Vječna dilema koja nikad ne biva u potpunosti odgovorena je kako ujutro ustati ranije, rasturiti na poslu, leći spavati ranije i opet to isto napraviti ujutro i tako iz dana u dan. Ne možemo obećati da ćete ovo postići uz 4 navike koje ćemo vam upravo predstaviti, ali smo sigurni da ćete se ovom idealnom poslovnom scenariju opasno približiti.

Ključ je u jednostavnosti koju je u zbrci privatnih i poslovnih obaveza teško postići, pogotovo na kraju godine kada imamo rokove, izvještaji čekaju da budu napisani i brojni projekti naviru iz gomile na kutu vašeg radnog stola.

No, uz uspješno realiziranje nekih od narednih aktivnosti osigurat ćete za sebe unutarnji mir, uspješno iskorištene najproduktivnije sate u danu i čak u onim danima kada najradije želite ugasiti mobitel i prespavati dan, pronaći ćete motivaciju za još malo rada. Kako postati najbolja verzija sebe u narednih nekoliko tjedana, otkrijte kroz savjete u nastavku. 

VEČER PRIJE IZABERITE ŠTO NOSITI NA POSAO
Osim što ćete biti uvjereni da imate sjajan outfit koji dokazuje kako chic možete izgledati u poslovnom looku, spasit ćete sebe scenarija neispeglane košulje, majice koja je netragom nestala i potrage za najlonkama koje ste uvjereni da imate negdje u stanu samo kako biste saznali da ih ipak nemate. 

NEMOJTE PROVODITI VRIJEME NA MOBITELU ČIM SE PROBUDITE
Vrlo jednostavno, a opet najteže - ne surfati, dopisivati se i listati društvene mreže prije doručka i jutarnje kave. Čak i ako vas budi alarm na mobitelu, uistinu pokušajte udariti sebe po prstima i podsjetiti se da vam ne treba taj bespotrebni nemir čim otvorite oči. Osim toga, bit ćete spremniji sve to pregledati u trenutku kada ste siti i nakon što se dobili svoju dozu kofeina ili drugog napitka kojim počinjete dan.

MULTITASKING NIJE VAŠ PRIJATELJ
Iako možete pomisliti kako je odlično kada baratate s milijun obaveza odjednom, na kraju uopće ne radite nikakvu uslugu za sebe takvim načinom rada. Apsolutno uvijek će vaša produktivnost biti maksimalna onda kada je vaš fokus na samo jednoj stvari. Ako ste na sastanku, dajte sve od sebe da budete oni koji će sudjelovati, uočiti, predložiti, slušati. Ako ste na pauzi za ručak, napravite tu pauzu, ne razmišljajte o svim obavezama koje vas čekaju natrag za radnim stolom ili doma. Vjerujte nam, tako će svaka minuta vašeg vremena biti u potpunosti iskorištena – i to kvalitetno.

NAJTEŽU STVAR S LISTE UVIJEK NAPRAVITE NAJPRIJE
Većina ljudi najviše motivacije, fokusa, inspiracije i volje za radom ima onih prvih 2 sata nakon što sjedne za stol ujutro i započne svoj posao. Upravo zato jutarnje obveze uvijek otvorite s onom obvezom koja vam stvara najveću nelagodu, koju jedva čekate završiti, koja je najteža i zahtjeva najviše vas. Tako ćete u najproduktivnijim satima uraditi ono što i iziskuje vašu veliku posvećenost, a to je ustvari početak i kraj svakog dobro organiziranog radnog dana. 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR