TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 14.11.2024.
Roditeljstvo je putovanje koje nas vodi kroz najljepše, ali i najizazovnije trenutke života.
To je osjećaj kada držiš svoje dijete u naručju, a miris svježeg pudera i nježne kože ispunjava prostoriju – miris koji nas podsjeća na ljubav, brigu i njegu koja traje cijeli život. Taj miris, koji nosi naziv Becutan, postao je simbol njege kroz generacije. Od dana kada su naše bake, nane, mame... prvi put koristile Becutan puder do danas, kada s istim povjerenjem biramo proizvode za svoju djecu – ovaj brend je nezaobilazan dio odrastanja.
Na nedavno održanoj Becutan regionalnoj konferenciji, saznali smo da brend slavi impresivnih 50 godina postojanja! Počeo je skromno, s tek 4 proizvoda, a danas broji više od 100, nastavljajući istu misiju: pružiti najbolju njegu za osjetljivu kožu naših mališana.
Roditeljstvo je i priča o ljubavi, tradiciji i prijenosu vrijednosti, ali i o novim saznanjima i izazovima. Na konferenciji smo imali priliku oslušnuti stručnjake i roditelje koji su dijelili svoja iskustva o tome kako se pristupi roditeljstvu mijenjaju kroz vrijeme. No, jedno ostaje isto: cilj da naše dijete bude sretno, njegovano i zdravo.
Jedan od ključnih trenutaka konferencije bio je i naš intervju sa doktorom Natkom Beckom, mnogim roditeljima i mališanima poznat kao @beckinsight, specijalistom pedijatrije, koji je moderirao nekoliko panela i podijelio svoja iskustva kao oca. U nastavku slijede ključna pitanja koja smo postavili ovom stručnjaku, čije odgovore smatramo vrlo vrijednim za sve roditelje.
Doktore Beck, vaša specijalizacija obuhvata širok spektar područja, od pedijatrijske radiologije do novih tehnologija i umjetne inteligencije. Kako ove inovacije mijenjaju način na koji pristupamo zdravlju djece? Da li su roditelji u regiji otvoreni za nove pristupe medicine?
Prije svega nove tehnologije nam olakšavaju i poboljšavaju dijagnostiku. Danas već postoje uređaji magnetske rezonancije s kolijevkom, tako da uspavano dijete možemo pregledati bez uspavljivanja s brzim protokolima. CT uređaji s manje zračenja i bržim protokolima. Sve to doprinosi zdravlju djece. No, najvažnije u svemu tome je da naš pristup roditeljima i djeci bude na nivou i da ostvarimo povjerenje i sve preduvjete za uspješno liječenje. Malo smo izgubili iz vida prevenciju, bilo bi lijepo da se malo vratimo i pazimo na zdravlje dok se bolest nije razvila, tu smo regionalno slabiji.
Na Becutan regionalnoj konferenciji posvećenoj savremenom roditeljstvu bili ste moderator na panelu naziva „Da li mame ili bake znaju najbolje?”. Zanima nas, kada roditelji naiđu na dilemu, da li je prioritet pedijatar ili ipak svoju snagu ima i iskustvo baka i djedova?
Sve je stvar težine problema i povjerenja između navedenih strana. Netko tko je baka ili djed sasvim sigurno ima iskustva da nas umiri i pomogne kod nekih stvari, baš kao i iskusni roditelji s više djece, tako da savjete možemo dobiti svugdje. No, ukoliko postoji problem kojeg ne možemo savladati sami ili uz pomoć tog kruga onda je uvijek potrebno potražiti pomoć medicinskog osoblja, od patronažne sestre npr. ili liječnika. Moramo nastojati sačuvati objektivnost i vidjeti koliko su ozbiljni problemi s kojima se suočavamo.
Također, na konferenciji ste pomenuli da je sa djecom nužno zadržati autoritet na smiren način? Šta zapravo to znači?
Vikanje nije način. Agresija nije način. Mi moramo svojim primjerom i asertivnim ponašanjem pokazati djetetu koje su granice i koje ne prelazimo. To je zapravo vrlo slično kao i odgoj pasa. Psima je potrebno pokazati ljubav, hraniti ih i pokazati da smo mi glavni i to bez agresije i ljutnje. Slično i s djecom. Te granice djeca na kraju vole, to im zapravo olakšava život. Tako da s ljubavlju i s mjerom. Bez agresije.
Pominjali ste i momenat u kojem je veoma bitno pustiti dijete da prepozna različite emocije. Koliko je u današnjici važan taj momenat identifikacije osjećaja kod djece?
Mislim da je to jedna od ključnih stvari. Danas se forsira to da budeš sretan, nasmijan… protiv toga sam. Suze, dosada, sreća, tuga, veselje, ljubav sve te stvari su dio života i djeca moraju naučiti da postoje, znati razgovarati o tome i to će im kasnije u životu olakšati svakodnevnicu, a za to ih pripremamo. Nije život samo sreća.
Foto: @mateozx95
U panelu „I granice i ljubav“ rekli ste jednu istinski dobru rečenicu da su roditelji ti koji su granica. Možete li za naše čitatelje/-ice to malo detaljnije pojasniti?
Djeca uče iz onog što vide. Ako se roditelji međusobno svađaju bez isprike ili pomirenja, djeca će uklopiti to u njihove obrasce. Ako vide da roditelji bacaju smeće gdje i kako ne treba i oni će se ponašati tako. Ako vide pozitivne primjere također će usvajati te navike. Od pristojnog razgovora do odnosa s ljudima i okolinom i prema sebi.
Sigurno ste se susreli s brojnim mitovima o roditeljstvu, ali i o pedijatrima. Koji vam je najzabavniji mit koji ste čuli ili najzanimljiviji savjet?
Ima nekoliko mitova koji mi padaju na pamet, a neke smo već dotaknuli, npr, da dijete treba uvijek biti sretno pa da postoji savršeno roditeljstvo, a naprosto svi radimo greške i to svaki dan. I to je ok, samo da sutra budemo pametniji. I da se dobri roditelji ne ljute i ne gube živce… svi nekad izgubimo kontrolu, važno je da pronađemo i snagu da se ispričamo.
Daleko najsmješniji savjet mi je bio na početku, a vezan za majku: “beba spava, mama spava”. Kao to je trenutak odmora, a i jedino što ti ostaje od neke “slobode” na početku, druženje i ostalo, pa mi je to uvijek bilo smiješno i dalje nekad to znam izgovoriti u šali pa se smijemo doma.
Doktore Beck, kako bi izgledao „savršen roditeljski dan” prema vašem mišljenju? Šta bi svakako trebalo biti u tom danu?
Savršen dan je za mene kad se nakon posla i škole pronađemo i svi skupa stisnemo, pokažemo ljubav i provedemo vrijeme uz obrok. Ništa posebno, samo životno, iskreno i emotivno. Volim kad se podružimo i opustimo zajedno. Volim kad naša kćer osjeti da je voljena, na sigurnom i kad se stignemo zabaviti. To je savršen dan. Vikendom jako volim kad uspijemo negdje pobjeći u prirodu i isto to odraditi pod suncem.
U konačnici, zašto su djeca mali/veliki manipulatori ili kako ste vi rekli „ mala mafija“?
Mala Mafia, to su tako stručni manipulatori koji razumiju našu neverbalnu komunikaciju i signale bolje nego što mi to radimo. A cilj im je doći do onog što vole, slatkiša, omiljene hrane, igračaka, parkića, čega god već… i tu pronalaze način da nas zavaraju, slažu, izigraju i to rade sve efikasnije. To treba poštovati, to je kao igra policije i kriminalaca, oni su korak ispred, a mi se trudimo da ih stignemo. U ovom slučaju naravno nježno, ali tu smo… učimo od male mafije.
* * *
Naslovna fotografija: PR
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Sunčani dani su pred nama, a s njima dolazi i jedno važno pitanje koje mnogi roditelji sve češće postavljaju, a to je trebaju li djeca zaista nositi sunčane naočale?
Upravo zato smo u našoj rubrici Mame rulz, koja okuplja savjete, priče i podršku za roditelje, odlučili otvoriti ovu temu s osobom koja o njoj zna najviše.
Razgovarali smo s doktoricom Ajlom Pidro Mioković, specijalisticom oftalmologije i optometrije, magistricom menadžmenta u zdravstvu i mamom koja na vrlo posvećen način povezuje stručnost i roditeljsko razumijevanje.
Ajla već godinama educira roditelje kroz Instagram, gdje dijeli praktične savjete o zdravlju dječijih očiju, odgovara na pitanja i gradi zajednicu povjerenja. Zajedno sa sestrom Aidom Pidro Gadžo, objavila je i e-knjigu “Kako sačuvati vid djeteta u digitalnom dobu”, koja kroz primjere, istraživanja i smjernice pruža roditeljima alate za brigu o vidu njihove djece u svijetu ekrana.
Zato smo joj postavili upravo ona pitanja koja najviše zbunjuju roditelje: kada treba obaviti prvi pregled, koje naočale zaista štite, šta je “lijeno oko” i koje su to zablude koje mogu ostaviti trajne posljedice na dječiji vid.
Da li djeca zaista trebaju sunčane naočale?
„Apsolutno, da“, jasno kaže Ajla na pitanje trebaju li djeca nositi sunčane naočale.
Ajla: „Dječije oči su osjetljivije na sunčevu svjetlost nego oči odraslih, a UV zrake mogu s vremenom oštetiti strukture oka. Kao što kožu štitimo kremom, tako bismo i oči trebali štititi kvalitetnim sunčanim naočalama. Nisu to samo modni detalji – to je zaštita koja će umanjiti dugoročni kumulativni efekat UV na oko.“
Šta znači kada dječije oči upijaju više UV zraka?
Ajla: „Sočivo u oku djeteta je prozirnije i još nema onu prirodnu UV barijeru koju razvijamo s godinama. To znači da više štetnih zraka dolazi do dubine oka/retine, što povećava rizik od oštećenja u budućnosti. Ovo ne znači da dijete mora biti cijeli dan sa sunčanim naočalama... ali ako moramo da znamo kako ih zaštititi.“
Oprez: “igračke” naočale mogu nanijeti više štete
Ajla: „Zatamnjeno staklo širi zjenicu, a ako nema UV filter, onda još više UV zraka ulazi u oko. Uvijek savjetujem roditeljima da provjere oznaku 100% UV (ili UV400) zaštite i da naočale kupuju na provjerenim mjestima.“
Kada dijete treba prvi pregled?
Ajla: „Ako nema ranih problema ili porodične historije, prvi pregled bi trebalo napraviti oko 3. – 4. godine. Ali ako nešto primijetimo ranije – bježanje oka, jako suzenje, izbjegavanje gledanja u daljinu – treba reagovati odmah.“
Da li su svijetle oči zaista osjetljivije?
Ajla: „Da. Svijetle oči – plave, sive, zelene – imaju manje pigmenta koji prirodno štiti od svjetla, pa su osjetljivije. Takva djeca često žmirkaju na suncu. Kada im jednom ponudite sunčane naočale, često će ih tražiti sami, jer im gode.“
Lijeno oko se ne vidi, ali ostavlja posljedice
Ajla: „Dijete gleda normalno, ali jedno oko ne razvija dobar vid jer mozak ‘preferira’ drugo. Najčešće se ne vidi golim okom. Zato je važan sistematski pregled – jer mi to otkrijemo mjerenjima koja se ne mogu uočiti kod kuće.“
Najveći mit? Da naočale kvare vid
Ajla: „‘Neće nositi naočale da mu se oči ne ulijene’ – to je zabluda. Naočale ne kvare vid – one ga popravljaju. Bez njih, mozak ne dobija jasnu sliku i to može ostaviti posljedice, ne samo na vid nego i na uspjeh u školi ili socijalne interakcije.“
Postoji rok: do kada mozak “uči gledati”?
Ajla: „Vid se razvija do otprilike 7. godine života. Nakon toga, mozak više ne ‘uči’ gledati na isti način. Ako čekamo predugo, može biti kasno da ispravimo određene probleme poput ambliopije. Zato je ključan pregled do 4. godine života.“
Zlatno pravilo za svakodnevnu zaštitu vida
Ajla: „Boravak na dnevnom svjetlu i igra napolju – svakog dana, barem sat-dva. Ograničiti vrijeme pred ekranima, posebno u ranim godinama. Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, gledati 20 sekundi u nešto udaljeno 6 metara. Te imati što bolje osvjetljenje kod rada na blizu!“
Kroz ovaj razgovor, doktorica Ajla Pidro nam je pokazala da se zdravlje dječijih očiju čuva svakodnevnim navikama, redovnim pregledima i znanjem. Nema mjesta čekanju. Nema mjesta mitovima.
Kako smo naučili: vid se razvija samo do određene dobi, sunčane naočale nisu dekoracija i “malo bježanje oka” nije uvijek bezazleno.
Zato je pravo vrijeme da postavimo pitanja, potražimo odgovore i napravimo male promjene koje će donijeti veliku razliku danas.
Ako želite više praktičnih savjeta o očuvanju vida, redovno ih možete pronaći na Instagram profilu doktorice Ajle, koji svakodnevno okuplja roditelje željne znanja i konkretne podrške.
Foto: @dr_ajla
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
