TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 5.5.2023.
Svi smo ranije ili kasnije bili upoznati sa izazovima koje život povremeno stavlja pred nas u našim svakodnevnim iskustvima.
U bilo kojem segmentu našeg života mogli smo osjetiti stres, tjeskobu, kao i strah i nesigurnost. Također, sve je teže ostati imun na događaje koji nas okružuju, zbog čega se istovremeno javlja i osjećaj empatije, ali i gorljiva želja da utječemo da se neke stvari počnu mijenjati.
Ponekad osjećaji mogu postati prejak teret samo za jednu osobu. Upravo je u tom trenutku potrebno prepoznati da, iako puno toga možemo sami, to ne znači da trebamo sami. Čak je jednom prilikom i Greta Thunberg istaknula: „Poznajem toliko ljudi koji se osjećaju beznadno i pitaju me: 'Što da radim?' A ja kažem: 'Djeluj. Učini nešto.'“.
U svjetlu želje da razumijemo kako se osjećamo, savjete možemo potražiti i kod stručne osobe kao što je psiholog. Postoji nekoliko faktora koji nam mogu otkriti je li vrijeme da posjetimo psihologa. To mogu biti iskustva koja smo prošli, stalni nemir i stres, ali i fobije, nezdrave navike ili odnosi sa obitelji i prijateljima koje želimo popraviti.
Upravo zato smo u nastavku izdvojili 3 razloga zašto je važno svoje osjećaje podijeliti sa psihologom i kako nam on ili ona mogu pomoći da se osjećamo sigurnije i s vremenom, bolje.
Iznošenje osjećaja nam može dati mir
Brojnim emocijama možemo dati predznak 'neugodne' emocije. Pa se tako ponekad teško nosimo sa osjećajem ljutnje, bespomoćnosti, nepravde, tuge, ali i zanemarenosti i neshvaćanja i imamo potrebu te (i mnoge druge) osjećaje skrivati duboko u sebi.
Zadržavanje osjećaja za sebe u nama stvara emocionalni teret koji nekad tako vješto skrivamo ispod krinke mirne i sretne osobe. No, taj teret će, htjeli mi to ili ne, izaći na vidjelo u momentima u kojima se najmanje nadamo.
Svaka od ovih emocija ima svoj izvor, ali i zdrav način kako se nositi sa njom. Pomoć u prepoznavanju emocija, njihovog prihvaćanja, ali i pronalaska načina kako se nositi sa njima jedna je od najvažnijih uloga psihologa. Ako niste sigurni kako bi izgledala vaša prva posjeta psihologu, ovdje smo razgovarali sa djevojkom iz Mostara koja je s nama podijelila svoje iskustvo.
Kad dobro prepoznajete svoje emocije, komunikacija s drugima je bolja
Osoba koja dobro poznaje sebe i prepoznaje izvor svojih osjećaja, zna kako komunicirati svoje granice, radi na onome što želi, ali i razvija kvalitetno rješavanje konflikta.
S druge strane, osoba koja nije toliko u dodiru sa svojim emocijama, pokušat će ih izbjegavati. Tako će svaki manji ili veći problem s kojim se ne zna nositi stavljati ispod tepiha i oni će se gomilati. Sve to za osobu pritom stvara dodatan osjećaj bespomoćnosti.
Ovakva situacija se može rješavati laganim raspetljavanjem emocija sa psihologom koji će nam pokazati kako se nositi sa izazovima na asertivan način. Kroz razgovor i konkretne primjere prepoznat ćemo sebe i odgovore na brojna pitanja koja imamo.
Razgovor sa psihologom pomaže i u stvaranju boljeg odnosa sa drugim ljudima
Kad se naslonimo na savjete iznad, unutarnji mir i razvoj komunikacije dva su glavna čimbenika koja nam mogu pomoći da gradimo dobar odnos u obitelji, sa prijateljima, na poslu ili čak steknemo nova poznanstva.
Radom na sebi zajedno sa psihologom bit ćemo iskreniji prema sebi, a zatim i prema drugima.
Kad se osjećamo ugodno sa iznošenjem svojih emocija lakše ćemo graditi povjerenje sa najbližima i ojačati naše veze. Odnosi koje imamo postat će uzajamni i iskreni. Tako ćemo znati da imamo podršku i razumijevanje od drugih, ali i oni će znati da smo tu za njih. Otvorena komunikacija sa obitelji i najbližima služi kao poseban zagrljaj, posebno u manje sretnim momentima.
***
Foto: Pexels
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
