Fotografije su naš omiljeni digitalni način zapisivanja stvarnih događaja. A na sam dan vjenčanja, gotovo svaki scenarij zaslužuje da bude uhvaćen fotografskim objektivom, ali i svoje mjesto u albumu s vjenčanja.

Zato, kako biste bili sigurni da u vašem albumu neće nedostajati fotografija koje će vas i nakon 25 godina nasmijavati i podsjećati na dan kada ste bili posebice sretni zbog odabira mamine vintage vjenčanice, dragih ljudi koji su vam pomagali tijekom priprema, ali i na plesnom podiju, i velikog osmijeha na licu koji se pojavio nakon izricanja riječi DA i toplog zagrljaja, pronašli smo 20 vrsta fotografija čije snimanje nećete požaliti.
Preporučujemo da ovu galeriju fotografija proslijedite vašem omiljenom foto studiju.  


{gallery}2015/2015_02/vjencnje{/gallery}

^{Foto: glamour.com}

U svijetu prepunom poziranja i planiranih kadrova, znamo da će naši čitatelji uvijek cijeniti trenutke koji djeluju spontano i stvarno.

Upravo takvi trenuci čine vjenčanje Ene i Emiliana u Rimu nezaboravnim i to ne zbog raskoši, niti zato što su poznati, već zato što je njihova priča ispričana nježno, tiho i sa srcem, kroz objektiv talentovane fotografkinje Mune Nazak.








Za Munu, koja je zabilježila mnogo važnih 'da' trenutaka, ovo je bio prvi put da fotografiše vjenčanje u Rimu. Grad koji je sam po sebi emocija, kako ga opisuje, postao je savršen okvir za dvoje ljudi koji su se jedno drugom predali bez pompe, bez scenarija, samo kroz dodire, poglede i osmijehe koji se ne mogu lažirati.








“Moj stil je nježan, dokumentaran i uvijek u potrazi za iskrenim emocijama. Volim kada fotografije zrače tišinom, toplinom i nečim što nije moguće uvijek riječima opisati,” priča Muna.









 

Rimska arhitektura, pastelno svjetlo koje miluje uske uličice i osjećaj da si zakoračio u filmsku scenu, samo su dodatno naglasili intimu između Ene i Emiliana. No, Muni je bilo važno da, i pored grandiozne scenografije, ostane fokusirana na ono zbog čega je tog dana zapravo bila tamo, a to je naravno ljubav. I to ona stvarna, koja ne traži kadar već dodir, koja ne traži savršen kut, već prisutnost.








“Najvažnije mi je bilo zabilježiti njihovu bliskost,  način na koji se gledaju, dodiruju, osmjehuju i sve one male trenutke između, koji često prođu neprimijećeni, a nose toliko ljepote.”





I doista, fotografije koje su nastale tog dana su sve ono što se ne može glumiti. One nas vode kroz njihovu priču kao da smo tamo, od uzbuđenja u pripremama do trenutka kada Emiliano prvi put ugleda Enu, koja korača prema njemu zajedno sa svojom mamom. 











“Zavjeti su bili predivno napisani, iskreni i duboko emotivni. A prvi susret ostavljen za samu ceremoniju, to su trenuci koji me uvijek najviše dirnu,” prisjeća se Muna.








Njena moć leži upravo u tome, da prisutnošću i povjerenjem stvori prostor u kojem se par može opustiti i biti ono što zaista jesu. Bez forsiranja poza, bez potrebe da "ispadnu dobro". Dovoljni su emocije, dodiri, tišina.





“Najljepše fotografije nastanu onda kada zaborave na kameru,” kaže Muna, potvrđujući ono što svi duboko znamo, da su najvrijedniji trenuci oni koje živimo, a ne oni koje planiramo.








U Rimu je, kako kaže, bila suočena s izazovom, kako da utiša sve što grad nosi i u fokusu zadrži ono što je zaista važno. Uspjela je u tome savršeno. Njene fotografije nisu turistički razglednice, već portreti bliskosti. Dokument jedne nježne svakodnevice, jedne ljubavi koja se ne trudi da bude spektakularna, jer to već jeste, upravo u svojoj tišini.





“Ako bih morala opisati ovaj dan u tri riječi, to bi bile: prisutnost, svjetlo i nježnost.”





Ena i Emiliano pred objektivom nisu glumili uloge, samo su bili ono što jesu. Njihova jednostavnost i spontanost učinile su da svaki kadar djeluje iskreno i blisko, a Muna je bila ta koja je znala prepoznati te nijanse i pretočiti ih u priču koju nećemo tako lako zaboraviti.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Muna Nazak