TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 13.9.2019.
Prošli vikend je Bihać bio mjesto okupljanja kreativaca iz cijele regije.
Naime, na novom izdanju Kreativne republike, festivala komunikacije koji kroz panele i predavanja nudi opcije za razmjenu poslovnih iskustava te primjere dobre prakse, puno se pričalo o trendovima iz svijeta oglašavanja i marketinga, liderstvu, karizmi.
Iz svog ugla, atmosferu festivala približila nam je Elma Begić, dama koju unutar tima nazivaju i 'komunikacijski leteći medvjedić KR-a', obzirom da ona priprema PR za njihov festival, ali i objave na društvenim mrežama. Uz ispunjen raspored i niz obveza koje ostaju nakon organizacije jednog kreativnog festivala, Elma je ipak pronašla vrijeme za razgovor te nam otkrila zašto su njihovi ovogodišnji govornici sve okupljene potaknuli na razvoj novih prijateljstva, ali i na dodatno unaprjeđenje njihovih vještina.
***
"Ništa nije ostvareno što prethodno nije odsanjano", rekla nam je tog kišnog jutra Maja Bajić Rudinac.
Upravo ta rečenica obećala je da će još jedna Kreativna republika ostaviti traga u tvrdoglavom, (ne)kreativnom Bihaću. I tako se Maja raspričala, tu i tamo joj zadrhtao glas dok je pričala o nepravdi, a mi smo iz drhtanja glasa i lomljenja prstiju čitali koliko je zapravo Maja skroman lik – strašno sposobna dama koja voli biti iza pozornice i radije pusti da njen rad priča sve što bi itko nepoznat trebao znati. O njoj, o poslu, o Kanskom lavu koji je bio odložen na pozornici iza nje. Da, Kanski lav, ali poput Maje, ni on ne zahtijeva tron. Jer blista gdje god ga staviš.
Igor Mladinović nas je osvojio jednostavnošću izraza i uvjerio nas da ozbiljno početi raditi nešto što nema veze s tobom itekako ima smisla – ako smisao tražite van zadanih okvira. Tako ovaj kreativac ima ozbiljno dobar posao sa štruklima – čisto zato što je dovoljno hrabar da se igra idejama i vjeruje u kvalitetu onog što radi.
Sve te Ninine kreativne republike volimo zbog spontanosti i opuštenosti. Tako smo spontano ostali bez kafa na pauzama, ali to i jeste čar evenata opuštenog tipa, jer – svoji smo, zar ne?
Potom nas je neočekivano osvojio energični Jaka Repanšek, čiji profesionalizam ne stane u riječi, nego morate tu energiju doživjeti, osjetiti. Zakoni i pravila oduvijek su bili najdosadniji i najnekreativniji dio svake priče, međutim, Repanšek je dokazao da je zaista sve do govornika. U razgovoru na kraju dana, zaključismo da je karizma nevjerojatan dar ako ga umijete izbrusiti i pravilno upotrijebiti.
Na početku drugog dana, ponovo jedan harizmatični superstar - Veljko Golubović, kao obećanje još jednog inspirativnog dana u Bihaću. Sav je od pobuna: protiv ustaljenog, zadanog, dosadnog, očekivanog – pa je publika uživala u njegovoj pobuni. A najzad, zar nismo svi tu pobunjenici? Kada birate da dođete na event ovakvog tipa u gradu koji to zbunjeno posmatra, na neki način i jeste pobuna – protiv letargije i nekreativnosti.
Kreativnu republiku zatvorila je Azra Bekić. Bio je to njen veliki povratak na pozornicu, nakon pauze u kojoj je preispitala i presložila sve što je bilo u magli. I zaljubila se u konje. Tako smo pričali o konjima i liderstvu. Kao i u svemu što vrijedi, i liderstvo zahtijeva da ste goli do kosti, iskreni i sigurni u ono što radite kako bi vam oni koje vodite povjerovali. Konji ne trpe loše lidere. A ni ljudi. Znate, ni jedni ni drugi nisu na ovom svijetu da biste ih kontrolirali, inače bi došli s daljinskim upravljačem.
Bekićeva nam reče da je konj ogledalo tebe. I kad je nervozan, nemiran, agresivan – sve si to ti. Ogledala su takva, ponekad ti se ne sviđa ono što vidiš. No, gola istina nije uvijek najugodnija. Ali je neophodna kao baza za tvoj vlastiti (sve)mir.
Najhrabriji i najuspješniji od njih upotrijebili su svoje nemire i ponosno ih pokazali svijetu, kao novorođenče. Naučih da svaki nemir ima svoju svrhu postojanja. Pitanje je samo hoćeš li je ti prepoznati i naučiti hraniti.
Na kraju priče, vani sunce. A počelo je s kišom. Baš simbolično.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
