Ako je vaša prijateljica ili član porodice završila liječenje raka ili je trenutno u fazi liječenja vjerovatno osjećate i vi potrebu da na neki način pokažete podršku.

No, mnogo je bitno znati da je rak za mnoge emocionalni tobogan. Činjenica je da ne prestaje ni kada se sam proces liječenja završi. Zapravo, ovo može biti jedno od najizazovnijih vremena za one koji boluju od raka i itekako im je potrebna i dalje vaša podrška.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Jacqueline Mikuta (@mikutas)

 

Prvenstveno trebate znati da mnoge dame koje su se izborile ili bore sa ovom bolešću često ističu da ona u potpunosti mijenja način na koji se osjećaju, vide sebe i svijet oko sebe. Često se javlja i anksioznost o neizvjesnom ili čak pomisao, ukoliko je liječenje gotovo, da će se rak vratiti.

Upravo zbog toga odlučili smo izdvojiti nekoliko načina na koje možete pokazati podršku dragim osobama.
 

Foto: unsplash.com


 

Nuspojave i promjene raspoloženja shvatite ozbiljno
 

Mnogi ljudi tokom liječenja ili nakon terapija jednostavno stalno osjećaju umor, bol, nesanicu, poteškoće sa koncentracijom ili pamćenjem. Vaša draga osoba također može osjetiti emocionalne simptome poput depresivnog raspoloženja ili razdražljivosti.

Budite strpljivi s njima. Odlično je planirati posjete i izlaske koji će im podići raspoloženje, ali shvatite da se moraju često odmoriti stoga ih nemojte forsirati.

Osjećaj tuge je u ovom slučaju prirodna emocija. Kada vam draga osoba kaže: „Dobro sam“, ali vi sumnjate u suprotno, javite se i recite: „Znaš, izgledaš nekako tužno. Nisam te vidjela da se smiješ odavno. Želiš da pričamo o tome?“

Također, ljutnja i mrzovolja su normalne emocije jer pacijenti mogu postati razdražljivi nakon liječenja raka. 

Foto: unsplash.com

 

Shvatite da još uvijek postoji strah
 

Iako bi ovo mogla biti teška tema da se započne, ali moglo bi im biti od pomoći da razmisle ili porazgovaraju o tome kako će se nositi s tim. Rad sa psihologom im također može pomoći u rješavanju ovih strahova.
 

Slušajte i samo budite tu
 

Iako svakako želite da se draga osoba osjeća bolje, ponekad je potrebno da ljudi osjete i znaju da ih vi čujete.

Jedna od najboljih stvari koje možete učiniti je slušati.



 

Foto: pexels.com

 

Praktična podrška

Provjerite sa svojom prijateljicom ili dragom osobom i pitajte postoji li nešto konkretno oko čega im treba pomoć.

Neki ljudi ne žele pomoć ili im je možda teško da je prihvate. Možda žele da ostanu što nezavisniji. Pokušajte da ovo ne shvatite lično. Poštujte njihovu odluku, ali dajte im do znanja da ste tu ako se predomisle. Evo nekoliko praktičnih ideja: napraviti neka jela koja mogu staviti u zamrzivač; odvezite ih u bolnicu na analize krvi i zakazane preglede; pomoć pri čišćenju ili pranju veša; izvedite kućne ljubimce u šetnju ili kod veterinara; obavite kupovinu; ponudite da vodite djecu do i iz škole...

Foto: pexels.com

 

Educirajte se o dijagnozi i bolesti

Na internetu ima dosta korisne literature i stručnih web stranica koje pružaju detaljne informacije o liječenju raka, nuspojavama i drugim srodnim problemima. 

Svakako možete se posavjetovati i sa doktorima koji će vam, sigurni, smo rado pojasniti sve detalje i informacije o bolesti, ali i dati savjet gdje sa stručnih web stranica možete pročitati više.

Foto: unsplash.com


 

Budite obazrivi kada pričate o tijelu
 

Slika tijela i seksualno zdravlje dva su česta izazova sa kojima se suočavaju, posebice ako je vaša prijateljica imala operaciju ili je izgubila kosu tokom terapije, možda će joj biti teško da prihvati svoj novi izgled.

Vaše suosjećanje i dijela mogu uveliko pomoći u  tome da dodatno grade samopouzdanje i da se oni osjećaju podržano u svakoj sljedećoj fazi i izazovu jer treba im mali boost samopouzdanja.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by MARJO ☀️ (@marjo_lbl)

 

***
Naslovna fotografija: freepik.com

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club