TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 14.2.2022.
Volimo što smo na našem Bonjour.ba cijeli 2. mjesec posvetili ljubavi.
Donijeli vam mnoštvo priča sa ovom tematikom, od modnih kombinacija, poklona za Valentinovo, do stvarnih ljubavnih priča.
O jednoj takvoj priči vam govorimo i danas, a glavni akteri su gospođa Zinka i gospodin Mustafa Šalaka, za koje smo prvi put čuli na njihovom gostovanju u studiu televizije N1.
Presimpatični video proslave godišnjice smo gledali na profilu Centra za zdravo starenje u Sarajevu.
Naime, njihova ljubav je u 12. mjesecu prošle godine okrunjena sa 50. godišnjicom braka, a kada smo ih upoznali shvatili smo da njoj tu zaista nije kraj. Zinka je radni vijek provela kao profesorica fizike u srednjoj školi, a Mustafa je kao informatičar radio u mnogim bh. firmama. Upoznali su se još na fakultetu, a priča o Mustafinom prvom koraku ka Zinki će vas oduševiti.
Sa njima smo prije upoznavanja uživo i prethodno razgovarali putem e-maila, a zaljubili smo se u njihovu priču i odlučili je podijeliti s vama.
Zinka i Mustafa su se našoj Emini pridružili na razgovoru i fotografisanju sa Markom u njihovom kvartu, a odmah na prve razmijenjene riječi s njima shvatate da je njihova energija još jača i inspirativnija nego što ste očekivali.
Nesebično su s nama podijelili svoju životnu priču, s ponosom nam pokazali fotografije sa vjenčanja te najčešće spominjali dvije jako bitne stvari.
Važnost pravog prijateljstva koje ostvarite tokom života, a zatim i važnost ličnog razvoja koji samo može donijeti dobre stvari jednoj partnerskoj vezi. Činilo se kao da su željeli da se nama, kao mladim ljudima te dvije poruke urežu duboko u sjećanje.
Zinka i Emina na šoljici kafe i razgovora u Mustafinom i Zinkinom omiljenom kafiću
Prije svega recite nam kako ste se upoznali, da li je Mustafa napravio prvi korak, ili ste to ipak bili vi Zinka?
Znali smo se sa studija, budući da smo oboje studirali Fiziku na Primatu u Sarajevu.
Na mojoj prvoj godini studija, Mustafa je bio demonstrator na predmetu “Uvod u matematičku analizu”, držao je mojoj grupi vježbe. Bio je vrlo ozbiljan i mi ga nismo doživljavali kao “raju”. Ali kada je došlo vrijeme da organizujemo našu apsolventsku ekskurziju, mi smo njega, kao mladog asistenta, izabrali za vođu ekskuzije.
Tada smo počeli otkrivati i neke njegove druge osobine: pokazao se vrlo zabavnim, svirao je gitaru, pjevao je, pričao viceve... Kada je u jednom disko klubu, u Zagrebu, došao po mene da plešemo, bila sam iznenađena. Nismo se baš složili u plesu – on je plesao klasično, a ja sam znala samo “đuskati”. On je predložio da ga, prvom prilikom, naučim plesati i to se, zaista, desilo u Puli, našoj narednoj destinaciji ekskurzije.
Na kraju ekskurzije, u Dubrovniku, je uzeo moje bonove za jelo, tako da sam bila prisiljena sa njim ići na svaki obrok!
I tako je počelo...
Romantične geste su važan dio svake veze, otkrijte nam ko je u vašem braku veći romantik?
Po prirodi, nas dvoje nismo skloni paradiranju uzajamnih nježnosti tipa “cico – maco”, ali ne bježimo od sitnih pažnji i gesti kojima pokazujemo privrženost jednog drugome.
Sjećam se da je negdje na početku našega braka, u nekoj cvjećari u blizini tržnice kupovao divne crvene ruže svaki put kada bi mu vlasnica telefonom javila da su došle nove, svježe. Ja sam sa svoje strane nastojala da mu kuhanjem nekih egzotičnih jela (za naše prilike), ugodim.
Kada sam se udala veze nisam imala sa kuhanjem.
U nekim časopisima sam pronalazila recepte za jela za čiju pripremu ne treba više od petnaestak minuta. Jedno od takvih jela je bilo, sjećam se, “Riba u sosu od naranče!”.
Trudio se da to proguta bez komentara iako ribu uopšte nije volio. Danas oboje kuhamo, svako ima svoje recepte za jela koje ono drugo voli, a često se sjetimo i smijemo na moje prve pokušaje kuhanja.
Kako danas održavate romantiku i privrženost jedno prema drugom?
Nakon više od pola vijeka naš brak je isprepleten finim nitima svakodnevnih pažnji i nastojanja za ugoditi jedno drugome, briga za zdravlje partnera, planiranja druženja sa djecom i unucima, sa rodbinom i prijateljima.
Kako nam je poznato, dugo ste radili skupa, kako je to uticalo na vaš privatni odnos i da li iz tog perioda nosite neke životne lekcije?
Nismo dugo radili zajedno – svega par godina. Ja sam veći dio radnog vijeka provela kao srednjoškolski profesor fizike, a muž je kao informatičar radio u više najvećih bh. firmi.
Putovali ste mnogo, koja putovanja će vam zauvijek ostati u sjećanju?
Prije nego što smo dobili djecu, mi smo planinarili. To je bila naša istinska ljubav – planina, dobro društvo i pjesma!
Naš prvi godišnji odmor smo proveli na Trnovačkom jezeru, ispod Maglića. Znali smo, po pljusku i grmljavini krenuti iz Sarajeva, odpješačiti npr. do Skakavca, tamo se, pored tople peći, sa raspjevanim društvom planinara, sušiti i uživati do kasno u noć. Godišnje odmore smo, sada već sa našom djecom, provodili u kampovima širom Jadrana. Prijateljstva začeta u tim kampovima su trajala i traju do današnjih dana. Prijateljstva sa porodicama iz Zagreba, Skopja su preživjela i rat 92-95 i sigurno će trajati bar dok i mi trajemo!
Naše životno putovanje u trajanju od dva mjeseca se desilo 2014. godine, kada smo posjetili našu familiju u
Mustafa i Zinka u Arizoni
Koji su to mali dnevni rituali koji vam uljepšaju dan?
Naš dan započinje kafom, koju nam muž napravi i uz nju započinje priča o tome šta nas, eventualno boli, kako smo spavali, a zatim prelazimo na dnevne zadatke: što kupiti i što kuhati za taj dan, kakve su nam obaveze – prema djeci, unucima, prijateljima.
Hoćemo li taj dan, zavisno od vremenske prognoze, otići do vikendice, treba li ko do ljekara,...itd. Svako zna šta mu spada u zadatak od tih dnevnih obaveza – mužu nabavke i eventualno kuhanje, meni pranje, pospremanje...
Dani vikenda su namijenjeni, uglavnom, druženju sa našom djecom i unucima na vikendici.
Poznato nam je da Mustafa vodi hor, a da ste vi Zinka članica hora, odakle ljubav prema muzici?
Članovi smo Centra za zdravo starenje u Novom Sarajevu, gdje smo stekli nova poznanstva i prijatelje. Tu upražnjavamo svoje hobije – ja pletem i heklam, a muž, budući da on rukovodi horom Centra, vodi probe muzičke sekcije. Redovno sa tim društvom organizujemo izlete na okolne planine i gradove u BiH i okruženju.
Koja pjesma vam budi najljepša sjećanja?
Naša pjesma je bila i ostala “Nebo je tako vedro”.
https://www.youtube.com/watch?v=k0tu9KqKJOA
Vas dvoje, kao i svi parovi imate svoja lična mišljenja i stavove, koliko se ustvari vi razlikujete i kako prevazilazite te različitosti?
Nas dvoje smo u mnogo čemu različiti. Možda je bolje reći da smo oboje bili jako razmaženi u porodicama iz kojih dolazimo. Muž je bio jedinac među četiri sestre, a ja sam bila daleko najmlađa od petoro djece. Vjerovatno smo, svako od nas, očekivali da ćemo zadržati status “primadone”.
Zato je početno “uštimavanje” bilo praćeno mnogim poteškoćama, skoro svako popuštanje onom drugom je bilo traumatično, ali vrijeme čini svoje. Rođenje djece, bolesti i smrt u porodici, svakodnevna borba za egzistenciju – sve to i mnogo toga još su učinili da one početne poteškoće postanu trivijalne. Početno privlačenje i zaljubljenost postalo je nešto mnogo dublje, mnogo složenije! Možda je najbolji opis toga da smo postali jedan organizam u dva tijela.
Koje su to osobine koje cijenite jedno kod drugog?
Poštovanje, iskrenost, privrženost i posvećenost porodici!
Podijelili su s nama da su imali i prvi digitalni Kodak aparat, kojim su se služili na putovanjima te da će ga pokloniti muzeju Kodak.
Kada se vi osvrnete na početke vaše veze, očekivanja i želje koje ste imali, da li su se one kroz ovih 50 godina ostvarile?
Uglavnom DA. Naravno, bilo je uspona i padova kao, pretpostavljam, u svakom braku ali suštinski ostvarili smo sve što smo željeli na profesionalnom i privatnom polju. Danas, zajedno sa našom djecom i unucima, uživamo u plodovima našeg rada.
Zinka i Mustafa su nasmijavali jedno drugo tokom cijelog našeg razgovora
Nedavno ste proslavili čak 50 godina bračnog života, koja je vaša poruka mladim parovima?
S obzirom na naše genetičko nasljeđe, pa koronu koja nas je, maltene, pokopala, nismo se nadali da ćemo dogurati do zlatnog pira.
Današnja omladina nema strpljenja čekati na sreću i nekako ih razumijemo. Pod strašnim su stresom sa svih strana. Neizvjesnosti u vezi posla, prisutan mobing te opšta politička i ekonomska nestabilnost su faktori koji im ne pomažu kvalitetno razvijati odnos sa izabranikom srca, tako da i najmanja kriza u tim odnosima rezultira raskidom veze i udaljavanjem jednog od drugoga.
Samo strpljenje i opredijeljenost za zajednički život su recept za trajnu sreću.
* * *
Pripremila: Emina Smaka
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na 14. Branding konferenciji razgovarali smo o pažnji, povjerenju, algoritmima, vještačkoj inteligenciji i idejama za koje vrijedi rizikovati.
Možete isplanirati kampanju do posljednjeg kadra, ali ne možete isplanirati šta će publika s njom uraditi, kome će je algoritam pokazati ni koliko će joj ljudi vjerovati.
Na toj razlici između namjere i priče koja na kraju zaživi počiva Brand New Control, tema 14. Branding konferencije. 
Ovogodišnje izdanje, održano 18. septembra u Olimpijskoj dvorani Zetra, otvorilo je pitanja o pažnji, povjerenju, originalnosti i kreativnom radu u vremenu algoritama i vještačke inteligencije.
Kratka i direktna pitanja postavili smo ljudima koji te promjene svakodnevno oblikuju kroz vlastiti rad. Zanimalo nas je ko danas kontroliše priču, šta je brendovima izmaklo iz ruku i kako prepoznati ideju za koju vrijedi rizikovati.
Njihovi odgovori otkrivaju gdje danas završava kontrola, a počinju povjerenje, rizik i ideje koje se ne mogu svesti na formulu.
Za Amnu Džambić Branković, suvlasnicu agencije Via Media, ideje za koje vrijedi rizikovati često su upravo one koje ne dobiju jednoglasno „da“.
„Uglavnom su to ideje oko kojih se ne slažemo svi, ideje koje nam ne daju mira, koje nam ne daju spavati i kojima se uvijek vraćamo.“
Ali rizik ne znači i potpuno prepuštanje odluke tehnologiji. Kada smo je pitali koji dio kreativnog rada nikada ne bi prepustila vještačkoj inteligenciji, Amna je povukla vrlo jasnu granicu.
„Uvijek kažem da su ljudi front office, a AI back office. Ono što ne možemo prepustiti AI-ju je konačna odluka, jer ipak ljudi najbolje znaju emociju i način na koji se mogu približiti drugim ljudima.“
Na ideju kao početnu tačku nadovezuje se Sean Poropat, vlasnik i glavni kreativni direktor Studija Sonda. Za njega je danas zapravo lakši dio imati ideju. Teže je učiniti da ona zaista zaživi.
„Ideje danas imamo svi. Mi jesmo ljudi. Lako je imati ideju, međutim, puno ju je teže ostvariti. Veliku ideju ne morate nikome objašnjavati. Ona sama po sebi jeste jasna i postaje dio naše kulture.“
Za Mirana Stambola, Brand Manager za Audi, pitanje šta gradi povjerenje kada kampanja završi zapravo počinje idejom da njen utjecaj ne prestaje završetkom same kampanje.
„Kampanja mislim da nikad ne završi jer iza nje stoje ljudi i proizvodi koji su dio te kampanje i to će ostati sve dok je klijent vezan za taj proizvod.“
Harisa Mujanovića, direktora Bingo Group, pitali smo može li gubitak kontrole ponekad biti dobar za brend i šta se tada može otvoriti kao nova mogućnost.
„Tek kad izgubite kontrolu, vidite koliko vam je brend ustvari jak i definitivno u tom nekom gubitku kontrole nastaju neke nove ideje i izgradnja stvari za koje prije ste možda smatrali u nekom sigurnom okruženju da jednostavno nisu moguće.“
Na samu ideju nove kontrole nadovezuje se Mirela Laković, PR i marketing stručnjakinja.
„Ja mislim da je nova kontrola zapravo usmjerena na nas same. Ako smo pojedinci, ako smo brend, onda na suštinu tog brenda. Mislim da trebamo voditi računa da nas ne ponese ta lakoća i dostupnost koja je danas na svakom koraku. Mislim da je to novi izazov kada je riječ o kontroli.“
A pitanje ko danas zapravo kontroliše priču, brend, publika ili algoritam, postavili smo i Krešimiru Macanu, stručnjaku za strateško i krizno komuniciranje, vlasniku agencije za odnose s javnošću Manjgura.
„Uvijek publika odlučuje na kraju, ali algoritam postaje pametniji od publike. Dakle, algoritam, odnosno sve društvene mreže i svi oni koji, koji konzumiraju dnevno pokušavaju preuzeti kontrolu kako bi onda to prodali brendovima da bi to prodali publici.“
Ovogodišnja 14. Branding konferencija otvorila je pitanja koja kreativna i komunikacijska industrija više ne može odgađati. Na istoj sceni okupila je različita iskustva, stavove i pristupe, ostavljajući publici nove perspektive i ideje za koju vrijedi rizikovati.
Algoritam može prepoznati obrazac.
Za rizik, stav i dobru procjenu i dalje je potreban čovjek. 
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Branding konferencijom
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
