TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.11.2015.
Često i sami na omiljenim web adresama čitamo iskrene priče žena koje su nedavno navršile velikih 30, 40 ili 50 godina. I dok je jednima starenje dodatna briga, koja zahtjeva od njih da na svojoj koži izbrišu tragove prošlosti, mnoge žene se s druge strane slažu da ostariti treba graciozno. Voditi brigu o svojoj koži, njegovati ju i uživati u svakoj godini i svakom tragu koje su godine ostavile
Svaka od njih jedna je uspomena, a uspomene su tu da ih se rado sjećamo i učimo iz njih. Njih nikada ne treba brisati. Ni na licu niti na drugim dijelovima tijela. Upravo zbog toga smo odlučili sakupiti malu knjižicu inspirativnih izjava poznatih dama o starenju.
„Nikada nisam željela lagati o svojoj dobi. Zašto bi pobogu ljudima govorila da imam 35 godina, što nemam, kad im mogu reći da imam 47, koliko i imam i dobiti pogled popraćen komentarom: Whoa!?" Sharon Stone
„Gledala sam svoju baku i djeda kako stare i oni su predivni; svaka bora na njihovom licu priča svoju priču. I ja to želim za 30 godina. Uvijek bi izabrala takav oblik ljepote nego onu ljepotu koja proizlazi iz velikog broja zahvata.“ Penelope Cruz
„Sa 16 lako možete dobiti komplimente da ste lijepi. Ali ako dobivate komplimente i sa 60 godina, to vaša duša sjaji.“ Marie Stopes
„Gledajući sa čistog estetskog pogleda, imala sam ljepše tijelo sa 22 godine. Ali tada nisam znala uživati u tome, jer sam se previše uspoređivala s drugima.“ Cindy Crawford
„Trik je u tome da trebate ostariti iskreno i dostojanstveno i učiniti starenje događajem kojem se veselite.“ Emma Thompson
„Kad sam navršila 40, osjećala sam se... huuh. Ali sad više prihvaćam samu sebe. Mnogo je udobnije.“ Jennifer Lopez
„Uzbuđena sam oko starenja. Više mi se sviđaju žene koje nisu savršene. One su izazovnije.“ Emma Watson
„Ovo je moja najduža avantura – 60 godina na planeti, postoji velika vrijednost u tome. Dugo sam se bojala, bila sam preplašena, tako da je strah jedan od mojih najvećih žaljenja.“ Diane Keaton
„Ne razmišljam o starenju kao o nečemu kad izgledam bolje ili lošije, nego o nečemu drugačijem. Mijenjaš se i to je ok. Život je promjena.“ Heidi Klum
„Ljepota žene s godinama samo raste.“ Audrey Hepburn
„Ja sam uredu sa gravitacijom i borama. Oni su mala cijena koju treba platiti za novu mudrost u mojoj glavi i srcu.“ Drew Barrymore
„Ako želite ostati mladi, tajna je u tome da živite pošteno, jedete polako i lažete o svojim godinama.“ Lucille Ball
„Život je neprocjenjiv i kad izgubite dosta ljudi u svom životu, shvatite da je svaki dan dar.“ Meryl Streep
„Ne postoji nešto što je anti-aging. Svi starimo. Točka. Žene to uzimaju previše osobno, činjenicu da stare. One misle da su nekako pogriješile jer nemaju stalno 25. To je za mene suludo, jer vjerujem da je privilegija ostariti – ne dobiju svi mogućnost da ostare zajedno.“ Cameron Diaz
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
