Svi smo ranije ili kasnije bili upoznati sa izazovima koje život povremeno stavlja pred nas u našim svakodnevnim iskustvima.

U bilo kojem segmentu našeg života mogli smo osjetiti stres, tjeskobu, kao i strah i nesigurnost. Također, sve je teže ostati imun na događaje koji nas okružuju, zbog čega se istovremeno javlja i osjećaj empatije, ali i gorljiva želja da utječemo da se neke stvari počnu mijenjati.

 

Ponekad osjećaji mogu postati prejak teret samo za jednu osobu. Upravo je u tom trenutku potrebno prepoznati da, iako puno toga možemo sami, to ne znači da trebamo sami. Čak je jednom prilikom i Greta Thunberg istaknula: „Poznajem toliko ljudi koji se osjećaju beznadno i pitaju me: 'Što da radim?' A ja kažem: 'Djeluj. Učini nešto.'“.

U svjetlu želje da razumijemo kako se osjećamo, savjete možemo potražiti i kod stručne osobe kao što je psiholog. Postoji nekoliko faktora koji nam mogu otkriti je li vrijeme da posjetimo psihologa. To mogu biti iskustva koja smo prošli, stalni nemir i stres, ali i fobije, nezdrave navike ili odnosi sa obitelji i prijateljima koje želimo popraviti.

 

Upravo zato smo u nastavku izdvojili 3 razloga zašto je važno svoje osjećaje podijeliti sa psihologom i kako nam on ili ona mogu pomoći da se osjećamo sigurnije i s vremenom, bolje.

 

Iznošenje osjećaja nam može dati mir
 

Brojnim emocijama možemo dati predznak 'neugodne' emocije. Pa se tako ponekad teško nosimo sa osjećajem ljutnje, bespomoćnosti, nepravde, tuge, ali i zanemarenosti i neshvaćanja i imamo potrebu te (i mnoge druge) osjećaje skrivati duboko u sebi.

 

Zadržavanje osjećaja za sebe u nama stvara emocionalni teret koji nekad tako vješto skrivamo ispod krinke mirne i sretne osobe. No, taj teret će, htjeli mi to ili ne, izaći na vidjelo u momentima u kojima se najmanje nadamo.

Svaka od ovih emocija ima svoj izvor, ali i zdrav način kako se nositi sa njom. Pomoć u prepoznavanju emocija, njihovog prihvaćanja, ali i pronalaska načina kako se nositi sa njima jedna je od najvažnijih uloga psihologa. Ako niste sigurni kako bi izgledala vaša prva posjeta psihologu, ovdje smo razgovarali sa djevojkom iz Mostara koja je s nama podijelila svoje iskustvo.  

 

Kad dobro prepoznajete svoje emocije, komunikacija s drugima je bolja
 

Osoba koja dobro poznaje sebe i prepoznaje izvor svojih osjećaja, zna kako komunicirati svoje granice, radi na onome što želi, ali i razvija kvalitetno rješavanje konflikta.

S druge strane, osoba koja nije toliko u dodiru sa svojim emocijama, pokušat će ih izbjegavati. Tako će svaki manji ili veći problem s kojim se ne zna nositi stavljati ispod tepiha i oni će se gomilati. Sve to za osobu pritom stvara dodatan osjećaj bespomoćnosti.

 

Ovakva situacija se može rješavati laganim raspetljavanjem emocija sa psihologom koji će nam pokazati kako se nositi sa izazovima na asertivan način. Kroz razgovor i konkretne primjere prepoznat ćemo sebe i odgovore na brojna pitanja koja imamo.

 

Razgovor sa psihologom pomaže i u stvaranju boljeg odnosa sa drugim ljudima
 

Kad se naslonimo na savjete iznad, unutarnji mir i razvoj komunikacije dva su glavna čimbenika koja nam mogu pomoći da gradimo dobar odnos u obitelji, sa prijateljima, na poslu ili čak steknemo nova poznanstva.

 

Radom na sebi zajedno sa psihologom bit ćemo iskreniji prema sebi, a zatim i prema drugima.

Kad se osjećamo ugodno sa iznošenjem svojih emocija lakše ćemo graditi povjerenje sa najbližima i ojačati naše veze. Odnosi koje imamo postat će uzajamni i iskreni. Tako ćemo znati da imamo podršku i razumijevanje od drugih, ali i oni će znati da smo tu za njih. Otvorena komunikacija sa obitelji i najbližima služi kao poseban zagrljaj, posebno u manje sretnim momentima.

 

***
Foto: Pexels

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club