Ljudi koji su zadovoljni i samopouzdani uvijek će ponašati pristojno na radnom mjestu i jednako odnositi prema svim svojim kolegama. S druge strane, osobe koje u uredu dobiju titulu zločestih i zavidnih, često to čine zbog nesigurnosti, zavisti ili osobnih problema koje pokazuju kroz svoj geste na radnom mjestu.

 No, iako njihovo ponašanje ne opravdamo, ono što je važno da shvatite jeste da, kada radite sa ovakvom osobom, nikada nije stvar u vama, nego samo u njima. I da usput naučite par lekcija. Mi smo ih izdvojili četiri.

#Kako se ne ponašati prema drugim ljudima
Ukoliko imate toksične suradnike, često upravo oni svojim ponašanjem i manirima mogu ured pretvoriti u ratno polje. Njihovo ponašanje može vam biti sjajna lekcija da uvijek prema svim osobama koje rade u vašoj kompaniji budete pristojni, date im zaslužene riječi pohvale ukoliko za tim postoji potreba i nikada ne činite sebe nadmoćnijim ponižavajući na bilo koji način vaše suradnike.

#Kako odvojiti privatan život od poslovnog
Čak i ukoliko radite posao koji volite, ponekad vaše kolege mogu utjecati na vaše raspoloženje, a samim time i na vašu produktivnost. I cijela saga ne prestaje nakon završetka radnog vremena. Uskoro naš posao postaje jedina stvar o kojoj pričamo, a naše frustracije budu vidljive i tijekom privatnih obveza i druženja. Važno je naučiti kako da sve poslovne obveze ostavite iza sebe u onom trenutku kada napustite svoj ured. Vježajte, večerajte s prijateljima, gledajte TV, budite u parku s djecom. Naučite da ne možete dobiti svaku bitku, posebice ukoliko je vaš suradnik na hijerarhijskoj ljestvici kompanije na višem mjestu od vas.  Ali to ne znači da ne možete uživati u ostatku vašeg života.

#Kako se izboriti za sebe
U svakoj situaciji kada ste nepravedno prozvani ili optuženi za neko djelo, pronađite način kako da pokažete da je druga osoba u krivu. Čak i ako cijela priča ne rezultira kako ste htjeli, osjećat ćete se sjajno, jer ćete znati da niste zabušavali i da ste se izborili za sebe.

#Nije stvar u vama, nego u njima
Obično ljudi koji su nezadovoljni sa svojim životima ili određenim stvarima u životu postanu zlobni, nesigurni, zavidni, provokativni i skloni svađanju. Što prije shvatite da je stvar u njima, bit će vam lakše. Vi nastavite biti ljubazni, a samo je pitanje vremena, kada će se toksičnost vašeg kolege smanjiti, a vi ste u cijelom tom procesu nažalost morali biti objekt usputne štete.

_{Foto: mydomaine.com}

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba