Chefchaouen je grad u kojem su pločnici plavi. Stubišta, također plava. Vrata domova - pogađate? O da - plava. Dobrodošli u marokanski plavi grad. U slučaju da je plava vaša omiljena boja, pronašli smo lokaciju koju morate uvrstiti u svoj plan budućih putovanja. 

Chefchaouen je smješten u sjeverozapadnom dijelu Maroka, uglavljen u planinskom lancu Rif. Njegove zgrade su nekoć bile bijele, no povijesna događanja učinila su od ovog mjesta jedinstvenu lokaciju jako zanimljivu za sve one koje put nanese u Maroko.

Grad je osnovan 1471. godine kao utvrda koju je podigao Moulay Ali Ben Moussa Ben Rached El Alami kako bi obranio Maroko od portugalskih napada sa sjevera. Većinu stanovništva u Srednjem vijeku su činili maurski i židovski iseljenici koji su tu našli utočište u bijegu od španjolske Rekonkviste. Španjolci su čak osvojili grad 1920., da bi ga 36 godina poslije ponovno predali Marokancima.

Svoju plavu boju zidine ovoga grada duguju Židovima koji su tijekom II. svjetskog rata ponovno potražili spas u Chefchaouenu. U judaizmu plava boja predstavlja nebo i raj i služila je kao podsjetnik svima koji tu žive da se posvete razvoju vlastite duhovnosti. To je barem jedna od teorija. Druga je nešto praktičnija i kaže da plava boja jednostavno odbija komarce.

Koja god od ovih teorija bila istinita, hodanje ulicama ovog gradića usitinu je jedinstveno iskustvo koje ćemo vam pokušati dočarati galerijom fotografija. 

Nakon 1948. godine Židovi su se većim dijelom preselili u Izrael, ali plava boja je ostala kao podsjetnik na neka prošla vremena. Kako bi očuvali ovaj spomenik kulture, iz lokalne vlade svake godine doniraju sredstva kojima se održava živahnost boja ovog gotovo nestvarnog mjesta.

{gallery}2014_07/blu{/gallery}

^{Foto: earthporm.com}

Prije nego što su algoritmi krenuli diktirati estetike domova, Lenny Kravitz je u Miamiju živio u domu na pragu futurizma s dušom 70-ih.

Krajem devedesetih, u trenutku kada je digitalna budućnost tek nazirala svoje obrise, Lenny Kravitz gradi dom u Miamiju koji danas djeluje gotovo kao vremenska kapsula. 

Projektovan 1999. godine od strane studija Architröpolis, ovaj interijer spaja futurističku arhitekturu kasnih 90-ih s dubokim referencama na estetiku kasnih 60-ih i 70-ih godina. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lenny Kravitz (@lennykravitz)

Iako se često površno veže uz Y2K estetiku, duh ovog prostora bliži je disco modernizmu, vremenu utonulih dnevnih boravaka, organskim formama i snažnom osjećaju senzualnosti. 

To je dom nastao u vremenu kada trendovi nisu dolazili kroz feed, već kroz lični ukus, muziku i arhitekturu. Upravo zato, i danas djeluje svježe, autentično i gotovo subverzivno u odnosu na savremene interijere.




Arhitektura između budućnosti i sjećanja

Arhitektura ovog doma oslanja se na čiste linije, snažne volumene i otvorene prostore, ali nikada ne djeluje hladno. Architröpolis balansira između modernističke strogoće i emocionalnog prostora, stvarajući interijer koji poziva na boravak, razgovor i sporiji ritam života.

Upravo tu se javlja veza s kasnim 60-im i 70-im godinama, erom u kojoj su domovi bili zamišljeni kao mjesta susreta, a ne savršene kulise. Conversation pits ili utonuli dnevni boravci, spušteni nivoi i fluidni prelazi između prostorija podsjećaju na dizajnerski jezik tog perioda, reinterpretiran kroz tehnologiju i materijale kasnih 90-ih.






Disco modernizam i duh Vernera Pantona

U ovom interijeru jasno se osjeća omaž radu danskog dizajnera Verner Panton kroz upotrebu boja, oblika i senzualnih silueta. Pantonova ideja prostora kao iskustva, a ne samo funkcije, ovdje dobija savremeni okvir. 

Plasticizirani osjećaj, sjajni materijali i futurističke forme ne djeluju kao trend, već kao produžetak raspoloženja. To je interijer koji se ne gleda samo očima, već se osjeća tijelom baš kao i muzika.




Ako bi jedna Kravitzova pjesma imala prostor, kuću ili sobu, teško je ne pomisliti na Blue Electric Fantasy. Taj spoj električne energije, nostalgije i senzualnosti savršeno opisuje atmosferu doma u Miamiju. 

Prostor djeluje kao fizička manifestacija njegove muzike intiman, ali snažan, futuristički, ali ukorijenjen u prošlosti. Nije riječ o reprezentaciji luksuza, već o karakteru.






Rijetko dokumentovan, ali važan

Iako danas često dijeljen na društvenim mrežama, ovaj dom je originalno predstavljen u časopisu interijera, u izdanju iz oktobra 1999. godine. Decenijama kasnije, fotografije su ponovo isplivale, skenirane iz starih magazina, podsjećajući koliko je ovaj prostor bio ispred svog vremena. 

U poređenju s Kravitzovim kasnije medijski eksponiranim domovima pariškom gradskom kućom i boemskim imanjem na Bahamima miamijski interijer ostaje najintimniji i možda najiskreniji.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @archivedreams