TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 23.8.2024.
Možemo svečano reći da je Sarajevo Film Festival i ove godine potvrdio svoj status najvažnijeg filmskog događaja u regiji, a posljednja večer 30. izdanja bila je posebna.
Podsjetimo se: Kako bi održali kozmopolitsku prirodu ovog grada 1995. Obala Art Centar pokreće Sarajevo Film Festival. 2024. ga prepoznajemo kao međunarodni Festival filma koji je svoju toplinu i dobrodošlicu pružio i nekim od najzvučnijim imena iz svijeta filma kao što su: Angelina Jolie, Robert de Niro, Bono Vox, Daniel Craig, Gillian Anderson, Mads Mikkelsen i drugi.
'Srce Sarajeva' o kojem se najviše govori svake godine, opravdano, je najveća nagrada koja se dodjeljuje u svim kategorijama na SFF-u. Srce je dizajnirala Agnès Andrée Marguerite Troublé francuska dizajnerica 2004. godine, a danas njenu poruku možemo vidjeti i na oficijelnim materijalima 30. Sarajevo Film Festivala.
Foto: sff.ba
Uz Srce Sarajeva, tu je i 'Počasno Srce Sarajeva' koje se dodjeljuje pojedincima u znak priznanja za izuzetan doprinos razvoju filmske industrije te podršci i razvoju Sarajevo Film Festivala.
Ove godine 'Počasno Srce Sarajeva' je uručeno Alexanderu Payneu, redatelju, scenaristi i producentu, kao i njegovom kolegi Johnu Turturro. Sve ljubitelje i ljubiteljice romantičnih komedija 90ih oduševila je i činjenica da je Meg Ryan, glumica koja je svojim nezaboravnim ulogama definisala jednu cijelu generaciju, također dobila svoju nagradu ‘Počasno Srce Sarajeva’. Njena filmska ostavština ne samo da je oblikovala živote djevojaka tog doba, već i danas nosi bezvremenski šarm koji nas podsjeća na snagu ljubavi i humora.
Foto: sff.ba
Sarajevo je u proteklih nekoliko dana brujilo od domaćih i stranih turista, ulice su bile ispunjene užurbanom energijom, uživali smo u stotinama filmskih projekcija, noćnim izlascima i glamuroznim red carpet izdanjima.
Sinoćnje zatvaranje bilo je vrhunac ove nezaboravne filmske priče, koje je donijelo mnogo uzbuđenja, emocija i naravno, nagrada za najbolje filmske uratke.
Rec carpet izdanja sa crvenog tepiha zadnje noći Sarajevo Film Festivala
Maja Čengić Miralem u kreaciji Lei Lou by Alex Dojčinović
Margarita Mladinić u Belma Tvico kreaciji
Maja Čengić Miralem u Elysian kreaciji
Emina Ganić u Kaftan Studio kreaciji
Sarah Čerkez u Amira Pertesi kreaciji
Sebastian Cavazza
Adi Hasić u Second Skin i Seka Aleksić u Rick Owens kreaciji
Larisa Halilović u Belma Tvico kreaciji
Alena Džebo
Tokom trajanja festivala, na Bonjour.ba smo sa zadovoljstvom pratili svaki važan trenutak ovog nezaboravnog događaja, kreirajući raznovrstan sadržaj, a uz to smo u realnom vremenu prenosili atmosferu s crvenog tepiha na našim društvenim mrežama.
S ljubavlju prema Sarajevu, filmu, modi i noćnom životu,
Bonjour.ba
* * *
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
