TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 15.6.2020.
Gledajući desetodijelni dokumentarni film „The Last Dance“ prođete skroz šaroliki spektar emocija: uzbudljivost, nadahnuće, iznenađenje, ljutnja, trenuci na kojima ste na rubu suza do događaja u kojima vas zabole obrazi od smijanja.
Drugim riječima, gledajući ovaj dokumentarac imate osjećaj kao da sjedite na klupi u NBA finalnoj igri koja se svodi na šut i skok u posljednjoj sekundi.
https://www.youtube.com/watch?v=S7PryCG8sEw
Ako još uvijek niste pregledali TLD („The Last Dance“) misleći da je namijenjen za ljubitelje sportskih dokumentaraca i fanova Michaela Jordana, bili biste u krivu. Postoji mnogo poučnih i #lifechanging situacija koje svi mogu cijeniti i od kojih svi mogu naučiti, posebno što se tiče samomotivacije, vođenja i fokusa.
Donosimo vam tri lekcije iz filma „The Last Dance“ koje možete primjeniti već danas u svom vlastitom karijernom cilju.
MOTIVACIJA
Mnogi ljudi se mogu motivirati za osvajanje jednog prvenstva, ali je mnogo teže ponoviti uspjeh i motivirati sebe da možeš još više, a tek osvojiti šest titula.
To je bio možda glavni motivirajući faktor iza čitavog dokumentarca. Michael Jordan je htio staviti pečat na svoje naslijeđe ne kao osoba koja je osvojila sve MVP trofeje, već kao osoba koja je osvojila sva NBA prvenstva zajedno sa svojim timom.
Iako postoje drugi igrači u NBA povijesti sa više NBA osvojenih titula od Jordana, nitko nije odveo svoju momčad onoliko koliko je Jordan napravio u modernoj NBA eri: šest osvojenih prvenstava. Upravo motivacija koja nas je ostavljala bez daha i prikovane za stolicu tijekom scene za scenom igra važnu ulogu, ako ne i najvažniju ulogu na svim prvenstvima.
Iako će Jordanova sposobnost na terenu jednog dana biti izjednačena i rezultati prevaziđeni, teško je vjerovati da će Jordanova želja za pobjedom i natjecateljska motivacija ikada biti nadmašena. Nije lako naporno raditi svaki dan, tjedan za tjednom, iz godine u godinu, ali ako želite uspjeti na najvišim razinama, morat ćete pronaći način da ostanete motivirani.
Morate se osloniti na sebe, pronaći načine da se natjerate da poželite više, da budete najbolji što možete biti.
BUDITE PRIMJER
Ako želite biti lider, morate raditi bolje i jače od svojih kolega.
Tijekom dokumentarca možda će vam se prišunjati misao da li je Jordan morao toliko forsirati svoje suigrače i da li ga zbog toga nisu voljeli.
Iako nikad tijekom dokumentarca nećemo čuti izjave drugih igrača koje se direktno odnose na to, Jordan odgovara da je morao tako djelovati kako bi odveo svoje suigrače do mjesta gdje su željeli biti, kao pobjednici.
Možda im je bilo teško, ali bilo je potrebno. Jordan kaže da je njegovo razmišljanje bilo: Ako želiš biti dio mog tima i igrati sa mnom, moraš se podignuti na moju razinu.
Sam Jordan navodi da je naveo svoje suigrače izvan njihovih zona komfora i tako ih učinio boljim igračima. Ako od svojih suigrača/kolega očekujete kvalitetan rad i nevjerojatan trud, istom mjerom, ako ne i više, vi morate pokazati i uložiti napor. Težak rad mora započeti i završiti sa vama.
FOKUS
Vještina i iskustvo mogu vas učiniti dobrim, ali trebate „ono nešto“ kako biste bili odlični.
U posljednoj epizodi bivši novinar Chicago Bullsa Mark Vancil kaže: „Većina ljudi ima problem da bude fokusirana na ono što se trenutno dešava. Ljudi sjede po hramovima u Indiji dvadeset godina kako bi to dosegnuli. Rade jogu. Meditiraju. Pokušavaju da dosegnu to stanje. Većina ljudi živi u strahu zato što projektujemo stvari iz prošlosti u svoju budućnost. Michael je u tom smislu bio mističan. Njegov mozak ga je uvijek držao u sadašnjosti. Ni prošlost, ni budućnost... njegov dar nije bio odraz, brzina, šut... njegov dar je bila apsolutna prisutnost u datom trenutku. To je ono što ga je razdvajalo od drugih.“
Upravo ovaj citat zaokružuje Jordanove sposobnosti.
Bio je tamo, uvijek tamo, u trenutku, nikad nigdje drugdje. Za Jordana, kad je vrijeme igre, nema jučer, sutra, samo taj trenutak, ta igra, taj posjed, taj pogodak... Postavite sebi ciljeve, ali kad radite, radite samo na zadatku koji vam je prioritet. Dajte sve od sebe za taj posao i sve usredotočite na njega.
Da biste uspjeli u bilo čemu, neprestano, iz dana u dan, potrebna vam je samomotivacija kao pokretačka snaga, potreban vam je tim kojem vjerujete i kojeg vi vodite, ali u konačnici vi dajete završni pogodak ne osvrćući se na prošlost, ne razmišljajući o budućnosti već sada u ovom trenutku, vi osvajate prvenstvo.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
