Ako je vaša prijateljica ili član porodice završila liječenje raka ili je trenutno u fazi liječenja vjerovatno osjećate i vi potrebu da na neki način pokažete podršku.

No, mnogo je bitno znati da je rak za mnoge emocionalni tobogan. Činjenica je da ne prestaje ni kada se sam proces liječenja završi. Zapravo, ovo može biti jedno od najizazovnijih vremena za one koji boluju od raka i itekako im je potrebna i dalje vaša podrška.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Jacqueline Mikuta (@mikutas)

 

Prvenstveno trebate znati da mnoge dame koje su se izborile ili bore sa ovom bolešću često ističu da ona u potpunosti mijenja način na koji se osjećaju, vide sebe i svijet oko sebe. Često se javlja i anksioznost o neizvjesnom ili čak pomisao, ukoliko je liječenje gotovo, da će se rak vratiti.

Upravo zbog toga odlučili smo izdvojiti nekoliko načina na koje možete pokazati podršku dragim osobama.
 

Foto: unsplash.com


 

Nuspojave i promjene raspoloženja shvatite ozbiljno
 

Mnogi ljudi tokom liječenja ili nakon terapija jednostavno stalno osjećaju umor, bol, nesanicu, poteškoće sa koncentracijom ili pamćenjem. Vaša draga osoba također može osjetiti emocionalne simptome poput depresivnog raspoloženja ili razdražljivosti.

Budite strpljivi s njima. Odlično je planirati posjete i izlaske koji će im podići raspoloženje, ali shvatite da se moraju često odmoriti stoga ih nemojte forsirati.

Osjećaj tuge je u ovom slučaju prirodna emocija. Kada vam draga osoba kaže: „Dobro sam“, ali vi sumnjate u suprotno, javite se i recite: „Znaš, izgledaš nekako tužno. Nisam te vidjela da se smiješ odavno. Želiš da pričamo o tome?“

Također, ljutnja i mrzovolja su normalne emocije jer pacijenti mogu postati razdražljivi nakon liječenja raka. 

Foto: unsplash.com

 

Shvatite da još uvijek postoji strah
 

Iako bi ovo mogla biti teška tema da se započne, ali moglo bi im biti od pomoći da razmisle ili porazgovaraju o tome kako će se nositi s tim. Rad sa psihologom im također može pomoći u rješavanju ovih strahova.
 

Slušajte i samo budite tu
 

Iako svakako želite da se draga osoba osjeća bolje, ponekad je potrebno da ljudi osjete i znaju da ih vi čujete.

Jedna od najboljih stvari koje možete učiniti je slušati.



 

Foto: pexels.com

 

Praktična podrška

Provjerite sa svojom prijateljicom ili dragom osobom i pitajte postoji li nešto konkretno oko čega im treba pomoć.

Neki ljudi ne žele pomoć ili im je možda teško da je prihvate. Možda žele da ostanu što nezavisniji. Pokušajte da ovo ne shvatite lično. Poštujte njihovu odluku, ali dajte im do znanja da ste tu ako se predomisle. Evo nekoliko praktičnih ideja: napraviti neka jela koja mogu staviti u zamrzivač; odvezite ih u bolnicu na analize krvi i zakazane preglede; pomoć pri čišćenju ili pranju veša; izvedite kućne ljubimce u šetnju ili kod veterinara; obavite kupovinu; ponudite da vodite djecu do i iz škole...

Foto: pexels.com

 

Educirajte se o dijagnozi i bolesti

Na internetu ima dosta korisne literature i stručnih web stranica koje pružaju detaljne informacije o liječenju raka, nuspojavama i drugim srodnim problemima. 

Svakako možete se posavjetovati i sa doktorima koji će vam, sigurni, smo rado pojasniti sve detalje i informacije o bolesti, ali i dati savjet gdje sa stručnih web stranica možete pročitati više.

Foto: unsplash.com


 

Budite obazrivi kada pričate o tijelu
 

Slika tijela i seksualno zdravlje dva su česta izazova sa kojima se suočavaju, posebice ako je vaša prijateljica imala operaciju ili je izgubila kosu tokom terapije, možda će joj biti teško da prihvati svoj novi izgled.

Vaše suosjećanje i dijela mogu uveliko pomoći u  tome da dodatno grade samopouzdanje i da se oni osjećaju podržano u svakoj sljedećoj fazi i izazovu jer treba im mali boost samopouzdanja.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by MARJO ☀️ (@marjo_lbl)

 

***
Naslovna fotografija: freepik.com

Femicid, rodno motivisano ubistvo, najekstremniji je oblik nasilja nad ženama i djevojčicama i gotovo uvijek predstavlja posljednji čin dugotrajnog obrasca, a ne iznenadni impuls.

Kada se dogodi femicid, društvo ga često nazove tragedijom, šokom, iznimkom. Takve riječi zvuče umirujuće, kao da je riječ o nečemu rijetkom, neočekivanom, nečemu što se desilo uprkos svemu.

Ali onda otvorimo globalne izvještaje UN Women i UNODC-a i shvatimo da se isti obrasci ponavljaju u desetinama zemalja od Italije i Grčke, do Meksika, SAD-a, Australije i Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima, svakih 10 minuta partneri ili članovi porodice namjerno usmrte jednu ženu.

To više nije izolirani slučaj što dodatno pokazuje hitnu potrebu za sustavnim rješenjem.     



UN Women i UNODC svake godine objavljuju podatke koji nam pomažu da razumijemo ono što se često sve do posljednjeg trenutka skriva iza zidova doma: činjenicu da je femicid širom svijeta najčešće završni čin dugotrajnog nasilja, a ne slučajan događaj.

U nastavku donosimo sedam ključnih globalnih činjenica koje pokazuju zašto femicid nikada nije pojedina priča, nego dio šire slike.

Više od 45.000 žena godišnje ubiju partneri ili članovi porodice  

Prema najnovijem globalnom izvještaju UN Women i UNODC-a, u 2023. godini više od 45.000 žena izgubilo je život od ruke osobe s kojom su živjele, dijelile prostor, svakodnevicu, djecu, kućne obaveze ili porodičnu historiju. To znači da je u djeliću svakog sata, negdje u svijetu, stradala žena čiji je život bio isprepleten s počiniteljem.

Ovo je isključivo broj ubistava zbog rodno motivisanog nasilja, kako ga UN Women definiše: “intentional killing with a gender-related motivation.”

I dok često zamišljamo da je ovakvo nasilje neočekivano ili iznenadni impuls, globalni podaci pokazuju suprotno. U ogromnom broju slučajeva, ovo je završni čin dugotrajnog, prepoznatljivog obrasca.

Najveći broj femicida dešava se u privatnim, a ne javnim prostorima  

Prema UN-u, između 55% i 60% svih ubistava žena događa se unutar kuće, stana, dvorišta, sobe u kojoj žive sa počiniteljem.

Ovakvi podaci naglašavaju ono što je često najteže izreći: mnoge žene stradale su tamo gdje su trebale biti najsigurnije. Dom, simbol topline i sigurnosti, globalno se pokazuje kao mjesto gdje se nasilje najviše akumulira, neprimjetno, tiho, bez svjedoka.

U pitanju nije daleka ili egzotična statistika. Ovo je godinama prisutan obrazac u svim regionima svijeta, potvrđen u Evropi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi i to bez izuzetka.

Intimni partneri su odgovorni za većinu slučajeva često i do 70%  

Kada se govori o femicidu, često se nameće narativ o nepoznatim počiniteljima. Ali globalni podaci uporno ruše ovaj mit. U mnogim državama, posebno u Evropi i Latinskoj Americi, dva od tri femicida izvrši partner ili bivši partner.

To znači da:

• dugotrajne kontrole,

• ljubomore,

• izolacije,

• prijetnji,

• emocionalnog i psihičkog zlostavljanja

…nisu bračni sukobi, već prepoznatljivi elementi obrazaca koji na globalnom nivou prethode femicidu.

U više od polovine slučajeva postoje prethodni znakovi, prijetnje ili historija nasilja  

UN Women izvještaji naglašavaju da femicid rijetko dolazi bez upozorenja. U velikom broju slučajeva postoje prethodni incidenti, pozivi u pomoć, prijave, zdravstvene evidencije, razgovori sa prijateljima, komšijama ili porodicom.

Drugim riječima, femicid je globalno prepoznat kao eskalacija, a ne impulsivni čin.

Ovo je obrazac potvrđen širom svijeta i pokazuje koliko je narativ nije bilo znakova često netačan, proizašao iz neznanja.

Globalni trendovi pokazuju da broj femicida ne opada, čak ni u razvijenim zemljama

Često očekujemo da će razvijene zemlje imati niže stope femicida zbog boljih institucija, sistema socijalne pomoći ili zakona. Ipak, UN-ovi izvještaji pokazuju nešto neočekivano: broj femicida stagnira ili raste čak i u najbogatijim regijama svijeta.

Primjeri:

• Grčka: 200% porast u jednoj godini.

• Italija: konstantno visoki brojevi, uz kontinuirane proteste javnosti.

• Francuska: desetine slučajeva godišnje, uz snažne kampanje civilnog društva.

• SAD: stotine žena godišnje ubiju partneri ili bivši partneri.

Ekonomija, urbanost, obrazovanje ništa od toga ne garantuje sigurnost. Femicid nije problem nerazvijenih ili nestabilnih zemalja. On je globalni fenomen, duboko ukorijenjen u rodne norme i privatne odnose.

Statistike su uvijek niže od stvarnih brojeva, jer mnoge zemlje nemaju jedinstvenu definiciju femicida  

Mnoge države evidentiraju femicid kao ubistvo, zločin iz strasti, porodično nasilje, privatni sukob. Ne postoji globalno usaglašeno bilježenje femicida pa su prijavljeni brojevi minimum, a ne maksimum.

Zašto je važno da ovo nazovemo pravim imenom?

Kada femicid posmatramo kao šok, iznimku ili nešto što se ne dešava ovdje, gubimo iz vida činjenicu da isti obrasci postoje u desetinama zemalja sa različitim jezicima, kulturama i tradicijama, ali istim ishodom.

Podaci nam ne govore kako da osjećamo.

Podaci nam govore šta je istina.

A istina je da femicid nije privatna priča.

Nije iznimka.

Nije slučajnost.

To je globalni obrazac koji možemo razumjeti samo ako ga jasno vidimo i nazovemo ispravnim imenom. 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Grafika: Bonojur.ba