TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 12.4.2022.
Razgovor o psihičkom zdravlju tema je od velikog značaja kojoj i mi u Bonjour. uredništvu želimo pristupiti.
Tabu koji se veže za ovu temu potrebno je u potpunosti razbiti pogotovo kada uzmemo u obzir benefite terapije i razgovora sa stručnom osobom. Brojni su razlozi zašto jedna osoba odluči posjetiti psihologa i važno je prepoznati da pronalazak svog mira u razgovoru sa profesionalcima može biti samo još jedan korak ka većoj ljubavi prema sebi. No, nekad je najteže napraviti taj prvi korak, taj prvi odlazak kod psihologa.
Upravo zato smo htjeli saznati iz prve ruke kako pronaći najboljeg psihologa za sebe i kako prepoznati osobu koja nama najbolje odgovara. Jedna djevojka iz Mostara s nama je odlučila podijeliti svoje iskustvo i otkrila nam je kako nastaviti tražiti idealnu osobu za sebe, čak i ako je prvi odlazak kod psihologa prošao loše. Pomogla nam je da razumijemo kako se pripremiti za odlazak kod psihologa, ali i kako znati je li nam ta osoba uistinu odgovara. Njene sasvim iskrene odgovore na pitanja otkrijte kroz intervju u nastavku.
Vjerujemo da si kroz život prošla kroz brojne izazove, no kad si uvidjela da je vrijeme da s drugom osobom pričaš o svemu?
Shvatila sam to u onom trenutku kada više nisam mogla pričati ni sa kim drugim, i kad sam se suočila sa onim: "Nitko me na razumije...". I nije to neka prazna priča, nego stvarni trenutak kada više ne možeš nikome objasniti što osjećaš. Svatko te percepira na određeni način, pogotovo ljudi koji te znaju čitav život, i koliko god oni htjeli pomoći, uvijek pristupaju na isti način i ne mogu shvatiti ono što govoriš. Onda kada sam shvatila da nitko ne razumije što točno želim reći i u čemu je problem, po preporuci prijateljice sam odlučila razgovarati sa nekom stručnom osobom koja će sve objektivnije sagledati.
Foto: Pexels
Sigurni smo i da si se za prvi odlazak kod psihologa pokušala što više motivirati i ohrabrivati. Što ti je pomoglo u tome?
Prvi odlazak mi inače nije bio bajan. Imala sam više pokušaja i na kraju sam zamalo odustala od traženja prave osobe zato što su prva iskustva bila loša. Prvi put kad sam otišla dogodila se smrt meni bliske osobe i tada sam pomislila: „Ok, idem kod psihologa, možda će mi pomoći da se bolje nosim sa svime.“ Nisam mogla nastaviti sa svakodnevnim životom, i vidjela sam da me dosta koči. Nisam htjela stagnirati i da to sve zaustavlja moje društvene aktivnosti. Kada sam sjedila i družila se s ljudima, gledala sam u prazno, ljudi su oko mene pričali, ili se obraćali meni, a ja nisam mogla da držim fokus. Tada sam uvidjela da je vrijeme da nešto novo pokušam kako se sve ne bi nastavilo tako.
Je li prvi odlazak kod psihologa u tebi stvarao tjeskobu ili si se veselila što ćeš imati s kim podijeliti svoje osjećaje?
Iskreno, veselila sam se, ali sam se u prvom odlasku razočarala, pa mi je to na kraju stvaralo tjeskobu.
Foto: Pexels
Možeš li s nama podijeliti kako si se ti osjećala kad je krenuo taj prvi razgovor s psihologom? Je li ti nešto bilo iznenađenje ili razočaranje?
Nakon prvog razgovora sam se osjećala loše, zato što je razgovor trajao ukupno 15 minuta, od čega sam 10 provela u čekaonici, a u 5 prvih minuta psiholog je počeo pričati kako me već od ranije zna. Shvatila sam da to nije stručna i objektivna osoba s kojom mogu razgovarati. Prekinula sam taj razgovor i rekla da ja ipak idem. Dobrog psihologa našla sam kasnije preko prijateljice koja mi je dala nekoliko preporuka.
Znala sam da ništa ne mogu izgubiti ako odem i odmah nakon prvog susreta ću znati je li mogu ja razgovarati s nekim ili ne. Prvi razgovor s novom psihologinjom je bio odličan. Vidi se kada je netko stručan u svom poslu u načinu na koji pristupa, koja pitanja pita… Već nakon prvog susreta, shvatiš koliko ti je trebalo da te netko objektivno sasluša i ponovi ti objektivno to što si ti rekao. Tada shvatiš kako nije to strašno koliko si ti mislio.
Po tvom iskustvu, koliko je lako ili teško s relativno nepoznatom osobom dijeliti stvari koje te brinu ili emocije koje osjećaš? Što je tebi pomoglo da s vremenom budeš otvorenija za razgovor sa psihologom?
Puno ovisi od tog psihologa, kakvu atmosferu stvori i da li se ti osjećaš ugodno, opušteno, imaš li povjerenje ili ne - jer to igra ogromnu ulogu. Ali istina je, da je prvi put teško otvoriti se, jer što god te netko pita, koliko god on išao u detalje, teško je sve reći. Već nakon drugog ili trećeg puta ide glatko ako je stvarno pravi psiholog ili prava osoba za vas. Ne mogu reći da je u razgovoru isto kao da sjedim sa najboljom prijateljicom, ali dovoljno se opušteno osjećam da mogu stvarno pričati.
Foto: Pexels
Kako si znala da je psiholog kojeg posjećuješ dobar za tebe? Koje vještine smatraš da je najbitnije da jedan psiholog posjeduje?
Stručnost u pristupu i atmosfera od samog dočeka. Kad sam ja došla i upoznala drugu psihologinju, ona je bila tako ugodna, otvorena, puna podrške i neke pozitivnosti. I nije to bila lažna pozitivnost, nego mi je brzo ulila povjerenje.
Foto: Pexels
Jesi li osjetila određene promjene kod sebe nakon razgovora s psihologinjom i kakve?
Jesam! Prvo sam se osjećala neobično. Kad bi mi ta psihologinja ponovila objektivno ono što sam rekla, shvatila sam da ima ljudi sa puno većim problemima u svijetu. Pitala sam se: „Zašto sam ja uopće tu?“ I u toj prvoj fazi sam se osjećala malo loše što sam došla. No shvatila sam da nije bio bez veze moj odlazak psihologinji, jer inače ne bih shvatila kako se nositi sa svime.
Čak i kad ne idem redovno, ili preskočim sesije, sjetim se nekih pitanja poput onog: „Što je najgore što se može dogoditi?“ i stavim sebe u neku objektivnu perspektivu. Ona mi pomaže da shvatim da ništa nije toliko strašno i da o svemu možeš razgovarati. Psihologinja mi je dala brojne savjete, vježbe disanja, objasnila mindfulness, kao i tehnike smirivanja i opuštanja. Što će vas psihologinja savjetovati ovisi od osobe do osobe i ona je ta koja mora uvidjeti šta vama odgovara ili ne. Mi smo radili vježbe tijekom sesija i kroz njih je ona vidjela što ustvari meni odgovara i što ustvari djeluje.
I za kraj, što bi savjetovala mladim damama i muškarcima koji nas čitaju, a traže motivaciju da počnu sa posjetima psihologu?
Smatram da svaka osoba treba posjetiti psihologa jer bi nam svima lakše bilo funkcionirati sami sa sobom, ali i drugima, kad bi se riješili tih nekih nepotrebnih trzavica. Dobro bi bilo da svi barem jednom posjete psihologa i nakon toga odluče što dalje. Preporučujem istraživanje prije posjete psihologa, ali i raspitivanje o preporukama jer kroz svoja iskustva sam vidjela da je bitno koga izaberete. Kako stvari ne bi otišle u negativnom smjeru, ako ne uspijete kliknuti prvi put sa nekim psihologom, ne mora značiti da je sve gotovo. Nastavite dalje istraživati i sigurno da postoji osoba koja će baš vama odgovarati.
***
Naslovna fotografija: Unsplash
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
