TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 2.6.2024.
Volimo pronalaziti neodoljive interijere koji će i vama poslužiti kao inspiracija te koje i sami možete rekreirati uz nekoliko detalja i trikova.
Ovaj put nas je osvojio interijer Zećira Kahrimanovića iz Finske. Njegov stan okupan je nježnim, krem bijelim tonovima i bez obzira na to što prostorom dominira ova neutralna nijansa, stan je posebno interesantan i upečatljiv.
Zećir je kroz unikatne detalje koje s lakoćom mijenja i tako iznova unosi svježinu u dom kreirao dinamiku u svom domu. Bijela sofa je baza dnevnog boravka, dok centralni dio zauzima stylish mramorni stolić za kavu. Dodaci raznih dimenzija daju karakter čitavom prostoru i pričaju priču o autentičnom stilu vlasnika interijera.
Foto: @zecirshome
Foto: @zecirshome
Kako bi nježnost krem bijele dobila na snazi, kroz interijer se provlače detalji u crnom tonu, poput crno – bijele apstraktne slike na zidu koja privlači poglede te kroz jastuke i predimenzioniranu vazu. Svaki od ovih kontrastnih detalja unosi dinamiku u prostor i stvara savršenu harmoniju.
Grana drveta u centru prostorije pravi je statement piece koji unosi dašak prirode u ovaj profinjeni dom.
Foto: @zecirshome
Ovu opuštajuću oazu posebno sanjivom čini i rasvjeta koja je strateški raspoređena kroz svaki kutak. Svojim žućkastim tonom koji se probija kroz bijele lustere i abažure, osvjetljenje kreira atmosferu koja opušta i zove na sanjarenje.
Foto: @zecirshome
To je interijer koji dokazuje koliko neutralni tonovi mogu imati snagu kada im se pridruže pravi detalji i tek nekoliko upečatljivih tonova kako bi se kreirao nezaboravan interijer koji ima osobnost.
Osim toga, dizajn interijera u hodniku pokazuje koliko ovih hladnijim i neutralnim tonovima, elementi od drva mogu dati topline.
* * *
Naslovna fotografija: @zecirshome
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
