TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.8.2016.
Mersiha Karić je mlada arhitektica iz Sarajeva koja vodi prvi bh.blog o arhitekturi i dizajnu enterijera, Stilistica. Velika ljubav prema dizajnu interijera i produkt dizajnu, potakla je mladu arhitekticu iz Sarajeva da svoju strast pretoči u blog, na kojem ćete osim sjajnih savjeta za uređenje doma, pronaći i inspirativne priče te priče o bh.produkt dizajnu i zanimljivim međunarodnim proizvođač
***
Ma koliko novaca imali, bitno je da je stan funkcionalan i da je uloženi novac otišao na prave stvari. Prioriteti su jako bitni! Nekada nemate dovoljno sredstva za sve, ali gledajte to sa pozitivnije strane – možda ćete još jedanput promisliti o tom komadu i shvatiti da vam ipak treba nešto drugo. Renovirajući naš prvi zajednički stan znali smo da je budžet od 20.000 KM premali, ali novac namijenjen za putovanja nismo htjeli potrošiti na suvišne komade, za koje bi uskoro tražili novi dom!. Logika je presudila. Kriteriji pored ograničenog budžeta bili su: velika sofa i mnogo stolica za mnogobrojno društvo; svijetli materijali i veliki prozori, jer ludi smo za suncem te polica za vino i polica za knjige – big must have.
Volim da kupujem stvari od ljudi koje poznajem, barem virtualno. Tako su sav namještaj radili bh. arhitekti i proizvođači. Stolove - studio Turntable Woodworkers, police i kuhinju - Studio MI, tapecirani namještaj smo radile Ana i ja u sklopu projekta Wish Sofa, kao i restauraciju starih fotelja. Stolice u trpezariji u život je vratila Adna Ahmedić – Drvoredaktura, a uramljene slike slikali smo na putovanju, neke su sa izložbi mladih bh. umjetnika, a neke ostaci starih knjiga.
U sklopu renoviranja, postavili smo nove podove, zamijenili bravariju i stolariju, obojili zidove (u bijelo naravno), komplet renovirali kupatilo i instalacije, te kupili neophodni namještaj. Renoviranje je trajalo 3 mjeseca, a namještaj smo kupovali 6 mjeseci i još uvijek ponešto dodajem. Veliki sam obožavaoc biljaka. Ja bih imala cijeli stan prepun malih i velikih saksija, koje je neophodno održavati čak po nekoliko sati vikendom. On je kolekcionar vina, a kolekciju obogaćuju i mnogobrojni prijatelji koji žive van i unutar BiH, pa se tu pronađe i pokoja boca čak iz Južne Afrike, ali i divne Hercegovine. Uživati u prostoru u kojem boravite, koristiti ga funkcionalno i shodno vašim potrebama najbolja je stvar koju možete priuštiti svojoj porodici. Ma koliko vas bilo, ma koliko novca imali, prostor prilagodite sebi. Mudro birajte i kupujte kvalitetan namještaj, ali nikako nemojte biti ovisni o njemu i reći: ‘ovaj komad želim da traje zauvijek!’
Wish Sofa je dizajnirana kao modularni element, a moguće je namjestiti na 4 načina. Lampa je poklon od dvoje prijatelja za moj 29. rođendan! Volim je jer pored toga što savršeno izgleda, daje veoma diskretno radijalno osvjetljenje!
Mini radno-zabavni kutak upotpunjen je stolicom Lupina dizajnera Nike Kralja, a restaurirana od strane dizajnerice Jasmine Krzović-Kontić i studija ArtLab. Posebne zahvale idu dragim prijateljima koji su nam poklonili divnu Lupinu.
Knjige o projektima iz jugoslavenskog perioda su moja tiha patnja. Pokušavamo ih skupiti što više, jer u njima se nalazi dosta projekata i konkursnih rješenja sarajevskih stambenih, sportskih i ugostiteljskih objekata.
U dnevnom boravku i kuhinji provodimo najviše vremena. Opremili smo ih tako da možemo ugostiti dosta prijatelja. Plava fotelja je restaurirana od strane brenda Wish Sofa i također je vjenčani poklon.
Kuhinja bi nam uvijek bila mala i da je 100m2. Zaključak: snalazimo se, jer volimo da kuhamo zajedno!
Oko 15 unutrašnjih i 10-tak vanjskih biljaka u tren oka su se stvorili u stanu. Čak i prije nego što smo kupili trpezarijski stol! Trpezarija je onaj dio stana koji postane najljepši kada se na vratima začuje ‘ding-dong’, te nakon dugog i napornog radnog dana sjedimo i pričamo satima…
Cvijeće i kolačići stalno su u vidokrugu.
Mali pomoćnici su uvijek dobrodošli. Sortiranje hrane i kuhinjski dodaci su mi neophodni, jer volim da je sve pregledno kada kuhamo!
Moj omiljeni čoškić! Balkon od 3 m2 i na njemu selekcija povrća i ukrasnih biljaka. Meni najdraža: kukurijek!
U sobi ne želim puno namještaja. Spavaća soba je za snove i garderobu!’ – tako je započela priča o opremanju 12 m2, u kojoj provodimo vrijeme između 00 – 07h (vikendom nekada čak do 8).
Postoje trenuci kada bih rekla: ‘Danas odavde ne mičem’, ali ubrzo shvatim da su nam svi dani isplanirani od jutra do sutra.
Pojam ‘noćni ormarić’ mi nije baš najdraži, pa sam u svom slučaju pribjegla alternativama – Ikea stolica i par starih foto-albuma.
U ovoj sobi od 9m2 uglavnom nešto ‘izgubimo’. Tu se pegla te sprema za posao i izlazak.
Komforan tuš, veliko ogledalo i skrivene police! Kraj priče o kupaonicama.
Tekst i foto via Stilistica
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
