TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.3.2025.
Jeste li se ikada zapitali šta bi mačak mogao naučiti o svijetu oko sebe? Šta ako vam kažemo da jedan takav mačak, izvanredno hrabar i znatiželjan, poziva vas da uronite u svijet zbirki jednog od najvažnijih muzeja u Bosni i Hercegovini?
Da, upravo to radi Pavo, vanzemaljski mačak, zvijezda slikovnice koja je u izdanju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine postala pravi hit. Šta sve stoji iza ove priče? Razgovarali smo s autoricom Aleksandrom Bunčić, koja nam je otkrila sve zanimljivosti o nastanku slikovnice, inspiraciji i posebnoj misiji ovog neobičnog mačka.

Ova slatka, pomalo neobična slikovnica nije samo za ljubitelje životinja i djece koja će voljeti Pavove avanture. Ona također izražava ljubav prema historiji, kulturi i prijateljstvu koje povezuje ljude i mačke. Svaka stranica ove slikovnice oslikava nevjerovatnu maštovitost, otvarajući vrata muzeja na način koji nikad niste vidjeli kroz oči jednog znatiželjnog maca. Pavo vas vodi kroz zbirke Zemaljskog muzeja, pokazuje vam tajne prošlosti i potiče da postanete mali istraživači.
Da cijela stvar bude još šarmantnija, priča o Pavovoj misiji nije samo edukativna, već i zabavna jer ko ne voli dozu mačije maštovitosti?
Aleksandra, ko je Pavo? Kako biste opisali ovog posebnog mačka koji poziva djecu da istraže Zemaljski muzej? Šta ga čini toliko posebnim i "vanzemaljskim" u vašim očima?
Pavo je mačak sa karakterom. Stvarni mačak Pavo, koji je bio inspiracija za ovu slikovnicu, znatiželjan je, pomalo ozbiljan i zaigran. Vanzemaljski je interna kovanica u muzeju, i odlično je poslužila i u ovom kontekstu. Odnosi se na nešto posebno i drugačije. Mačke, koliko god smo naučili o njima u ovih nekoliko hiljada godina koliko su sa nama, pripitomljene, imaju onaj nedokučivi dio koji nas intrigira, fascinira, a katkad i frustrira. Pavo, kao i rijetke mačke u Britanskom ili Ermitraž muzeju, dobio je priliku biti u službi institucije. Znate već, puna plata, plaćeni odmor i naravno regres (smijeh).

Koji je bio najzabavniji trenutak u stvaranju ove slikovnice?
Stvaranje slikovnice odvijalo se u nekoliko faza, od inicijalne ideje i planiranja, izrade prvih skica i storyboard- a, do finalnog rješenja. Maja Biondić, ilustratorica, ima psa, pa smo se neprestano šalile da je u sukobu interesa. Svaka od ovih faza imala je neki poseban, zanimljiv ili zabavan trenutak, ali bih svakako izdvojila posjetu muzeju i Pavi. Bilo je interesantno promatrati ga u muzejskom okruženju, kako njuška biljke u Botaničkom vrtu, odmjerava druge preparirane divlje mačke u prirodnjačkom odjeljenju, ili ugodno ljenčari na omiljenom mjestu. Zahvaljujem Pavinoj vlasnici koja ga je posebno uredila za našu posjetu i kupila mu specijalnu leptir mašnu - ogrlicu.

Drugi trenutak bio je kada su dva osmogodišnjaka dala kritički osvrt na prve skice. Bilo mi je važno vidjeti kako djeca reagiraju na priču i ilustracije. Naslućujete da je ovaj ozbiljni podhvat završio u višesatnoj diskusiji sa puno smijeha i nekim odličnim prijedlozima koje smo usvojili u finalnoj verziji slikovnice. Kada sam tu djecu nakon nekoliko mjeseci ponovno srela, odmah su me pitali kako je Pavo i šta radi.
Možete li nam reći više o vašoj saradnji s Zemaljskim muzejom u ovom projektu? Kako je ta priča oblikovala sam sadržaj slikovnice?
U Zemaljski muzej dolazim iz posve drugih razloga. Kao istraživačica i znanstvenica koja se bavi Sarajevskom Hagadom, dosta vremena provodim u biblioteci ili sobi gdje se hagada čuva. Tokom jednog sastanka, Pavo je samouvjereno ušao u prostoriju, skočio u moje krilo i kreirao našu posebnu konekciju i ovu priču. Pavo nije mačak koji se svakome umiljava, i čini mi se da me je odabrao, na osnovu stručnih kvalifikacija i iskustva (smijeh), da zajedno doprinesemo segmentu koji je muzeju nedostajao, a tiče se onih najmlađih. Šalu na stranu, muzej je prepoznao važnost inicijative i data mi je prilika da kroz projekat utkam i svoja pedagoška znanja. Slikovnica reflektira moju ljubav prema muzeju, umjetnosti, istraživanju, djeci i životinjama. I još nekim skrivenim stvarima koje su, kako to obično biva, zabilježene između redova.
Pavo poziva djecu da uče i istražuju, ali i da se povežu s mačkama i njihovom neovisnošću. Koja je uloga tih "mačijih" kvaliteta u priči i kako se one reflektiraju na način na koji djeca doživljavaju vlastitu istraživačku prirodu?
Iako ne svijetle u mraku, mačke sve jasno vide. Jednako tako, i djeca stvari vide onakvima kakve one jesu, bez filtera, nametnutih normi ili bespotrebnih komplikacija. Djeca imaju tu jedinstvenu sposobnost, da stvari svedu na njihovu suštinu. Imaju nesalomljivi fokus i beskompromisnu neovisnost koja se nekad doživljava kao tvrdoglavost. Te tri osobine srž su svakog uspješnog istraživača. Slikovnica suptilno nameće te "mačje" kvalitete, da se dodatno izbruse i izoštre

Kako zamišljate da djeca reaguju na Pavine avanture? Koje ključne vrijednosti želite prenijeti kroz priču?
Prve reakcije na slikovnicu su izvrsne. Iako je namijenjena djeci predškolskog uzrasta, pouzdano znam (smijeh), da i druge generacije uživaju u priči, ilustracijama i nekim univerzalnim pitanjima koja se provlače. Na primjer, kako reagirati kada pogriješimo? Naša djeca su pod konstantnim stresom zbog očekivanja da moraju biti savršena i najbolja, ali Pavo ih uči vlastitim primjerom da je u redu ponekad pogriješiti sve dok pokušavate ponovno.
Djeci se posebno sviđa interaktivni dio priče, kada sa Pavom skaču ili detektivski osmatraju prostor oko sebe. U slikovnici nije sve rečeno i otkriveno, i na kraju postoji zadatak koji, mali čitaoci, oslanjajući se na vlastite istraživačke vještine i instinkt, trebaju otkriti sami.
Slikovnicom sam također željela potaknuti čitalačke navike djece i inspirirati stvaranje nove generacije posjetitelja, onih kojima je prirodno dolaziti u muzej, promatrati, propitivati i osluškivati. Ako dobro uradimo svoj posao, to je generacija kojoj nećemo morati objašnjavati zašto je kultura važna.

Autorica Aleksandra Bunčić i ilustratorica Maja Biondić stvorile su svijet u kojem i najmanji čitatelji (3 - 6 godina) mogu uživati, ali činjenica je da Pavo ne bira godine, već ljubitelje dobrih priča.
Ako želite da ovaj šarmantni vodič kroz muzejsku magiju prede i na vašim policama, potražite ga u suvenirnici Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine ili kliknite na webshop. Pavo vas čeka... znatiželjan kao i uvijek!
* * *
Foto: Privatna arhiva
Volite pratiti inspirativne teme?
Dodajte Bonjour.ba u omiljene izvore na Google-u!TEKST: Ada Ćeremida
Od sarajevskih stripovskih kadrova do italijanskih knjižara, „Tajna džema od malina“ nastavlja pronalaziti nove čitatelje. Za Bonjour.ba otkrivamo priču iza novog prevoda, ali se vraćamo i jednoj strip-adaptaciji staroj više od deset godina.
Šta povezuje Nikolu Teslu, italijanske stripove, sarajevske gradske legende i džem od malina? Na prvi pogled, vjerovatno ništa. Osim ako ste čitali Karima Zaimovića.
Njegova zbirka „Tajna džema od malina“ jedna je od onih knjiga koje je prilično teško smjestiti u samo jedan književni žanr. Historijske činjenice susreću fikciju, stvarne ličnosti ulaze u gotovo nevjerovatne scenarije, a Sarajevo postaje mjesto u kojem granica između onoga što se dogodilo i onoga što se moglo dogoditi nije uvijek sasvim jasna. 
Ilustracije Dragana Rokvića iz knjige Tajna džema od malina povodom istoimene predstave u SARTR-u
Sada, više od tri decenije nakon nastanka tih priča, Karimov književni svijet dobio je i italijansko izdanje, pod naslovom „Il segreto della marmellata di lamponi“ , u izdanju rimske kuće Racconti Edizioni.
No, ovo nije prvi put da njegova književnost pronalazi novi jezik izražavanja. Prije dvanaest godina jedna od njegovih priča postala je strip, zahvaljujući Enisu Čišiću i Aleksandru Brezaru. Njegov imaginarni svijet pronašao je svoje mjesto i na pozorišnoj sceni, kroz predstavu „Tajna džema od malina“ u režiji Selme Spahić, ali i na sarajevskim ulicama, gdje su umjetnici Boris Stapić i Mensur Demir, prema ideji Aleksandra Brezara, oslikali mural inspirisan Karimovim pričama. Njegovo stvaralaštvo nastavilo je inspirisati i nove umjetničke interpretacije, među kojima je i multimedijalna izložba „Karim Zaimović – Pogled u svemir“, autorice Ifete Lihić, s dizajnom Farah Noor Ćemer.
Od književnih stranica do ilustracija, pozorišta, murala i umjetničkih instalacija, Karimove priče nastavljaju pronalaziti nove načine da budu ispričane.
Zato smo odlučili povezati ove kreativne svjetove i vratiti se autoru čija nas imaginacija i danas može iznenaditi. 
Karim Zaimović bio je pisac, novinar i jedan od velikih poznavalaca strip-kulture u Sarajevu. Njegova zainteresovanost za strip nije bila usputni hobi. Još kao tinejdžer pisao je o ovom mediju, a fascinacija vizuelnim pripovijedanjem, popularnom kulturom i neobičnim historijskim pričama ostavila je snažan trag i u njegovoj prozi.
U „Tajni džema od malina“ stvarni događaji često su tek početna tačka za nešto sasvim drugo. Zaimović se igra historijom, preispituje granice činjenica i izmišlja alternativne mogućnosti koje zvuče gotovo uvjerljivo.
U njegovom svijetu ima mjesta za neobične biografije, tajne, historijske misterije, vampire i likove koji kao da su izašli iz stripa.
Zanimljivo je i to što su mnoge priče prvobitno bile namijenjene radijskom izvođenju, u emisiji „Josif i njegova braća“ na Radiju Zid. Drugim riječima, Karimov književni svijet nikada nije bio zamišljen isključivo kao nešto što ostaje između korica knjige. 
Godine 2014. priča „Tajna Nikole Tesle“ dobila je strip-adaptaciju koju potpisuju ilustrator Enis Čišić i Aleksandar Brezar. Strip je objavljen u američkom književnom časopisu The Massachusetts Review , a više od deset godina kasnije njegova priča dobija novu važnost u razgovoru o Karimovom književnom naslijeđu.
Jer možda i nije toliko neobično što su upravo njegove priče pronašle put do stripa. Karim je i sam bio veliki zaljubljenik u ovaj medij, a njegova književnost, puna neobičnih likova, historijskih misterija i gotovo filmskih scena, oduvijek je djelovala kao poziv na vizuelnu interpretaciju.
„Adaptirati priču 'Tajna Nikole Tesle' bila je velika odgovornost zbog važnosti Karimovog djela za bh. kulturu. Ipak, tu odgovornost smo Aleksandar Brezar i ja s lakoćom prihvatili jer su Karimove priče stvorene upravo za jezik stripa“ , govori za Bonjour.ba Enis Čišić.

Ali kako književne rečenice, koje svakom čitatelju ostavljaju prostor da zamisli vlastiti svijet, pretvoriti u ilustracije?
Za Enisa je taj proces podrazumijevao mnogo više od crtanja likova i lokacija.
„Proces pripreme donio je stotine crteža i skica. Kroz razgovore s Brezarom i iščitavanje teksta, rečenice su se postepeno pretapale u kadrove, a kadrovi u sekvence. Slikama smo nastojali dopuniti ono što nije bilo opisano u tekstu“, prisjeća se.

Možda najljepši dio ove priče dolazi iz Enisovog sjećanja na izložbu „Karim Zaimović – Pogled u svemir“, otvorenu prije dvije godine, na kojoj su predstavljeni Karimovi rukopisi, crteži, stripovi i knjige.
Upravo je tada Enis prepoznao koliko su njihovi kreativni svjetovi bili bliski, iako se nikada nisu lično upoznali.
„Na toj izložbi shvatio sam da su nam izvori inspiracije bili gotovo isti. Čitali smo i skupljali iste stripove i knjige u periodu opsade. Može se reći da smo dijelili isti kulturni i imaginativni prostor, iako se, nažalost, nikada nismo upoznali.“
A onda je dodao rečenice koje možda najbolje opisuju šta znači kada književnost nastavi živjeti kroz rad drugih autora:
„Ja sam maštao da crtam stripove kada je Karim već pisao o stripu i za strip. Naš susret se zato dogodio mnogo godina kasnije, kroz njegov tekst i moj crtež.“
I teško je zamisliti ljepši način da se opiše veza između dva autora čiji su se kreativni putevi susreli tek kroz umjetnost. 
Za novi italijanski prevod zaslužni su Enrico Davanzo i Dino Huseljić, a knjigu je objavila rimska izdavačka kuća Racconti Edizioni, specijalizirana za kratke priče.
Međutim, priča o nastanku ovog izdanja počela je mnogo prije njegovog dolaska u italijanske knjižare.
Enrico Davanzo za Bonjour.ba otkriva da je Karima Zaimovića prvo upoznao kroz eseje Miljenka Jergovića i Semezdina Mehmedinovića, koji su bili njegovi prijatelji.
Potom je, tokom dolaska u Sarajevo, na Baščaršiji kupio primjerak „Tajne džema od malina“.
„Kod Karimovog pisanja naročito me očarala postmoderna mješavina fikcije i činjenica, historijske stvarnosti i autorove mašte“, prisjeća se Davanzo.
No, postojala je još jedna poveznica između prevodioca i pisca, koja nas ponovno vraća stripu. 
„Bilo mi je drago što je Karim volio italijanske stripove koje sam i ja volio, naročito serijal Corto Maltese , čiji su likovi prisutni u njegovim pričama“, otkriva nam Davanzo.
Za one koji možda nisu upoznati s njim, Corto Maltese je kultni strip-serijal italijanskog autora Huga Pratta, poznat po avanturama koje povezuju historiju, putovanja, književne reference i misteriozne likove.
Nije teško vidjeti zašto bi takav svijet privukao Zaimovića. Njegove priče također se kreću između stvarnosti i mogućeg, poznatih činjenica i neobičnih interpretacija, stvarnih gradova i zamišljenih događaja.
A činjenica da je upravo italijanski strip bio jedna od Karimovih inspiracija daje novom prevodu dodatnu zanimljivost. Književnost inspirisana, između ostalog, i italijanskom strip-kulturom danas stiže do čitatelja na italijanskom jeziku. 
Davanzo nam otkriva i detalj koji pokazuje koliko je lična bila njegova zainteresovanost za Karimovo stvaralaštvo. Već 2023. godine počeo je prevoditi priču „Čudo neviđeno“, iako u tom trenutku nije imao izdavača.
Priča je privukla njegovu pažnju načinom na koji je Zaimović povezivao stvarne događaje s fantastičnim elementima, pa tako i atmosferom vampirskih priča. U isto vrijeme, Dino Huseljić je, nezavisno od Davanza, također započeo rad na italijanskom prevodu Karimovih priča.
Njih dvojica tada se još nisu poznavala.
„Porodica Zaimović i zaposlenice Muzeja književnosti BiH upoznale su nas. Tako smo pronašli izdavačku kuću Racconti Edizioni iz Rima, koja se bavi isključivo objavljivanjem kratkih priča, a čiji je vlasnik Emanuele Giammarco prepoznao veliki potencijal Karimovih priča“, objašnjava Davanzo.
Od dva nezavisna prevodilačka interesa nastao je zajednički projekt, a zatim i novo izdanje knjige. 
Prevođenje „Tajne džema od malina“ nije značilo samo pronaći italijanske ekvivalente za rečenice napisane na bosanskom jeziku. Karimove priče ispunjene su referencama na Sarajevo, njegovu historiju, gradsku topografiju, humor i svakodnevni govor. Davanzo i Huseljić zato su morali pronaći način da sve te slojeve sačuvaju, a istovremeno ih učine razumljivim novoj publici.
„Zajedno smo se suočavali s osobinama Karimovog pripovijedanja i nastojali na italijanskom jeziku sačuvati sve elemente vezane za sarajevsku historiju, kulturu, toponomastiku i gradski žargon“, ističe Davanzo.
Dodaje da su međusobno revidirali prevod, dok je i sam izdavač predlagao određena rješenja kako bi Sarajevo postalo bliže italijanskim čitateljima.
To je možda i najzanimljivije pitanje koje ova knjiga otvara: koliko jedna priča može ostati lokalna, a istovremeno govoriti ljudima koji nikada nisu upoznali grad iz kojeg dolazi? Jer književnost ne mora izgubiti svoju posebnost da bi bila razumljiva drugima. 
Foto: @muzejknjizevnostibih
Prema riječima Enrica Davanza, prve reakcije daju razloga za optimizam.
„Reakcije čitalaca s kojima smo razgovarali sugerišu da smo u tome uspjeli. Drago nam je što je u Italiji započeo val interesovanja za Karima, o čemu svjedoče i recenzije u novinama i radijskim emisijama“, kaže Davanzo.
Za njega i Huseljića objavljivanje knjige predstavlja i priliku da Karimove priče dobiju nove prevode i publiku u drugim zemljama.
„Karim Zaimović bio je veliki pisac i nadamo se da će nakon našeg prevoda uslijediti i drugi, na drugim jezicima“, poručuje Davanzo.

Ilustracija Emine Kujundžić iz knjige Tajna džema od malina povodom istoimene predstave u SARTR-u
„Tajna džema od malina“ dopušta nam da budemo znatiželjni, da se pitamo gdje završava činjenica, a počinje fikcija, da u poznatim historijskim ličnostima otkrijemo nove priče i da grad koji mislimo da poznajemo pogledamo iz sasvim drugačije perspektive.
A put koji je ova knjiga prošla od originalnih priča, preko strip-adaptacije iz 2014. godine, pa do italijanskog izdanja iz 2026. pokazuje koliko jedan književni svijet može biti otvoren za nova čitanja.
Možda je to i najbolji razlog da Karima Zaimovića ne upoznajemo samo kroz priče o njegovom životu, već prvenstveno kroz one koje je sam napisao.
Italijansko izdanje „Il segreto della marmellata di lamponi“ je predstavljeno 22. oktobra u 19 sati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!