TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 15.6.2020.
Gledajući desetodijelni dokumentarni film „The Last Dance“ prođete skroz šaroliki spektar emocija: uzbudljivost, nadahnuće, iznenađenje, ljutnja, trenuci na kojima ste na rubu suza do događaja u kojima vas zabole obrazi od smijanja.
Drugim riječima, gledajući ovaj dokumentarac imate osjećaj kao da sjedite na klupi u NBA finalnoj igri koja se svodi na šut i skok u posljednjoj sekundi.
https://www.youtube.com/watch?v=S7PryCG8sEw
Ako još uvijek niste pregledali TLD („The Last Dance“) misleći da je namijenjen za ljubitelje sportskih dokumentaraca i fanova Michaela Jordana, bili biste u krivu. Postoji mnogo poučnih i #lifechanging situacija koje svi mogu cijeniti i od kojih svi mogu naučiti, posebno što se tiče samomotivacije, vođenja i fokusa.
Donosimo vam tri lekcije iz filma „The Last Dance“ koje možete primjeniti već danas u svom vlastitom karijernom cilju.
MOTIVACIJA
Mnogi ljudi se mogu motivirati za osvajanje jednog prvenstva, ali je mnogo teže ponoviti uspjeh i motivirati sebe da možeš još više, a tek osvojiti šest titula.
To je bio možda glavni motivirajući faktor iza čitavog dokumentarca. Michael Jordan je htio staviti pečat na svoje naslijeđe ne kao osoba koja je osvojila sve MVP trofeje, već kao osoba koja je osvojila sva NBA prvenstva zajedno sa svojim timom.
Iako postoje drugi igrači u NBA povijesti sa više NBA osvojenih titula od Jordana, nitko nije odveo svoju momčad onoliko koliko je Jordan napravio u modernoj NBA eri: šest osvojenih prvenstava. Upravo motivacija koja nas je ostavljala bez daha i prikovane za stolicu tijekom scene za scenom igra važnu ulogu, ako ne i najvažniju ulogu na svim prvenstvima.
Iako će Jordanova sposobnost na terenu jednog dana biti izjednačena i rezultati prevaziđeni, teško je vjerovati da će Jordanova želja za pobjedom i natjecateljska motivacija ikada biti nadmašena. Nije lako naporno raditi svaki dan, tjedan za tjednom, iz godine u godinu, ali ako želite uspjeti na najvišim razinama, morat ćete pronaći način da ostanete motivirani.
Morate se osloniti na sebe, pronaći načine da se natjerate da poželite više, da budete najbolji što možete biti.
BUDITE PRIMJER
Ako želite biti lider, morate raditi bolje i jače od svojih kolega.
Tijekom dokumentarca možda će vam se prišunjati misao da li je Jordan morao toliko forsirati svoje suigrače i da li ga zbog toga nisu voljeli.
Iako nikad tijekom dokumentarca nećemo čuti izjave drugih igrača koje se direktno odnose na to, Jordan odgovara da je morao tako djelovati kako bi odveo svoje suigrače do mjesta gdje su željeli biti, kao pobjednici.
Možda im je bilo teško, ali bilo je potrebno. Jordan kaže da je njegovo razmišljanje bilo: Ako želiš biti dio mog tima i igrati sa mnom, moraš se podignuti na moju razinu.
Sam Jordan navodi da je naveo svoje suigrače izvan njihovih zona komfora i tako ih učinio boljim igračima. Ako od svojih suigrača/kolega očekujete kvalitetan rad i nevjerojatan trud, istom mjerom, ako ne i više, vi morate pokazati i uložiti napor. Težak rad mora započeti i završiti sa vama.
FOKUS
Vještina i iskustvo mogu vas učiniti dobrim, ali trebate „ono nešto“ kako biste bili odlični.
U posljednoj epizodi bivši novinar Chicago Bullsa Mark Vancil kaže: „Većina ljudi ima problem da bude fokusirana na ono što se trenutno dešava. Ljudi sjede po hramovima u Indiji dvadeset godina kako bi to dosegnuli. Rade jogu. Meditiraju. Pokušavaju da dosegnu to stanje. Većina ljudi živi u strahu zato što projektujemo stvari iz prošlosti u svoju budućnost. Michael je u tom smislu bio mističan. Njegov mozak ga je uvijek držao u sadašnjosti. Ni prošlost, ni budućnost... njegov dar nije bio odraz, brzina, šut... njegov dar je bila apsolutna prisutnost u datom trenutku. To je ono što ga je razdvajalo od drugih.“
Upravo ovaj citat zaokružuje Jordanove sposobnosti.
Bio je tamo, uvijek tamo, u trenutku, nikad nigdje drugdje. Za Jordana, kad je vrijeme igre, nema jučer, sutra, samo taj trenutak, ta igra, taj posjed, taj pogodak... Postavite sebi ciljeve, ali kad radite, radite samo na zadatku koji vam je prioritet. Dajte sve od sebe za taj posao i sve usredotočite na njega.
Da biste uspjeli u bilo čemu, neprestano, iz dana u dan, potrebna vam je samomotivacija kao pokretačka snaga, potreban vam je tim kojem vjerujete i kojeg vi vodite, ali u konačnici vi dajete završni pogodak ne osvrćući se na prošlost, ne razmišljajući o budućnosti već sada u ovom trenutku, vi osvajate prvenstvo.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba
Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.
Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.
Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 
No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?
S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.
Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?
Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.
Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.
Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?
Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.
To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).
Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.
Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.
Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.
Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.
Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.
Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.
Jednostavno rečeno, to su moji heroji.
Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.
Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.
U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?
Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.
Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.
To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.
Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?
Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.
Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.
Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?
Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.
Žena se sebi podrazumijeva.
Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.
Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.
A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“
Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?
Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.
Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.
Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.
Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?
Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.
Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.
Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.
I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
