TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.11.2024.
Na Becutan regionalnoj konferenciji, Tarik Filipović podijelio je s nama emotivan i upečatljiv stav: „Kada ste pali i rekli ‘tata’?!“
Ova jednostavna, ali snažna rečenica najbolje opisuje njegovo shvatanje odrastanja, ali i funkciju koju svaka majka ima u tom procesu. Tarik, kao prvi ambasador Becutana, prisjetio se trenutka kada je po prvi put postao tata, a to je za njega bilo, kako je sam rekao, „potpuno ostvarenje“.
Tarik Filipović
U tom kontekstu, Tarik, kao i njegova supruga Lejla, su svoj roditeljski put podijelili sa svim prisutnima, govoreći o tome kako balansirati ljubav i granice, o važnosti postavljanja smjernica te o tome kako roditelji, iako različiti u pristupima, mogu međusobno surađivati i podržavati se.
Lejla Filipović
Lejla i Tarik su roditelji dvojice sinova, koji su sada već odrasli. Jedan ima 22, a drugi 16 godina. To im daje mogućnost da s punim razumijevanjem govore o svim fazama odrastanja od najranijih dana pa sve do adolescencije. U razgovoru podijelili su ne samo svoje lične priče, nego i savjete koji mogu pomoći svim roditeljima koji se suočavaju s izazovima današnjeg roditeljstva.
Kroz ekskluzivni intervju Lejle i Tarika Filipovića za Bonjour.ba, koji je nastao na Becutan konferenciji, pokušali smo doći do važnih odgovora na pitanja koja se tiču savremenog roditeljstva, granica između ljubavi i discipline, ali i posebne uloge koju očevi imaju u životima svoje djece.
Lejla, koje vrijednosti želite prenijeti svojim sinovima, a postoji li nešto što ste naučili od svoje mame, što želite da i oni ponesu?
Lejla: Da budu pravi ljudi…vole, poštuju, cijene. To je naša misija, a svoj privatni put će naći sami kao što i voda uvijek nađe svoj put.
Na Becutan regionalnoj konferenciji posvećenoj savremenom roditeljstvu učestvovali ste u panelu naziva „I ljubav i granice“. Kako vi kao roditelj balansirate između davanja slobode djeci i postavljanja granica?
Lejla: To je isto individualno i od dana do dana. Te se granice ponekad pomjeraju, fleksibilne su, ali uvijek unutar okvira. Ljubav i odgoj koji su usađeni u njih su temelj i jamstvo za puno manji strah od njihove budućnosti.
Koje strategije smatrate ključnim, a koje biste savjete dali roditeljima koji se osjećaju izgubljeno u tome?
Lejla: Ne mislimo da je naša misija da dajemo savjete drugim roditeljima. Sve je individualno i svi smo jedinke za sebe. Kao što svi imamo jedinstveni otisak prsta, jedinstven metabolizam takav je i naš odgoj.
Također, pominjali ste koliko je neprocjenjiva za vas bila pomoć od bake i djeda u prvim mjesecima nakon poroda? Možete li nam to malo detaljnije objasniti? Koliko je u biti važna pomoć drugih u roditeljstvu?
Lejla: U prvim danima majčinstva vam puno znači da vam netko samo skuha ručak, a da ne govorim o drugim stvarima. Meni je pomoć moje majke i Tarikovih roditelja stvarno bila dragocjena. Svi su mi bili “pri ruci” i neizmjerno sam im zahvalna, a veliko je bogastvo i sreća za djecu koja imaju mogućnost da odrastaju uz bake i djedove. Dopustiti im da sa njima imaju jedan svoj svijet gdje im je malo više toga dozvoljeno nego kod mame i tate... uz beskrajno puno strpljenja i veliku i posebnu ljubav.
Roditeljstvo, posebno u adolescenciji, zna biti izazovno. Koji je vaš "tajni recept" za održavanje dobrih odnosa s tinejdžerima, kada djeluje da je svaka riječ potencijalni okidač za raspravu?
Lejla: Nemamo neki tajni recept, sve se mijenja od dana do dana, od situacije do situacije, od godine do godine. Vodeći se onom divnom izrekom “Ne čini drugom sto ne bi želio da tebi čine” tako i u odgoju djece trebamo se sjetiti sebe u tim godinama što smo željeli šta nas je veselilo i što bi nas beskrajno rastužilo.
Jedno pitanje koje nam je bilo posebno zanimljivo tokom konferencije jeste da li roditelji trebaju biti prijatelji sa svojom djecom?
Lejla: Mislim da su njima potrebi autoriteti i da se ipak treba znati tko je roditelj, a tko dijete. Oni imaju svoje prijatelje i sigurno u određenoj dobi ne smatraju da su im to roditelji. Kako oni odrastaju puno toga se mijenja pa tako i shvaćaju da su im pravi roditelji najbolji i pravi prijatelji.
Tarik, kada ste prvi put osjetili da ste postali "super tata"? Da li je to bio trenutak kada ste promijenili pelenu ili možda kad je vaše dijete prvi put reklo "tata" ili prvi odlazak na utakmicu?
Tarik: Najprije ova treća dekada kad sam vidio u njihovim očima da me doživljavaju kao tatu super heroja i tu su uz utakmice bile one igre koje sa njima može odraditi samo tata jer se u našoj porodici radi o dva dječaka.
Na Becutan konferenciji ste dosta emotivno opisali trenutak kad ste shvatili da ćete biti otac kao „potpuno ostvarenje“? Biste li za Bonjour.ba čitatelje/ -ice ukratko pojasnili to?
Tarik: Pa ja sam o roditeljstvu počeo maštati već nakon svog punoljetstva, ali sam malo duže čekao na osobu s kojom ću ostvariti to roditeljstvo. Defintivno najsretniji i najvažniji trenutci u mojem životu.
Vi ste također, bili na porodu vaše supruge. Da li biste savjetovali i drugim očevima to?
Tarik: Apsolutno…oni koji to mogu podnijeti, a ne vidim razlog zašto ne, to su trenutci kad možete napisati i ljepše stihove od Oliverovih “Novi život se rađa”.
Vjerujemo da ste se do sada susreli sa situacijama potpuno u "tata stilu" – nešto što bi bilo totalno ludo za mamu… koje su to?
Tarik: Paaa…odlazak na El Clasico na utakmicu Real - Barcelona…beskonačno hrvanje po kaučima i podovima te skupljanje sličica dok ne dobiješ onu zadnju što je znalo i potrajati.
Na konferenciji ste pojasnili da je vaša supruga majstor, a vi šegrt u odgoju djece. Jeste li ikada osjetili da su očevi podcijenjeni u roditeljstvu?
Tarik: Ja ne! Mislim da je prava majka, ako je prava, ta koja je ipak dominantna i čija uloga je prirodno primarna.
Lejla, kako biste opisali Tarika kao oca, a kako biste vi Tarik opisali Lejlu kao mamu?
Lejla: On je kao otac pun ljubavi, brižan i ništa mu nije teško.
Tarik: Lejla je predivna majka, moj najbolji majstor, a ja ponosni šegrt.
Oboje ste na konferenciji naglasili koliko ste ponosni na sinove i što su dobri i čestiti ljudi te time istakli da vam je to bio i najvažniji cilj. Kako ste, kao roditelji, uspjeli prenijeti te vrijednosti na svoje sinove i koje ste konkretne korake poduzeli da ih usmjerite ka tome da postanu ljudi kakvi su danas?
Nastojali smo im prenijeti vrijednosti koje su nama prenijeli naši roditelji. Ponavljanje je majka mudrosti, ali zna utjecati na živčani sustav. Koliko god je bilo teško ponavljati stalno iste stvari to isto ponavljanje daje rezultate.
* * *
Naslovna fotografija: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Bonjour.ba
Ako postoji faza roditeljstva u kojoj je strah gotovo uvijek prisutan, to je svakako uvođenje čvrste hrane. Mame i tate se tada pretvaraju u male istraživače: vaga se svaka kašika, čita svaki sastojak, pažljivo se osluškuje reakcija djeteta… Upravo tu dolaze pitanja: Kada početi s teksturiranom hranom? Kako razviti zdrave navike od početka?
O tome smo razgovarali s prof. dr. spec. Lanom Lekić, mamom troje djece i ženom koja uspješno spaja znanje, nježnost i disciplinu. Po struci je magistrica farmacije, doktorica farmaceutskih nauka i univerzitetska profesorica, a po srcu, volonterka, humanitarka i instruktorica masaže beba.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala i Lana Lekić, prof. dr. spec.
Kako sama kaže, u jednom periodu nosila je titulu “enciklopedija u pelenama.” Zato ne čudi što se njena priča savršeno uklapa u edukativnu misiju Lina, a to je pomoći roditeljima da prve obroke svojih mališana pretvore u iskustvo ispunjeno radoznalošću, povjerenjem i veselim okusima. Jer uvođenje novih okusa ne mora biti stres već može biti najljepša avantura koju dijete i roditelj otkrivaju zajedno.
Prije nego što smo počele razgovarati o konkretnim savjetima, Lana nas je vratila na početak i onaj period kada svaka kašika djeluje kao mali ispit roditeljstva.
Lana, kako se razlikovao vaš pristup ishrani kod prvog, drugog i trećeg djeteta?
Lana: Pristup ishrani kod prvog, drugog i trećeg djeteta je bio potpuno različit. Možda to nikad nisam spomenula, ali znate kako su me zvali: “Enciklopedija u pelenama” kod prvog djeteta. Ja sam stvarno sve vagala, čitala, odmjeravala, pazila, dezinficirala. Mislim da je možda bilo to malo previše. Kod drugog djeteta sam već onako instinktivno znala kako i šta treba, a s trećim djetetom je to bilo baš uživanje."
Taj osjećaj lakoće, kaže, nije došao sam od sebe već s iskustvom, ali i s razumijevanjem da zdrava ishrana ne mora biti komplikovana.
Lana: Vrlo sam pazila na to da djeca već od prve godine imaju teksturu u svojim obrocima i tu mi je pomagao Lino Baby Muesli. On je u biti bio moj, kako da ga nazovem, možda najbolje “saveznik” u ishrani.
U nastavku razgovora dotakle smo se jedne od najčešćih briga svih roditelja, a to je šta kada dijete jednostavno neće da jede?
Koja je vaša strategija kada djeca ne žele da jedu?
Lana: Lanina strategija su Lanine strategije. Imam ih više jer realnost je da nisu sva djeca ista. Kod mene je troje djece i sve troje djece su potpuno različiti. Jedno voli ovo, drugo radi ono, ali je bitno prvo da svemu priđemo sa velikom ljubavlju, emocijom i strpljenjem. Strpljenje je ključ jer neće svako dijete odmah na prvu. Neće mu se svidjeti ono što smo mi napravili od hrane.”
I dok priča o tome, jasno je da Lana ne promoviše savršenstvo, nego realnost. Hrana, kaže, ne smije postati bitka, nego poziv na igru.
Lana: Jako je važno da ti obroci izgledaju ukusno, da izgledaju primamljivo i da izgledaju zabavno.
Kad je riječ o dohrani, mnogi roditelji se pitaju: kada je pravo vrijeme za teksturiranu hranu?
Koji bi bio jedan iskren savjet roditeljima koji tek počinju s dohranom?
Lana: Mladim roditeljima danas bih preporučila da se ohrabre što ranije početi davati teksturiranu hranu svojoj djeci. Lino je napravio muslije koji su od prve godine prilagođeni i uzrastu djeteta i prilagođeni su onoj sitnoj senzornoj motorici. Kad djetetu date nešto što ima tu teksturu, znate kakav benefit dobija dijete… Taj prvi zalogaj kod djeteta teksturirane hrane je veliki iskorak u njegovom razvoju, jer, broj jedan, sva apsorpcija hrane počinje već u ustima.
Lana, jeste li tip roditelja koji planira obroke ili ipak improvizujete s onim što imate?
Lana: Ja sam roditelj koji uglavnom planira obroke. Ne kažem da je to dobro zato što improvizacija uvijek donese neke ljepote, a i kad ta improvizacija ne ispadne baš kako treba, mi uvijek imamo kao adut naše Lino Baby Muesli koje nam omogućavaju zdrav obrok, obrok bez šećera, što je meni jako važno jer je zaslađen samo sa datuljama i obrok koji mojoj djeci pruža jednu zdravu prehrambenu naviku.
Tu zastane, pa doda ono što bi svaka mama trebala čuti, da se navike ne stvaraju odjednom, nego svakim zalogajem.
Lana, šta biste preporučili roditeljima koji traže doručak koji je hranjiv, a istovremeno zanimljiv za djecu?
Lana: Doručak koji je zanimljiv za djecu je nešto što je vizuelno, kako da kažem, prihvatljivo djeci. Šta mi kreiramo? Mi ne kreiramo samo obrok. Mi kreiramo naše trenutke, mi kreiramo druženje, mi kreiramo smijeh.
Nakon što smo prošle kroz rutine, navike i male rituale, poželjele smo razgovor završiti laganije tj. pitanjem koje će nasmijati svaku mamu. Ako postoji vječna dilema za mališane (a i njihove roditelje), to je svakako: voće ili čokolada?
Lana, kada govorimo o Lino Baby Muesli proizvodima, tim voće ili tim čokolada, ko je koji tim u vašoj porodici?
Lana: U našoj porodici, zaista, imamo dva tima. Nebitno je, jer svi obroci Lina su od cjelovitih žitarica, ali moram priznati, u samom startu ja sam bila na jednoj strani, a to je tim voće, a sva djeca su bila na ovoj drugoj strani, tim čokolada. U zadnjih godinu dana dečki su prešli na moju stranu tako da sad smo nas troje, a Lila je ovamo sama i čekamo njen prelazak. Transfer.
Kad se razgovor s Lanom priveo kraju, ostaje onaj osjećaj mira koji svaka mama traži u prvim mjesecima dohrane. Podsjeća nas da zdrava ishrana ne mora biti stres, već proces u kojem učimo zajedno s djecom… uz pokoji nered, smijeh i nesavršeno izmjerene kašike.
Ono što iz njenog iskustva posebno izdvajamo jeste važnost teksture u obrocima jer upravo prvi zalogaji s komadićima hrane pomažu djeci da razviju senzornu motoriku, reflekse žvakanja i prirodan interes za istraživanje novih okusa. Takvi obroci ne hrane samo tijelo, već potiču i razvoj samostalnosti, radoznalosti i povjerenja.
I baš kao što kaže Lana, nije poenta u savršenom planu, već u ljubavi, strpljenju i malim ritualima koji čine svaki obrok posebnim.
A kada u svakodnevnoj čaroliji svoje mjesto pronađe i Lino Baby Muesli, onda znate da ste na dobrom putu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
