TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 14.2.2022.
Volimo što smo na našem Bonjour.ba cijeli 2. mjesec posvetili ljubavi.
Donijeli vam mnoštvo priča sa ovom tematikom, od modnih kombinacija, poklona za Valentinovo, do stvarnih ljubavnih priča.
O jednoj takvoj priči vam govorimo i danas, a glavni akteri su gospođa Zinka i gospodin Mustafa Šalaka, za koje smo prvi put čuli na njihovom gostovanju u studiu televizije N1.
Presimpatični video proslave godišnjice smo gledali na profilu Centra za zdravo starenje u Sarajevu.
Naime, njihova ljubav je u 12. mjesecu prošle godine okrunjena sa 50. godišnjicom braka, a kada smo ih upoznali shvatili smo da njoj tu zaista nije kraj. Zinka je radni vijek provela kao profesorica fizike u srednjoj školi, a Mustafa je kao informatičar radio u mnogim bh. firmama. Upoznali su se još na fakultetu, a priča o Mustafinom prvom koraku ka Zinki će vas oduševiti.
Sa njima smo prije upoznavanja uživo i prethodno razgovarali putem e-maila, a zaljubili smo se u njihovu priču i odlučili je podijeliti s vama.
Zinka i Mustafa su se našoj Emini pridružili na razgovoru i fotografisanju sa Markom u njihovom kvartu, a odmah na prve razmijenjene riječi s njima shvatate da je njihova energija još jača i inspirativnija nego što ste očekivali.
Nesebično su s nama podijelili svoju životnu priču, s ponosom nam pokazali fotografije sa vjenčanja te najčešće spominjali dvije jako bitne stvari.
Važnost pravog prijateljstva koje ostvarite tokom života, a zatim i važnost ličnog razvoja koji samo može donijeti dobre stvari jednoj partnerskoj vezi. Činilo se kao da su željeli da se nama, kao mladim ljudima te dvije poruke urežu duboko u sjećanje.
Zinka i Emina na šoljici kafe i razgovora u Mustafinom i Zinkinom omiljenom kafiću
Prije svega recite nam kako ste se upoznali, da li je Mustafa napravio prvi korak, ili ste to ipak bili vi Zinka?
Znali smo se sa studija, budući da smo oboje studirali Fiziku na Primatu u Sarajevu.
Na mojoj prvoj godini studija, Mustafa je bio demonstrator na predmetu “Uvod u matematičku analizu”, držao je mojoj grupi vježbe. Bio je vrlo ozbiljan i mi ga nismo doživljavali kao “raju”. Ali kada je došlo vrijeme da organizujemo našu apsolventsku ekskurziju, mi smo njega, kao mladog asistenta, izabrali za vođu ekskuzije.
Tada smo počeli otkrivati i neke njegove druge osobine: pokazao se vrlo zabavnim, svirao je gitaru, pjevao je, pričao viceve... Kada je u jednom disko klubu, u Zagrebu, došao po mene da plešemo, bila sam iznenađena. Nismo se baš složili u plesu – on je plesao klasično, a ja sam znala samo “đuskati”. On je predložio da ga, prvom prilikom, naučim plesati i to se, zaista, desilo u Puli, našoj narednoj destinaciji ekskurzije.
Na kraju ekskurzije, u Dubrovniku, je uzeo moje bonove za jelo, tako da sam bila prisiljena sa njim ići na svaki obrok!
I tako je počelo...
Romantične geste su važan dio svake veze, otkrijte nam ko je u vašem braku veći romantik?
Po prirodi, nas dvoje nismo skloni paradiranju uzajamnih nježnosti tipa “cico – maco”, ali ne bježimo od sitnih pažnji i gesti kojima pokazujemo privrženost jednog drugome.
Sjećam se da je negdje na početku našega braka, u nekoj cvjećari u blizini tržnice kupovao divne crvene ruže svaki put kada bi mu vlasnica telefonom javila da su došle nove, svježe. Ja sam sa svoje strane nastojala da mu kuhanjem nekih egzotičnih jela (za naše prilike), ugodim.
Kada sam se udala veze nisam imala sa kuhanjem.
U nekim časopisima sam pronalazila recepte za jela za čiju pripremu ne treba više od petnaestak minuta. Jedno od takvih jela je bilo, sjećam se, “Riba u sosu od naranče!”.
Trudio se da to proguta bez komentara iako ribu uopšte nije volio. Danas oboje kuhamo, svako ima svoje recepte za jela koje ono drugo voli, a često se sjetimo i smijemo na moje prve pokušaje kuhanja.
Kako danas održavate romantiku i privrženost jedno prema drugom?
Nakon više od pola vijeka naš brak je isprepleten finim nitima svakodnevnih pažnji i nastojanja za ugoditi jedno drugome, briga za zdravlje partnera, planiranja druženja sa djecom i unucima, sa rodbinom i prijateljima.
Kako nam je poznato, dugo ste radili skupa, kako je to uticalo na vaš privatni odnos i da li iz tog perioda nosite neke životne lekcije?
Nismo dugo radili zajedno – svega par godina. Ja sam veći dio radnog vijeka provela kao srednjoškolski profesor fizike, a muž je kao informatičar radio u više najvećih bh. firmi.
Putovali ste mnogo, koja putovanja će vam zauvijek ostati u sjećanju?
Prije nego što smo dobili djecu, mi smo planinarili. To je bila naša istinska ljubav – planina, dobro društvo i pjesma!
Naš prvi godišnji odmor smo proveli na Trnovačkom jezeru, ispod Maglića. Znali smo, po pljusku i grmljavini krenuti iz Sarajeva, odpješačiti npr. do Skakavca, tamo se, pored tople peći, sa raspjevanim društvom planinara, sušiti i uživati do kasno u noć. Godišnje odmore smo, sada već sa našom djecom, provodili u kampovima širom Jadrana. Prijateljstva začeta u tim kampovima su trajala i traju do današnjih dana. Prijateljstva sa porodicama iz Zagreba, Skopja su preživjela i rat 92-95 i sigurno će trajati bar dok i mi trajemo!
Naše životno putovanje u trajanju od dva mjeseca se desilo 2014. godine, kada smo posjetili našu familiju u
Mustafa i Zinka u Arizoni
Koji su to mali dnevni rituali koji vam uljepšaju dan?
Naš dan započinje kafom, koju nam muž napravi i uz nju započinje priča o tome šta nas, eventualno boli, kako smo spavali, a zatim prelazimo na dnevne zadatke: što kupiti i što kuhati za taj dan, kakve su nam obaveze – prema djeci, unucima, prijateljima.
Hoćemo li taj dan, zavisno od vremenske prognoze, otići do vikendice, treba li ko do ljekara,...itd. Svako zna šta mu spada u zadatak od tih dnevnih obaveza – mužu nabavke i eventualno kuhanje, meni pranje, pospremanje...
Dani vikenda su namijenjeni, uglavnom, druženju sa našom djecom i unucima na vikendici.
Poznato nam je da Mustafa vodi hor, a da ste vi Zinka članica hora, odakle ljubav prema muzici?
Članovi smo Centra za zdravo starenje u Novom Sarajevu, gdje smo stekli nova poznanstva i prijatelje. Tu upražnjavamo svoje hobije – ja pletem i heklam, a muž, budući da on rukovodi horom Centra, vodi probe muzičke sekcije. Redovno sa tim društvom organizujemo izlete na okolne planine i gradove u BiH i okruženju.
Koja pjesma vam budi najljepša sjećanja?
Naša pjesma je bila i ostala “Nebo je tako vedro”.
https://www.youtube.com/watch?v=k0tu9KqKJOA
Vas dvoje, kao i svi parovi imate svoja lična mišljenja i stavove, koliko se ustvari vi razlikujete i kako prevazilazite te različitosti?
Nas dvoje smo u mnogo čemu različiti. Možda je bolje reći da smo oboje bili jako razmaženi u porodicama iz kojih dolazimo. Muž je bio jedinac među četiri sestre, a ja sam bila daleko najmlađa od petoro djece. Vjerovatno smo, svako od nas, očekivali da ćemo zadržati status “primadone”.
Zato je početno “uštimavanje” bilo praćeno mnogim poteškoćama, skoro svako popuštanje onom drugom je bilo traumatično, ali vrijeme čini svoje. Rođenje djece, bolesti i smrt u porodici, svakodnevna borba za egzistenciju – sve to i mnogo toga još su učinili da one početne poteškoće postanu trivijalne. Početno privlačenje i zaljubljenost postalo je nešto mnogo dublje, mnogo složenije! Možda je najbolji opis toga da smo postali jedan organizam u dva tijela.
Koje su to osobine koje cijenite jedno kod drugog?
Poštovanje, iskrenost, privrženost i posvećenost porodici!
Podijelili su s nama da su imali i prvi digitalni Kodak aparat, kojim su se služili na putovanjima te da će ga pokloniti muzeju Kodak.
Kada se vi osvrnete na početke vaše veze, očekivanja i želje koje ste imali, da li su se one kroz ovih 50 godina ostvarile?
Uglavnom DA. Naravno, bilo je uspona i padova kao, pretpostavljam, u svakom braku ali suštinski ostvarili smo sve što smo željeli na profesionalnom i privatnom polju. Danas, zajedno sa našom djecom i unucima, uživamo u plodovima našeg rada.
Zinka i Mustafa su nasmijavali jedno drugo tokom cijelog našeg razgovora
Nedavno ste proslavili čak 50 godina bračnog života, koja je vaša poruka mladim parovima?
S obzirom na naše genetičko nasljeđe, pa koronu koja nas je, maltene, pokopala, nismo se nadali da ćemo dogurati do zlatnog pira.
Današnja omladina nema strpljenja čekati na sreću i nekako ih razumijemo. Pod strašnim su stresom sa svih strana. Neizvjesnosti u vezi posla, prisutan mobing te opšta politička i ekonomska nestabilnost su faktori koji im ne pomažu kvalitetno razvijati odnos sa izabranikom srca, tako da i najmanja kriza u tim odnosima rezultira raskidom veze i udaljavanjem jednog od drugoga.
Samo strpljenje i opredijeljenost za zajednički život su recept za trajnu sreću.
* * *
Pripremila: Emina Smaka
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
U 8. mjesecu, za vrijeme festivalskih dana, nekoliko sati prije večernjeg izlaska često bude jednako zanimljivo kao i finalni look.
Hotelska soba polako postaje backstage, outfit dobija svoj finalni oblik, posljednje odluke padaju pred ogledalom, a onda se vrata zatvore i cijela priča preseli na festivalske ulice.
Ovoga puta pratili smo Iman Karović, nekoliko sati prije Perwoll Black & Light eventa na Festivalskom trgu.
Njen izbor za večer je bio svijetli look, a nama je odmah bilo jasno jedno: ovaj outfit ne izgleda kao priča za samo jedno pojavljivanje.
Zapravo, već mu vidimo sequel, ali idemo redom.
Vraćamo film nekoliko sati unazad.
Hotelska soba, svijetla haljina i dovoljno vremena do Festivalskog trga da sve još djeluje prilično mirno.
Naglasak je na još.
Jer nekoliko sati prije eventa uvijek postoji ona faza u kojoj je plan jasan samo na papiru. Odijelo je tu, detalji se tek slažu, neke odluke ostaju otvorene, a finalna verzija looka još nije izašla iz sobe.
Nama je to idealan trenutak za prvo važno pitanje: šta kod Iman zapravo traje najduže?
„Najduži dio spremanja je odlučivanje šta neću obući, jer nikad ne znam koja će verzija mene izaći danas.“
Fair. Jer ponekad najveći problem stvarno nije šta obući, nego koju verziju sebe večeras vodimo van.
Finalnu fotografiju ćemo vidjeti kasnije.
Trenutno nas više zanima kako do nje dolazimo.
A ovaj look već ima zanimljivu malu zamjenu uloga.
„Klasična Iman bi bilo to što danas nosim nešto svijetlo, a potpuni twist to što nosim odijelo, a ne haljinu.“
Dakle, boja ostaje u njenoj zoni, silueta mijenja scenario.
I ako je ovaj look trebao svoj naslov, Iman ga već ima:
Light Can Be Bold Too.
Teško da bismo mu smislili bolji.
Sada već možemo vidjeti gdje ova priča ide.
Kod ovako svijetlog outfita tkanina, boja i način na koji je komad očuvan odmah dolaze u prvi plan.
Tu se prirodno uključuje Perwoll Light Colors.
Njegova Triple Renew tehnologija usmjerena je na obnovu boja, vlakana i svježine, dok je Anti-Greyness tehnologija razvijena posebno za svijetlu i bijelu odjeću.
I taman kada smo mislili da je to najbolja poveznica s večerašnjim lookom, Iman nam otkriva detalj koji cijelu priču čini mnogo zanimljivijom.
Na pitanje koji joj komadi nose najviše uspomena, Iman u videu pokazuje odijelo s čipkom koje je nekada pripadalo njenoj mami.
„Komadi koji mi donose najviše uspomena su upravo oni koji nisu prvobitno bili moji. Jako često nosim mamine stvari i posebno mi je drago ovo odijelo koje njegujem Perwollom kako bi ono zadržalo isti onaj sjaj koji je imalo i prije 20 godina.“
Komad star dvije decenije i dalje ima mjesto u njenom ormaru, a uz pažljivu njegu nastavlja živjeti kroz nove kombinacije.
I odjednom cijeli koncept „novo ili očuvano?“ dobije mnogo konkretniji odgovor.
Sarajevo Film Festival vrlo lako aktivira onu logiku: nova večer = novi outfit.
Iman ipak bira malo drugačiji pristup.
„Novo ima svoju draž. Međutim, ako sam neki komad izabrala i zavoljela, onda ga želim nositi što duže.“
Tu Rethink New, koncept koji stoji iza Perwolla, prestaje biti apstraktna fashion ideja.
Jer teško je pronaći bolji primjer od odijela koje nakon 20 godina dobije novu kombinaciju, novu osobu koja ga nosi i novu festivalsku večer.
Novo poglavlje, isti komad.
Sequel, rekli smo.
Kako se približava odlazak prema Festivalskom trgu, look je već tu.
Ostaju još samo posljednje odluke i nekoliko brzih pitanja
Tonight's soundtrack: bilo šta od Senidah.
Da look ima naslov: Light Can Be Bold Too.
Celebrity plus one: zapravo, vjerovatno niko poznat.
Iman bi prije izabrala neku random osobu jer, kako kaže, „svi smo mi na kraju dana glavna uloga u svojim životima.“
A koliko se raduje večerašnjem eventu, na skali od jedan do deset? 11.
Jer je, prema njenim riječima, deset jednostavno malo za Sarajevo Film Festival.
Sljedeća scena: Festivalski trg.
Svijetlo odijelo iz hotelske sobe sada dobija sasvim drugo okruženje na Perwoll Black & Light eventu.
I ovdje Black & Light više nije samo naziv eventa.
Perwoll Light prati svijetlu i bijelu garderobu poput Imanine večerašnje kombinacije, dok je Perwoll Black namijenjen crnim i tamnim komadima.
U oba slučaja ideja ostaje ista: briga o stvarima koje želimo ponovo vidjeti u vlastitom outfit rotationu.
A ako bismo Imanin večerašnji look morali opisati njenim riječima?
#WhiteStatement, #PodReflektorimaSarajeva i #OpranoPerwollom.
Jer do kraja večeri imamo odgovor na jedno pitanje.
Je li look prošao svoju premijeru?
Apsolutno.
Je li spreman za odjavnu špicu?
Ne još.
Odijelo je već imalo život prije ove večeri.
Sada je dobilo još jednu dobru scenu.
#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
