Eksperti i javnost se slažu da je roditeljstvo posebna životna uloga koja nosi veliku odgovornost i koja podrazumijeva bezuslovnu ljubav, veliku brigu, ogromnu hrabrost i bezbroj kompromisa.

U organizaciji kompanije Alkaloid AD Skopje, a pod pokroviteljstvom Becutana, u Skoplju je održana prva regionalna konferencija „Roditeljstvo nekad i sad“. Prihvatajući potrebe modernih tokova i izazove savremenog roditeljstva, Becutan je sa posebnim zadovoljstvom organizovao ovaj nesvakidašnji događaj, u čijem fokusu je bila briga o djetetu od prvog dana rođenja. 

 

Konferencija je bila posvećena svim delikatnim temama i važnim izazovima sa kojima se suočavaju roditelji danas, a za koje sredina, pod uticajem društvenih mreža, sve češće kreira iluziju savršene slike. Da li postoji prava mjera za roditeljsku ljubav pri vaspitanju i da li ljubav podrazumijeva granice? Kako se kroz decenije mijenjao pristup roditeljstvu? Da li postoje precizni odgovori za mnoge roditeljske dileme? Ovo su samo neke od tema o kojima su diskutovale javne ličnosti i eksperti iz više sfera koje su povezane sa dječijim razvojem, iz Makedonije i regiona.

 

Prva tema panel diskusije: Da li mama ili baka znaju bolje? 

Beba ne dolazi na svijet uz uputstvo za upotrebu! Dr Amra Junuzović Kaljić specijalista pedijatar podvlači da mora da postoji zajednički sadržalac u paraleli porodičnih uloga nekad i sad. „Ono što nas povezuje je ljubav prema djeci. Iako možda imaju različite metode, mama i tata, kao i baka i deda, svi imaju jedan isti cilj – najbolje za svoju djecu i unuke.“

Prim. dr Marina Pop-Lazarova, specijalista neonatolog, u svojoj diskusiji je potencirala suštinu da je svako dijete drugačije pa je otuda generalisanje savršenog roditeljstva najčešće izvor dodatnog stresa za same roditelje.

 

Dr Irena Bralić, specijalista pedijatar istakla je važnost individualnog pristupa u procesu odrastanja djece, bez pritiska od imperativa današnjeg roditeljstva, a to je „biti moderan“. 

Dr Goran Vukomanović, specijalista pedijatar i kardiolog, na pitanje „Da li mama i baka znaju najbolje“ ističe da su mame i bake, kao i očevi i dede pedijatrima izuzetno važni. „Njihova uloga je ogromna, oni mogu da vide nešto što mi ne vidimo, bez obzira na naše znanje i iskustvo, i njihov osjećaj kada su u pitanju njihova djeca, mi zaista najviše poštujemo.“

 

Druga tema panel diskusije:  I ljubav i granice 

Postoji li balans između emocija i postavljanja granica u procesu vaspitanja? Koliko često se roditelji preispituju da li su postupili pravilno? Da li je nježno roditeljstvo popustljivije prema djeci i da li je to dobro? Ovo su bile neke od tema na koje su diskutovale majke i eksperti, iznoseći svoje stavove oko vječnih roditeljskih dilema.

Jelena Holcer, pedagog i osnivač „Š kole roditeljstva“, ističe: „Ljubav nije nagrađivanje baš kao što ni granice nisu kažnjavanje. Moramo biti svjesni da su granice, zapravo, oblik ljubavi. Jedna od najljepših definicija roditeljstva jeste „korijen i krila.” Korijen je osnovna baza gdje je dijete prihvaćeno u cjelini – sa svim svojim vrlinama i manama. Krila su podrška za istraživanje spoljašnjeg svijeta, za suočavanje s izazovima i učenjem kroz pobjede i poraze, uz sigurnost da uvijek ima gdje da se vrati. Kada govorimo o ljubavi i granicama, može se reći da su korijen i krila dve strane iste medalje. Korijen dajemo djeci kroz ljubav, dok granice postavljamo kroz pravila i smjernice ponašanja koje im omogućavaju da budu samostalna.“

 

„Ne smatram da postavljanje granica pa i namjensko kažnjavanje u vaspitnom procesu znače emocionalno distanciranje od djece. Naprotiv, granice moraju da postoje, ali to traži individualan pristup. Svako vrijeme nosi svoje izazove. Ako je za mene u djetinjstvu najveća kazna bila da ne smijem da se igram napolju, za moju djecu to sada ne bi imalo nikakvog efekta“, istakla je voditeljka Sanja Kužet. 

Dr Natko Beck je naglasio da: „U procesu vaspitanja naš primjer je to što pokazuje djeci dokle mogu da idu “. 


Treća tema panel diskusije: Tate heroji 

Završni panel Prve regionalne Becutan konferencije, posvećen očevima i njihovoj posebnoj ulozi tokom odrastanja i razvoja djece, dao je iskrene odgovore na pitanja o emotivnoj transformaciji u shvatanju očeve uloge, ali i čvrste stavove o općeprihvaćenoj valorizaciji glavne uloge majke. 

„Pitanje tipa da li otac pomaže je sasvim pogrešan narativ. Banalno je poistovjećivanje brige o sopstvenom djetetu sa nekakvim pomaganjem supruzi. Očeva uloga je sasvim komplementarna u jednoj porodičnoj svakodnevici“, ističe glumac Petar Benčina.

 

Saglasni oko toga da čvrsta veza između oca i djeteta započinje od prvog dana rođenja, panelisti su kroz sopstvena iskustva govorili o očevoj ulozi u emocionalnom dječjem razvoju.  „U trenutku kada sam postao otac shvatio sam da se život svodi na period ‘prije rođenja djeteta’ i period ‘poslije rođenja djeteta’. Tada sam shvatio da su mi nedostajale prave brige u životu“, ističe glumac i voditelj Tarik Filipović.

Glumac Saško Kocev je bio decidan u tome da je ključ zdravog roditeljskog pristupa u neposrednosti u porodičnim, odnosno partnerskim odnosima kada je u pitanju podjela obaveza.

„Roditeljstvo nije excel-tabela. Spontana organizacija u zavisnosti od obaveza oba roditelja, vjerovatno je neka tajna uspjeha. Prirodno je da preuzmem brigu o djetetu kada supruga ode na dežurstvo; kao i ona kada sam ja na snimanju. Nisu potrebni pečat i potpis za uspješno roditeljstvo. Naprotiv!“ izjavio je Kocev. 

 

Ovaj jedinstveni događaj pokazao je da su izazovi roditeljstva univerzalni, ali da snagu i inspiraciju pronalazimo upravo u zajedništvu i razmjeni iskustava. Paneli su otvorili ključne teme i podsjetili nas da ne postoji savršeni recept za roditeljstvo – ono se gradi kroz ljubav, posvećenost, greške i stalno učenje. Brend Becutan, koji gotovo pet decenija brine o djeci i podržava roditelje, kroz ovakve inicijative potvrđuje svoju trajnu posvećenost generacijama porodica koje uz njega rastu i sazrijevaju.

* * *
Foto: PR

Postoje priče koje nadilaze vrijeme, a jedna od njih večeras dolazi pred publiku u okviru Takmičarskog programa dokumentarnog filma na 31. Sarajevo Film Festivalu.

Film 'Pisma' bugarske autorice turskih korijena Aysel Küçüksu intimno je filmsko putovanje u odnos između majke i kćerke, ispričano kroz razmjenu davno napisanih riječi.




Film prati trenutak u kojem se dvije generacije ponovo suočavaju s vlastitim mislima i emocijama, čitajući pisma koja su nekada davno poslale jedna drugoj. To nije tek povratak u prošlost, već direktan susret sa sobom: ranjivim, neizgovorenim, možda i zaboravljenim dijelovima koji su oblikovali i odnos i identitet.

„Suočila sam se s mladom verzijom sebe, čije stavove više nisam nužno dijelila. Shvatila sam da sam postala mudrija, ali i da nosim žaljenje zbog nekih riječi“, kaže autorica, otkrivajući koliko dubok može biti proces čitanja vlastite prošlosti naglas, pred onima koji su nam najbliži.




Film podsjeća na to koliko su ljubav i ranjivost krhke, ali i moćne, te koliko je dragocjeno kada ih pretočimo u riječi. 

Večeras, na Sarajevo Film Festivalu, ta intimna priča izlazi iz privatne sfere i postaje kolektivno iskustvo. Publika će imati priliku svjedočiti ne samo razgovoru majke i kćerke, već i tihoj lekciji o ljubavi, oprostu i naslijeđu koje prenosimo dalje.

Foto: IMDB, pexels.com