Naravno, većina njih izvorno potiče iz Francuske gdje imaju svoje prekrasno uređene trgovine, no danas su sa svojim slasticama prisutne po cijelom svijetu od Dubaija do Amerike.

Kada smo krenuli s našim istraživanjem, došli smo i do jasnog zaključka zašto se najbolje čokoladne slastice nalaze upravo u Francuskoj. Naime, njihovi zakoni zabranjuju upotrebu masti koje su biljnog ili životinjskog podrijetla, stoga ćete u čokoladama s 'Made in France' etiketom naći samo čisti maslac napravljen od kakaa. I kao da to ograničenje nije dovoljno, francuske čokolade moraju sadržavati najmanje 43 % likera od kakaa te 26% čistog kakao maslaca.

Jasno je da ćete za jednu pralinu u potpisu ovih čokoladnih genija trebati izdvojiti 2-3 dolara (3,5 KM do 5,5 KM), no možete biti sigurni da za taj novac jedete najbolje od najboljeg.

La Maison du Chocolat

Osnovana 1977.godine od strane gospodina imenom Robert Linxe. Mnogi će reći da je ovo najbolja čokolada na svijetu koja je prepoznatljiva po miješanju prirodnih, suptilnih okusa s zrnima čokolade koji dolaze iz različitih dijelova svijeta.

Richart Design et Chocolat

Mnogo manja čokoladeterija koju ćete izvorno naći u New Yorku, no nemojte da vas to prevari. U njihovu trgovinu u New Yorku čokolada dva puta tjedno stiže iz (pogađate) Francuske, točnije grada Lyon. Iz Lyona u New York čokolade 'hrabrijih' okusa pomiješanih s raznim začinima i začinskim biljem stižu iz tvornice koja je stara već 80 godina.

Jacques Genin

Čokoladni genijalac koji odbija otvoriti svoju trgovinu. Umjesto toga svoje čokoladne kreacije šalje u restorane kojima je chef Alain Ducasse, ponosni vlasnik tri Michelinove zvjezdice. U zadnje vrijeme Jacques nekada, za malu grupu ljudi otvori svoju radionicu na adresi 18 Rue St.-Charles.

Amedei's Chauo

Alessio Tessieri, Talijan, vlasnik brenda Amedei's Chauo si je davno osigurao ekskluzivna prava na proizvode plantaže u Venezueli gdje se uzgajaju legendarna zrna Chuao kakaa. Alessiova sestra Cecilia je vrhunska majstorica čokolade sa osvojenim mnogim prestižnim nagradama, a sve zahvaljujući jedinstvenom, voćnom okusu Chauo kakaa.

Jean-Paul Hévin

Jean-Paul Hévin je svoje iskustvo i znanje stekao radeći sedam godina uz chefa imena Joël Robuchon, kojeg je struka prozvala 'chefom desetljeća'. Jean-Paul Hévin čokolade su prepoznatljive po sirnim okusima koje koristi, a ponajviše kozji sir, Camembert te Roquefort, uz to miješajući sušeno bilje i začine.

_{Foto: via TipAdvisor, tokyofashon.com}

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba