TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.8.2012.
Talijanska aristokratkinja koja zna kombinirati odjeću Bianca Brandolini D'Adda već je nekoliko godina prisutna na društvenoj sceni. Još od svog debitantskog bala, Bianca je čest gost raznih revija, društvenih događaja, kao i modnih magazina koji često pišu o stilu ove mlade dame. Velika je prijateljica Giambattiste Vallia koji za svoju vjernu prijateljicu, ali i klijenticu zna
No, nije ni čudo da je dobila upravo ovaj epitet, budući da su modni geni već generacijama prisutni u ovoj obitelji. Majka joj je bila Valentinova muza, sestra Coco je surađivala sa Oscarom de
Bianca njeguje jednostavan i elegantan stil koji je sastavljen od crno bijelih kombinacija, s tek par izleta u svijetle pudraste tonove. Igra na notu elegancije i glamura, a ne libi se nositi muške komade, kao ni ravne cipele na crvenom tepihu. Sama lakoća i samopouzdanje uz koje nose casual, ali i elegatne kombinacije jasno daju do znanja da je upravo Coco Chanel njeni modni uzor. 20 kombinacija s kojima nas je Bianca osvojila, pogledajte u nastavku.
{gallery}2012_08/bianca{/gallery}
D.P.
Foto: blogspot.com
TEKST: Lamija Muratagić
Dizajnerski osvrt je Bonjour format u kojem revije ne čitamo samo kroz prvi vizuelni utisak, već kroz pogled ljudi koji svakodnevno rade s formom, konstrukcijom, materijalom, tijelom i idejom. Nakon prvog osvrta na Schiaparelli, ovaj put ulazimo u svijet u kojem moda sve rjeđe ostaje samo moda.
Naš sagovornik je Marko Feher, bh. dizajner čiji rad od početka nosi snažan autorski rukopis, preciznu konstrukciju i stalnu potrebu da odjeća govori više od sezonskog trenda. Za Bonjour je napisao dubinski osvrt na novu couture kolekciju Iris van Herpen, Sonic Starquakes, i otvorio pitanje koje je možda važnije od samog prvog dojma.
Šta se dogodi kada fotografija ne može pokazati sve ono što jedan couture komad zapravo jeste?
Marko Feher, bh. modni dizajner
U nastavku donosimo autorski osvrt Marka Fehera na novu couture kolekciju Iris van Herpen. Njegov tekst ne pokušava biti distancirana analiza, već iskren dizajnerski pogled na rad autorice od koje se uvijek očekuje ono nemoguće.
Kao dizajneru, uvijek mi je teško biti potpuno objektivan kada komentarišem tuđi rad. Često uhvatim sebe kako bih nečiju estetiku volio usmjeriti u drugom pravcu. Ne zato što mislim da je pogrešna, već zato što bih je lično volio vidjeti drugačije, onako kako je moj senzibilitet doživljava.
Zato se uvijek ograđujem kada govorim o estetici. Ona je stvar ličnog ukusa, osjećaja i unutrašnjeg ritma. O njoj je često gotovo besmisleno raspravljati kao o apsolutnoj kategoriji. Ono o čemu možemo govoriti objektivnije jesu tehnička izvedba, kvalitet materijala, nivo zanatstva, inovativnost i doprinos modi kao disciplini.
A kada govorimo o tim segmentima, Iris van Herpen je već godinama u samom vrhu.
Ponekad imam osjećaj da ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj regiji, nisu dovoljno svjesni koliko je Iris van Herpen važna za savremenu modu. Njeno ime možda nije toliko poznato široj publici kao neka druga luksuzna modna imena, ali njen uticaj na modnu industriju je ogroman.
Mnoge tehnologije, pristupe i istraživanja koje danas viđamo kod drugih autora, Iris je počela razvijati godinama ranije. Njena vrijednost ne leži samo u spektakularnim revijama, već u činjenici da je promijenila način na koji moda razmišlja o materijalu, tehnologiji i samoj konstrukciji odjeće.
Pratim njen rad još od samih početaka. Od studija na ArtEZ-u, preko stažiranja kod Alexandera McQueena i Claudy Jongstra, do osnivanja vlastitog brenda 2007. godine. Posebno me fascinirao trenutak kada je počela ozbiljno istraživati 3D print u modi, mnogo prije nego što je to postalo trend, pa čak i realna mogućnost.
Taj spoj tehnologije, ručnog rada i couture zanata za mene je bio revolucionaran. Kasnije su uslijedili ulazak u parišku Haute Couture federaciju, kultna saradnja s Björk, od omota albuma do kostima za turneju, brojne saradnje s umjetnicima i sve ono što je danas čini jednim od najuticajnijih imena savremene mode.
Moram priznati i jednu svoju želju. Nakon preranog odlaska Leeja Alexandera McQueena, a kasnije i odlaska Sarah Burton sa čela kuće Alexander McQueen, priželjkivao sam da upravo Iris preuzme kreativno vodstvo brenda. Vjerovao sam da bi neko poput nje mogao odvesti kuću u potpuno novom, hrabrom i nepredvidivom smjeru, bez pokušaja da imitira ono što je McQueen već bio.
A upravo to je za mene McQueen. Novo, hrabro i nepredvidivo.
No, vratimo se na novu couture kolekciju Sonic Starquakes.
Prvi utisak je ono što od Iris očekujemo. Izrada je impresivna, konstrukcije su fascinantne, a tema je prevedena u odjeću na način koji danas rijetko ko uspijeva postići. U mnogim siluetama gotovo fizički osjećate bestežinsko stanje. Materijali lebde, forme pulsiraju i djeluju kao da pripadaju nekom drugom sistemu gravitacije.
To je sposobnost koju Iris posjeduje gotovo bolje od bilo koga drugog.
Međutim, gledajući ovu kolekciju, nedostajalo mi je ono prvo, iskreno oduševljenje. Kao da je nešto izmaklo. Kao da sam pojedine stvari već vidio od Iris. Naravno, svaki veliki dizajner razvija vlastiti vizuelni jezik. Prirodno je da se autor vraća vlastitim referencama i gradi prepoznatljivu estetiku. To nije mana. Naprotiv, upravo je to ono što modne autore razlikuje od proizvođača trendova.
Ali od Iris uvijek očekujem nešto više.
U kolekciji su dva trenutka koja su me potpuno osvojila. Crveni couture komad ostavio me bez daha. Tu sam ponovo vidio onu Iris koja pomjera granice i zbog koje godinama s nestrpljenjem čekam svaku novu reviju. Jednako snažan utisak ostavio je i crno-zlatni look, koji nosi dozu hrabrosti i neizvjesnosti koju kod nje najviše volim.
Iris van Herpen, AW26, Nebula
Ostatak kolekcije, koliko god bio tehnički briljantan, nije u meni odmah probudio uzbuđenje koje sam očekivao. Divio sam se izradi, ali nisam osjetio ono iznenađenje koje me nekada tjeralo da nakon Irisine revije satima analiziram svaki kadar.
Možda je upravo to najveći kompliment koji joj mogu dati.
Od većine dizajnera očekujem dobru kolekciju.
Od Iris van Herpen očekujem da redefiniše granice mode.
I dok pišem ovaj osvrt, upravo kada dolazim do tog zaključka, gledajući kolekciju kroz fotografije na modnim portalima, nailazim na Irisinu Instagram objavu u kojoj detaljno objašnjava jedan od outfita koji je nazvala The Helix Nebula.
I u tom trenutku zastanem.
Shvatim da možda sudim prebrzo. Odlučim da ne prepravljam tekst koji sam već napisao, nego da ga ostavim upravo ovakvim, jer je to najbolji dokaz koliko je često suština jednog komada potpuno nevidljiva na jednoj fotografiji.
The Helix Nebula nije couture haljina. Ona je mnogo više od toga. Spaja energiju plazme s elektromagnetnim poljem ljudskog tijela. Dvije ručno puhane staklene forme ispunjene plazmom, materijom od koje su sačinjene zvijezde, reaguju na dodir osobe koja nosi haljinu. Tijelo postaje provodnik, ulazi u interakciju s plazmom i na trenutak postaje dio njenog elektromagnetnog sistema.
To više nije samo odjeća.
Zapravo, to uopšte nije samo odjeća.
To je dijalog između čovjeka, nauke i mode.
Upravo u takvim trenucima shvatite zašto je Iris van Herpen posebna. Ona ne dizajnira samo siluete. Ona dizajnira ideje, istraživanja i iskustva. Nekada je potrebno znati priču iza komada da biste u potpunosti razumjeli njegovu vrijednost.
I upravo tada The Helix Nebula postaje moj prvi istinski trenutak zaustavljanja u ovoj kolekciji.
Ali priča tu ne staje.
Dok još razmišljam o The Helix Nebula, Iris objavljuje još jedan komad koji me ponovo natjera da zastanem. Fractal Universe.
Na prvi pogled vidite svijetleću haljinu s printom munje. Tek kada pročitate proces njenog nastanka, shvatite koliko je daleko Iris otišla. Haljina je prethodno bila izložena u akceleratoru čestica, a zatim kriogeno očuvana. Tokom njenog prirodnog pražnjenja, električna energija sama je iscrtavala tragove po površini materijala.
Iris van Herpen, AW26, Fractal Universe
Završne detalje nije oblikovala ljudska ruka.
Oblikovala ih je munja.
To je još jedan podsjetnik zašto Iris nikada nisam doživljavao kao dizajnericu koja stvara odjeću da bi bila poželjna širokim masama. Ona je mnogo više od toga. Ona inspiriše modne dizajnere. Inspiriše umjetnike. Inspiriše arhitekte. Inspiriše naučnike.
Na neki način, ona je inspiracija samim inspiracijama.
Zbog toga su moja očekivanja prema njoj vjerovatno nepravedno visoka.
Iris van Herpen je za mene među pet najkreativnijih modnih dizajnera. Upravo zato od nje uvijek očekujem ono nemoguće, još jedan trenutak zbog kojeg će cijeli modni svijet zastati i pomisliti da ovo nikada ranije nije vidio.
Možda je to potpuno nepravedno očekivanje. Jer kada bi Iris danas odlučila da se povuče i više nikada ne predstavi nijednu kolekciju, njen doprinos modi već je toliko veliki da bi njeno ime zauvijek ostalo upisano u historiju kao jedno od onih koje su promijenila način na koji razmišljamo o modi.
Hvala ti, Iris.
Pišući ovaj tekst, došao sam do zaključka koji će mi, vjerujem, ostati kao lekcija. Fotografije nisu dovoljne. Kroz jednu fotografiju publika može vidjeti siluetu, boju i formu, ali vrlo rijetko može razumjeti proces, istraživanje i ideju koja je dovela do nastanka jednog komada.
Iris me još jednom podsjetila da suština mode često nije ono što vidimo, nego ono što se krije iza onoga što vidimo.
Iako sam neko ko nikada nije volio biti ispred kamere, ko ne voli snimati sebe niti stvarati velike količine sadržaja za društvene mreže, danas sam shvatio koliko je važno ljudima približiti proces, a ne samo rezultat.
Jer ponekad upravo taj put nosi najveću vrijednost.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @irisvanherpen / @markofeher
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
