TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.11.2024.
Na Becutan regionalnoj konferenciji, Tarik Filipović podijelio je s nama emotivan i upečatljiv stav: „Kada ste pali i rekli ‘tata’?!“
Ova jednostavna, ali snažna rečenica najbolje opisuje njegovo shvatanje odrastanja, ali i funkciju koju svaka majka ima u tom procesu. Tarik, kao prvi ambasador Becutana, prisjetio se trenutka kada je po prvi put postao tata, a to je za njega bilo, kako je sam rekao, „potpuno ostvarenje“.
Tarik Filipović
U tom kontekstu, Tarik, kao i njegova supruga Lejla, su svoj roditeljski put podijelili sa svim prisutnima, govoreći o tome kako balansirati ljubav i granice, o važnosti postavljanja smjernica te o tome kako roditelji, iako različiti u pristupima, mogu međusobno surađivati i podržavati se.
Lejla Filipović
Lejla i Tarik su roditelji dvojice sinova, koji su sada već odrasli. Jedan ima 22, a drugi 16 godina. To im daje mogućnost da s punim razumijevanjem govore o svim fazama odrastanja od najranijih dana pa sve do adolescencije. U razgovoru podijelili su ne samo svoje lične priče, nego i savjete koji mogu pomoći svim roditeljima koji se suočavaju s izazovima današnjeg roditeljstva.
Kroz ekskluzivni intervju Lejle i Tarika Filipovića za Bonjour.ba, koji je nastao na Becutan konferenciji, pokušali smo doći do važnih odgovora na pitanja koja se tiču savremenog roditeljstva, granica između ljubavi i discipline, ali i posebne uloge koju očevi imaju u životima svoje djece.
Lejla, koje vrijednosti želite prenijeti svojim sinovima, a postoji li nešto što ste naučili od svoje mame, što želite da i oni ponesu?
Lejla: Da budu pravi ljudi…vole, poštuju, cijene. To je naša misija, a svoj privatni put će naći sami kao što i voda uvijek nađe svoj put.
Na Becutan regionalnoj konferenciji posvećenoj savremenom roditeljstvu učestvovali ste u panelu naziva „I ljubav i granice“. Kako vi kao roditelj balansirate između davanja slobode djeci i postavljanja granica?
Lejla: To je isto individualno i od dana do dana. Te se granice ponekad pomjeraju, fleksibilne su, ali uvijek unutar okvira. Ljubav i odgoj koji su usađeni u njih su temelj i jamstvo za puno manji strah od njihove budućnosti.
Koje strategije smatrate ključnim, a koje biste savjete dali roditeljima koji se osjećaju izgubljeno u tome?
Lejla: Ne mislimo da je naša misija da dajemo savjete drugim roditeljima. Sve je individualno i svi smo jedinke za sebe. Kao što svi imamo jedinstveni otisak prsta, jedinstven metabolizam takav je i naš odgoj.
Također, pominjali ste koliko je neprocjenjiva za vas bila pomoć od bake i djeda u prvim mjesecima nakon poroda? Možete li nam to malo detaljnije objasniti? Koliko je u biti važna pomoć drugih u roditeljstvu?
Lejla: U prvim danima majčinstva vam puno znači da vam netko samo skuha ručak, a da ne govorim o drugim stvarima. Meni je pomoć moje majke i Tarikovih roditelja stvarno bila dragocjena. Svi su mi bili “pri ruci” i neizmjerno sam im zahvalna, a veliko je bogastvo i sreća za djecu koja imaju mogućnost da odrastaju uz bake i djedove. Dopustiti im da sa njima imaju jedan svoj svijet gdje im je malo više toga dozvoljeno nego kod mame i tate... uz beskrajno puno strpljenja i veliku i posebnu ljubav.
Roditeljstvo, posebno u adolescenciji, zna biti izazovno. Koji je vaš "tajni recept" za održavanje dobrih odnosa s tinejdžerima, kada djeluje da je svaka riječ potencijalni okidač za raspravu?
Lejla: Nemamo neki tajni recept, sve se mijenja od dana do dana, od situacije do situacije, od godine do godine. Vodeći se onom divnom izrekom “Ne čini drugom sto ne bi želio da tebi čine” tako i u odgoju djece trebamo se sjetiti sebe u tim godinama što smo željeli šta nas je veselilo i što bi nas beskrajno rastužilo.
Jedno pitanje koje nam je bilo posebno zanimljivo tokom konferencije jeste da li roditelji trebaju biti prijatelji sa svojom djecom?
Lejla: Mislim da su njima potrebi autoriteti i da se ipak treba znati tko je roditelj, a tko dijete. Oni imaju svoje prijatelje i sigurno u određenoj dobi ne smatraju da su im to roditelji. Kako oni odrastaju puno toga se mijenja pa tako i shvaćaju da su im pravi roditelji najbolji i pravi prijatelji.
Tarik, kada ste prvi put osjetili da ste postali "super tata"? Da li je to bio trenutak kada ste promijenili pelenu ili možda kad je vaše dijete prvi put reklo "tata" ili prvi odlazak na utakmicu?
Tarik: Najprije ova treća dekada kad sam vidio u njihovim očima da me doživljavaju kao tatu super heroja i tu su uz utakmice bile one igre koje sa njima može odraditi samo tata jer se u našoj porodici radi o dva dječaka.
Na Becutan konferenciji ste dosta emotivno opisali trenutak kad ste shvatili da ćete biti otac kao „potpuno ostvarenje“? Biste li za Bonjour.ba čitatelje/ -ice ukratko pojasnili to?
Tarik: Pa ja sam o roditeljstvu počeo maštati već nakon svog punoljetstva, ali sam malo duže čekao na osobu s kojom ću ostvariti to roditeljstvo. Defintivno najsretniji i najvažniji trenutci u mojem životu.
Vi ste također, bili na porodu vaše supruge. Da li biste savjetovali i drugim očevima to?
Tarik: Apsolutno…oni koji to mogu podnijeti, a ne vidim razlog zašto ne, to su trenutci kad možete napisati i ljepše stihove od Oliverovih “Novi život se rađa”.
Vjerujemo da ste se do sada susreli sa situacijama potpuno u "tata stilu" – nešto što bi bilo totalno ludo za mamu… koje su to?
Tarik: Paaa…odlazak na El Clasico na utakmicu Real - Barcelona…beskonačno hrvanje po kaučima i podovima te skupljanje sličica dok ne dobiješ onu zadnju što je znalo i potrajati.
Na konferenciji ste pojasnili da je vaša supruga majstor, a vi šegrt u odgoju djece. Jeste li ikada osjetili da su očevi podcijenjeni u roditeljstvu?
Tarik: Ja ne! Mislim da je prava majka, ako je prava, ta koja je ipak dominantna i čija uloga je prirodno primarna.
Lejla, kako biste opisali Tarika kao oca, a kako biste vi Tarik opisali Lejlu kao mamu?
Lejla: On je kao otac pun ljubavi, brižan i ništa mu nije teško.
Tarik: Lejla je predivna majka, moj najbolji majstor, a ja ponosni šegrt.
Oboje ste na konferenciji naglasili koliko ste ponosni na sinove i što su dobri i čestiti ljudi te time istakli da vam je to bio i najvažniji cilj. Kako ste, kao roditelji, uspjeli prenijeti te vrijednosti na svoje sinove i koje ste konkretne korake poduzeli da ih usmjerite ka tome da postanu ljudi kakvi su danas?
Nastojali smo im prenijeti vrijednosti koje su nama prenijeli naši roditelji. Ponavljanje je majka mudrosti, ali zna utjecati na živčani sustav. Koliko god je bilo teško ponavljati stalno iste stvari to isto ponavljanje daje rezultate.
* * *
Naslovna fotografija: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Radoznalost je vjerovatno najprirodniji ulaz u nauku, a djeci ponekad treba samo prostor u kojem je mogu pratiti dovoljno daleko. Evropska noć istraživača 25. septembra donosi eksperimente, radionice i susrete s istraživačima u 13 bh. gradova.
U školskom rasporedu nauka dolazi pod različitim imenima. Jednom je fizika, drugi put biologija ili hemija, a mnogo prije toga priroda i društvo. Dječija radoznalost, srećom, ne poznaje takve podjele.
Pitanje zašto nebo mijenja boju lako završi razgovorom o svjetlosti, jedno „kako avion ostaje u zraku?“ otvori fiziku, a fascinacija dinosaurima, ljudskim tijelom ili svemirom vrlo brzo preraste u sate istraživanja. Djeca često dođu do nauke mnogo prije nego što znaju kojoj disciplini pripada ono što ih zanima.
Tu vrijedi sačuvati njihovu potrebu da pitaju. Ne zato što svako dijete treba odgajati kao budućeg naučnika, već zato što su radoznalost, sposobnost povezivanja informacija i navika da se odgovor provjeri neke od najvrjednijih vještina koje mogu ponijeti dalje, bez obzira na to čime će se jednog dana baviti.
Škola im daje pojmove i temelje, ali susret sa stvarnim eksperimentom, istraživačem ili problemom koji se pokušava riješiti može učiniti nešto drugo: pokazati im kako znanje izgleda kada izađe iz udžbenika.
Zato nam je Evropska noć istraživača jedan od zanimljivijih septembarskih planova za roditelje i djecu. 25. septembra više od 80 aktivnosti stiže u 13 gradova širom Bosne i Hercegovine, kroz eksperimente, radionice, demonstracije i razgovore s ljudima koji se istraživanjem zaista bave.
Evropska noć istraživača ove godine u Bosni i Hercegovini obilježava svoju 13. godišnjicu, dok se paralelno odvija u 25 evropskih zemalja i više od 400 gradova širom kontinenta. Tokom prethodnih izdanja okupila je hiljade djece i mladih, škole, nastavnike, studente, istraživače, univerzitete, organizacije i porodice.
Vrijednost takvog formata najlakše se vidi u neposrednom iskustvu. Jedno je pročitati kako nešto funkcionira, a sasvim drugo gledati proces, pokušati ga ponoviti i imati osobu kojoj odmah možete postaviti sljedeće pitanje.
Događaj je upravo tako i zamišljen, kao prostor u kojem znanje cirkuliše između istraživača, učenika, studenata, profesionalaca, institucija i građana. Nauka se iz laboratorija i akademskih prostora seli među ljude, tamo gdje pitanje može nastati sasvim spontano.
Program će se 25. septembra održavati u Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Goraždu, Jajcu, Konjicu, Mostaru, Neumu, Sarajevu, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zenici.
Jedan od centralnih dijelova programa je Naukatorium, Sajam nauke i inovacija, zamišljen kao susret javnosti s istraživanjem iz prve ruke.
Otvoreni poziv namijenjen je osnovnim i srednjim školama, fakultetima, istraživačkim institutima, kompanijama, startupima, nevladinim organizacijama i javnim ustanovama iz svih 13 gradova, koji svoj rad mogu predstaviti kroz štand, radionicu ili oba formata. Prijave se podnose putem forme na zvaničnoj stranici događaja.
Za dijete takav prostor ima jednu veliku prednost: ne mora unaprijed znati šta ga zanima.
Može ga zaustaviti eksperiment koji ne razumije, demonstracija koju želi ponoviti ili tema za koju do tog trenutka nije znalo da postoji. Neko će imati dvadeset pitanja, neko će samo pažljivo gledati, a neko će tek na posljednjem štandu pronaći ono zbog čega želi ostati duže.
Sve su to sasvim dobri počeci.
Stariji učenici ove godine mogu otići korak dalje kroz ScienceFormers, takmičenje namijenjeno srednjoškolskim timovima.
Timovi od po tri učenika ili učenice, uz podršku jednog mentora ili mentorice, pozvani su da istraže naučni odgovor na stvaran problem iz svoje zajednice. Teme obuhvataju klimatske promjene i biodiverzitet, vještačku inteligenciju, obrazovanje i gradove budućnosti, a najbolji projekti bit će predstavljeni i nagrađeni tokom Evropske noći istraživača.
Za tinejdžere koji tek počinju ozbiljnije razmišljati o vlastitim interesovanjima ovo otvara drugačiji odnos prema znanju. Problem iz grada, škole ili svakodnevice postaje nešto što se može precizno postaviti, istražiti i pokušati riješiti.
Djeca ne moraju doći s jasnim interesovanjem za fiziku, biologiju, tehnologiju ili neku buduću naučnu karijeru. Dovoljno je da postoji tema zbog koje žele pitati još jednom.
Vrijednost ovakvih susreta upravo je u tome što ostavljaju prostor za istraživanje bez obaveze da se interesovanje odmah pretvori u veliku odluku. Pitanje, pokušaj, pogrešna pretpostavka i novi odgovor dio su istog procesa.
Uz učenike i škole, organizatori su otvorili i poziv volonterima i volonterkama, bez obzira na godine i prethodno znanje, koji žele učestvovati u realizaciji događaja u svom gradu.
Ovogodišnji program realizira se uz podršku Marie Skłodowska-Curie Actions u okviru Horizon Europe.
Prijave za učešće trenutno su otvorene, a učešće u Evropskoj noći istraživača je besplatno i otvoreno za sve. Više informacija o programu i prijavama dostupno je na zvaničnoj stranici događaja, nocistrazivaca.ba, kao i na njihovim Instagram i Facebook kanalima.
Nakon 13 godina, osnovna ideja ostaje ista: približiti nauku ljudima i ostaviti dovoljno prostora za radoznalost, pitanje i eksperiment. Generacije djece i mladih već su odrastale uz ovaj događaj, a 25. septembra nova generacija dobiva priliku da istražuje, eksperimentiše i možda napravi svoj prvi korak prema nauci.
Za roditelje to može biti jedan dobar plan za septembarsko poslijepodne. Za dijete, prilika da nešto što ga već dugo zanima prvi put vidi izbliza, pokuša vlastitim rukama ili o tome razgovara s nekim ko se istraživanjem zaista bavi.
Ne mora iz te večeri nastati velika odluka o budućnosti. Dovoljno je da se kući vrati s novom fascinacijom, željom da nešto ponovo pokuša ili s još jednim pitanjem.
Možda upravo tako počinje prvi ozbiljniji korak prema nauci.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
