TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 15.6.2020.
Gledajući desetodijelni dokumentarni film „The Last Dance“ prođete skroz šaroliki spektar emocija: uzbudljivost, nadahnuće, iznenađenje, ljutnja, trenuci na kojima ste na rubu suza do događaja u kojima vas zabole obrazi od smijanja.
Drugim riječima, gledajući ovaj dokumentarac imate osjećaj kao da sjedite na klupi u NBA finalnoj igri koja se svodi na šut i skok u posljednjoj sekundi.
https://www.youtube.com/watch?v=S7PryCG8sEw
Ako još uvijek niste pregledali TLD („The Last Dance“) misleći da je namijenjen za ljubitelje sportskih dokumentaraca i fanova Michaela Jordana, bili biste u krivu. Postoji mnogo poučnih i #lifechanging situacija koje svi mogu cijeniti i od kojih svi mogu naučiti, posebno što se tiče samomotivacije, vođenja i fokusa.
Donosimo vam tri lekcije iz filma „The Last Dance“ koje možete primjeniti već danas u svom vlastitom karijernom cilju.
MOTIVACIJA
Mnogi ljudi se mogu motivirati za osvajanje jednog prvenstva, ali je mnogo teže ponoviti uspjeh i motivirati sebe da možeš još više, a tek osvojiti šest titula.
To je bio možda glavni motivirajući faktor iza čitavog dokumentarca. Michael Jordan je htio staviti pečat na svoje naslijeđe ne kao osoba koja je osvojila sve MVP trofeje, već kao osoba koja je osvojila sva NBA prvenstva zajedno sa svojim timom.
Iako postoje drugi igrači u NBA povijesti sa više NBA osvojenih titula od Jordana, nitko nije odveo svoju momčad onoliko koliko je Jordan napravio u modernoj NBA eri: šest osvojenih prvenstava. Upravo motivacija koja nas je ostavljala bez daha i prikovane za stolicu tijekom scene za scenom igra važnu ulogu, ako ne i najvažniju ulogu na svim prvenstvima.
Iako će Jordanova sposobnost na terenu jednog dana biti izjednačena i rezultati prevaziđeni, teško je vjerovati da će Jordanova želja za pobjedom i natjecateljska motivacija ikada biti nadmašena. Nije lako naporno raditi svaki dan, tjedan za tjednom, iz godine u godinu, ali ako želite uspjeti na najvišim razinama, morat ćete pronaći način da ostanete motivirani.
Morate se osloniti na sebe, pronaći načine da se natjerate da poželite više, da budete najbolji što možete biti.
BUDITE PRIMJER
Ako želite biti lider, morate raditi bolje i jače od svojih kolega.
Tijekom dokumentarca možda će vam se prišunjati misao da li je Jordan morao toliko forsirati svoje suigrače i da li ga zbog toga nisu voljeli.
Iako nikad tijekom dokumentarca nećemo čuti izjave drugih igrača koje se direktno odnose na to, Jordan odgovara da je morao tako djelovati kako bi odveo svoje suigrače do mjesta gdje su željeli biti, kao pobjednici.
Možda im je bilo teško, ali bilo je potrebno. Jordan kaže da je njegovo razmišljanje bilo: Ako želiš biti dio mog tima i igrati sa mnom, moraš se podignuti na moju razinu.
Sam Jordan navodi da je naveo svoje suigrače izvan njihovih zona komfora i tako ih učinio boljim igračima. Ako od svojih suigrača/kolega očekujete kvalitetan rad i nevjerojatan trud, istom mjerom, ako ne i više, vi morate pokazati i uložiti napor. Težak rad mora započeti i završiti sa vama.
FOKUS
Vještina i iskustvo mogu vas učiniti dobrim, ali trebate „ono nešto“ kako biste bili odlični.
U posljednoj epizodi bivši novinar Chicago Bullsa Mark Vancil kaže: „Većina ljudi ima problem da bude fokusirana na ono što se trenutno dešava. Ljudi sjede po hramovima u Indiji dvadeset godina kako bi to dosegnuli. Rade jogu. Meditiraju. Pokušavaju da dosegnu to stanje. Većina ljudi živi u strahu zato što projektujemo stvari iz prošlosti u svoju budućnost. Michael je u tom smislu bio mističan. Njegov mozak ga je uvijek držao u sadašnjosti. Ni prošlost, ni budućnost... njegov dar nije bio odraz, brzina, šut... njegov dar je bila apsolutna prisutnost u datom trenutku. To je ono što ga je razdvajalo od drugih.“
Upravo ovaj citat zaokružuje Jordanove sposobnosti.
Bio je tamo, uvijek tamo, u trenutku, nikad nigdje drugdje. Za Jordana, kad je vrijeme igre, nema jučer, sutra, samo taj trenutak, ta igra, taj posjed, taj pogodak... Postavite sebi ciljeve, ali kad radite, radite samo na zadatku koji vam je prioritet. Dajte sve od sebe za taj posao i sve usredotočite na njega.
Da biste uspjeli u bilo čemu, neprestano, iz dana u dan, potrebna vam je samomotivacija kao pokretačka snaga, potreban vam je tim kojem vjerujete i kojeg vi vodite, ali u konačnici vi dajete završni pogodak ne osvrćući se na prošlost, ne razmišljajući o budućnosti već sada u ovom trenutku, vi osvajate prvenstvo.
TEKST: Bonjour.ba - PR
Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.
Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji.
Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.
Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti.
Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).
Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.
Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?
Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje.
Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.
U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.
Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?
Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.
Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?
Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta.
Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 
Podrška ženama u filmu
Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?
Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao „muški poslovi“.
Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.
Pogled u budućnost
Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?
Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan.
Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
