Chefchaouen je grad u kojem su pločnici plavi. Stubišta, također plava. Vrata domova - pogađate? O da - plava. Dobrodošli u marokanski plavi grad. U slučaju da je plava vaša omiljena boja, pronašli smo lokaciju koju morate uvrstiti u svoj plan budućih putovanja. 

Chefchaouen je smješten u sjeverozapadnom dijelu Maroka, uglavljen u planinskom lancu Rif. Njegove zgrade su nekoć bile bijele, no povijesna događanja učinila su od ovog mjesta jedinstvenu lokaciju jako zanimljivu za sve one koje put nanese u Maroko.

Grad je osnovan 1471. godine kao utvrda koju je podigao Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami kako bi obranio Maroko od portugalskih napada sa sjevera. Većinu stanovništva u Srednjem vijeku su činili maurski i židovski iseljenici koji su tu našli utočište u bijegu od španjolske Rekonkviste. Španjolci su čak osvojili grad 1920., da bi ga 36 godina poslije ponovno predali Marokancima.

Svoju plavu boju zidine ovoga grada duguju Židovima koji su tijekom II. svjetskog rata ponovno potražili spas u Chefchaouenu. U judaizmu plava boja predstavlja nebo i raj i služila je kao podsjetnik svima koji tu žive da se posvete razvoju vlastite duhovnosti. To je barem jedna od teorija. Druga je nešto praktičnija i kaže da plava boja jednostavno odbija komarce.

Koja god od ovih teorija bila istinita, hodanje ulicama ovog gradića usitinu je jedinstveno iskustvo koje ćemo vam pokušati dočarati galerijom fotografija. 

Nakon 1948. godine Židovi su se većim dijelom preselili u Izrael, ali plava boja je ostala kao podsjetnik na neka prošla vremena. Kako bi očuvali ovaj spomenik kulture, iz lokalne vlade svake godine doniraju sredstva kojima se održava živahnost boja ovog gotovo nestvarnog mjesta.

{gallery}2014_07/blu{/gallery}

^{Foto: earthporm.com}

U Počitelju postoji vila u kojoj se svaki kameni luk, rezbareni detalj i snop svjetla ponaša kao tihi čuvar naše arhitektonske prošlosti.

Smješten u dolini Neretve, Počitelj jedan je od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini gdje se historija ne gleda izdaleka, već se u njoj živi. Stoljećima stare kamene kuće, uske kaldrmisane ulice i osmanska arhitektura ovdje i danas čine svakodnevicu. 

Upravo zato je svaka adaptacija prostora u Počitelju poseban zadatak pronaći ravnotežu između očuvanja i savremenog života. Ova kamena vila to uspijeva na način koji djeluje gotovo nenametljivo. 

Njeni interijeri čuvaju autentične arhitektonske elemente, ali istovremeno nude osjećaj topline, funkcionalnosti i lakoće življenja.





Arhitektura koja govori bez riječi

Već pri ulasku jasno je da ovdje ništa nije rađeno da impresionira na prvu već da traje. Debeli kameni zidovi sa zadržanim udubljenjima, blagi lukovi koji se formiraju prirodno, bez nametnute simetrije i mala česma u arhitekturi koja podsjeća na izvorne načine gradnje, ostavljeni su netaknuti. 

Prostor diše sporije, tiše. Prozori su duboko usađeni u zidove, stvarajući prirodne okvire za svjetlo i pogled prema Neretvi, dok kameni svodovi i niše preuzimaju ulogu skulpturalnih detalja.
 

Tradicija pretočena u interijer

U spavaćim sobama dominiraju elementi tradicionalnog bosanskog interijera: drvene kanape uz prozore, bogato rezbareni ormari i komode, te tekstil s etno motivima u diskretnim, zemljanim tonovima. 

Posebnu pažnju privlači masivni drveni ormar u zelenoj patini akcent boja koji prostoru daje karakter, ali ne narušava njegovu smirenost. Rezbarije na namještaju podsjećaju na zanatsku preciznost kakva se danas rijetko viđa, dok ručno rađeni detalji djeluju kao produžetak same arhitekture, a ne dekor.
 

Svjetlo, drvo i kamen u savršenom balansu

Izložene drvene grede na stropovima dodatno naglašavaju osjećaj autentičnosti, ali i topline. Kamen, drvo i tekstil ovdje su u stalnom dijalogu. U dnevnom boravku kameni zid ostaje dominantan, dok su savremeni komadi namještaja svedeni, neutralni i funkcionalni. Upravo ta suzdržanost novijih elemenata omogućava historijskim detaljima da ostanu u fokusu, bez osjećaja muzejske hladnoće. 

Prostor je živ, prilagodljiv i iznenađujuće moderan.
 

Počitelj kao produžetak prostora

Ono što ovu vilu čini posebnom jeste njena povezanost s mjestom u kojem se nalazi. Arhitektura Počitelja oduvijek je bila odgovor na klimu, topografiju i način života, a to se osjeća i danas. Ovdje interijer ne pokušava biti univerzalan, on pripada upravo ovom mjestu. Svaki kamen, luk i drvena greda podsjećaju da je očuvanje naslijeđa moguće samo onda kada ga prilagodimo životu, a ne obrnuto.




Ova kamena vila u Počitelju pokazuje da autentičnost ne mora biti žrtva savremenog komfora. Naprotiv, upravo u spoju naslijeđa i promišljenih, diskretnih intervencija nastaje prostor koji ima dušu. 

Interijer koji ne glumi prošlost, već je živi, podsjećajući nas koliko je bogata arhitektura koju već imamo ako je znamo čuvati.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb