TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 5.5.2023.
Svi smo ranije ili kasnije bili upoznati sa izazovima koje život povremeno stavlja pred nas u našim svakodnevnim iskustvima.
U bilo kojem segmentu našeg života mogli smo osjetiti stres, tjeskobu, kao i strah i nesigurnost. Također, sve je teže ostati imun na događaje koji nas okružuju, zbog čega se istovremeno javlja i osjećaj empatije, ali i gorljiva želja da utječemo da se neke stvari počnu mijenjati.
Ponekad osjećaji mogu postati prejak teret samo za jednu osobu. Upravo je u tom trenutku potrebno prepoznati da, iako puno toga možemo sami, to ne znači da trebamo sami. Čak je jednom prilikom i Greta Thunberg istaknula: „Poznajem toliko ljudi koji se osjećaju beznadno i pitaju me: 'Što da radim?' A ja kažem: 'Djeluj. Učini nešto.'“.
U svjetlu želje da razumijemo kako se osjećamo, savjete možemo potražiti i kod stručne osobe kao što je psiholog. Postoji nekoliko faktora koji nam mogu otkriti je li vrijeme da posjetimo psihologa. To mogu biti iskustva koja smo prošli, stalni nemir i stres, ali i fobije, nezdrave navike ili odnosi sa obitelji i prijateljima koje želimo popraviti.
Upravo zato smo u nastavku izdvojili 3 razloga zašto je važno svoje osjećaje podijeliti sa psihologom i kako nam on ili ona mogu pomoći da se osjećamo sigurnije i s vremenom, bolje.
Iznošenje osjećaja nam može dati mir
Brojnim emocijama možemo dati predznak 'neugodne' emocije. Pa se tako ponekad teško nosimo sa osjećajem ljutnje, bespomoćnosti, nepravde, tuge, ali i zanemarenosti i neshvaćanja i imamo potrebu te (i mnoge druge) osjećaje skrivati duboko u sebi.
Zadržavanje osjećaja za sebe u nama stvara emocionalni teret koji nekad tako vješto skrivamo ispod krinke mirne i sretne osobe. No, taj teret će, htjeli mi to ili ne, izaći na vidjelo u momentima u kojima se najmanje nadamo.
Svaka od ovih emocija ima svoj izvor, ali i zdrav način kako se nositi sa njom. Pomoć u prepoznavanju emocija, njihovog prihvaćanja, ali i pronalaska načina kako se nositi sa njima jedna je od najvažnijih uloga psihologa. Ako niste sigurni kako bi izgledala vaša prva posjeta psihologu, ovdje smo razgovarali sa djevojkom iz Mostara koja je s nama podijelila svoje iskustvo.
Kad dobro prepoznajete svoje emocije, komunikacija s drugima je bolja
Osoba koja dobro poznaje sebe i prepoznaje izvor svojih osjećaja, zna kako komunicirati svoje granice, radi na onome što želi, ali i razvija kvalitetno rješavanje konflikta.
S druge strane, osoba koja nije toliko u dodiru sa svojim emocijama, pokušat će ih izbjegavati. Tako će svaki manji ili veći problem s kojim se ne zna nositi stavljati ispod tepiha i oni će se gomilati. Sve to za osobu pritom stvara dodatan osjećaj bespomoćnosti.
Ovakva situacija se može rješavati laganim raspetljavanjem emocija sa psihologom koji će nam pokazati kako se nositi sa izazovima na asertivan način. Kroz razgovor i konkretne primjere prepoznat ćemo sebe i odgovore na brojna pitanja koja imamo.
Razgovor sa psihologom pomaže i u stvaranju boljeg odnosa sa drugim ljudima
Kad se naslonimo na savjete iznad, unutarnji mir i razvoj komunikacije dva su glavna čimbenika koja nam mogu pomoći da gradimo dobar odnos u obitelji, sa prijateljima, na poslu ili čak steknemo nova poznanstva.
Radom na sebi zajedno sa psihologom bit ćemo iskreniji prema sebi, a zatim i prema drugima.
Kad se osjećamo ugodno sa iznošenjem svojih emocija lakše ćemo graditi povjerenje sa najbližima i ojačati naše veze. Odnosi koje imamo postat će uzajamni i iskreni. Tako ćemo znati da imamo podršku i razumijevanje od drugih, ali i oni će znati da smo tu za njih. Otvorena komunikacija sa obitelji i najbližima služi kao poseban zagrljaj, posebno u manje sretnim momentima.
***
Foto: Pexels
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
