Kada nam je naš mali privatni špijun šapnuo da jedan mladi, stručni tim u Bosni i Hercegovini priprema lansiranje online dućana u kojem ćete moći jednim klikom kupiti sofu dizajniranu upravo za svoje potrebe i koja će vas za to vrijeme odlično (i praktično!) služiti, nismo mogli odoljeti, a da ne saznamo o čemu se tu radi.

Pitanja smo uputili Ani Lukendi i Mersihi Karić koje stoje iza ovog sjajnog projekta. Mersiha je arhitektica s istančanim osjećajem za lijepo, dok je Ana grafička dizajnerica, a koju ćete možda prepoznati po MOA etiketi (to su one super praktične i lijepe stvari koje možete kupiti u MODAMO.kreARTiva Concept Storeu). Uvijek nasmijane dame su nam rekle o čemu se zapravo radi, što WISH SOFE čini posebnim i zašto ih želimo imati u svom domu.

Zašto je WISH SOFA brand koji želimo imati u našem domu?

WISH SOFA je transformabilni namještaj koji je multifunkcionalan i promjenljiv u skladu s potrebama 5 kategorija koje su definisane starosnim dobima naših kupaca. U skladu s time svaki od korisnika za svoj dom može odabrati upravo onaj komad namještaja koji odgovara njegovim trenutnim potrebama, a koji je dovoljno kvalitetan da se može koristiti jedno cijelo životno razdoblje.

WISH SOFA ima i transformabilne sofe u bh.potpisu. Što ove sofe čini tako posebnim?

Tranformabilne sofe su po sebi specifičan proizvod i namjenski su dizajnirane. Naime, to znači da svaka sofa ima svog ciljanog kupca čije potrebe su pomno studirane i pretočene u dizajnerske dodatke koje upotpunjavaju naš namještaj.

Ovaj projekt je veliki pomak u produkt dizajnu. Možete li nam reći nešto više o samo dizajnu sofa – boje, materijali...?

WISH SOFA tim radi na razradi modela naših proizvoda. Dizajn je svakako moderan, jednostavan i odabirom boja i tkanina naši kupci će moći prilagoditi ih svom domu. Svi materijali su domaćeg ili EU porijekla, pomno odabirani kroz duži vremenski period.

Možete li nam preciznije reći što će se sve naći u ponudi vašeg web dućana?

U našoj ponudi će se naći isključivo sofe koje su dizajnirane od strane WISH SOFA stručnog tima. Uskoro objavljujemo sve proizvode i pozivamo one koji su zaintersovani da se registruju u našu bazu podataka putem stranice wishsofa.launchrock.com i budu među prvima koji će dobiti detaljnije informacije o WISH SOFI.

Mi smo se na listu već upisali, a vi?

^{Foto: WISH SOFA PR}

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 

Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji. 

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.




Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.

Foto: @centar_skenderija

Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Muzej Sarajeva (@muzejsarajeva)

Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Spomenik Database (@spomenikdatabase)

Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale

Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 




Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.

Foto: @centar_skenderija

Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.



 

Svijet koji pripada svima

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.




Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.

Foto: Bonjour.ba arhiva

Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija