Vildana je mama dva dječaka i za njih je uredila preslatku sobu za igru i istraživanje
Tekst:Ilda Lihić-Isović
MAME RULZ
Vildana je, kako kaže na svom blogu, nepopravljivi romantičar i zaljubljenica u dobru knjigu koja je sarajevsku adresu prije četiri godine zamijenila dubrovačkom, a sve zbog – ljubavi koja danas svoje lice pokazuje u očima dva preslatka dječaka.
Živi savršeno nesavršen život koji na društvenim mrežama sa nama dijeli uz mnoštvo detalja uređenja svog doma, ali i sve svakodnevne avanture sa svojom porodicom.
Upravo zbog toga nismo odoljeli, a da Vildanu ne pitamo da nam otkrije nekoliko detalja o uređenju dječije sobe, kao i inspiraciji za uređenje iste.
Kako bi sebe opisala u tri riječi?
Nikad mi ništa ne stane u tri riječi. Ja sam ona koja puno priča.
Čime si se vodila pri uređenju dječije sobe? Što se prema tvom mišljenju treba naći u svakoj dječijoj sobi?
Osnovna ideja je bila da soba bude funkcionalna, primjerena njihovoj dobi, interesima i da raste zajedno s dječacima, a da pri tom ne bude pretrpana obzirom da je veličine cca 12m2.
Zbog toga smo birali fleksibilan namještaj: produljive krevete, dodatna spremišta ispod, police koje se lako mogu koristiti i kada budu stariji. Jako volim boje i smatram da dječije sobe trebaju biti šarene i vesele, a kako ni suprug ni ja nismo pretjerano vješti u DIY projektima crtanja i oslikavanja zidova, tapete su bile naš izbor.
Dječija soba treba krevet s udobnim madracem, radni stol, dosta prostora za igru i dovoljno spremišnog prostora, koji bi u idealnim uvjetima bio od najranije dobi dostupan djeci kako bi mogli razvijati radne navike. Smatram da bi kutak za igru trebao imati praznog prostora koji će se popuniti vremenom, shodno interesima djeteta i njegovim hobijima. Kod nas tako postoji oformljen kutak za čitanje s malom bibliotekom.
Upravo smo u potrazi za boljim rješenjem i većom bibliotekom u koju mogu stati sve njihove knjige jer imam sreću da Robi baš voli da mu se čita.
Kako organiziraš sve dječije igračke?
Svakih par mjeseci napravim „čistku“ i riješim se igračaka koje su oštećene i onih koje im nisu zanimljive, kojima se ne igraju duže vrijeme.Lego kutije za kocke su najbolja stvar ikada jer se u Lego stilu slažu jedna na drugu i zauzimaju jako malo prostora. Sve puzzle i društvene igre su u kutiji ispod kreveta, tako da ih Robi lako može dokučiti.
Dječaci imaju po svoju platnenu vreću za igračke u kojima im stoji ono s čime se igraju svakog dana. Od stalka za šoljice smo napravili stalak za bojice, tempere i plastelin a u jednoj od ladica su papiri (za crtanje i kolaž papir, bojanke i sl.)
Za sada ovaj sistem funkcionira.
Koje su igračke koje Robi i Tibor sada posebice voli?
Robi je u dobi kada otkriva društvene igre. Partije dječije verzije Aliasa i Čovječe ne ljuti se svakodnevno željno iščekuje. Lego DUPLO je i dalje broj jedan, već mu se i Tibor polako priključuje pa njih dvojica s tatom satima sjede na podu i prave raznorazne građevine. Autići su dječicama dio DNK-a čini mi se.
U posljednje vrijeme su ga zainteresirala i slova – donese tablu pa sastavljamo riječi.
Tibor imitira Robija u svemu pa i on tako vozi autiće po kući, slaže tornjeve od drvenih kocki koje odmah ruši, jako voli kutiju za sortiranje oblika i da mu „priča“ Psić sveznalica.
A slikovnice?
Tibor je još uvijek na slikovnicama za „igranje i istraživanje“, slikovnice manjih dimenzija i tvrdih korica, s fotografijama pojmova iz okoline. Posebno voli slikovnicu s životinjama kojima je dio tijela - krzno prekriven odgovarajućom tkaninom koju prstićima čupka i istražuje.
Pino, serijal slikovnica za razvoj govora sada ima i manje formate slikovnica i te su svakodnevno na repertoaru.
Robi je opsesiju Šeherzadinim pričama, konkretno Alibabom zamijenio Ježevom kućicom. Koliko je puta dnevno pročitamo, dovoljno je reći da je već pola zna – napamet.
Šta ti je posebno zanimljivo kod njihovih karaktera, stvari koje vole ili ne vole?
Od prvog dana mi je najzanimljivije koliko su u svemu – različiti. Ono što jednog nasmijava drugog zna rasplakati i obratno, ono što je Robiju bilo teže usvojiti u određenoj dobi, Tibor obavi bez problema i obratno, Robi i dalje jako pazi da se slučajno ne isprlja, Tibor jede ručicama i tako bih mogla nabrajati unedogled.
Jako su različiti i svakodnevno me podsjećaju i uče da svaki od njih treba drugačiju verziju mene.
Najdraži kutak u domu?
Iako njihov sobičak kotira visoko na listi ipak je to balkon.
Koji je najkorisniji savjet o majčinstvu koji si dobila, a voljela bi ga podijeliti i s drugima?
Ne slušaj savjete, svako dijete je priča za sebe, a svaka majka najljepše priče priča – svojem djetetu.
***
Naslovna fotografija: @vylson
Razgovarala: Ilda Lihić-Isović