TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 14.2.2022.
Volimo što smo na našem Bonjour.ba cijeli 2. mjesec posvetili ljubavi.
Donijeli vam mnoštvo priča sa ovom tematikom, od modnih kombinacija, poklona za Valentinovo, do stvarnih ljubavnih priča.
O jednoj takvoj priči vam govorimo i danas, a glavni akteri su gospođa Zinka i gospodin Mustafa Šalaka, za koje smo prvi put čuli na njihovom gostovanju u studiu televizije N1.
Presimpatični video proslave godišnjice smo gledali na profilu Centra za zdravo starenje u Sarajevu.
Naime, njihova ljubav je u 12. mjesecu prošle godine okrunjena sa 50. godišnjicom braka, a kada smo ih upoznali shvatili smo da njoj tu zaista nije kraj. Zinka je radni vijek provela kao profesorica fizike u srednjoj školi, a Mustafa je kao informatičar radio u mnogim bh. firmama. Upoznali su se još na fakultetu, a priča o Mustafinom prvom koraku ka Zinki će vas oduševiti.
Sa njima smo prije upoznavanja uživo i prethodno razgovarali putem e-maila, a zaljubili smo se u njihovu priču i odlučili je podijeliti s vama.
Zinka i Mustafa su se našoj Emini pridružili na razgovoru i fotografisanju sa Markom u njihovom kvartu, a odmah na prve razmijenjene riječi s njima shvatate da je njihova energija još jača i inspirativnija nego što ste očekivali.
Nesebično su s nama podijelili svoju životnu priču, s ponosom nam pokazali fotografije sa vjenčanja te najčešće spominjali dvije jako bitne stvari.
Važnost pravog prijateljstva koje ostvarite tokom života, a zatim i važnost ličnog razvoja koji samo može donijeti dobre stvari jednoj partnerskoj vezi. Činilo se kao da su željeli da se nama, kao mladim ljudima te dvije poruke urežu duboko u sjećanje.
Zinka i Emina na šoljici kafe i razgovora u Mustafinom i Zinkinom omiljenom kafiću
Prije svega recite nam kako ste se upoznali, da li je Mustafa napravio prvi korak, ili ste to ipak bili vi Zinka?
Znali smo se sa studija, budući da smo oboje studirali Fiziku na Primatu u Sarajevu.
Na mojoj prvoj godini studija, Mustafa je bio demonstrator na predmetu “Uvod u matematičku analizu”, držao je mojoj grupi vježbe. Bio je vrlo ozbiljan i mi ga nismo doživljavali kao “raju”. Ali kada je došlo vrijeme da organizujemo našu apsolventsku ekskurziju, mi smo njega, kao mladog asistenta, izabrali za vođu ekskuzije.
Tada smo počeli otkrivati i neke njegove druge osobine: pokazao se vrlo zabavnim, svirao je gitaru, pjevao je, pričao viceve... Kada je u jednom disko klubu, u Zagrebu, došao po mene da plešemo, bila sam iznenađena. Nismo se baš složili u plesu – on je plesao klasično, a ja sam znala samo “đuskati”. On je predložio da ga, prvom prilikom, naučim plesati i to se, zaista, desilo u Puli, našoj narednoj destinaciji ekskurzije.
Na kraju ekskurzije, u Dubrovniku, je uzeo moje bonove za jelo, tako da sam bila prisiljena sa njim ići na svaki obrok!
I tako je počelo...
Romantične geste su važan dio svake veze, otkrijte nam ko je u vašem braku veći romantik?
Po prirodi, nas dvoje nismo skloni paradiranju uzajamnih nježnosti tipa “cico – maco”, ali ne bježimo od sitnih pažnji i gesti kojima pokazujemo privrženost jednog drugome.
Sjećam se da je negdje na početku našega braka, u nekoj cvjećari u blizini tržnice kupovao divne crvene ruže svaki put kada bi mu vlasnica telefonom javila da su došle nove, svježe. Ja sam sa svoje strane nastojala da mu kuhanjem nekih egzotičnih jela (za naše prilike), ugodim.
Kada sam se udala veze nisam imala sa kuhanjem.
U nekim časopisima sam pronalazila recepte za jela za čiju pripremu ne treba više od petnaestak minuta. Jedno od takvih jela je bilo, sjećam se, “Riba u sosu od naranče!”.
Trudio se da to proguta bez komentara iako ribu uopšte nije volio. Danas oboje kuhamo, svako ima svoje recepte za jela koje ono drugo voli, a često se sjetimo i smijemo na moje prve pokušaje kuhanja.
Kako danas održavate romantiku i privrženost jedno prema drugom?
Nakon više od pola vijeka naš brak je isprepleten finim nitima svakodnevnih pažnji i nastojanja za ugoditi jedno drugome, briga za zdravlje partnera, planiranja druženja sa djecom i unucima, sa rodbinom i prijateljima.
Kako nam je poznato, dugo ste radili skupa, kako je to uticalo na vaš privatni odnos i da li iz tog perioda nosite neke životne lekcije?
Nismo dugo radili zajedno – svega par godina. Ja sam veći dio radnog vijeka provela kao srednjoškolski profesor fizike, a muž je kao informatičar radio u više najvećih bh. firmi.
Putovali ste mnogo, koja putovanja će vam zauvijek ostati u sjećanju?
Prije nego što smo dobili djecu, mi smo planinarili. To je bila naša istinska ljubav – planina, dobro društvo i pjesma!
Naš prvi godišnji odmor smo proveli na Trnovačkom jezeru, ispod Maglića. Znali smo, po pljusku i grmljavini krenuti iz Sarajeva, odpješačiti npr. do Skakavca, tamo se, pored tople peći, sa raspjevanim društvom planinara, sušiti i uživati do kasno u noć. Godišnje odmore smo, sada već sa našom djecom, provodili u kampovima širom Jadrana. Prijateljstva začeta u tim kampovima su trajala i traju do današnjih dana. Prijateljstva sa porodicama iz Zagreba, Skopja su preživjela i rat 92-95 i sigurno će trajati bar dok i mi trajemo!
Naše životno putovanje u trajanju od dva mjeseca se desilo 2014. godine, kada smo posjetili našu familiju u
Mustafa i Zinka u Arizoni
Koji su to mali dnevni rituali koji vam uljepšaju dan?
Naš dan započinje kafom, koju nam muž napravi i uz nju započinje priča o tome šta nas, eventualno boli, kako smo spavali, a zatim prelazimo na dnevne zadatke: što kupiti i što kuhati za taj dan, kakve su nam obaveze – prema djeci, unucima, prijateljima.
Hoćemo li taj dan, zavisno od vremenske prognoze, otići do vikendice, treba li ko do ljekara,...itd. Svako zna šta mu spada u zadatak od tih dnevnih obaveza – mužu nabavke i eventualno kuhanje, meni pranje, pospremanje...
Dani vikenda su namijenjeni, uglavnom, druženju sa našom djecom i unucima na vikendici.
Poznato nam je da Mustafa vodi hor, a da ste vi Zinka članica hora, odakle ljubav prema muzici?
Članovi smo Centra za zdravo starenje u Novom Sarajevu, gdje smo stekli nova poznanstva i prijatelje. Tu upražnjavamo svoje hobije – ja pletem i heklam, a muž, budući da on rukovodi horom Centra, vodi probe muzičke sekcije. Redovno sa tim društvom organizujemo izlete na okolne planine i gradove u BiH i okruženju.
Koja pjesma vam budi najljepša sjećanja?
Naša pjesma je bila i ostala “Nebo je tako vedro”.
https://www.youtube.com/watch?v=k0tu9KqKJOA
Vas dvoje, kao i svi parovi imate svoja lična mišljenja i stavove, koliko se ustvari vi razlikujete i kako prevazilazite te različitosti?
Nas dvoje smo u mnogo čemu različiti. Možda je bolje reći da smo oboje bili jako razmaženi u porodicama iz kojih dolazimo. Muž je bio jedinac među četiri sestre, a ja sam bila daleko najmlađa od petoro djece. Vjerovatno smo, svako od nas, očekivali da ćemo zadržati status “primadone”.
Zato je početno “uštimavanje” bilo praćeno mnogim poteškoćama, skoro svako popuštanje onom drugom je bilo traumatično, ali vrijeme čini svoje. Rođenje djece, bolesti i smrt u porodici, svakodnevna borba za egzistenciju – sve to i mnogo toga još su učinili da one početne poteškoće postanu trivijalne. Početno privlačenje i zaljubljenost postalo je nešto mnogo dublje, mnogo složenije! Možda je najbolji opis toga da smo postali jedan organizam u dva tijela.
Koje su to osobine koje cijenite jedno kod drugog?
Poštovanje, iskrenost, privrženost i posvećenost porodici!
Podijelili su s nama da su imali i prvi digitalni Kodak aparat, kojim su se služili na putovanjima te da će ga pokloniti muzeju Kodak.
Kada se vi osvrnete na početke vaše veze, očekivanja i želje koje ste imali, da li su se one kroz ovih 50 godina ostvarile?
Uglavnom DA. Naravno, bilo je uspona i padova kao, pretpostavljam, u svakom braku ali suštinski ostvarili smo sve što smo željeli na profesionalnom i privatnom polju. Danas, zajedno sa našom djecom i unucima, uživamo u plodovima našeg rada.
Zinka i Mustafa su nasmijavali jedno drugo tokom cijelog našeg razgovora
Nedavno ste proslavili čak 50 godina bračnog života, koja je vaša poruka mladim parovima?
S obzirom na naše genetičko nasljeđe, pa koronu koja nas je, maltene, pokopala, nismo se nadali da ćemo dogurati do zlatnog pira.
Današnja omladina nema strpljenja čekati na sreću i nekako ih razumijemo. Pod strašnim su stresom sa svih strana. Neizvjesnosti u vezi posla, prisutan mobing te opšta politička i ekonomska nestabilnost su faktori koji im ne pomažu kvalitetno razvijati odnos sa izabranikom srca, tako da i najmanja kriza u tim odnosima rezultira raskidom veze i udaljavanjem jednog od drugoga.
Samo strpljenje i opredijeljenost za zajednički život su recept za trajnu sreću.
* * *
Pripremila: Emina Smaka
Fotografije: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Svi imamo one trenutke kad previše razmišljamo. Kad nam fokus ode na tuđe reakcije, na ono šta će neko reći, pomisliti ili primijetiti. I koliko god to zvučalo poznato, rijetko o tome govorimo naglas, posebno kad se od nas očekuje da budemo sigurni, glasni i samouvjereni.
Upravo takve teme pokrenule su se u Cedevita Reci tako kako je showu koji se nije bavio savršenim odgovorima, nego stvarnim mislima koje nam često prolaze kroz glavu. Zvijezde iz regije su govorili onako kako im dođe, uz smijeh, pauze i onu dozu iskrenosti koja se ne planira.
A kako mi na Bonjour.ba rijetko ostajemo samo na onome što se kaže pred kamerama, zanimalo nas je i ono poslije. Šta ostane kad se razgovor završi, kamere se ugase i sve malo smiri? Zato smo nakon showa sjeli s Josipom Milanovićem i postavili mu još nekoliko pitanja, onih koja se nadovezuju, kopaju malo dublje i daju kontekst svemu što smo čuli tokom snimanja.
Josip Milanović
Josip: Uh, prvo… najteže pitanje.
U ono što sam danas, najviše me oblikovala nečija smrt. Kao dijete koje je cijeli život bilo osuđivano i etiketirano, jer sam plesao, a ne igrao nogomet, smrt dječaka koji više nije mogao trpjeti vršnjačko nasilje podsjetila me na moje vlastito odrastanje, borbe kroz koje sam prošao i strahove koje sam nosio u sebi. Tada sam počeo pisati ozbiljnije i posvetio se onome što je iznutra u meni, onome iz čega je rođen PisoJ.
Iz tuge, straha i smrti prigrlio sam život, pronašao svjetlo, mir i najvažnije - sebe. Dopustio sam si biti ranjiv i emotivan, glasno govoriti o svojim iskustvima i ne zadržavati nijednu emociju samo za sebe, naučio sam uvijek reći stvari onako kako jesu. Sve to me danas oblikovalo da svojim pričama, iskustvima i životnom pobjedom mogu inspirirati mnoge oko sebe.
Josip: Ne znam kako će ovo zvučati, ali ja baš volim svoje postove, jer su dio mene, komadići moje duše, mojih uspomena, moga iskustva i teško mi je izabrati samo jedan koji bih danas opet objavio. Ali, jedan koji bih danas sigurno ponovno objavio je onaj koji govori o životu, o traženju, opraštanju, o tome da se slomimo i opet sastavimo. Njegova poruka je: ne čekaj sutra, ne čekaj jučer, život je sada. Grli, voli, budi tu za nekoga, budi nečije sunce u kišnim danima.
Ako bih morao izabrati dio koji najbolje sažima sve to i koji bi mogao ostati u sjećanju, to bi bilo: „Budi nečiji četvrtak srijedom. Budi nečije sunce ovih kišnih dana. Budi nečije „volim te“ za siguran život.“ Mislim da to u samo nekoliko rečenica govori koliko je važno biti prisutan, biti iskren i nesebično dijeliti ljubav - i to je poruka koju bih danas, sutra i svaki dan opet volio poslati sebi, ali i ljudima oko sebe.
Josip: Da se sutra probudim kao 18-godišnjak, najviše bi me inspiriralo vidjeti koliko se čovjek može promijeniti, koliko može rasti i koliko snage nosi u sebi, iako tada toga možda uopće nije svjestan. Inspiriralo bi me vidjeti da svaka rana, svaki pad i svaki osjećaj straha može postati gorivo za nešto veće, da bol može prerasti u snagu, a sram u ponos.
Inspiriralo bi me znati da je u redu biti ranjiv, da nije slabost pokazati emocije, nego znak hrabrosti. Da je važno govoriti ono što osjećaš, čak i kad trepćeš od straha, i da time ne samo da oslobađaš sebe, nego i dodiruješ živote drugih. Inspiriralo bi me shvatiti da život nije u savršenim trenucima, nego u sitnim gestama: u riječima koje izgovoriš, u osmijehu koji pokloniš, u zagrljaju koji nekome može promijeniti dan.
Najviše bi me inspiriralo vidjeti da je moguće živjeti život punim srcem, bez lažnih maski, da je moguće prigrliti tugu, ali i radost, i da je svaki trenutak prilika da ostaviš trag, da budeš svjetlo u tuđem danu. Da se ne bojiš biti ti - svjestan, emotivan, kreativan, voljen i sposoban voljeti, jer to je ono što čini život smislenim.
Josip: Mnogo je mitova, ali kada je riječ o brendovima, najveći je da smo influenceri samo brojke. Neki brendovi misle da je dovoljno imati veliki reach ili puno lajkova i da će to automatski donijeti prodaju, nove pratitelje ili instant uspjeh. Ponekad se očekuje da ćemo prodati proizvod kao da smo trgovci, a zapravo je suština drugačija - svaka suradnja je priča, emocija, autentičnost koju prenosiš na svoj način.
Često nas se angažira zbog kreativnosti, načina na koji stvaramo sadržaj, ali se onda ograničava ta kreativnost i očekuje da budemo „Instagram modeli ili glumci“. Publika to odmah prepoznaje, i to rijetko donosi rezultate. Još jedan mit je da influencerima nije stalo do brenda, zapravo, istina je da nam je stalo koliko i njima, ali na svoj način. Pratimo detalje, razmišljamo o tonu, načinu pripovijedanja i o tome kako će publika reagirati.
Ne smijemo zaboraviti kakvu moć kao influenseri imamo - možemo brzo doprijeti do velikog broja ljudi, dotaknuti ih, inspirirati, prenijeti priču, educirati i promijeniti ih na bolje. Zato ovaj posao nije samo objava, nego stvarni utjecaj i odgovornost koju nosimo kad dijelimo svoj glas i svoja iskustva.
Josip: Joj, ja sam i zaboravio na to pitanje i sada, kada ste me podsjetili, opet ću analizirati što sam odgovorio i kako sam odgovorio, hahaha. Šalu na stranu, mislim da sam to više prihvatio nego promijenio, jer, još uvijek primjećujem kako previše razmišljam o tome što drugi misle, kako reagiraju, što očekuju.
Ali, moram se pohvaliti i reći kako sam naučio da to ne smije diktirati moje odluke ili riječi. Umjesto da budem zarobljen tuđim sudovima, trudim se biti iskren prema sebi i govoriti ono što osjećam, bez straha od tuđih reakcija.
Učenje da možeš izraziti sebe, i da je u redu biti ranjiv i emotivan, zapravo oslobađa. Nije uvijek lako, još uvijek ponekad analiziram previše, ali sad znam da je važnije prenijeti svoju priču, svoju poruku, nego pokušavati ugoditi svima. A kada to radiš iskreno, ljudi to prepoznaju, i to je mnogo vrijednije od bilo kakve kontrole nad tuđim reakcijama.
Josip: Definitivno Cedevita Energising, s okusom ananasa. Obožavam ananas još otkad sam putovao na Zanzibar, i sve što u sebi ima tu voćku sada mi ima poseban okus. Osim toga, u posljednje vrijeme puno treniram, teretana, EMS treninzi, moji višesatni plesni treninzi u plesnoj školi - i ovo piće mi je savršeno za vraćanje snage i energije.
A da ne pričam o putovanjima, jer na dužim turama uvijek u torbi imam Cedevitu vitaminsku vodu. Malo je kao moj osobni „energetski booster“ i uvijek mi pomogne da ostanem svjež, budan i spreman za nove avanture. Svi koji me malo bolje poznaju uvijek kažu da je Cedevita vitaminska voda moj tajni saveznik – što na treningu, na putovanju, pa i kad mi treba mali podsjetnik da život treba živjeti punim plućima, u ovome slučaju - piti punim gutljajima!
Josip: Moram biti iskren i reći kako se više i ne sjećam pitanja iz show-a (kao što sam već odgovorio ranije), ali se sjećam energije, atmosfere i koliko smo se samo ludo zabavili. Smijeh, suze u očima, iskreni zagrljaji i sjajna nova prijateljstva - za to sam cijelim srcem zahvalan cijeloj ekipi showa i to je ono čega se sjećam.
Jedva čekam pogledati show i još jednom proživjeti sve te sjajne emocije, čuti odgovore u kojima smo bili iskreni, svoji, autentični, i uvijek govorili onako kako jest, baš kao što i sam show nosi ime. I na kraju, stvarno se još jednom od srca moram zahvalili cijeloj ekipi na svemu, a posebno ekipi iz Cedevite na pozivu i prilici da kroz pitanja ispričam svoju životnu priču, podijelim svoja iskustva, hrabrost i snagu, da dotaknem nekoga i pokažem da je najvažnije od svega – biti svoj, ma što god drugi očekivali od tebe.
I zato nam je bilo logično da razgovor ne ostane samo u okviru showa. Nakon snimanja, pitali smo još ono što nam je ostalo u glavi. Nekad su upravo ti odgovori najzanimljiviji.
Ako vam se gleda nešto iskreno, ali opušteno, Cedevita show Reci tako kako je je dobar izbor za pauzu uz, naravno, Cedevita vitaminsku vodu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
