U današnjem užurbanom tempu življenja, često se borimo sa nesigurnošću.

Nažalost, nesigurnosti mogu negativno utjecati na naše odnose, karijeru i iako se čini kako je zadatak rješavanja problema nesigurnosti težak i nemoguć, s njim ćete se moći izboriti ako sam proces pojednostavite u sedam koraka.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Jess Keys (@jesskeys_) on Apr 6, 2020 at 4:43pm PDT

RAZUMIJEVANJE EMOCIJA

Prvi korak uključuje razumijevanje vaše nesigurnosti. Zapitajte se zašto u prvom redu imate osjećaje nesigurnosti. Utvrđivanje odakle potiču ti osjećaji pomažu vam otkriti dvije vitalne stvari: prvo, da vaše nesigurnosti imaju osnovu i drugo, da ta pitanja imaju logičan uzrok stoga se mogu logično riješiti. Bez obzira što je pokretač vaše nesigurnosti, možete se osjećati bolje znajući da su oni imali svoje korijene u nekoj stresnoj pojavi prije.

KORAK PO KORAK

Budući da znate okolnosti koje uzrokuju nesigurnosti, pokušajte postupno prevladati svoju tendenciju da se osjećate nesigurno tako što ćete se polako suočavati sa tim situacijama.
To bi se moglo smatrati svojevrsnim procesom desesenzibilizacije.
Na primjer, ako imate poteškoće u društvenim okruženjima, zamolite prijateljicu ili člana obitelji da pođu sa vama. Izlasci u skupinama uklanjaju vam neke pritiske i pomažu vam da uživate u društvenim aktivnostima.
Postavljanje malih ciljeva ili mikromotiva važno je u ovom koraku.
Pokušajte uspostaviti situacije u kojima se istodobno bavite samo malim dijelom svoje nesigurnosti.

Foto: @oliviarink 

IZLAZAK IZVAN ZONE KOMFORA

Nakon što ste savladali prva dva koraka treći jeste da izađete izvan svoje zone ugode uklanjanjem uobičajenih mjera opreza. U slučaju kada se teško prilagođavate društvu, ako obično komunicirate putem emaila ili kupujete na mreži, pokušajte umjesto toga kontaktirati ljude telefonskim pozivom. 

PROMJENA VAŠE PERSPEKTIVE

U svijetu prepunom negativnih vijesti bilo bi najbolje kada bi se osvrnuli i fokusirali na pozitivne strane života.
Pokušajte razmišljati o sebi pod drugom lupom. Možda imate poteškoće s rješavanjem stresa na radnom mjestu, ali zasigurno ste dobri u ulozi majke, kćeri, supruge ili prijateljice.
Ako niste zadovoljni svojim izgledom, razmislite o stvarima koje radite ili vrlinima koje imate, a drugi to cijene i zahvalni su za to. Vizualizirajte stvari koje vam se sviđaju i pokušajte manje kritički gledati na sebe. Vjerojatno ste jedina osoba koja vam tako strogo prosuđuje.

PRONAĐITE HOBI

Peti korak za suočavanje sa nesigurnošću je pronalaženje nečega u čemu ste dobri i to radite.
Kada pronađete hobi u kojem ćete se istaknuti pomoći će vam jer će vam ublažiti stres i izgraditi samopouzdanje.
Razmislite o pletenju, slikanju ili šivanju koji nisu fizički zahtjevne, a sa druge strane možete birati i aktivnosti kao što su jahanje, promatranje ptica, vrtlarstvo ili planinarenje koji imaju dodatnu prednost svježeg zraka i sunca. Svi su u nečemu dobri, zato se nemojte obeshrabriti ako još niste pronašli ono "nešto".
Ako ste voljni isprobati nove stvari, prije ćete pronaći svoj hobi.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by BELEN HOSTALET (@belenhostalet) on Mar 22, 2020 at 12:46pm PDT

NAGRADITE SEBE

Suočavanje s nesigurnošću postat će vremenom lakše ako slijedite ove korake. Svaki uspjeh, ma koliko bio mali, treba prepoznati i proslaviti. Za svaki cilj koji postignete, isplanirajte nagradu, bilo to nove cipele ili beauty sitnica, usredotočenost na očekivanu nagradu pomaže da se skrene pažnja s problema koji su pred vama.

VODITE DNEVNIK O NAPRETKU 

Sedmi i posljednji korak koji će vam pomoći u rješavanju nesigurnosti je vođenje evidencije. U svoj CHICovnik zapišite popis ciljeva koje želite postići i pokušajte dodati popis stvari za koje smatrate da su pozitivni u vezi sa vama. Zapišite sve primljene komplimente i sve profesionalne ili osobne uspjehe.
Svakih nekoliko tjedana vraćajte se i pročitajte sve što ste do tada napisali. Ako vam se ponovo pojave nesigurnosti, možda ćete se lako suočiti s njima jednostavno čitanjem o onome što ste već prošli.

 ***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR