Arhitektonski studio Fasada kojeg čine Nada Komadina i Martina Milićević dobio je kreativan zadatak - popularnom caffeu dati sasvim novi, svježi i moderan izgled. 

Jedan pogled na interijer i instant ćete primijetiti da ovaj prostor spaja toplu, cozy atmosferu i nekoliko posljednjih trendova. 

Martina nam je otkrila više detalja o inspiraciji za samo preuređenje prostora, kao i čime su se vodili pri odabiru ključnih elemenata. 

***

"Uvijek je izazov raditi projekte u prostorima koji se nalaze u memoriji građana, koji uz te prostore vežu priče. Izazov je veći ako se radi s ograničenim budžetom, ali i ludim vremenskim rokom. Ako tome dodamo i dogovor s investitorom o zadržavanju nekih (za interijer ključnih) elemenata, onda smo na putu prema, hm…nazovimo to zanimljivom procesu. 
Jedan takav proces rezultirao je interijerom koji spaja nekoliko vodećih trendova iz 2020. godine.

Foto: Index ®

Nakon nekoliko varijantnih rješenja, odabrali smo ključne elemente. Na jednom mjestu spojile smo Pantone boju 2020. godine, takozvanu Classic blue, boju lososa za strop, zanimljivu keramiku, goli beton, zlatne detalje, kao i nekoliko vrsta za sjedenje, prilagođeno svim vrstama gostiju.

Foto: Martina Milićević privat

Index je kultno mjesto u Mostaru. U Indexu se spremaju i slave ispiti, piju jutarnje kave, slave promocije. Indeks su upoznavanja, prvi izlasci, dobra knjiga u debeloj hladovini. Lokal se nalazi u ulici Kralja Petra Krešimira 4., na samom ulazu u Sveučilište. Unutarnji prostor je oko 150 m² i funkcionalno je podijeljen na 3 zone.
Svaka zona nudi različit ambijent i različitu vrstu sjedenja. 

Foto: Martina Milićević privat

Na ulazni dio i prostor oko šanka smješteno je poluvisoko sjedenje, uz prostrane stolove, gdje odlično ide osvježavajuće piće s većim društvom. Stolice zanimljivoga dizajna zovu na sjedenje i vjerujte, jako su udobne!

Foto: Index ®

Čak 40 sjedećih mjesta namijenjeno je klasičnom sjedenju u tapeciranim udobnim stolicama. Ovaj dio je fleksibilan te se jednostavno i brzo prilagođava većim društvima. Color shema ove zone je ugodna i pomalo klasična, ali nikako dosadna. Sive, puder roze i konjak smeđe stolice čine ambijent u kojem želite i piti kavu, ali i nešto pojesti..

Foto: Index ®

U pomalo eklektično osmišljenom dijelu nalazi se lounge dio, za dugo ispijanje kave, listanje časopisa i duge razgovore. Ovdje vlada popularna klasično plava boja, tako usko povezana s imenom lokala. U ovom prostoru dominiraju kružne forme: na zidovima u vidu ogledala i rozeta, na stropu u vidu rozeta i rasvjetnih tijela.

Foto: Index ®

Centralna točka interijera je atraktivna papiga, zapravo tapeta s papigom. Intenzivne boje kriju vrata za toalet. Papiga se pokazala kao odlična pozadina za fotografiranje, baš kao i kružna ogledala u lounge zoni.

Foto: Index ®

Iako već poznat, ovaj prostor je tražio što skoriji makeover. To je uključivalo i ulično pročelje, koje je minimalnom intervencijom postalo drugačije, no istovremeno prepoznatljivo.

Foto: Index ®

U spomenutih cca 150 m² unutarnjega prostora našlo se još mnoštvo detalja. U nastavku još nekoliko fotografija, ali za potpuni ugođaj preporučujemo obilazak i uživanje u ovom modernom i chic ambijentu! I fotografiranje vama zanimljivih komada!"  - prokomentirala je Martina.
 

Foto: Index ®

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 

Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji. 

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.




Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.

Foto: @centar_skenderija

Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Muzej Sarajeva (@muzejsarajeva)

Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Spomenik Database (@spomenikdatabase)

Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale

Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 




Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.

Foto: @centar_skenderija

Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.



 

Svijet koji pripada svima

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.




Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.

Foto: Bonjour.ba arhiva

Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija