek se iz kupovine vratim makar s jednim. Bitno mi je i da imam veliku torbu i velike sunčane naočale, ali ne da bih nešto prikrile, nego jednostavno jer su odličan modni dodatak, a i zbog vida. Već više od petnaest godina nosim kontaktnu leću tako da strogo pazim i da imam kvalitetne sunčane naočale.

Što ćemo pronaći u tvom ormaru?

Uh, svašta nešto. Ima tu kontradiktornosti, ali koje se savršeno kombiniraju. Mnogo jeansa, ležernih košulja ¾ rukava, plisirnih suknjica, šalova, neizostavan teget sako, mala crna kožna jakna, klasični crni baloner i kaputi u bijeloj, rozoj, crnoj, sivoj i teget boji. Da, ne smijem zaboraviti šalvare bez kojih ne mogu zamisliti ljeto. Kad bih vam nabrajala mislim da bi vaša redakcija čitajući možda čak i zaspala. Ne želim reći da mi treba ormar kao kod Carrie Bradshaw, ali recimo da sam kao i većina žena „slaba“ na cipele. Toga nikad dosta i uvijek mi fale „samo još jedne štikle“. S putovanja iz Amerike prije manje od dvije godine sam se vratila sa sedam pari. Mislim da to dovoljno govori.

A da u ovom trenu otvorimo tvoju torbicu što bismo u njoj pronašli?

Pa ništa neobično. Dva notesa, jedan za brojeve telefona, a drugi za „švrljanje“. Novčanik, sunčane naočale, kremu za ruke, balzam za usne, maramice, mobitel, rozi usb stick i račun za telefon koji ne smijem nipošto zaboraviti platiti čim završim sa poslom!

Hoćeš li nam otkriti neki 'super trik' kada je riječ o šminkanju?

Joj, sad ste me uhvatili. Nisam vam ja baš neki majstor za šminkanje. Privatno se vrlo malo šminkam, dovoljno da izgledam uredno, njegovano i decentno. Ali evo, recimo da prije nego nanesem maskaru na trepavice stavim malo više pudera u prahu kako bi dobile na volumenu i bolje se istakle. Ne znam zapravo da li je to uopće trik? Meni valjda jeste. :)

Imaš li najdražeg dizajnera, kako stranog, tako i domaćeg?

Domaćeg nemam, a od svijetskih cijenim rad Vere Wang. Ona mi je super. Uvijek ima neke romantične elemente (što ne znači da sam ja romantična) u kombinaciji s jednostavnim linijama i lepršavošću. Jednostavno mi se sviđa. Vrlo rado bih jedan komad s njenim potpisom!

Koji trendove ćeš prigriliti ovo proljeće?

Boje, boje i boje. Dosta mi je više zime, sivih i crnih varijanti. Već sam počela sa unošenjem šarenila u svoju svakodnevnicu. Kraljevsko plava je nazaobilazna. I ono što mi se posebno sviđa u posljednje vrijeme su jeans košulje. U kombinaciji sa plisir suknjama savršen pogodak.

Budući da si novinar istraživač, reci nam svoje viđenje modne scene u Bosni i Hercegovini?

BiH ima kvalitet, ali nedostaje nam hrabrosti. I ja sama vrlo često nisam hrabra kada je u pitanju neka modna kombinacija. Imamo kreativnost, ali nas sputavaju predrasude. Ima tu naravno par ljudi koji gaze naprijed, ali ono što mene posebno fasicinira su djevojke, žene na ulicama. Svaki put kad se malo bolje zagledam ostanem fasicinirana kakve stilove sve možemo vidjeti. Imamo mi ono „nešto“. Samo je potrebno da to i pokažemo do kraja.

A što misliš o stilu žena i muškaraca u našoj zemlji? Možemo li generalizirati ili pak ne?

Ne, nikada nisam za generalizaciju. Već u prethodnom pitanju se nazire dio mog odgovora. Žene me stvarno oduševljavaju svojim stilom, a na muškarce iskreno i ne obraćam toliko pažnju. Čudno znam, ali uvijek prije primijetim super obučenu djevojku nego nekog muškarca. Razlog: kad je u pitanju stil muškaraca – ja sam malo „old fashion“. Volim klasiku kod muškaraca. Jeans, košuljica i neki fini džemper je sasvim uredu. Tako da lično ne preferiram neka prevelika odstupanja kada je riječ o stilu muškaraca. Naravno, to ne znači i da je moj stav ispravan, ali je takav. Karirane pantalone na muškarcu i ja se već okrećem za 360 stepeni od muke. :) Mislim da muškarci ipak trebaju zadržati onu dozu muževnosti, bez obzira na trendove.

Za kraj, hoćeš li našim čitateljima ostaviti neki modni ili make-up savijet kojeg se i sama pridržavaš?

Znam da ste mnogo puta čuli, ali jednostavno moram napomenuti - ipak je ponavljanje majka znanja. Jedan i jedini savjet kojeg nikad (još uvijek) nisam prekršila: uvijek, ali uvijek skinite šminku sa lica prije spavanja. Zlatno pravilo, koje ne može biti „zlatnije“.

Razgovarala: A.P.
Foto: TV1 PR

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta