Sa današnjom lakom dostupnošću mobitela i interneta teško je pobjeći od društvenih mreža. Iz minute u minutu nalazite kako pritiskate gumb za početnu stranicu na telefonu i klikate na aplikaciju za društvene mreže.

A kad jednom uđete, teško je ne izlistati sve nove fotografije i vijesti što ponekad uzima dosta vremena. Prvi korak u bilo kakvim promjenama je utvrđivanje polazne točke.

Foto: Unsplash

Ako vaš telefon ima opciju da prati period koliko vremena koristite mobitel, ​​pogledajte gdje i koliko vremena posvećujete društvenim mrežana. Da li je to dva sata potrošenih na Facebook ili Instagram ili više... razmislite što bi vas učinilo sretnijim ili ispunjenijim da ste to vrijeme proveli na drugačiji način.

Foto: Pexels

Iako će se druge ideje na ovom popisu odnositi na pronalaženje određenih načina za ograničavanje upotrebe društvenih mreža, najbolji savjet je često uzeti slobodan dan na društvenim mrežama. Bilo jednom tjedno ili jednom mjesečno, odvajanje vremena u kojem čak i ne provjeravate društvene mreže pomaže vam da se osjećate bolje.

BUDITE SVJESNI KOLIKO VREMENA PROVODITE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Utvrdite koje aplikacije najviše upotrebljavate, kada i zašto ih upotrebljavate te kako zamijeniti tu naviku. Na primjer, skraćivanje za početak po pola sata provedenih na Instagramu do sljedećeg tjedna bit će puno ostvariviji mali korak do cilja. Upravo ti mali koraci ključni su za stvaranje zdravih navika.

NE PROVJERAVAJTE SVOJ TELEFON PRIJE 10 SATI

Mnogi se od nas čim se probude, odmah posegnu za mobitelom kako bi provjerili društvene mreže. Ne samo da na taj način započinjemo dan usredotočujući se na to što drugi ljudi rade, već to može stvarati pogrešnu sliku. Pričekajte da provjerite društvene medije dok već ne započnete dan, bilo da je to određeno vrijeme, na primjer u deset sati ujutro ili pak sat vremena nakon što se probudite. Pokušajte ne provjeravati telefon dok ne popijete šalicu kave, napravite nekoliko zabilješki i dovršite beauty rutinu.

Foto: @paigeraycreative

ISKLJUČITI OBAVIJESTI

Dajte telefonu pauzu i isključite obavijesti na društvenim mrežama tako da možete birati kada želite provjeriti društvene mreže umjesto da dopustite da vam društvene mreže kažu kada.

NE OSTAVLJATE TELEFON NA STOLU

Pokušajte stvoriti prostor bez telefona u svom domu, održavajući svoj kuhinjski stol ili stol u dnevnom borakvu bez tehnologije. To će pokrenuti nesmetano uživanje u obroku, bolje razgovore i puno više zabave.

 ***
Naslovna fotografija: @chelseahallphoto
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR