TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.11.2024.
Na Becutan regionalnoj konferenciji, Tarik Filipović podijelio je s nama emotivan i upečatljiv stav: „Kada ste pali i rekli ‘tata’?!“
Ova jednostavna, ali snažna rečenica najbolje opisuje njegovo shvatanje odrastanja, ali i funkciju koju svaka majka ima u tom procesu. Tarik, kao prvi ambasador Becutana, prisjetio se trenutka kada je po prvi put postao tata, a to je za njega bilo, kako je sam rekao, „potpuno ostvarenje“.
Tarik Filipović
U tom kontekstu, Tarik, kao i njegova supruga Lejla, su svoj roditeljski put podijelili sa svim prisutnima, govoreći o tome kako balansirati ljubav i granice, o važnosti postavljanja smjernica te o tome kako roditelji, iako različiti u pristupima, mogu međusobno surađivati i podržavati se.
Lejla Filipović
Lejla i Tarik su roditelji dvojice sinova, koji su sada već odrasli. Jedan ima 22, a drugi 16 godina. To im daje mogućnost da s punim razumijevanjem govore o svim fazama odrastanja od najranijih dana pa sve do adolescencije. U razgovoru podijelili su ne samo svoje lične priče, nego i savjete koji mogu pomoći svim roditeljima koji se suočavaju s izazovima današnjeg roditeljstva.
Kroz ekskluzivni intervju Lejle i Tarika Filipovića za Bonjour.ba, koji je nastao na Becutan konferenciji, pokušali smo doći do važnih odgovora na pitanja koja se tiču savremenog roditeljstva, granica između ljubavi i discipline, ali i posebne uloge koju očevi imaju u životima svoje djece.
Lejla, koje vrijednosti želite prenijeti svojim sinovima, a postoji li nešto što ste naučili od svoje mame, što želite da i oni ponesu?
Lejla: Da budu pravi ljudi…vole, poštuju, cijene. To je naša misija, a svoj privatni put će naći sami kao što i voda uvijek nađe svoj put.
Na Becutan regionalnoj konferenciji posvećenoj savremenom roditeljstvu učestvovali ste u panelu naziva „I ljubav i granice“. Kako vi kao roditelj balansirate između davanja slobode djeci i postavljanja granica?
Lejla: To je isto individualno i od dana do dana. Te se granice ponekad pomjeraju, fleksibilne su, ali uvijek unutar okvira. Ljubav i odgoj koji su usađeni u njih su temelj i jamstvo za puno manji strah od njihove budućnosti.
Koje strategije smatrate ključnim, a koje biste savjete dali roditeljima koji se osjećaju izgubljeno u tome?
Lejla: Ne mislimo da je naša misija da dajemo savjete drugim roditeljima. Sve je individualno i svi smo jedinke za sebe. Kao što svi imamo jedinstveni otisak prsta, jedinstven metabolizam takav je i naš odgoj.
Također, pominjali ste koliko je neprocjenjiva za vas bila pomoć od bake i djeda u prvim mjesecima nakon poroda? Možete li nam to malo detaljnije objasniti? Koliko je u biti važna pomoć drugih u roditeljstvu?
Lejla: U prvim danima majčinstva vam puno znači da vam netko samo skuha ručak, a da ne govorim o drugim stvarima. Meni je pomoć moje majke i Tarikovih roditelja stvarno bila dragocjena. Svi su mi bili “pri ruci” i neizmjerno sam im zahvalna, a veliko je bogastvo i sreća za djecu koja imaju mogućnost da odrastaju uz bake i djedove. Dopustiti im da sa njima imaju jedan svoj svijet gdje im je malo više toga dozvoljeno nego kod mame i tate... uz beskrajno puno strpljenja i veliku i posebnu ljubav.
Roditeljstvo, posebno u adolescenciji, zna biti izazovno. Koji je vaš "tajni recept" za održavanje dobrih odnosa s tinejdžerima, kada djeluje da je svaka riječ potencijalni okidač za raspravu?
Lejla: Nemamo neki tajni recept, sve se mijenja od dana do dana, od situacije do situacije, od godine do godine. Vodeći se onom divnom izrekom “Ne čini drugom sto ne bi želio da tebi čine” tako i u odgoju djece trebamo se sjetiti sebe u tim godinama što smo željeli šta nas je veselilo i što bi nas beskrajno rastužilo.
Jedno pitanje koje nam je bilo posebno zanimljivo tokom konferencije jeste da li roditelji trebaju biti prijatelji sa svojom djecom?
Lejla: Mislim da su njima potrebi autoriteti i da se ipak treba znati tko je roditelj, a tko dijete. Oni imaju svoje prijatelje i sigurno u određenoj dobi ne smatraju da su im to roditelji. Kako oni odrastaju puno toga se mijenja pa tako i shvaćaju da su im pravi roditelji najbolji i pravi prijatelji.
Tarik, kada ste prvi put osjetili da ste postali "super tata"? Da li je to bio trenutak kada ste promijenili pelenu ili možda kad je vaše dijete prvi put reklo "tata" ili prvi odlazak na utakmicu?
Tarik: Najprije ova treća dekada kad sam vidio u njihovim očima da me doživljavaju kao tatu super heroja i tu su uz utakmice bile one igre koje sa njima može odraditi samo tata jer se u našoj porodici radi o dva dječaka.
Na Becutan konferenciji ste dosta emotivno opisali trenutak kad ste shvatili da ćete biti otac kao „potpuno ostvarenje“? Biste li za Bonjour.ba čitatelje/ -ice ukratko pojasnili to?
Tarik: Pa ja sam o roditeljstvu počeo maštati već nakon svog punoljetstva, ali sam malo duže čekao na osobu s kojom ću ostvariti to roditeljstvo. Defintivno najsretniji i najvažniji trenutci u mojem životu.
Vi ste također, bili na porodu vaše supruge. Da li biste savjetovali i drugim očevima to?
Tarik: Apsolutno…oni koji to mogu podnijeti, a ne vidim razlog zašto ne, to su trenutci kad možete napisati i ljepše stihove od Oliverovih “Novi život se rađa”.
Vjerujemo da ste se do sada susreli sa situacijama potpuno u "tata stilu" – nešto što bi bilo totalno ludo za mamu… koje su to?
Tarik: Paaa…odlazak na El Clasico na utakmicu Real - Barcelona…beskonačno hrvanje po kaučima i podovima te skupljanje sličica dok ne dobiješ onu zadnju što je znalo i potrajati.
Na konferenciji ste pojasnili da je vaša supruga majstor, a vi šegrt u odgoju djece. Jeste li ikada osjetili da su očevi podcijenjeni u roditeljstvu?
Tarik: Ja ne! Mislim da je prava majka, ako je prava, ta koja je ipak dominantna i čija uloga je prirodno primarna.
Lejla, kako biste opisali Tarika kao oca, a kako biste vi Tarik opisali Lejlu kao mamu?
Lejla: On je kao otac pun ljubavi, brižan i ništa mu nije teško.
Tarik: Lejla je predivna majka, moj najbolji majstor, a ja ponosni šegrt.
Oboje ste na konferenciji naglasili koliko ste ponosni na sinove i što su dobri i čestiti ljudi te time istakli da vam je to bio i najvažniji cilj. Kako ste, kao roditelji, uspjeli prenijeti te vrijednosti na svoje sinove i koje ste konkretne korake poduzeli da ih usmjerite ka tome da postanu ljudi kakvi su danas?
Nastojali smo im prenijeti vrijednosti koje su nama prenijeli naši roditelji. Ponavljanje je majka mudrosti, ali zna utjecati na živčani sustav. Koliko god je bilo teško ponavljati stalno iste stvari to isto ponavljanje daje rezultate.
* * *
Naslovna fotografija: Marko Jovančić za Bonjour.ba
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Sunčani dani su pred nama, a s njima dolazi i jedno važno pitanje koje mnogi roditelji sve češće postavljaju, a to je trebaju li djeca zaista nositi sunčane naočale?
Upravo zato smo u našoj rubrici Mame rulz, koja okuplja savjete, priče i podršku za roditelje, odlučili otvoriti ovu temu s osobom koja o njoj zna najviše.
Razgovarali smo s doktoricom Ajlom Pidro Mioković, specijalisticom oftalmologije i optometrije, magistricom menadžmenta u zdravstvu i mamom koja na vrlo posvećen način povezuje stručnost i roditeljsko razumijevanje.
Ajla već godinama educira roditelje kroz Instagram, gdje dijeli praktične savjete o zdravlju dječijih očiju, odgovara na pitanja i gradi zajednicu povjerenja. Zajedno sa sestrom Aidom Pidro Gadžo, objavila je i e-knjigu “Kako sačuvati vid djeteta u digitalnom dobu”, koja kroz primjere, istraživanja i smjernice pruža roditeljima alate za brigu o vidu njihove djece u svijetu ekrana.
Zato smo joj postavili upravo ona pitanja koja najviše zbunjuju roditelje: kada treba obaviti prvi pregled, koje naočale zaista štite, šta je “lijeno oko” i koje su to zablude koje mogu ostaviti trajne posljedice na dječiji vid.
Da li djeca zaista trebaju sunčane naočale?
„Apsolutno, da“, jasno kaže Ajla na pitanje trebaju li djeca nositi sunčane naočale.
Ajla: „Dječije oči su osjetljivije na sunčevu svjetlost nego oči odraslih, a UV zrake mogu s vremenom oštetiti strukture oka. Kao što kožu štitimo kremom, tako bismo i oči trebali štititi kvalitetnim sunčanim naočalama. Nisu to samo modni detalji – to je zaštita koja će umanjiti dugoročni kumulativni efekat UV na oko.“
Šta znači kada dječije oči upijaju više UV zraka?
Ajla: „Sočivo u oku djeteta je prozirnije i još nema onu prirodnu UV barijeru koju razvijamo s godinama. To znači da više štetnih zraka dolazi do dubine oka/retine, što povećava rizik od oštećenja u budućnosti. Ovo ne znači da dijete mora biti cijeli dan sa sunčanim naočalama... ali ako moramo da znamo kako ih zaštititi.“
Oprez: “igračke” naočale mogu nanijeti više štete
Ajla: „Zatamnjeno staklo širi zjenicu, a ako nema UV filter, onda još više UV zraka ulazi u oko. Uvijek savjetujem roditeljima da provjere oznaku 100% UV (ili UV400) zaštite i da naočale kupuju na provjerenim mjestima.“
Kada dijete treba prvi pregled?
Ajla: „Ako nema ranih problema ili porodične historije, prvi pregled bi trebalo napraviti oko 3. – 4. godine. Ali ako nešto primijetimo ranije – bježanje oka, jako suzenje, izbjegavanje gledanja u daljinu – treba reagovati odmah.“
Da li su svijetle oči zaista osjetljivije?
Ajla: „Da. Svijetle oči – plave, sive, zelene – imaju manje pigmenta koji prirodno štiti od svjetla, pa su osjetljivije. Takva djeca često žmirkaju na suncu. Kada im jednom ponudite sunčane naočale, često će ih tražiti sami, jer im gode.“
Lijeno oko se ne vidi, ali ostavlja posljedice
Ajla: „Dijete gleda normalno, ali jedno oko ne razvija dobar vid jer mozak ‘preferira’ drugo. Najčešće se ne vidi golim okom. Zato je važan sistematski pregled – jer mi to otkrijemo mjerenjima koja se ne mogu uočiti kod kuće.“
Najveći mit? Da naočale kvare vid
Ajla: „‘Neće nositi naočale da mu se oči ne ulijene’ – to je zabluda. Naočale ne kvare vid – one ga popravljaju. Bez njih, mozak ne dobija jasnu sliku i to može ostaviti posljedice, ne samo na vid nego i na uspjeh u školi ili socijalne interakcije.“
Postoji rok: do kada mozak “uči gledati”?
Ajla: „Vid se razvija do otprilike 7. godine života. Nakon toga, mozak više ne ‘uči’ gledati na isti način. Ako čekamo predugo, može biti kasno da ispravimo određene probleme poput ambliopije. Zato je ključan pregled do 4. godine života.“
Zlatno pravilo za svakodnevnu zaštitu vida
Ajla: „Boravak na dnevnom svjetlu i igra napolju – svakog dana, barem sat-dva. Ograničiti vrijeme pred ekranima, posebno u ranim godinama. Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, gledati 20 sekundi u nešto udaljeno 6 metara. Te imati što bolje osvjetljenje kod rada na blizu!“
Kroz ovaj razgovor, doktorica Ajla Pidro nam je pokazala da se zdravlje dječijih očiju čuva svakodnevnim navikama, redovnim pregledima i znanjem. Nema mjesta čekanju. Nema mjesta mitovima.
Kako smo naučili: vid se razvija samo do određene dobi, sunčane naočale nisu dekoracija i “malo bježanje oka” nije uvijek bezazleno.
Zato je pravo vrijeme da postavimo pitanja, potražimo odgovore i napravimo male promjene koje će donijeti veliku razliku danas.
Ako želite više praktičnih savjeta o očuvanju vida, redovno ih možete pronaći na Instagram profilu doktorice Ajle, koji svakodnevno okuplja roditelje željne znanja i konkretne podrške.
Foto: @dr_ajla
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
