Raditi posao od kuće definitivno ima brojne prednosti. Udobnost, opuštena atmosfera, komoditet, sloboda. No, ukoliko u svom kućnom uredu želite nešto i stvarno raditi, potrebno je postaviti granice opuštenosti i odrediti ciljeve.

Za početak, bitno je da vaš ured fizički bude odvojen od ostalih prostorija. Glede uređenja, svakako morate voditi računa i o tome hoćete li vas klijenti posjećivati u uredu ili ćete u njemu boraviti isključivo vi. Za bolju produktivnost, još jedna bitna stavka jest da si postavite efektivno radno vrijeme. Koliko god strogo zvučalo, u rezultatima ćete prepoznati isplativost istoga. Kada ste napravili sve ovo, onda je vrijeme da se posvetite bitnim detaljima koji, kako stručnjaci ističu, utječu mnogo na našu produktivnost.

#SVJETLOST

Općepoznato je da je prirodna svjetlost mnogo zdravija za vaše oči od one koja dolazi od sobnih lampi. Ako pak vaš ured ima takvu poziciju u kući da do njega ne može doprijeti mnogo prirodne svjetlosti, onda se svakako potrudite oko više vrsta lampi koje će osiguravati dovoljnu količinu iste. Izbjegavajte postavljanje vašeg računala u položaj u kojem će svjetlost padati na monitor i stvarati sjene. Ili jednostavno, riješite problem dekorativnim zavjesama.

#INVESTIRAJTE U UDOBNU STOLICU

Ako postoji jedan predmet na kojemu u uredu ne biste trebali štedjeti onda je to sigurno uredska stolica. Sjedite u njoj cijeli dan, stoga, ne pokušavajte dovući stolicu iz blagovaonice ili drugog dijela kuće. Vaša kralježnica će vam biti zahvalna.

#KORISTITE UREDSKI MATERIJAL U ŠARENIM BOJAMA

Vjerovali ili ne, istraživanja pokazuju da boje jako utječu na produktivnost. Stoga, pri odabiru boje ureda i uredskog materijala morate biti jako pažljivi. Ljudi su općenito produktivniji u plavom prostoru, crvena boja djeluje stimulativno, bijela se lako uklapa u svaki prostor i čini ga svjetlijim i prozračnijim, žuta potiče kreativnost, dok zelena boja djeluje smirujuće.

#SKLONITE SA STOLA SVE NEPOTREBNE STVARI

Neka postoji mjesto za sve, i neka sve ima svoje mjesto. Na stolu neka bude samo ono na čemu trenutno radite. Sve drugo će vam smetati i odvlačiti pozornost. A dokazano – i uzrokovati nepotreban stres. Urednost i organiziranost će odraditi pola vašeg posla.

#UKRASITE STOL CVIJEĆEM

Malo zelenila uvijek dobro dođe, pogotovo ako provodite dan gledajući u računalo. Uz to, cvijeće djeluje umirujuće i apsorbira zračenje. Investirajte u malu biljku koja je jednostavna za održavati. Osvježit će prostor i dati mu živost.

#DODAJTE UREDU OSOBNI KREATIVNI „TOUCH“

Činjenica da radite doma znači da vaš radni prostor ne treba biti strog, sterilan i ukočen. Imate slobodu urediti ga po svojoj volji, mašti i vlastitom kreativnom duhu. Okružite se motivirajućim izrekama i dragim fotografijama. Učinite vlastiti ured mjestom koje će vas inspirirati i gdje ćete željeti boraviti i kada ne radite.

 _{Foto :lydiainteriors,feedster, Pgimgs, skytreecorp, photobucket, pinterest.com}

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR