Kako izgleda njezin dan na TV1?     Odnedavno je naš TV medijski prostor obogaćen za emisiju naziva Red!magazin koji na zanimljiv način u naše domove donosi lifestyle, modne, kozmetičke i celebrity novosti. Emisija je to kroz koju ćete se nasmijati šarmatnim dosjetkama voditeljica, a mi smo s jednom od njih pretresli sve o osobnom stilu i načinu šminkanja. U razgovoru koji slijedi

Koliko god mi to ne htjeli, intervju ćemo početi standardnim pitanjem – kako je došlo do tvog angažmana na TV1?

Da, bez obzira koliko stereotipno bilo – hvala vam na pitanju. „Hvala“ jer mislim da je bitno spomenuti medijsku kuću koja mi je dala priliku da budem dio tima koji svakodnevno s velikom dozom entuzijazma radi veliki posao. Angažman? Pa vrlo jednostavno, došla sam po preporuci, obzirom da sam prethodno imala televizijsko iskustvo i kvalifikacije koje su bile potrebne. Nakon probnog rada, odlučili su da me se „neće riješiti“. :) Prva tri mjeseca sam za TV1 radila iz njihovog centra u Mostaru, a nakon toga su me pozvali da im se pridružim u Sarajevu što sam i prihvatila. Iako mi je povratak u Sarajevo (obzirom da sam u tijeku studija provela pet godina u ovom gradu) mirisao na snijeg i maglu koju baš i ne volim, na kraju se ispostavilo da ima više sunca nego sam to mislila, i ni u jednom momentu se nisam pokajala.

Danas zajedno s kolegicama vodiš lifestyle emisiju naziva Red!Magazin. Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan?

Prva riječ koja mi se javlja jeste: haotično. Dobro, možda malo pretjerujem, ali obzirom na tempo kojim živim recimo da je skoro pa sve isplanirano (bar ono što se može planirati). Imam dvije vrste radnog dana, ako to mogu tako kazati. Jedan je kada radim i vodim emisiju, a drugi je kada obavljam isključivo novinarski posao. Ovaj drugi je možda malo manje stresan. Ako ipak taj dan vodim emisiju tada mi dan počinje u 9:30, a završava u 19:30. Nakon kolegija i svih dogovora sa ekipom u redakciji, odlazim na frizuru. Da, da, tako rano jer već kasnije počinje da se „zakuhava“ i nemam vremena da mislim o tome kakva će mi biti frizura. :) Po povratku pišem emisiju, pitanja za goste, najave, košuljicu emisije i ponekad se nerviram ako ne ide sve po planu. To je valjda u opisu posla. :) Jedan od najdražih mi dijelova radnog dana je komunikacija s tehničkim dijelom ekipe, režijom, toncima i kamermanima. Uvijek me uspiju fantastično nasmijati jer imaju odličan smisao za humor. Tako da na kraju radni dan skoro pa uvijek završi osmijehom.

Naravno, javnost te prepoznaje na ulicama gradova i očekuje od tebe da uvijek izgledaš dotjerano. Imaš li osobu koja se brine za tvoj styling i make-up ili sama kombiniraš ono što ćeš taj dan odjenuti?

Pa ne bih baš rekla da me ljudi prepoznaju. Ne doživljavam se uopće javnom osobom na taj način. Svoj posao gledam jednostavno kao i bilo koji drugi posao koji nije ništa važniji od onoga recimo u pekari. Ovo poređenje je malo čudno, ali zaista ja na to tako gledam. Kupujete u pekari jer ipak morate jesti, a televizija u odnosu na jednu od osnovnih životnih namirnica je luksuz, što znači da je ovaj posao u pekari značajniji za većinu ljudi. Naravno da ne želim zvučati patetično, ali eto to je za mene logično razmišljanje. No, da se vratimo na pitanje - veliko hvala dugujem našoj producentici Đini Mujkić koja uvijek i iznova izabere odlične stvari kada je u pitanju moje odijevanje za emisiju. Obzirom da imamo sponzore onda je Đina uvijek ta koja uzme dovoljno komada odjeće za jednu sedmicu. Ja nikada nemam vremena da odem i sama izaberem, ali njoj u potpunosti vjerujem. Poznaje moj stil i uvijek donese kombinacije za koje zna da će mi se sigurno svidjeti. Ima istančan ukus, koji se meni lično sviđa. Tako da u suštini, sama kombiniram, ali od onoga što naša producentica ponudi. Velika je sreća raditi sa nekim ko tačno zna šta vam se sviđa i šta volite.

Kada bi trebala izabrati tri riječi koje opisuju tvoj modni stil – koje bi izabrala?

Hm. Jednostavnost, lepršavost i decentnost.

Kada nisi na setu, što najradije odjevaš?

Jeans, jeans i jeans. Nikad dosta farmerki. Mislim da imam prilično jednostavan stil obogaćen ponekim detaljem. Najradije nosim farmerke, baletanke, običnu majicu i šal. Ni sama ne znam koliko šalova imam. Uvijek se iz kupovine vratim makar s jednim. Bitno mi je i da imam veliku torbu i velike sunčane naočale, ali ne da bih nešto prikrile, nego jednostavno jer su odličan modni dodatak, a i zbog vida. Već više od petnaest godina nosim kontaktnu leću tako da strogo pazim i da imam kvalitetne sunčane naočale.

Što ćemo pronaći u tvom ormaru?

Uh, svašta nešto. Ima tu kontradiktornosti, ali koje se savršeno kombiniraju. Mnogo jeansa, ležernih košulja ¾ rukava, plisirnih suknjica, šalova, neizostavan teget sako, mala crna kožna jakna, klasični crni baloner i kaputi u bijeloj, rozoj, crnoj, sivoj i teget boji. Da, ne smijem zaboraviti šalvare bez kojih ne mogu zamisliti ljeto. Kad bih vam nabrajala mislim da bi vaša redakcija čitajući možda čak i zaspala. Ne želim reći da mi treba ormar kao kod Carrie Bradshaw, ali recimo da sam kao i većina žena „slaba“ na cipele. Toga nikad dosta i uvijek mi fale „samo još jedne štikle“. S putovanja iz Amerike prije manje od dvije godine sam se vratila sa sedam pari. Mislim da to dovoljno govori.

A da u ovom trenu otvorimo tvoju torbicu što bismo u njoj pronašli?

Pa ništa neobično. Dva notesa, jedan za brojeve telefona, a drugi za „švrljanje“. Novčanik, sunčane naočale, kremu za ruke, balzam za usne, maramice, mobitel, rozi usb stick i račun za telefon koji ne smijem nipošto zaboraviti platiti čim završim sa poslom!

Hoćeš li nam otkriti neki 'super trik' kada je riječ o šminkanju?

Joj, sad ste me uhvatili. Nisam vam ja baš neki majstor za šminkanje. Privatno se vrlo malo šminkam, dovoljno da izgledam uredno, njegovano i decentno. Ali evo, recimo da prije nego nanesem maskaru na trepavice stavim malo više pudera u prahu kako bi dobile na volumenu i bolje se istakle. Ne znam zapravo da li je to uopće trik? Meni valjda jeste. :)

Imaš li najdražeg dizajnera, kako stranog, tako i domaćeg?

Domaćeg nemam, a od svijetskih cijenim rad Vere Wang. Ona mi je super. Uvijek ima neke romantične elemente (što ne znači da sam ja romantična) u kombinaciji s jednostavnim linijama i lepršavošću. Jednostavno mi se sviđa. Vrlo rado bih jedan komad s njenim potpisom!

Koji trendove ćeš prigriliti ovo proljeće?

Boje, boje i boje. Dosta mi je više zime, sivih i crnih varijanti. Već sam počela sa unošenjem šarenila u svoju svakodnevnicu. Kraljevsko plava je nazaobilazna. I ono što mi se posebno sviđa u posljednje vrijeme su jeans košulje. U kombinaciji sa plisir suknjama savršen pogodak.

Budući da si novinar istraživač, reci nam svoje viđenje modne scene u Bosni i Hercegovini?

BiH ima kvalitet, ali nedostaje nam hrabrosti. I ja sama vrlo često nisam hrabra kada je u pitanju neka modna kombinacija. Imamo kreativnost, ali nas sputavaju predrasude. Ima tu naravno par ljudi koji gaze naprijed, ali ono što mene posebno fasicinira su djevojke, žene na ulicama. Svaki put kad se malo bolje zagledam ostanem fasicinirana kakve stilove sve možemo vidjeti. Imamo mi ono „nešto“. Samo je potrebno da to i pokažemo do kraja.

A što misliš o stilu žena i muškaraca u našoj zemlji? Možemo li generalizirati ili pak ne?

Ne, nikada nisam za generalizaciju. Već u prethodnom pitanju se nazire dio mog odgovora. Žene me stvarno oduševljavaju svojim stilom, a na muškarce iskreno i ne obraćam toliko pažnju. Čudno znam, ali uvijek prije primijetim super obučenu djevojku nego nekog muškarca. Razlog: kad je u pitanju stil muškaraca – ja sam malo „old fashion“. Volim klasiku kod muškaraca. Jeans, košuljica i neki fini džemper je sasvim uredu. Tako da lično ne preferiram neka prevelika odstupanja kada je riječ o stilu muškaraca. Naravno, to ne znači i da je moj stav ispravan, ali je takav. Karirane pantalone na muškarcu i ja se već okrećem za 360 stepeni od muke. :) Mislim da muškarci ipak trebaju zadržati onu dozu muževnosti, bez obzira na trendove.

Za kraj, hoćeš li našim čitateljima ostaviti neki modni ili make-up savijet kojeg se i sama pridržavaš?

Znam da ste mnogo puta čuli, ali jednostavno moram napomenuti - ipak je ponavljanje majka znanja. Jedan i jedini savjet kojeg nikad (još uvijek) nisam prekršila: uvijek, ali uvijek skinite šminku sa lica prije spavanja. Zlatno pravilo, koje ne može biti „zlatnije“.

Razgovarala: A.P.
Foto: TV1 PR

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com