Mersiha Karić je mlada arhitektica iz Sarajeva koja vodi prvi bh.blog o arhitekturi i dizajnu enterijera, Stilistica. Velika ljubav prema dizajnu interijera i produkt dizajnu, potakla je mladu arhitekticu iz Sarajeva da svoju strast pretoči u blog, na kojem ćete osim sjajnih savjeta za uređenje doma, pronaći i inspirativne priče te priče o bh.produkt dizajnu i zanimljivim međunarodnim proizvođač

***

Ma koliko novaca imali, bitno je da je stan funkcionalan i da je uloženi novac otišao na prave stvari. Prioriteti su jako bitni! Nekada nemate dovoljno sredstva za sve, ali gledajte to sa pozitivnije strane – možda ćete još jedanput promisliti o tom komadu i shvatiti da vam ipak treba nešto drugo. Renovirajući naš prvi zajednički stan znali smo da je budžet od 20.000 KM premali, ali novac namijenjen za putovanja nismo htjeli potrošiti na suvišne komade, za koje bi uskoro tražili novi dom!. Logika je presudila. Kriteriji pored ograničenog budžeta bili su: velika sofa i mnogo stolica za mnogobrojno društvo;  svijetli materijali i veliki prozori, jer ludi smo za suncem te polica za vino i polica za knjige – big must have.

Volim da kupujem stvari od ljudi koje poznajem, barem virtualno. Tako su sav namještaj radili bh. arhitekti i proizvođači. Stolove - studio Turntable Woodworkers, police i kuhinju - Studio MI, tapecirani namještaj smo radile Ana i ja u sklopu projekta Wish Sofa, kao i restauraciju starih fotelja. Stolice u trpezariji u život je vratila Adna Ahmedić – Drvoredaktura, a uramljene slike slikali smo na putovanju, neke su sa izložbi mladih bh. umjetnika, a neke ostaci starih knjiga.

U sklopu renoviranja, postavili smo nove podove, zamijenili bravariju i stolariju, obojili zidove (u bijelo naravno), komplet renovirali kupatilo i instalacije, te kupili neophodni namještaj. Renoviranje je trajalo 3 mjeseca, a namještaj smo kupovali 6 mjeseci i još uvijek ponešto dodajem. Veliki sam obožavaoc biljaka. Ja bih imala cijeli stan prepun malih i velikih  saksija, koje je neophodno održavati čak po nekoliko sati vikendom. On je kolekcionar vina, a kolekciju obogaćuju i mnogobrojni prijatelji koji žive van i unutar BiH, pa se tu pronađe i pokoja boca čak iz Južne Afrike, ali i divne Hercegovine. Uživati u prostoru u kojem boravite, koristiti ga funkcionalno i shodno vašim potrebama najbolja je stvar koju možete priuštiti svojoj porodici. Ma koliko vas bilo, ma koliko novca imali, prostor prilagodite sebi. Mudro birajte i kupujte kvalitetan namještaj, ali nikako nemojte biti ovisni o njemu i reći: ‘ovaj komad želim da traje zauvijek!’

Wish Sofa je dizajnirana kao modularni element, a moguće je namjestiti na 4 načina. Lampa je poklon od dvoje prijatelja za moj 29. rođendan! Volim je jer pored toga što savršeno izgleda, daje veoma diskretno radijalno osvjetljenje!

Mini radno-zabavni kutak upotpunjen je stolicom Lupina dizajnera Nike Kralja, a restaurirana od strane dizajnerice Jasmine Krzović-Kontić i studija ArtLab. Posebne zahvale idu dragim prijateljima koji su nam poklonili divnu Lupinu.

Knjige o projektima iz jugoslavenskog perioda su moja tiha patnja. Pokušavamo ih skupiti što više, jer u njima se nalazi dosta projekata i konkursnih rješenja sarajevskih stambenih, sportskih i ugostiteljskih objekata.

U dnevnom boravku i kuhinji provodimo najviše vremena. Opremili smo ih tako da možemo ugostiti dosta prijatelja. Plava fotelja je restaurirana od strane brenda Wish Sofa i također je vjenčani poklon.

Kuhinja bi nam uvijek bila mala i da je 100m2. Zaključak: snalazimo se, jer volimo da kuhamo zajedno!

Oko 15 unutrašnjih i 10-tak vanjskih biljaka u tren oka su se stvorili u stanu. Čak i prije nego što smo kupili trpezarijski stol! Trpezarija je onaj dio stana koji postane najljepši kada se na vratima začuje ‘ding-dong’, te nakon dugog i napornog radnog dana sjedimo i pričamo satima…

Cvijeće i kolačići stalno su u vidokrugu.

Mali pomoćnici su uvijek dobrodošli. Sortiranje hrane i kuhinjski dodaci su mi neophodni, jer volim da je sve pregledno kada kuhamo!

Moj omiljeni čoškić! Balkon od 3 m2 i na njemu selekcija povrća i ukrasnih biljaka. Meni najdraža: kukurijek!

U sobi ne želim puno namještaja. Spavaća soba je za snove i garderobu!’ – tako je započela priča o opremanju 12 m2, u kojoj provodimo vrijeme između 00 – 07h (vikendom nekada čak do 8).

Postoje trenuci kada bih rekla: ‘Danas odavde ne mičem’, ali ubrzo shvatim da su nam svi dani isplanirani od jutra do sutra.

Pojam ‘noćni ormarić’ mi nije baš najdraži, pa sam u svom slučaju pribjegla alternativama – Ikea stolica i par starih foto-albuma.

U ovoj sobi od 9m2 uglavnom nešto ‘izgubimo’. Tu se pegla te sprema za posao i izlazak.

Komforan tuš, veliko ogledalo i skrivene police! Kraj priče o kupaonicama.

Tekst i foto via Stilistica

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV