Ako je vaša prijateljica ili član porodice završila liječenje raka ili je trenutno u fazi liječenja vjerovatno osjećate i vi potrebu da na neki način pokažete podršku.

No, mnogo je bitno znati da je rak za mnoge emocionalni tobogan. Činjenica je da ne prestaje ni kada se sam proces liječenja završi. Zapravo, ovo može biti jedno od najizazovnijih vremena za one koji boluju od raka i itekako im je potrebna i dalje vaša podrška.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Jacqueline Mikuta (@mikutas)

 

Prvenstveno trebate znati da mnoge dame koje su se izborile ili bore sa ovom bolešću često ističu da ona u potpunosti mijenja način na koji se osjećaju, vide sebe i svijet oko sebe. Često se javlja i anksioznost o neizvjesnom ili čak pomisao, ukoliko je liječenje gotovo, da će se rak vratiti.

Upravo zbog toga odlučili smo izdvojiti nekoliko načina na koje možete pokazati podršku dragim osobama.
 

Foto: unsplash.com


 

Nuspojave i promjene raspoloženja shvatite ozbiljno
 

Mnogi ljudi tokom liječenja ili nakon terapija jednostavno stalno osjećaju umor, bol, nesanicu, poteškoće sa koncentracijom ili pamćenjem. Vaša draga osoba također može osjetiti emocionalne simptome poput depresivnog raspoloženja ili razdražljivosti.

Budite strpljivi s njima. Odlično je planirati posjete i izlaske koji će im podići raspoloženje, ali shvatite da se moraju često odmoriti stoga ih nemojte forsirati.

Osjećaj tuge je u ovom slučaju prirodna emocija. Kada vam draga osoba kaže: „Dobro sam“, ali vi sumnjate u suprotno, javite se i recite: „Znaš, izgledaš nekako tužno. Nisam te vidjela da se smiješ odavno. Želiš da pričamo o tome?“

Također, ljutnja i mrzovolja su normalne emocije jer pacijenti mogu postati razdražljivi nakon liječenja raka. 

Foto: unsplash.com

 

Shvatite da još uvijek postoji strah
 

Iako bi ovo mogla biti teška tema da se započne, ali moglo bi im biti od pomoći da razmisle ili porazgovaraju o tome kako će se nositi s tim. Rad sa psihologom im također može pomoći u rješavanju ovih strahova.
 

Slušajte i samo budite tu
 

Iako svakako želite da se draga osoba osjeća bolje, ponekad je potrebno da ljudi osjete i znaju da ih vi čujete.

Jedna od najboljih stvari koje možete učiniti je slušati.



 

Foto: pexels.com

 

Praktična podrška

Provjerite sa svojom prijateljicom ili dragom osobom i pitajte postoji li nešto konkretno oko čega im treba pomoć.

Neki ljudi ne žele pomoć ili im je možda teško da je prihvate. Možda žele da ostanu što nezavisniji. Pokušajte da ovo ne shvatite lično. Poštujte njihovu odluku, ali dajte im do znanja da ste tu ako se predomisle. Evo nekoliko praktičnih ideja: napraviti neka jela koja mogu staviti u zamrzivač; odvezite ih u bolnicu na analize krvi i zakazane preglede; pomoć pri čišćenju ili pranju veša; izvedite kućne ljubimce u šetnju ili kod veterinara; obavite kupovinu; ponudite da vodite djecu do i iz škole...

Foto: pexels.com

 

Educirajte se o dijagnozi i bolesti

Na internetu ima dosta korisne literature i stručnih web stranica koje pružaju detaljne informacije o liječenju raka, nuspojavama i drugim srodnim problemima. 

Svakako možete se posavjetovati i sa doktorima koji će vam, sigurni, smo rado pojasniti sve detalje i informacije o bolesti, ali i dati savjet gdje sa stručnih web stranica možete pročitati više.

Foto: unsplash.com


 

Budite obazrivi kada pričate o tijelu
 

Slika tijela i seksualno zdravlje dva su česta izazova sa kojima se suočavaju, posebice ako je vaša prijateljica imala operaciju ili je izgubila kosu tokom terapije, možda će joj biti teško da prihvati svoj novi izgled.

Vaše suosjećanje i dijela mogu uveliko pomoći u  tome da dodatno grade samopouzdanje i da se oni osjećaju podržano u svakoj sljedećoj fazi i izazovu jer treba im mali boost samopouzdanja.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by MARJO ☀️ (@marjo_lbl)

 

***
Naslovna fotografija: freepik.com

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR