Svjesni smo činjenice da živimo u digitalnom dobu i da smo danas stalno okruženi tehnologijom, a posebice u posljednje vrijeme kada većina nas koji radimo od kuće, interakciju vodimo preko društvenih mreža.

Iako se jednim klikom možemo povezati sa prijateljima i umrežiti s istomišljenicima, društveni mediji često mogu izgledati kao mač sa dvije oštrice jer nas postepeno uvlače u konstantno provjeravanje koje nam oduzima vrijeme. Stoga, ponekad odmor od društvenih mreža je upravo ono što nam treba.

Foto: @fannyamandanilsson

Notifikacije i neprestano provjeravanje novih fotografija često mogu ostaviti osjećaj iscrpljenosti i nemoći da se oslobodite tog pritiska da biste dobili malo prostora za sebe.

Iako je namjera ovih medija pomoći socijalnoj interakciji, njena beskrajna priroda može kod nekoga rezultirati osjećajem izolacije i pritiskom da se prilagodi sljedećem trendu. Upravo zbog toga savjetujemo da odradite efikasan detoks od društvenih mreža, a u nastavku pročitajte dvije metode koje su se pokazele uspješnim. One će vam pomoći da se fokusirate na pozitivne stvari i imate bolji pogled na svaki dan.

UREĐENJE POSTAVKI

Aplikacije društvenih medija traže dozvolu da vam šalju obavještenja, a ono što vi možete uraditi jeste ograničiti opseg do kojeg želite dobijati notifikacije u vašim postavkama. Upravo te notikacije izazivaju osjećaj pritiska da odmah odgovorimo. Iako brzi odgovori ponekad mogu biti korisni, većina interakcija ne zahtijeva instant odgovor. Ograničite svoje notifikacije na one koji zaslužuju vaše necenzurirano vrijeme.

Mnoge aplikacije sada imaju status aktivnosti. Isključivanjem aktivnog statusa zadržavamo pravo da odgovorimo u vrijeme koje nama odgovara.

Pratite vrijeme korištenja mobitela da biste pregledali na kojim aplikacijama trošite najviše vremena i postavite sebi ograničenja koja odgovaraju vašim ličnim zahtjevima. Ovo je ključ za detoksikaciju na društvenim mrežama.

Foto: unsplash.com

VAŠE RAZMIŠLJANJE

Dopustiti da društveni mediji vladaju vašim životom je u velikoj mjeri stvar izbora bilo to svjesno ili nesvjesno. Vježbajte pozitivnost podsjećajući se na svoju ličnu vrijednost. Pokušajte pronaći najmanje tri stvari u kojima uživate svakog dana, a da nisu vezane za društvene medije i mobitel. Ova jednostavna praksa pomoći će vam da programirate mozak da vidite dobro u sebi, pa je manja vjerovatnoća da se upoređujete sa često nerealnim i uređenim standardima ljepote prikazanim na društvenim mrežama.

Mnogi od nas osjećaju pritisak da posjete i budu viđeni na određenim mjestima jer ih populariziraju influenseri. Posjetite prekrasna mjesta i uistinu ih doživite kao takve. Iako su fotografije važne za uspomene, iskoristite taj trenutak, zabilježite, ali ne morate nužno i objaviti na društvenim medijima. Neka to bude samo vaš poseban dan, posebno mjesto i poseban trenutak.

Foto: unsplash.com

 ***
Naslovna fotografija: @mikutas
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR