Nije tajna da je inspiracija za naš svaki dan upravo rutina uspješnih ljudi koji su ustrajno slijedili svoje snove i uspjeli ih ostvariti. Upravo zato se danas pitamo koje toksične navike su oni napustili u svojoj svakodnevici u želji da istinski uspiju.

Naši radni dani ispunjeni su svakojakim događajima i ukoliko na njih ne odgovorimo na ispravan način, mogu nam oduzeti vrijeme, ali i mnoštvo energije koju smo inače mogli uložiti u nešto puno korisnije za nas. Od mailova i društvenih mreža koje stalno provjeravamo, preko stola pretrpanog poslom pa sve do pretjeranog odlaganja posla ili pak biranja nezdravih grickalica. Sve su to toksične aktivnosti koje će nas odvesti u smjeru koji ne želimo i trebamo se truditi izbjeći ih apsolutno svaki dan.

Ako se pitate kako to rade uspješni ljudi koji su odavno shvatili kakve ljude žele u svom okruženju, koji se ne opterećuju sitnicama, koji su samouvjereni i sretni jer su uspjeli kreirati zdravu rutinu vježbanja i prehrane za sebe, otkrijte kroz tri toksične aktivnosti koje su oni u potpunosti izbacili iz svoje svakodnevnice.

PRETJERANO ANALIZIRANJE SVAKE SITUACIJE

Jedna od najčešćih aktivnosti koja oduzima previše vaše energije kroz dan sigurno je pretjerano analiziranje svake situacije. Male stvari i sitnice mogu imati značaj i imaju značaj, ali nisu razlog zašto ćete danas biti nemotivirani i nesretni. Jednostavno se osvrnite na stvari koje su se dogodile, vidite što iz njih možete naučiti, ostavite ih u ladicama prošlosti te nastavite dalje. Jedino tako ćete moći ostati fokusirani na vaše ciljeve toliko snažno da vam neće pasti na pamet pomisao da vi to ne možete.

NEPRAVILNA PREHRANA

Prehrana koju biramo svaki dan drastično utječe na našu produktivnost, fokus i raspoloženje. Upravo zato je jako važno da znate što jedete, kada jedete i kako jedete. Ukoliko nemate vremena pripremati jela, rezevirajte vikend za planiranje shoppinga i jela, unaprijed nacjeckajte sve što vam je potrebno i kada nemate vremena sve ćete imati spremno. Važno je da jedete kvalitetne namirnice koje će vas opskrbiti energijom dostatnom za rad, koja će učiniti da se osjećate dobro i vitalno. I zadnje, ali ne najmanje važno, nemojte jesti u žurbi. Imate vrijeme za ručak svaki dan pa makar to bilo 10 minuta. Odvojite vrijeme sa strane, izađite iz ureda i uživajte u svom jelu te se na neko vrijeme odmorite od rada.

PESIMIZAM I UKLJUČIVANJE U DRAME

Fokusiranje na problem umjesto na riješenje i stalna okruženost nekvalitetnim aktivnostima poput tračanja i drame te uključenost u jednostrane odnose izuzetno i bespotrebno koriste vašu energiju. Iako bismo svi najradije htjeli formirati iskrene i produbljene odnose sa svojim kolegama i prijateljima, to nekada jednostavno nije moguće. Zato je bolje energiju koju bismo potrošili na ljude koji nam ne pomažu da ostvarimo svoje snove utrošiti na poboljšanje sebe i rad na vlastitom poslovnom i privatnom razvoju.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR