TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.11.2024.
Na Becutan regionalnoj konferenciji, Tarik Filipović podijelio je s nama emotivan i upečatljiv stav: „Kada ste pali i rekli ‘tata’?!“
Ova jednostavna, ali snažna rečenica najbolje opisuje njegovo shvatanje odrastanja, ali i funkciju koju svaka majka ima u tom procesu. Tarik, kao prvi ambasador Becutana, prisjetio se trenutka kada je po prvi put postao tata, a to je za njega bilo, kako je sam rekao, „potpuno ostvarenje“.
Tarik Filipović
U tom kontekstu, Tarik, kao i njegova supruga Lejla, su svoj roditeljski put podijelili sa svim prisutnima, govoreći o tome kako balansirati ljubav i granice, o važnosti postavljanja smjernica te o tome kako roditelji, iako različiti u pristupima, mogu međusobno surađivati i podržavati se.
Lejla Filipović
Lejla i Tarik su roditelji dvojice sinova, koji su sada već odrasli. Jedan ima 22, a drugi 16 godina. To im daje mogućnost da s punim razumijevanjem govore o svim fazama odrastanja od najranijih dana pa sve do adolescencije. U razgovoru podijelili su ne samo svoje lične priče, nego i savjete koji mogu pomoći svim roditeljima koji se suočavaju s izazovima današnjeg roditeljstva.
Kroz ekskluzivni intervju Lejle i Tarika Filipovića za Bonjour.ba, koji je nastao na Becutan konferenciji, pokušali smo doći do važnih odgovora na pitanja koja se tiču savremenog roditeljstva, granica između ljubavi i discipline, ali i posebne uloge koju očevi imaju u životima svoje djece.
Lejla, koje vrijednosti želite prenijeti svojim sinovima, a postoji li nešto što ste naučili od svoje mame, što želite da i oni ponesu?
Lejla: Da budu pravi ljudi…vole, poštuju, cijene. To je naša misija, a svoj privatni put će naći sami kao što i voda uvijek nađe svoj put.
Na Becutan regionalnoj konferenciji posvećenoj savremenom roditeljstvu učestvovali ste u panelu naziva „I ljubav i granice“. Kako vi kao roditelj balansirate između davanja slobode djeci i postavljanja granica?
Lejla: To je isto individualno i od dana do dana. Te se granice ponekad pomjeraju, fleksibilne su, ali uvijek unutar okvira. Ljubav i odgoj koji su usađeni u njih su temelj i jamstvo za puno manji strah od njihove budućnosti.
Koje strategije smatrate ključnim, a koje biste savjete dali roditeljima koji se osjećaju izgubljeno u tome?
Lejla: Ne mislimo da je naša misija da dajemo savjete drugim roditeljima. Sve je individualno i svi smo jedinke za sebe. Kao što svi imamo jedinstveni otisak prsta, jedinstven metabolizam takav je i naš odgoj.
Također, pominjali ste koliko je neprocjenjiva za vas bila pomoć od bake i djeda u prvim mjesecima nakon poroda? Možete li nam to malo detaljnije objasniti? Koliko je u biti važna pomoć drugih u roditeljstvu?
Lejla: U prvim danima majčinstva vam puno znači da vam netko samo skuha ručak, a da ne govorim o drugim stvarima. Meni je pomoć moje majke i Tarikovih roditelja stvarno bila dragocjena. Svi su mi bili “pri ruci” i neizmjerno sam im zahvalna, a veliko je bogastvo i sreća za djecu koja imaju mogućnost da odrastaju uz bake i djedove. Dopustiti im da sa njima imaju jedan svoj svijet gdje im je malo više toga dozvoljeno nego kod mame i tate... uz beskrajno puno strpljenja i veliku i posebnu ljubav.
Roditeljstvo, posebno u adolescenciji, zna biti izazovno. Koji je vaš "tajni recept" za održavanje dobrih odnosa s tinejdžerima, kada djeluje da je svaka riječ potencijalni okidač za raspravu?
Lejla: Nemamo neki tajni recept, sve se mijenja od dana do dana, od situacije do situacije, od godine do godine. Vodeći se onom divnom izrekom “Ne čini drugom sto ne bi želio da tebi čine” tako i u odgoju djece trebamo se sjetiti sebe u tim godinama što smo željeli šta nas je veselilo i što bi nas beskrajno rastužilo.
Jedno pitanje koje nam je bilo posebno zanimljivo tokom konferencije jeste da li roditelji trebaju biti prijatelji sa svojom djecom?
Lejla: Mislim da su njima potrebi autoriteti i da se ipak treba znati tko je roditelj, a tko dijete. Oni imaju svoje prijatelje i sigurno u određenoj dobi ne smatraju da su im to roditelji. Kako oni odrastaju puno toga se mijenja pa tako i shvaćaju da su im pravi roditelji najbolji i pravi prijatelji.
Tarik, kada ste prvi put osjetili da ste postali "super tata"? Da li je to bio trenutak kada ste promijenili pelenu ili možda kad je vaše dijete prvi put reklo "tata" ili prvi odlazak na utakmicu?
Tarik: Najprije ova treća dekada kad sam vidio u njihovim očima da me doživljavaju kao tatu super heroja i tu su uz utakmice bile one igre koje sa njima može odraditi samo tata jer se u našoj porodici radi o dva dječaka.
Na Becutan konferenciji ste dosta emotivno opisali trenutak kad ste shvatili da ćete biti otac kao „potpuno ostvarenje“? Biste li za Bonjour.ba čitatelje/ -ice ukratko pojasnili to?
Tarik: Pa ja sam o roditeljstvu počeo maštati već nakon svog punoljetstva, ali sam malo duže čekao na osobu s kojom ću ostvariti to roditeljstvo. Defintivno najsretniji i najvažniji trenutci u mojem životu.
Vi ste također, bili na porodu vaše supruge. Da li biste savjetovali i drugim očevima to?
Tarik: Apsolutno…oni koji to mogu podnijeti, a ne vidim razlog zašto ne, to su trenutci kad možete napisati i ljepše stihove od Oliverovih “Novi život se rađa”.
Vjerujemo da ste se do sada susreli sa situacijama potpuno u "tata stilu" – nešto što bi bilo totalno ludo za mamu… koje su to?
Tarik: Paaa…odlazak na El Clasico na utakmicu Real - Barcelona…beskonačno hrvanje po kaučima i podovima te skupljanje sličica dok ne dobiješ onu zadnju što je znalo i potrajati.
Na konferenciji ste pojasnili da je vaša supruga majstor, a vi šegrt u odgoju djece. Jeste li ikada osjetili da su očevi podcijenjeni u roditeljstvu?
Tarik: Ja ne! Mislim da je prava majka, ako je prava, ta koja je ipak dominantna i čija uloga je prirodno primarna.
Lejla, kako biste opisali Tarika kao oca, a kako biste vi Tarik opisali Lejlu kao mamu?
Lejla: On je kao otac pun ljubavi, brižan i ništa mu nije teško.
Tarik: Lejla je predivna majka, moj najbolji majstor, a ja ponosni šegrt.
Oboje ste na konferenciji naglasili koliko ste ponosni na sinove i što su dobri i čestiti ljudi te time istakli da vam je to bio i najvažniji cilj. Kako ste, kao roditelji, uspjeli prenijeti te vrijednosti na svoje sinove i koje ste konkretne korake poduzeli da ih usmjerite ka tome da postanu ljudi kakvi su danas?
Nastojali smo im prenijeti vrijednosti koje su nama prenijeli naši roditelji. Ponavljanje je majka mudrosti, ali zna utjecati na živčani sustav. Koliko god je bilo teško ponavljati stalno iste stvari to isto ponavljanje daje rezultate.
* * *
Naslovna fotografija: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Bonjour.ba
Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?
Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.
Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.
Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.
Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.
Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?
Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane.
Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.
Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.
Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?
Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.
Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?
Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.
Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.
Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?
Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.
Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.
Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva.
Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.
Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…
Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?
Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.
Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.
Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.
Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.
Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.
Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
