TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.7.2014.
Chefchaouen je grad u kojem su pločnici plavi. Stubišta, također plava. Vrata domova - pogađate? O da - plava. Dobrodošli u marokanski plavi grad. U slučaju da je plava vaša omiljena boja, pronašli smo lokaciju koju morate uvrstiti u svoj plan budućih putovanja.
Chefchaouen je smješten u sjeverozapadnom dijelu Maroka, uglavljen u planinskom lancu Rif. Njegove zgrade su nekoć bile bijele, no povijesna događanja učinila su od ovog mjesta jedinstvenu lokaciju jako zanimljivu za sve one koje put nanese u Maroko.
Grad je osnovan 1471. godine kao utvrda koju je podigao Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami kako bi obranio Maroko od portugalskih napada sa sjevera. Većinu stanovništva u Srednjem vijeku su činili maurski i židovski iseljenici koji su tu našli utočište u bijegu od španjolske Rekonkviste. Španjolci su čak osvojili grad 1920., da bi ga 36 godina poslije ponovno predali Marokancima.
Svoju plavu boju zidine ovoga grada duguju Židovima koji su tijekom II. svjetskog rata ponovno potražili spas u Chefchaouenu. U judaizmu plava boja predstavlja nebo i raj i služila je kao podsjetnik svima koji tu žive da se posvete razvoju vlastite duhovnosti. To je barem jedna od teorija. Druga je nešto praktičnija i kaže da plava boja jednostavno odbija komarce.
Koja god od ovih teorija bila istinita, hodanje ulicama ovog gradića usitinu je jedinstveno iskustvo koje ćemo vam pokušati dočarati galerijom fotografija.
Nakon 1948. godine Židovi su se većim dijelom preselili u Izrael, ali plava boja je ostala kao podsjetnik na neka prošla vremena. Kako bi očuvali ovaj spomenik kulture, iz lokalne vlade svake godine doniraju sredstva kojima se održava živahnost boja ovog gotovo nestvarnog mjesta.
{gallery}2014_07/blu{/gallery}
Foto: earthporm.com
TEKST: Ada Ćeremida
U Gileriji se jasno vidi da dobar interijer ne nastaje iz kopiranja, već iz povjerenja, konteksta i hrabrih odluka.
Kada smo prvi put posjetili Gileriu, nedjeljno otvaranje imalo je gotovo ceremonijalni karakter kao prirodan nastavak priče koja je u Sarajevu počela puno ranije, izvan klasičnih ugostiteljskih okvira.
O toj fazi već smo pisali u našem ranijem tekstu, kada je Gileria tek otvorila vrata i potvrdila da iza nje stoji jasna ideja, a ne brzopleta ambicija. Ono što se tada tek naslućivalo, danas je jasno čitljivo i kroz prostor.
Upravo zato ovaj put gledamo Gileriju iz ugla interijera, kroz razgovor s Adnom Ahmedić Kadić, arhitekticom i dizajnericom koja potpisuje uređenje prostora kako je izgledao prije, kako se razvijao i zašto danas djeluje toliko prirodno u svom okruženju.
Od improvizacije do povjerenja u proces
Priča o dizajnu Gilerie nije započela klasičnim briefom. Kako nam je ispričala Adna, sve je krenulo spontano, gotovo usputno, nakon što je investitoru Adnanu ponudila pomoć. U početku je bio siguran da tačno zna šta želi, ali je vrlo brzo shvatio da je pametnije u proces ući zajedno s arhitektom.
Taj trenutak povjerenja bio je ključan jer su Adni su prepuštene gotovo sve odluke, bez miješanja i kočenja, što je omogućilo fluidan i brz razvoj koncepta.
Foto: Privatna arhiva
Jedna od najdražih faza bila je potraga za polovnom, vintage rasvjetom, s idejom da upravo ona postane vizuelni potpis prostora. Umjesto instant rješenja, birani su komadi s karakterom i istorijom, koji danas dominiraju interijerom.
Mali gabarit sa velikim zadatkom
Na raspolaganju je bilo svega 22 m² polusuterenskog prostora, sa portalima na jednoj strani i stepenicama unutar gabarita. U tako ograničenoj kvadraturi trebalo je smjestiti kuhinju, peć za pizzu, sjedenje, skladišni prostor i toalet arhitektonski izazov koji nije ostavljao mnogo prostora za greške.
Ideja da pizza peć bude fokus interijera postojala je od početka, ali kada je peć konačno stigla, postalo je jasno da njena prvobitno planirana pozicija ne funkcioniše.
Plan se morao mijenjati u hodu, što je unijelo nervozu kod investitora, ali i dovelo do boljeg rješenja. Danas je crvena peć ne samo tehnički element, već centralni vizuelni akcenat koji definiše prostor.
Neutralna baza kao prostor za karakter
Konceptualno, Gileria je zamišljena kao “očišćen” prostor bijeli zidovi, crno-bijele podne pločice i neutralna osnova koja dopušta slobodu u građenju identiteta.
Upravo ta minimalistička baza omogućila je slojevito dodavanje detalja: šank obložen zelenim pločicama s roza fugom, grubo izmaltani plafon, plavi skladišni moduli, diskretni drveni elementi i stolice u kombinaciji roza boje i pepito uzorka.
Posebno mjesto zauzimaju dizajnerski lusteri, među kojima su i Meblo Guzzini modeli, danas vrlo cijenjeni na tržištu, ali ovdje kupljeni kao polovni komadi i vraćeni u punu funkciju.
Kao završni sloj, umjetnička djela Hanne Dujmović prostoru su dala emotivnu dimenziju, zbog koje Gileria nije samo mjesto za jelo, već prostor koji se pamti.
Gileria pokazuje da dobar dizajn ne zavisi od kvadrature, već od jasne ideje, hrabrosti u odlukama i razumijevanja konteksta. Ovdje je interijer ravnopravan dio iskustva, jednako važan kao i pizza koja se u njemu priprema.
A možda je upravo zato Gileria danas jedno od onih mjesta u Sarajevu koja se ne zaboravljaju nakon prve posjete.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
